REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-124/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja ALU- BEN d.o.o., OIB: 27626114123, [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina iz Rijeke, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika ELUMATEC d.o.o., OIB: 73694821322, Zagreb, IX. Južna obala 22, zastupanog po punomoćnici Ivani Bradarević, odvjetnici iz Samobora, Perkovčeva 15, radi isplate, zaključio je glavnu raspravu 1. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te donio i objavio presudu 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 114.000,00 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. studenoga 2019.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. prosinca 2019.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. siječnja 2020.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. veljače 2020.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. ožujka 2020.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. travnja 2020.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. svibnja 2020.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. lipnja 2020.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. srpnja 2020.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. kolovoza 2020.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. rujna 2020.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. listopada 2020.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. studenoga 2020.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. prosinca 2020.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. siječnja 2021.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. veljače 2021.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. ožujka 2021.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. travnja 2021.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. svibnja 2021.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. lipnja 2021.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. srpnja 2021.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. kolovoza 2021.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. rujna 2021.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. listopada 2021.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. studenoga 2021.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. prosinca 2021.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. siječnja 2022.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. veljače 2022.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. ožujka 2022.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. travnja 2022.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. svibnja 2022.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. lipnja 2022.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. srpnja 2022.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. kolovoza 2022.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. rujna 2022.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. listopada 2022.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. studenoga 2022.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. prosinca 2022.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. siječnja 2023.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. veljače 2023.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. ožujka 2023.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. travnja 2023.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. svibnja 2023.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. lipnja 2023.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. srpnja 2023.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. kolovoza 2023.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. rujna 2023.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. listopada 2023.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. studenoga 2023.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. prosinca 2023.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. siječnja 2024.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. veljače 2024.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. ožujka 2024.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. travnja 2024.,

- na iznos od 2.000,00 EUR od 1. svibnja 2024. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.725,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je predmet ovog spora isplata naknade za uporabu tuđe nekretnine u smislu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima te naknada štete. Stranke su bile u ugovornom odnosu temeljem ugovora o kupoprodaji rabljenog stroja STBAZ-IPT-4000 s obradnom stanicom za čelik SE-SZA-CNC prema ponudi br. 81020054/2018 od 16. veljače 2018. i to tužitelj u svojstvu kupca, a tuženik u svojstvu prodavatelja na temelju odredbe čl. 376. st. 1. ZOO-a. Zbog materijalnih nedostataka u prodanoj stvari tužitelj je izjavio raskid ugovora izjavom od 3. listopada 2019. Činjenica raskida ugovora i činjenica postojanja materijalnih nedostataka stroja uslijed kojeg stroj nije bio upotrebljiv za potrebe tužitelja riješena je kao prethodno pitanje u sporu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Rijeci, posl. br.P-179/2020, u kojem je donesena pravomoćna i ovršna presuda dana 18. travnja 2023., kojom je kao posljedica raskida naloženo tuženiku da tužitelju vrati iznos kupoprodajne cijene. Presuda je potvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž – 2185/2023-2 od 26. ožujka 2024. glede odluke o tužbenog zahtjevu, dok je predmet vraćen na ponovni postupak glede troškova parničnog postupka. Na temelju naprijed opisanih pravomoćnih presuda moguće je utvrditi da je raskid ugovora nastupio 3. listopada 2019., kada je i tuženik trebao preuzeti stroj iz poslovnih prostorija tužitelja, no to nije učinio već je nastupilo značajno zakašnjenje. Radi se o strojnom postrojenju koje je zauzelo 400 m2 hale – poslovnog prostora tužitelja, odnosno nekretnine kč. br. [katastarska čestica], dvorište površine 9539 m2, poslovna zgrada površine 1335 m2, ukupne površine 10874 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Delnice. Tek nakon pravomoćnosti presude P -179/2020 i tek po višestrukim pozivima tužitelja, nakon značajnog zakašnjenja tuženika stroj je predan na temelju unaprijed usuglašenog termina primopredaje koja je započela dana 25. lipnja 2024., a završila 2. srpnja 2024. Stoga se može utvrditi da se tuženik koristio nekretninu tužitelja u svoju korist, odnosno za skladištenje svojeg stroja, uslijed čega tužitelj ima pravo na naknadu u visini tržišne vrijednosti zakupnine za poslovni prostor – halu – 400 m2 sve u smislu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima. Tržišna vrijednost mjesečne zakupnine je minimalno 2.000,00 EUR. Slijedom navedenog, za period počev i uključujući studeni 2019. godine do i uključujući svibanj 2024. godine, odnosno period od 55 mjeseci, tuženik duguje tužitelju temeljem čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima iznos od 114.000,00 EUR. Odredbom članka 185. ZOO-a propisano je: (1) Dolaskom vjerovnika u zakašnjenje prestaje zakašnjenje dužnika, i na vjerovnika prelazi rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari. (2) Od dana vjerovnikova zakašnjenja prestaju teći kamate. (3) Vjerovnik u zakašnjenju dužan je naknaditi dužniku štetu nastalu zbog zakašnjenja za koje odgovara, a i troškove oko daljnjeg čuvanja stvari. Dakle, i u smislu primjene odredbe čl. 185. ZOO-a, tužitelj ima pravo tražiti od tuženika naknadu za čuvanje stvari, a koja se odmjerava ponovno u visini tržišne vrijednosti mjesečne zakupnine za halu. Odredbom članka 368. ZOO-a propisano je: (1) Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Pored i dopunski svemu istaknutom pod točkom IV ove tužbe, tužitelj smatra da visinu tužbenog zahtjeva opravdava i pravna osnove instituta naknade štete. Šteta koja je tužitelju nastala očituje se u tome da je upravo njegova hala bila okupirana postrojenjem, taj dio poslovnog prostora tužitelj nije mogao koristiti. Nije ga mogao koristiti niti u svrhu davanja u zakup trećoj osobi pri čemu bi ostvario isti iznos opisan pod točkom IV niti ga je mogao koristiti da na njega stavi funkcionalan stroj koji bi mogao doprinijeti povećanju poslovanja tužitelja i svakako stjecanju veće dobiti. Upravo u tu svrhu je tužitelj i nabavio predmetni stroj, a stroj je bio nefunkcionalan. Dakle, i s osnove naknade štete, tužitelj ostvaruje pravo na isplatu istog iznosa od strane tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti Trgovačkog suda u Rijeci s obzirom na činjenicu da se sjedište tuženika nalazi u Zagrebu, tuženik predlaže da se sukladno čl. 20 i čl. 46. Zakona o parničnom postupku predmet ustupi na Trgovački sud u Zagrebu kao mjesno nadležnom sudu prema sjedištu tuženika. Tuženik ističe prigovor zastare eventualnog neosnovanog potraživanja. Tužitelj tužbom potražuje naknadu štete u razdoblju od 1. studenog 2019. do 1. svibnja 2024. Zahtjev za naknadom štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijevaju u općem zastarnom roku od 5 godina. Pravo stranke da nakon raskida ugovora zahtjeva vraćanje onoga što je dala zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina. Tužitelj potražuje isplatu iznosa od 114.000,00 eura s osnove naknade štete, a dok nije niti opisao a kamoli i dokazao sve zakonom propisane pretpostavke ( 5) da je šteta zaista nastala. Subjekt koji bi trebao biti odgovoran za štetu – tužitelj je temeljem Ugovora o kupoprodaji rabljenog STABAZ_IPT-4000 stroja bio vlasnik stroja od 2019. sve do 2024., dakle potpisom kupoprodajnog ugovora i predajom kupljene stvari odgovornost za kupljenu stvar prelazi na kupca a to je u ovom slučaju cijelo vrijeme trajanja ugovora bio tužitelj u čijem posjedu je bio stroj. Štetna radnja je svaki čin ili propust štetnika koji uzrokuje štetu na strani oštećenika, dakle u ovom slučaju nema štetne radnje kojom bi tuženik bio odgovoran za bilo kakvu štetu, tužitelj je kao kupac kupio rabljeni stroj koji je koristio i na kojem je ostvarivao zaradu, sve dok ugovor o kupoprodaji 2024. u svibnju nije raskinut. Nesporno je da šteta ovdje uopće ne postoji - tužitelj je u svojim poslovnim prostorijama smjestio stroj koji je kupio od tuženika, koristio, na njemu zarađivao znatna sredstva i ostvarivao dobit. Nakon pravomoćnosti presude kojom je utvrđen raskid ponude br. 820054/2018 od 16. veljače 2018., odnosno kupoprodajnog ugovora, tuženik je došao po stroj, demontirao ga i preuzeo po pozivu tužitelja u najkraćem mogućem razumnom roku. Kako je presudom Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-179/2020 i rješenjem Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-2185/2023 od 26. ožujka 2024. utvrđeno da je raskinut ugovor o kupoprodajni i naložen je tuženiku povrat dijela kupoprodajne cijene koja je bila isplaćena ( čak nije bila ni u cijelosti isplaćena tuženiku kao prodavatelju), predmetni raskid utvrđen presudom djeluje ex nunc tj. od trenutka od kada je pravomoćno presuđeno tj od dana 26. ožujka 2024., a nikako ne ex tunc, retroaktivno kako pogrešno tvrdi tužitelj ovom tužbom te neutemeljeno potražuje zakupninu za prostor u kojem je stroj i sam koristio i to od dana 1. studenog 2019., jer se ovdje nikako ne radi o ništetnosti ugovora već o raskidu koji je utvrđen danom donošenja presude. Protupravnost s objektivne strane (štetna je radnja protivna obvezama iz Ugovora a i zakona) sa subjektivne strane (štetna je radnja počinjena teškom krivnjom i nepažnjom tuženika) - nesporno ne postoji! Tužitelj također u svojoj tužbi ne dokazuje kada je stroj preuzet odnosno zašto naknadu za zakup svog prostora i svog stroja koji je kupio potražuje od dana 1. studenog 2019.? Naime, tužitelj nije u prilogu tužbe dostavio potpisani primopredajni zapisnik o preuzimanju stroja. Stoga, svi navodi tužitelja iz tužbe osim što su neosnovani jer se radi od raskidu ugovora koji djeluje ex nunc od dana donošenje pravomoćne presude, te osim što su u apsolutnoj zastari, tužitelj također nije s ničim dokazao ni trenutak od kada je stroj preuzet odnosno do kada je stigao u njegove prostorije i kada ga je preuzeo, te zašto bi to bio baš datum 1. studenog 2019.? Tužitelj s ničim nije dokazao visinu svog potraživanja od 114.000,00 EUR. Osim što je sporno vremensko razdoblje koje tužitelj potražuje za skladištenje stroja koje je u gornjim točkama odgovora na tužbu opisano, osim što je potraživanje u apsolutno zastari, sporna je i visina potraživanja tužitelja te s ničim nije dokazana i opravdana. Tužitelj potražuje mjesečni iznos za zakupninu za skladištenje svog stroja koji je kupio i koristio od 2019. do 2024. u iznosu od 2.000,00 eura/mjesečno, opisujući da se radi o stroju od 400 m2 bez ikakvih dokaza o veličinu hale u kojoj je isti stroj bio smješten. Tužitelj u predmetnoj hali obavlja svoju registriranu djelatnost te ista služi i za rad drugih strojeva odnosno radnika, te ako je ista u njegovom vlasništvu, zašto bi proizvoljno određivao vrijednost za cijelu halu, te zašto bi mu uopće nastala šteta u tom iznosu kada je koristio stroj dok je bio u njegovom posjedu, ostvarivao zaradu te koristio predmetnu halu i za svoje druge djelatnosti. Stoga, tužitelj je tako izradio na stroju oko 35.000,00 jedinica ( izmjereno na samom brojčaniku koji se nalazi stroju) i to za rad u 3 smjene, zaradio znatnu dobit, nije uopće servisirao stroj, pa uslijed pada prometa i poslovnih problema odlučio, neodržavani stroj, koji je prilagodio svom poslovanju neadekvatnom ugradnjom software-a, vratiti prodavatelju i još dobiti sav novac nazad kao i novac za taj software koji je sam ugradio naknadno, također još ovom tužbom je odlučio potraživati i zakupninu za skladištenje tog istog stroja u proizvoljnom određenom vremenu i proizvoljno utvrđenom iznosom. Predlaže da tužbu i neosnovani tužbeni zahtjev mjesno nadležni sud odbije, uz obvezu tužitelja da naknadi tuženiku troškove postupka.

3. U podnesku od 5. ožujka 2025. tuženik navodi da ako tužitelj tvrdi da je Ugovor o kupoprodaji stroja raskinut Izjavom tužitelja od 3. listopada 2019., tužitelj je trebao nakon raskida zahtijevati od tuženika da preuzme stroj, a ne raditi na njemu ostvarivati daljnje prihode sve do pravomoćnosti presude. Tuženik nadalje navodi, da tužitelj nije uopće pretrpio štetu jer nikada prije pa ni danas nije iznajmljivao predmetnu halu ( a niti se time bavi) pa time isto ne može ni dokazati a niti tvrditi da je pretrpio štetu u vidu izmakle dobiti, a posebice u iznosu koji potražuje od 2.000,00 eura/mjesečno a koju visinu je tuženik osporio već u odgovoru na tužbu, jer nije dostavljen niti jedan dokaz da bi se hala iznajmljivala i u kojem iznosu. Tužitelj ne može nikako tvrditi da je tuženik bio nesavjestan od dana 3. listopada 2019., odnosno da je trpio štetu od tada, jer to nije mogao ni postati tada, već samo od dana primitka drugostupanjske presude Pž-2185/2023 i samo do tada, a dok je čim je presuda stigla u roku od 8 dana tuženik je stroj i preuzeo. Tuženik osporava i visinu zatezne kamate po stopi iz trgovačkih ugovora po čl. 29. ZOO-a jer je tužitelj podnio tužbu zbog naknade štete a ne radi prometa robe i usluga. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.

4. U podnesku 7. ožujka 2025. tužitelj osporava navode iz odgovora na tužbu. U bitnome navodi da je točno da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na više mogućih pravnih osnova, a uz primjenu kojeg materijalnog prava na činjenični supstrat tužbe uvijek dovodi do jednakog rezultata, odnosno osnovanosti i usvajanja tužbenog zahtjeva. Navedeno nije zabranjeno niti čini tužbu nerazumljivom, već štoviše, isto je dopušteno i preporučljivo. Činjenični supstrat tužbe tužitelj ne mijenja ovisno o pravnom osnovu. Činjenični supstrat je uvijek isti te je potrebno utvrditi sve one činjenice koje su odlučne za donošenje odluke u ovom predmetu, a sve temeljem provođenja dokaza predloženih po strankama. Nije sporno da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem ugovora o kupoprodaji rabljenog stroja STBAZ-IPT- 4000 s obradnom stanicom za čelik SE-SZA-CNC prema ponudi br. 81020054/2018 od 16. veljače 2018. godine i to tužitelj u svojstvu kupca, a tuženik u svojstvu prodavatelja na temelju odredbe čl. 376. st. 1. ZOO-a. Nije sporno da je tuženik dostavio tužitelju stroj u poslovni prostor u vlasništvu tužitelja, a koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica], dvorište i poslovna zgrada površine 10874 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Delnice, a koji se nalazi na adresi [adresa]. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je stroj bio u poslovnim prostorijama tuženika, a potom ukazuje da tužitelj nije dostavio potpisani primopredajni zapisnik o preuzimanju stroja, odnosno da nije dokazao kada je stroj preuzet. U vrijeme obuhvaćeno tužbenim zahtjevom, stroj je definitivno bio u prostorijama tužitelja, a što proizlazi iz cjelokupne dostavljene dokumentacije i izričitog priznanja tuženika. Da je stroj bio u prostorijama tužitelja proizlazi iz cjelokupnog stanja spisa Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. P – 179/2020, zatim iz Zapisnika o posvjedočenju činjenica javnog bilježnika Velibora Panjkovića, posl. br. OU-1670/2019 od 08. studenoga 2019. godine, nalaza i mišljenja vještaka iz postupka osiguranja dokaza R1-88/2019 od 03. lipnja 2019. godine te nalaza i mišljenja vještaka u postupku P – 179/2020. Da je tuženik preuzeo stroj u značajnom zakašnjenju dana 2. srpnja 2024. proizlazi iz dostavljenog zapisnika o primopredaji. Dakle, prvenstveno nije sporno, a potom je i dokazano da je u cijelom razdoblju obuhvaćeno tužbenim zahtjevom, stroj bio u poslovnim prostorijama tuženika. Nije sporno da je uslijed materijalnih nedostataka u prodanoj stvari, tužitelj izjavio raskid ugovora izjavom od 3. listopada 2019. Činjenica raskida ugovora i činjenica postojanja materijalnih nedostataka stroja uslijed kojeg stroj nije bio upotrebljiv za potrebe tužitelja riješena je kao prethodno pitanje u sporu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Rijeci, posl. br. P – 179/2020. U tom sporu, donesena je pravomoćna i ovršna presuda Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. P – 179/2020-66 od 18. travnja 2023. godine kojom je kao posljedica raskida naloženo tuženiku da tužitelju vrati iznos kupoprodajne cijene. Presuda je potvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž – 2185/2023-2 od 26. ožujka 2024. godine glede odluke o tužbenog zahtjevu, dok je predmet vraćen na ponovni postupak glede troškova parničnog postupka. Tuženik u odgovoru na tužbu pokušava opravdati stav da bi raskid nastupio pravomoćnošću presude. Radi se o pogrešnom stavu. Raskid je nastupio 3. listopada 2019. godine, a sud je u parničnom postupku P – 179/2020 samo utvrdio da ta izjava o raskidu iz dopisa od 03. listopada 2019. godine proizvodi pravne učinke odnosno da je raskid tada i nastupio. Tada je i tuženik trebao preuzeti stroj iz poslovnih prostorija tužitelja, no to nije učinio već je nastupilo značajno zakašnjenje. Radi se zapravo o strojnom postrojenju koje je zauzelo 400 m2 hale – poslovnog prostora tužitelja, odnosno nekretnine kč. br. [katastarska čestica], dvorište površine 9539 m2, poslovna zgrada površine 1335 m2, ukupne površine 10874 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Delnice. Tek nakon pravomoćnosti presude P – 179/2020 i tek po višestrukim pozivima tužitelja, nakon značajnog zakašnjenja tuženika stroj je predan na temelju unaprijed usuglašenog termina primopredaje koja je započela dana 25. lipnja 2024. godine, a završila 2. srpnja 2024. godine. Stoga se može utvrditi da se tuženik koristio nekretninu tužitelja u svoju korist, odnosno za skladištenje svojeg stroja, uslijed čega tužitelj ima pravo na naknadu u visini tržišne vrijednosti zakupnine za poslovni prostor – halu – 400 m2 sve u smislu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, a kojim je propisano: Kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. Tuženik tvrdi da je tu halu tužitelj koristio. Navedeno nije točno. Odnosno, tužiteljeva hala jest velika, ali stroj je zauzimao 400 m2 predmetne hale i tih 400 m2 tužitelj nije nikako mogao koristiti jer je ta površina bila prekrivena strojem. Tržišna vrijednost mjesečne zakupnine za halu od 400 m2 je minimalno 2.000,00 EUR. Slijedom navedenog, za period počev i uključujući studeni 2019. godine do i uključujući svibanj 2024. godine, odnosno period od 55 mjeseci, tuženik duguje tužitelju temeljem čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima iznos od 114.000,00 EUR. Tuženik se pita otkud tužitelju baš mjesec studeni 2019. godine. Ako je tuženik trebao preuzeti stroj 03. listopada 2019. godine (učinak raskida ugovora) tada je već bio u zakašnjenju sa preuzimanjem stroja dana 04. listopada 2019. godine uslijed čega duguje tužitelju naknadu i za listopad 2019. godine. Nadalje, a glede naknade za čuvanje tuđe stvari, odredbom članka 185. ZOO-a propisano je: (1) Dolaskom vjerovnika u zakašnjenje prestaje zakašnjenje dužnika, i na vjerovnika prelazi rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari. (2) Od dana vjerovnikova zakašnjenja prestaju teći kamate. (3) Vjerovnik u zakašnjenju dužan je naknaditi dužniku štetu nastalu zbog zakašnjenja za koje odgovara, a i troškove oko daljnjeg čuvanja stvari. Dakle, i u smislu primjene odredbe čl. 185. ZOO-a, tužitelj ima pravo tražiti od tuženika naknadu za čuvanje stvari, a koja se odmjerava ponovno u visini tržišne vrijednosti mjesečne zakupnine za halu jer je bila potrebna baš ta veličina i prostor i za čuvanje stvari. Konačno, odredbom članka 368. ZOO-a propisano je: (1) Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Odredbom članka 185. ZOO-a propisano je: (3) Vjerovnik u zakašnjenju dužan je naknaditi dužniku štetu nastalu zbog zakašnjenja za koje odgovara, a i troškove oko daljnjeg čuvanja stvari. Pored i dopunski svemu istaknutom prethodno, tužitelj smatra da visinu tužbenog zahtjeva opravdava i pravna osnove instituta naknade štete. Šteta koja je tužitelju nastala očituje se u tome da je upravo njegova hala bila okupirana postrojenjem, taj dio poslovnog prostora tužitelj nije mogao koristiti. Nije ga mogao koristiti niti u svrhu davanja u zakup trećoj osobi pri čemu bi ostvario isti iznos zakupnine niti ga je mogao koristiti da na njega stavi funkcionalan stroj koji bi mogao doprinijeti povećanju poslovanja tužitelja i svakako stjecanju veće dobiti. Upravo u tu svrhu je tužitelj i nabavio predmetni stroj, a stroj je bio nefunkcionalan. Dakle, i s osnove naknade štete, tužitelj ostvaruje pravo na isplatu istog iznosa od strane tuženika. Glede ovoga, tuženiku nije jasno tko je štetnik, koja je šteta, koja je uzročna veza i koja je protupravnost radnje tuženika. Tuženik je sa zakašnjenjem s preuzimanjem stroja prouzročio tuženiku naprijed opisanu štetu. Na temelju naprijed opisanog činjeničnog supstrata, a neovisno od primjene koje od navedenih pravnih osnova, uvijek se primjenjuje zastarni rok od 5 godina i nijedan od tužbom obuhvaćenih iznosa nije u zastari. Tuženik također iznosi primjedbu da je tužitelj cijelo vrijeme koristio stroj i od njega ostvarivao korist. Takva tvrdnja je potpuno neistinita i neosnovana te tuženik ne prilaže niti jedan dokaz koji bi to potvrđivao, a ujedno niti ne predlaže dokaze kojima bi navedeno dokazao. Stroj ima materijalne nedostatke zbog kojih ne odgovara redovnoj uporabi. To je potvrđeno pravomoćnom presudom. Upućuje se na pravomoćne presude, njezine razloge i nalaze i mišljenje vještaka. Na stroju nije izrađeno 35.000 jedinica. Radi se o neistinitom navodu. Na tuženiku je teret dokaza. Slijedom navedenog, predlaže se nakon provedenog dokaznog postupka usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave u spisu: ponuda (str. 9. – 10. spisa), presudu TS u Rijeci poslovni broj P-179/2020 (str. 11. – 23. spisa), presudu i rješenje VTSRH poslovni broj Pž-2185/2023 (str. 24. – 31. spisa), e-mail korespondencija (str. 32. – 35. spisa), dopis (str. 36. – 37. spisa), Zapisnik o primopredaji (str. 38. – 42. spisa), nalaz i mišljenje (str. 43. – 49. spisa), izvadak iz zemljišne knjige (st. 50. – 52. spisa), Zapisnik o posvjedočenju činjenica (str. 135. – 155. spisa), vještački nalaz i mišljenje automatskog obradnog centra (str. 157. – 164. spisa). Sud je saslušao svjedoke EU i ŠU te zakonske zastupnike stranaka.

6. Sud nije proveo dokazni prijedlog pribave spisa Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-179/2020 jer je tužitelj u spis dostavio pravomoćnu presudu toga suda, kojom je kao prethodno pitanje riješeno pitanje raskida ugovora o kupoprodaji, što između stranaka (u ovom postupku) nije bilo sporno. Sud nije proveo niti očevid i vještačenje po vještaku građevinske struke na okolnost visine mjesečne zakupnine za poslovni prostor veličine potrebne za držanje stroja, odnosno financijsko i strojarsko vještačenje na okolnost izmakle dobiti, jer je ocijenio da ne postoji pravna osnova tužbenog zahtjeva, slijedom čega nije bilo potrebno provođenje vještačenja na okolnost visine. Sud nije pribavio niti spis R1-88/2019 jer između stranka u ovom postupku nije bilo sporno da je u pravomoćno okončanom sudskom postupku utvrđeno da je ugovor o kupoprodaji raskinut zbog materijalnih nedostataka na stroju.

7. Trgovački sud u Rijeci se rješenjem poslovni broj P-492/2024 od 2. prosinca 2024. oglasio mjesno nenadležnim (točka I. izreke) i odredio da će se po pravomoćnosti predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu (točka II. izreke). Dopis od 8. siječnja 2025. Trgovački sud u Rijeci je dostavio ovome sudu predmet na rješavanje.

8. Nakon ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 114.000,00 EUR koji tužitelj potražuje od tuženika za razdoblje od 1. studenog 2019. do 1. svibnja 2024., na ime naknade za korištenje nekretnine u svoju korist u smislu odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), odnosno na ime naknade za čuvanje stvari u smislu odredbe čl. 185. st. 3. ZOO-a. Podredno, pod točkom V. tužbe tužitelj se poziva i na odredbu čl. 369. st. 1. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 185. st. 3. toga zakona, navodeći da je hala u tužiteljevom vlasništvu bila okupirana postrojenjem, zbog čega tužitelj nije mogao koristiti halu (poslovni prostor) u svrhu davanja u zakup trećoj osobi pri čemu bi ostvario isti iznos koji potražuje na ime naknade za korištenje poslovnog prostora niti je mogao koristiti halu tako da u nju stavi funkcionalan stroj koji bi mogao doprinijeti povećanju poslovanja tužitelja i stjecanja veće dobiti.

U podnesku od 12. ožujka 2025. tužitelj je pojasnio osnovu tužbenog zahtjeva navodeći da predmet spora nije šteta zbog povrede ugovorne obveze, već šteta kao posljedica zakašnjenja vjerovnika odnosno tuženika u preuzimanju stvari (stroja) u smislu odredbe čl. 185. u vezi s odredbom čl. 368. ZOO-a.

10. Između stranaka nije sporno, a proizlazi iz isprava u spisu:

- da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu na temelju prihvaćene ponude 81020054/2018 od 16. veljače 2018., predmet koje je bila kupnja Automatskog obradnog centra STBAZ-IPT-4000 s obradnom stanicom za čelik CE-SZA-CNC(str. 9. – 10. spisa),

- da je tužitelj dana 3. listopada 2019. izjavio jednostrani raskid ugovora o kupoprodaji (izjava na str. 133. – 134. spisa) zbog nedostataka na stroju uz poziva na vraćanje isplaćene kupoprodajne cijene (ali ne i poziv za preuzimanje stroja).,

- da je Zapisnikom o posvjedočenju činjenica (str. 135. – 137. spisa) od 8. studenog 2019. utvrđeno da se u proizvodnom pogonu nalaz stroj za proizvodnju koji nije u ispravom stanju i da se ne koristi, dok je dio hale ograđen žicom i na vratima omeđenog prostora je naznačeno da isti nije u upotrebi,

- da je presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-179/2020 od 18. travnja 2023. ovdje tuženiku naloženo platiti ovdje tužitelju iznos od 172.842,69 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama jer je utvrđeno da je tužitelj raskinuo ugovor o kupoprodaji izjavom od 3. listopada 2019. zbog materijalnih nedostataka na stvari, a zbog čega tužitelj kao kupac ima pravo temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZOO-a na povrat plaćenih iznosa temeljem računa 181/01/1 i na naknadu stvarne štete u iznosu od 72.345,55 kn u vidu iznosa plaćenog za softver izrađen za predmetni stroj (točka I. izreke),

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2185/2023 od 26. ožujka 2024. odbijena tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u tom dijelu,

- da je tužitelj dopisom od 14. svibnja 2024. (str. 36. – 37. spisa) pozvao tuženika da najkasnije u roku od 8 (osam) dana od primitka dopisa pristupi preuzimanju stroja,

- da iz e-maila punomoćnika tuženika od 22. svibnja 2024. (str. 34. spisa) proizlazi da je tuženik dopis od 14. svibnja 2024. zaprimio 20. svibnja 2024., te da obavještava pun. tužitelja o tome da će tuženik 27. svibnja 2024. pristupiti preuzimanju stroja s potrebnim stručnim i ovlaštenim osobama,

- da iz e-maila pun. tuženika od 27. svibnja 2024. (str. 33. spisa) proizlazi kako je tuženik sukladno dopisu od 14. svibnja 2024. pristupio na lokaciju radi preuzimanja stroja, ali ih se ne pušta unutra,

- da iz e-maila pun. tužitelja od 27. svibnja 2024. (str. 32. spisa) proizlazi kako pun. tužitelja u bitnome obavještava pun. tuženika kako nisu ovlašteni putem elektroničke pošte samostalno određivati termin primopredaje u poslovnom prostoru njihove stranke, a osobito ne bez njihove povratne informacije, te da je dogovoreno da će idući tjedan biti primopredaja koja će trajati puna 4 dana, dok će se točan trenutak najaviti ranije,

- da su 25. lipnja 2024. u 9,00 sati na adresu [adresa], pristupili ovlašteni predstavnici tužitelja i tuženika te vještaci radi primopredaje stroja (Zapisnik na str. 38. – 39. spisa), da su vještaci pregledali stroj i njegove dijelove, iste evidentirali i utvrdili njihovo stanje na dan primopredaje (Zapisnik na str. 40. – 41. spisa), te da je 2. srpnja 2024. završeno rastavljanje i preuzimanje stroja (Zapisnik na str. 42. spisa).

11. Između stranaka je sporno ima li tužitelj pravo na naknadu za korištenje nekretnine zbog raskida ugovora o kupoprodaji, je li tužitelju nastala šteta u visinu koju potražuje tužbenim zahtjevom, te je li nastupila zastara.

12. Odredbom čl. 184. ZOO-a je propisano da vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi (st. 1.). Vjerovnik dolazi u zakašnjenje i kad je spreman primiti ispunjenje dužnikove istodobne obveze, ali ne nudi ispunjenje svoje dospjele obveze (st. 2.). Vjerovnik ne dolazi u zakašnjenje ako dokaže da u vrijeme ponude ispunjenja, ili u vrijeme određeno za ispunjenje, dužnik nije mogao ispuniti svoju obvezu (st. 3.).

13. Odredbom čl. 185. ZOO-a je propisano da dolaskom vjerovnika u zakašnjenje prestaje zakašnjenje dužnika, i na vjerovnika prelazi rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari (st. 1.). Od dana vjerovnikova zakašnjenja prestaju teći kamate (st. 2.). Vjerovnik u zakašnjenju dužan je naknaditi dužniku štetu nastalu zbog zakašnjenja za koje odgovara, a i troškove oko daljnjeg čuvanja stvari (st. 3.).

14. Raskidom ugovora su obje strane oslobođene svojih obaveza, osim obveze na naknadu štete, a ako je jedna strana ispunila ugovor (potpuno ili djelomično) ima pravo na povrat onoga što je dala (čl. 368. st. 1. i 2. ZOO-a).

15. Izjava o raskidu ugovora o 3. studenog 2019., kojom je tužitelj kao kupac prethodno ostavio tuženiku kao prodavatelju naknadi rok od 30 dana za otklanjanje nedostataka, a prodavatelj nije niti u naknadnom roku otklonio nedostatak i uredno ispunio svoju ugovornu obvezu, stvara pravne učinke sukladno čl. 368. st. 3. ZOO-a od dana kada je učinjena, a ne od dana kada je pravomoćnom sudskom odlukom kao prethodno pitanje utvrđeno da je ugovor o kupoprodaji raskinut, kako to tuženik pogrešno smatra. Raskidom ugovora o kupoprodaji tuženik je kao prodavatelj stekao pravo na povrat stvari (stroja) kojeg je predao tužitelju u vlasništvo i posjed, pa je u tom smislu tuženik bio vjerovnik u smislu odredbe čl. 184. i čl. 185. ZOO-a.

16. Međutim, neosnovano tužitelj smatra da ima pravo na naknadu za čuvanje stvari na temelju odredbe čl. 185. st. 3. ZOO-a, koja propisuje pravne posljedice u odnosu na vjerovnika u zakašnjenju. Sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da tuženik kao prodavatelj nije bio u zakašnjenju jer nije bez osnovanog razloga odbio primiti ispunjenje niti ga je svojim ponašanjem spriječio (čl. 184. st. 1. ZOO-a).

17. Iz iskaza svjedoka EU, zaposlenika tužitelja, proizlazi da je stroj kupljen, a nakon što su pokušali staviti stroj u pogon, stroj nije funkcionirao. Nema saznanja o tome je li tužitelj kontaktirao tuženika vezano uz preuzimanje stroja, ali ima saznanja o tome da je stroj stajao u hali 5 godina od dana kad je tužitelj prestao koristiti stoj, odnosno 6 godina od dana kupnje. Stroj se nalazio 5 godina na ulazu hale i nije bio korišten od strane tužitelja, te se pored stroja prolazilo kako bi se došlo u drugi dio hale. Drugi dio hale je korišten kao proizvodni pogon i u njemu su se nalazili drugi strojevi za proizvodnju PVC stolarije. Stroj je površinski zauzimao mjesto u hali od oko 400 kvadrata. Stroj nije nikada pušten u rad, dok su radnici tuženika došli u halu i zajedno sa svjedokom u razdoblju od godine dana pokušavali pokrenuti stroj. Drugi radnici nisu bili obučavani za rad na stroju, dok su djelatnici tuženika bili i po 8 sati u hali i radili na stroju i njegovom osposobljavanju. Poznato mu je da je nakon puštanja stroja u rad trebalo doći do uključivanja i ostalih radnika u rad na stroju jer je u to vrijeme bio voditelj proizvodnje, ali u tom trenutku ti radnici nisu još bili određeni. Načelno su radnici koji su radili na starom stroju trebali biti prebačeni na rad na novom stroju, jer je intencija bila da se stari strojevi prodaju. Stroj ima brojčanik koji broji izrezane štapove, a ne proizvedene jedinice kao gotov proizvod. Pojašnjava da npr. jedan prozor koji se sastoji od okvira i prozora koji se otvara ima 2 x 4 štapova, pa stroj bi izbrojio 8 štapova, dok sam prozor predstavlja jednu proizvodnu jedinicu. Na upit kako je moguće da je stroj izbrojio 35 tisuća štapova ako nije stavljen u funkciju, svjedok odgovara da je u razdoblju od godine dana kada su bili prisutni djelatnici tuženika stroj bio pokušan biti stavljen u funkciju te je tijekom tog razdoblja bilo izrezano više štapova, stroj je izbacivao određene greške i oštećenja na izrezanim štapovima koji kasnije nisu bili upotrebljivi, dok na daljnji upit je li svi 4,500 prozora, koliko se dobije kada se 35 tisuća štapova podijeli sa 8 štapova koliko je potrebno za proizvodnju jednog prozora, bili neupotrebljivi, svjedok odgovara da se u ovom trenutku o tome ne može očitovati. Pojašnjava da su na stroju osim prozora probno bila izrađivana i klizne stijene, s time da se broj štapova razlikuje od proizvoda do proizvoda, ovisno o tome radi li se o dvokrilnom ili trokrilnom prozoru, pa tako broj štapova varira od 8 do 24. Svjedok pojašnjava da je jedna jedinica npr. prozora, kao gotov proizvod, obuhvaća 8 štapova. U hali se nalaze 5 velikih i 2 mala stroja, s time da 5 velikih strojeva zauzima kvadraturu kao jedan veliki predmetni stroj. Predviđeno je da stroj proizvede u 8 sati 230 jedinica, a što je 2640 štapova, a iz čega proizlazi da je do rezultata od 35 tisuća štapova bilo potrebno oko 15 dana. Na stroju nisu radili bez tuženikovih servisera, ali pokušavali jesu. Svih 35 tisuća štapova je bačeno, dok takvi štapovi nisu činili gotov proizvod.

18. Iz iskaza svjedoka ŠU proizlazi da je, a nakon što je od tuženika dobio nalog da na tužiteljevoj adresi preuzme stroj, isprave o preuzimanju su potpisivali na početku i na kraju demontaže u srpnju 2024. Navodi da je imao broj od gospodina EU kojeg je kontaktirao i koji mu je priopćio da ne mogu ući prvi puta kada su došli na preuzimanje. U trenutku kada se nalazio ispred hale netko je pozvao i policiju te je policija uzela i njihove podatke, kratko su ušli u halu, a nakon čega su izašli. Policiju je zvao zakonski zastupnik tuženika, nema saznanja radi čega je policija pozvana. Nakon što je s policijom ušao u halu, uočio je da dio radnog stroja nedostaje i da su presječeni kablovi, dok je dio instalacija bio demontiran zajedno sa dijelom stroja, izgledalo je kao da je nekom smetao taj dio stroja. Izgledalo je kao da stroj nije propisno demontiran, a što kasnije predstavlja problem kod nove montaže. Navodi da se prvi puta nalazio unutar hale oko 5-6 minuta. Ovlaštene osobe tužitelja, ne može se sjetiti je li to direktor ili gospodin EU, su naveli svjedoku da ne mogu slikati i zamolili da se udalji. Na upit zašto su bili pozvani i nisu preuzeli stroj, svjedok odgovara da je to bilo zato što im je bilo priopćeno da ne mogu ući. Svjedok navodi da je uočio da stroj nije u stanju u kakvom je bio kada je bio montiran kod tužitelja, već je bio devastiran, dok elektro ormar nije bio na mjestu te su kablovi bili presječeni. Elektro ormar se nalazio u hali preko puta. Navodi da je stroj u konačnici preuzet u srpnju 2024., i to je preuziman 4 dana u lipnju, a 4 dana u srpnju. Stroj je u pripremi kod drugog kupca te su naručeni dijelovi radi puštanja u pogon. Demontaža stroja je u prvom tjednu trajala vremenski od 8 do 16, a u drugom tjednu se ne može sjetiti detalja. Otprema stroja je izvršena sa 7 kamiona. Navodi da je viličar bio prisutan prilikom transporta. Na upit je li u svibnju 2024., tada kada je pozvana i policija, došao s kamionima i viljuškarima, svjedok odgovara da nije, nego samo s alatom. Na upit zakonskog zastupnika tužitelja je li prije dolaska u svibnju 2024. kontaktirao osobno ili mu je poznato je li netko od tuženika kontaktirao tužitelja radi dogovora oko dolaska i preuzimanja stroja, svjedok odgovara da se javio poslovođi gospodinu EU u trenutku kada je bio na putu iz Bihaća prema Fužinama, dok nema saznanja je li netko od tuženika tada bio prethodno kontaktirao tužitelja. Sve komponente stroja su na kraju preuzete, nema neposrednih saznanja o tome je li direktor tužitelja obavijestio tuženika da želi vratiti stroj, radi se o razgovoru između direktora. Navodi da se radilo o velikom projektu i da je 8 tehničara radilo naizmjenice po 8 sati dnevno.

19. Sud je prihvatio iskaze svjedoka u dijelu u kojem su navodili da stroj nije bio funkcionalan za vrijeme dok se nalazio kod tužitelja i da se stroj nalazio u tužiteljevoj hali od dana predaje u posjed od strane tuženika kao prodavatelja do dana preuzimanja stroja u srpnju 2024., jer su u tom dijelu iskazi svjedoka u skladu sa sadržajem isprava u spisu, osobito pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci, kao i Zapisnicima o primopredaji, pri čemu su oba svjedoka iskazala kako nemaju saznanja o tome je li tužitelj kontaktirao tuženika radi preuzimanja stroja.

20. Sud je ocijenio da nije odlučan iskaz svjedoka ŠU u dijelu u kojem je iskazivao u kakvom stanju se stroj nalazio u trenutku primopredaje jer se ne radi o odlučnoj činjenici na kojoj se temelji tužbeni zahtjev niti tuženik u ovom postupku postavlja zahtjev na ime naknade štete zbog uništenja i/ili oštećenja stroja. Iz istih razloga je sud ocijenio da za presuđenje u ovoj pravnoj stvari nije odlučan niti nalaz i mišljenje vještaka o stanju stroja na dan primopredaje na str. 125. – 131. spisa.

21. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja BU proizlazi da je nakon razdoblja od godine dana, a nakon što je ovlaštene osobe i serviseri tuženika nisu uspjeli osposobiti stroj, više puta kontaktirao zakonskog zastupnika tuženika koji je negirao da stroj nije u funkciji i tražio od njega da preuzme natrag stroj ili mu isporuči novi. Kako se tuženik oglušio na pozive odlučio je angažirati odvjetnika i nakon toga su krenuli u postupak osiguranja dokaza te je sud sugerirao strankama da spor riješe mirnim putem, međutim stranke se nisu uspjele o tome dogovoriti. U jednom trenutku je zakonski zastupnik tuženika rekao da nikad ni jedan stroj nije bio vraćen pa tako da niti ovaj neće biti vraćen. Navodi da je ideja bila da se stroj stavi u funkciju do kraja 2018. godine, međutim kako stroj nije stavljen u funkciju to je tužitelj ostavio tuženiku još neko vrijeme kako bi osposobio stroj. Na poseban upit suda kada je tuženik pozvan na preuzimanje stroja, odgovara da se o detaljima ne može očitovati jer je to prepustio odvjetnicima. Stroj je zauzeo oko 400-450 kvadrata hale, dok na stroju nije proizvodio, a nalazio se u hali oko 6 godina. Nije nikada branio tuženiku da preuzme taj stroj. Na upit je li nabavio novi stroj, odgovara da je povećao kapacitet nabavom drugog stroja (dva polovna) i povratkom starog stroja (dva stroja), a jedan od polovnih je od Elumateca koji je kupljen prije nego što je gospodin E postao zakonski zastupnik. Na daljnji upit je li ikada iznajmljivao halu nekom drugome, odgovara da nije, ali da je bilo upita. Pojašnjava da je gradio halu za vlastiti proizvodnju, a ne za najam. Na poseban upit zakonskog zastupnika tuženika je li ikada tražio od njega da umjesto rabljenog kupljenog stroja isporuči novi manjeg kapaciteta, odgovara da je i to prije nego što je kupljen stroj koji je predmet ugovora od 16. veljače 2018. Navodi da je tražio manji stroj međutim rok isporuke je bio predugačak, te je tužitelju ponuđen stroj koji je u konačnici i kupljen. Na daljnji upit je li zatražio od zz tuženika da mu za kupljeni stroj izda garanciju s rokom valjanosti od 12 mjeseci za svoje interne potrebe, umjesto izdane garancije na rok valjanosti od 3 mjeseca, odgovara da je tražio tako dugačak rok jer je banka rekla da se radi o prekratkom roku jamstva i da zbog toga ne mogu odobriti isplatu.

22. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da je nalog za preuzimanje stroja dobio nakon preuzimanja drugostupanjske presude, ne može se točno sjetiti od koga je dobio nalog, dok je posebnim rješenjem bilo određeno u koji dan mora preuzeti stroj. Navodi da je prvi puta organizirao preuzimanje stroja u svibnju, kada nisu pušteni u prostor. Na lice mjesta su došli servisni tehničar ŠU i još trojica s obzirom na to da se radi o velikom projektu bilo je potrebno prvo demontirati i zapakirati komponente, te su naručeni kamioni i viličari za idući dan da se izvrši transport. Kako tog dana nisu mogli počet s preuzimanje stroja, odvjetnici su dogovorili drugi termin te su u narednom terminu izvršili potrebne radnje za preuzimanje i odvoz stroja. Stroj je zatečen u stanju takvom da je nedostajao dio stroja, odnosno nije bio u stanju kako je ostavljen pa su preuzimanju bili prisutni i vještaci kako bi se utvrdilo stvarno stanje stroja. Napominje da je stroj bio u stanju devastiranom tako da je bilo potrebno pribavljati nove komponente. Stroj je sada u vlasništvu tuženika i postoji novi kupac koji će ga preuzeti. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li u razdoblju od početka postupka osiguranja do okončanja postupka pred sudom u Rijeci dobio poziv od tužitelja za preuzimanje stroja, zz tuženika odgovara da nije. Punomoćnik tuženika postavlja pitanje je li nakon zaprimanja vještačkog nalaza u predmetu P-197/2020, iz kojeg je proizlazilo da se radi o otklonjivim nedostacima, ponudio da točno navedene nedostatke ukloni.

23. Sud je prihvatio iskaze zakonskih zastupnika stranaka koji su suglasno iskazivali o preuzimanju stroja, pri čemu je sud osobitom cijenio iskaz zakonskog zastupnika tuženika koji je iskazivao da je nalog za preuzimanje stroja dobio prvi puta nakon drugostupanjske presude, a što je u skladu s dopisom pun. tužitelja iz svibnja 2024. godine kojim je tuženik pozvan u roku od 8 (osam) dana preuzeti stroj. Nije odlučan dio iskaza zakonskog zastupnika tužitelja u dijelu u kojem navodi da nikada nije branio tuženiku da preuzme stroj budući da je tužitelj, kao dužnik povrata stroja nakon raskida ugovora, bio dužan poduzeti sve radnje potrebne za preuzimanje stroja, odnosno pozvati tuženika na preuzimanje u primjerenom roku, a što tužitelj nesporno nije učinio sve do svibnja 2024. godine (kada je pravomoćnom sudskom odlukom odlučeno o valjanosti raskida ugovora o kupoprodaji).

24. Tužitelj je prvi puta pozvao tuženika na preuzimanje stroja dopisom iz svibnja 2024. godine, dok je tuženik pristupio preuzimanju stroja te je primopredaja izvršena u srpnju 2024. godine, a iz čega proizlazi da tuženik nije odbio primiti ispunjenje niti ga svojim ponašanjem spriječio, pa tuženik suprotno tužiteljevim navodima nije bio u zakašnjenju u razdoblju od studenog 2019. do svibnja 2024. godine (utuženo razdoblje). Stoga tužitelj nema pravo potraživati od tuženika temeljem odredbe čl. 185. st. 3. ZOO-a troškove oko daljnjeg čuvanja stvari jer je takve troškove dužan platiti jedino onaj vjerovnik koji je u zakašnjenju, a što tuženik nije.

25. U ovoj pravnoj stvari nije primjenjiva odredba čl. 1120. ZOO-a jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik imao namjeru koristiti tužiteljevu nekretninu za svoju korist i čuvanje svoga stroja. Naime, stranke su vodile spor pred Trgovačkim sudom u Rijeci poslovni broj P-179/2020 jer je tuženik osporavao valjanost raskida uslijed materijalnih nedostataka (što proizlazi iz obrazloženja sudske odluke) pa je, do pravomoćnosti odluke u tome sporu, tuženik kao prodavatelj stvari bio u uvjerenju da se stroj nalazi kod tužitelja, koji je stroj kupio i na koga su u trenutku predaje stvari prešla sva vlasnička prava i rizik za slučajno oštećenje ili uništenje stvari. Zbog toga tuženik nije koristio tužiteljevu nekretninu (halu – poslovni prostor) radi čuvanja svoga stroja, već se stroj nalazio u tužiteljevoj hali na temelju pravnog posla čija osnova je kasnije otpala (raskidom), dok tužitelj nije u smislu odredbe čl. 184. st. 1. ZOO-a dokazao da je prije pravomoćnosti sudske odluke poduzeo radnje potrebne radi izvršenja primopredaje stroja i da je zbog neosnovanog odbijanja ispunjenja ili sprečavanja ispunjenja tuženika kao vjerovnik pao u zakašnjenje.

26. Slijedom navedenog, sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke.

27. Tuženik koji je u cijelosti uspio u sporu ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa).

28. Tuženiku su opravdano nastali troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.716,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 3. ožujka 2025. u iznosu od 1.716,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), te zastupanju na ročištima od 13. ožujka 2025., 30. travnja 2025. i 1. prosinca 2025. u iznosu od po 1.716,00 EUR, sve uvećano za PDV od 25%, što ukupno iznosi 10.725,00 EUR. Na dosuđeni iznos troškova tuženik ima pravo na zatezne kamate od presuđenja do isplate po stopi propisanoj za tražbine koje proizlaze iz ostalih odnosa (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a u vezi čl. 151. st. 3 . ZPP-a). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 14. siječnja 2026.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.