REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-1340/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojega zastupa SB, službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 14. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/359, URBROJ: 512-2501-24-2 od 24. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/24-01/359, URBROJ: 512-2501-24-2 od 24. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I 560-01/23-01/2555, URBROJ: 512M2-76-24-6 od 26. rujna 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 22. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi i podnesku od 11. srpnja 2025. u bitnome navodi da su svjedoci PB i HB, tadašnji zapovjednici, potvrdili njegovu pripadnost odredima Narodne zaštite, a sami popisi su se često mijenjali pa je tužitelj najvjerojatnije izbrisan s popisa kada je prešao u 160-tu brigadu gdje je bio zapovjednik voda dok nije ranjen 7. ožujka 1992. Tada ga je komisija proglasila nesposobnim za vojnu službu i demobilizirala, iako liječenje nije bilo završeno. Tvrdi da je u Mjesnoj zajednici Croatia bio od osnivanja kriznih stožera u svibnju 1991. godine, ali se status priznaje tek od 30. srpnja 1991. Nadalje tužitelj detaljno opisuje događaje iz spornog razdoblja te predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u vremenskom razdoblju od 30. srpnja 1991. do 22. prosinca 1991.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavanog rješenja, a koji se odnose na to da nisu ispunjene pretpostavke da bi se tužitelju priznao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u skladu s člankom 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., 84/21., dalje: Zakon). Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a kako su između stranka sporne odlučne činjenice Sud je sukladno odredbi članka 7. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24., dalje: ZUS) u ovom predmetu održao usmenu raspravu dana 17. prosinca 2025. na koju je pristupio tužitelj koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i službena osoba tuženika koja je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja od 3. ožujka 2023. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Croatia za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 22. prosinca 1991.

7. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

8. Prema članku 3. stavku 2. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

9. Člankom 179. točkom a. Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

10. U provedenom postupku je iz podataka službene evidencije razvidno kako tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik pričuvnog sastava 160. brigade HV Osijek u razdoblju od 23. prosinca 1991. do 30. travnja 1992. i kao pripadnik pričuvnog sastava 2. riječnog zdruga Osijek u razdoblju od 3. kolovoza 1991. do 31. kolovoza 1995., kao i da je regulirao obvezu služenja vojnog roka i da je imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu.

11. Nadalje, iz očitovanja Područnog odjela za poslove obrane Osijek 1, KLASA: 560-01/23-01/36, URBROJ: 512M2-77-23-5 od 23. studenog 2023. proizlazi da je uvidom u arhivu i raspoloživu evidenciju utvrđeno da tužitelj nije evidentiran na Popisu pripadnika Narodne zaštite Mjesnog odbora Croatia.

12. Povodom navedenog zahtjeva uzeta je izjava na zapisnik od tužitelja.

12.1. U svom iskazu na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane Osijek 1, KLASA: 560-01/23-01/36, URBROJ: 512M2-77-23-4 od 23. studenog 2023. tužitelj je u bitnome izjavio da je bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite MZ Croatia u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 22. prosinca 1991. Dežurao je na kontrolnim punktovima rubnih dijelova u naselju Jug II, vršio obilaske južne obilaznice koja je u neposrednoj blizini [adresa] odakle su svakodnevno trpili artiljerijsku vatru te je osiguravao vitalne objekte, čuvao imovinu i ljudstvo, a navedene aktivnosti je provodio svakodnevno. Neposredni zapovjednik je bio HB, a zamjenik PB. U početku nije bilo dovoljno oružja pa su razmjenjivali oružje na položajima, a poslije pada vojarne u Lugu su se naoružali. Tijekom kolovoza i rujna 1991. godine u više navrata se dragovoljno odazvao pozivu MUP-a te išao u Laslovo kao ispomoć i bio na položaju zvanom „šliperi“ pored pruge uz selo [adresa] sa OB koji je taj dan ranjen te AB i pokojnim ZB. Budući da nije bilo dovoljno oružja, mijenjali su međusobno oružje na položaju. Dana 4. rujna 1991. napadnuto je Laslovo te je tada bio u neposrednom kontaktu s neprijateljem. U to vrijeme bio je zaposlen u „Mercos“ Osijek gdje je radio dopodne, a nakon posla je bio na raspolaganju Narodnoj zaštiti.

13. Nadalje, na zapisnik pred Područnim odjelom za poslove obrane Osijek od 5. ožujka 2024. saslušan je svjedok PB koji je u bitnome izjavio da je bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite MZ „Croatia“ Osijek koja je obuhvaćala istočni dio gradske četvrti JUG 2 Osijek. Od trenutka formiranja odreda do kraja listopada 1991. godine bio je predsjednik Mjesne zajednice, a ujedno i pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite. Dana 29. listopada 1991. je otišao u 106. brigadu HV Osijek. Također je izjavio da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite od dana osnivanja odreda do odlaska u Hrvatsku vojsku krajem prosinca 1991. godine. Obavljao je kurirske i stražarske dužnosti na punktovima, odnosno sudjelovao i u drugim aktivnostima. Prilikom preuzimanja dužnosti pripadnici su zaduživali dostupno oružje na punktu, pa tako i tužitelj. Poznato mu je da je tužitelj tijekom kolovoza i rujna 1991. godine išao kao ispomoć u obranu Laslova.

14. Također, svjedok HB je na zapisniku pred Područnim odjelom za poslove obrane Osijek od 5. ožujka 2024. naveo da je da je bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite MZ „Croatia“ Osijek koja je obuhvaćala istočni dio gradske četvrti JUG 2 Osijek. Od trenutka formiranja odreda do sredine listopada 1991. godine obnašao je dužnost zapovjednika odreda Narodne zaštite. Tužitelja je poznavao i prije Domovinskog rata, ali su se bolje upoznali u Mjesnoj zajednici tijekom aktivnosti u odredu Narodne zaštite i obrani njihovog dijela grada. Tužitelj je u početku obavljao kurirske djelatnosti, a kasnije je, posebno nakon što je palo skladište oružja „Lug“ u Čepinu zaduživao dostupno oružje prilikom preuzimanja dužnosti. Naime, prije pada navedenog skladišta oružja raspolagali su sa pet pušaka tipa „Kalašnjikov“. Tužitelj je bio pripadnik od početka i osnivanja odreda do sredine prosinca 1991. kada je prešao u postrojbu Hrvatske vojske. Sudjelovao je u kopanju rovova i obavljanju stražarskih dužnosti na punktovima, a tijekom kolovoza i rujna 1991. godine sudjelovao je zajedno s pripadnicima u obrani mjesta Laslovo. Dodao je da smatra kako je greškom ispušten s popisa pripadnika NZ MZ „Croatia“ Osijek, ali ga on ima na svom izvornom popisu čiji preslik prileži spisu predmeta.

15. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje i mjerodavne odredbe materijalnog prava, to i ovaj Sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, budući da se dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene na osnovu samog iskaza tužitelja i izjava svjedoka) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona. K tome, iz utvrđenog činjeničnog stanja se ne može zaključiti da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, kako je to uvjetovano odredbom članka 3. stavka 1. točke b) Zakona.

16. Valja napomenuti da pravilno tuženik navodi da se popis pripadnika Narodne zaštite koji je tužitelj priložio uz zahtjev i koji je svjedok HB predočio službenoj osobi prilikom davanja izjave na zapisnik, ne može uzeti kao vjerodostojan budući da nije jasno tko ga je i kada sačinio (nije izdan od strane Ministarstva obrane Republike Hrvatske) niti je ovjeren pečatom tadašnje Mjesne zajednice „Croatia“ Osijek.

17. Stoga ovaj Sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje i ispravno zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje te primijenio mjerodavne odredbe Zakona, potvrdivši pritom prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja, dok preostali tužbeni navodi ne utječu na drukčije odlučivanje ove upravne stvari.

18. Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika se ocjenjuje zakonitim, a donošenjem osporavanog rješenja nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS- a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u izreci presude.

U Osijeku 14. siječnja 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku