REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 18 Kžzd-102/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Dijane Grancarić, kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ZS zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018 i 126/2019 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i žalbi okrivljenika podnijetoj po braniteljici Mariji Nekić, odvjetnici u Zagrebu, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd- 59/2021 od 9. prosinca 2024., temeljem čl. 474. a. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i okrivljenika ZS, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 9. prosinca 2024. broj Kzd-59/2021 Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je okrivljenika ZS krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavka 2. KZ/11. te ga je temeljem članka 177. stavka 2. KZ/11 u vezi s člankom 48. stavkom 2. i člankom 49. stavkom 1. točka 4. KZ/11 za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta KS osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom je temeljem članka 56. KZ/11 prema okrivljenom ZS izrečena uvjetna osuda kojom se određuje da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako okrivljeni ZS u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11, ukoliko uvjetna osuda bude opozvana okrivljenom ZS će se u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme zadržavanja od 2. kolovoza 2020. godine do 3. kolovoza 2020.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, okrivljeni ZS je u roku od 15 dana dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 300,00 eura (tristoeura), a koji trošak se odnosi na paušalnu svotu.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji (čl. 471. st. 1. u svezi čl. 467. st. 1. toč. 4. ZKP/08), te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da okrivljenika ZS osudi na predloženu kaznu.

3. Protiv citirane presude žalbu je podnio i okrivljenik putem braniteljice Marije Nekić, odvjetnice u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona te predlaže da drugostupanjski sud prihvati u cijelosti ovu žalbu te pobijanu presudu ukine kao neosnovanu u cijelosti te vrati na ponovno rješavanje prvostupanjskom sudu, podredno da preinači pobijanu presudu te okrivljenika ZS oslobodi od optužbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, te ističe da je činjenični opsu samog djela u izreci presude kontradiktoran, nejasan i nerazumljiv, smatrajući da je potpuno nezakonito i neosnovano da se u činjeničnom opisu navodi pravomoćna presuda Općinskog suda u Sesvetama od 4. kolovoza 2019. kojom je okrivljenik prekršajno kažnjen za prekršaj, a iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Protivno žalbenim navodima, izreka pobijane presude nije proturječna sama sebi, jer se okrivljenik tereti da je predmetno djelo počinio u inkriminiranom periodu od točno neutvrđenog dana u rujnu 2017. do 2. kolovoza 2020., izuzev događaja od 3. kolovoza 2019., za koji je pravomoćno prekršajno presuđen presudom Općinskog suda u Sesvetama broj Pp-J-715/2019 od 4. kolovoza 2019., te razdoblja od 2. lipnja 2020. do 16. lipnja 2020. u kojem je bio na bolničkom liječenju. Prema tome, navođenjem citirane presude Općinskog suda u Sesvetama je iz inkriminiranog razdoblja samo izdvojen događaj od 3. kolovoza 2019., za koji je okrivljenik već pravomoćno prekršajno kažnjavan, te je precizirano inkriminirano razdoblje. Samim time, u presudi nije ostvarena povreda na koju se poziva žalitelj.

7.2. Nadalje, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelja kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.

7.3. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468.st.1. toč.11. ZKP/08. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1.toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da okrivljenik postupio na inkriminirani način i počinio kazneno djelo za koje se tereti.

8.1. Suprotno navodima okrivljenika u žalbi, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, pa je prvostupanjski sud pravilno proglasio krivim okrivljenika za učin kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

8.2. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz svjedokinje MS, sada Z, čiji iskaz prvostupanjski sud s pravom prihvaća kao istinit, vjerodostojan, životan i logičan, a osim toga iskaz svjedokinje MS je potvrđen iskazima svjedoka ĐS, ŽS i FS, koji su suglasno potvrdili da im se svjedokinja MS žalila na probleme s okrivljenikom te njegove svađe i vrijeđanje. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio iskaze svjedoka MS, ĐS, FS i BS istinitim i vjerodostojnim, s obzirom da se njihovi iskazi u bitnom dijelu poklapaju i nadopunjavaju, kako je to obrazloženo pod toč. 17. obrazloženja pobijane presude.

8.3. Činjenica da se u službenoj bilješci psihologa Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Sesvete, izdvojena jedinica Novi Jelkovec, od 23. veljače 2021. ne navodi da bi se mldb. oštećenik GS požalio na ponašanje oca prema majci, ne potkrjepljuje navode žalbe da nije dokazano inkriminirano ponašanje okrivljenika prema tadašnjoj supruzi MS, a koje ponašanje je ozbiljno ugrozilo pravilan psihofizički rast i razvoj djeteta, te njegovo pravilno odrastanje u mirnom i stabilnom obiteljskom okruženju. Naprotiv, u navedenoj bilješci je konstatirano je mldb. GS opterećen obiteljskim situacijom, odnosno narušenim odnosom roditelja i obiteljskom financijskom situacijom, te siti izražava zabrinutost zbog komplicirane obiteljske i financijske situacije jer "ako on ode s majkom, neće više imati ovu kuću", što samo potvrđuje iskaz svjedokinje MS koja je decidirano navela da se mldb. GS, jedne prilike krajem 2019., bacio na pod tijekom svađe između nje i okrivljenika, a kada je rekla da se želi rastati, da joj je GS odgovorio da to ne čini jer će oni biti klošari ako im se roditelji rastanu.

8.4. U odnosu na svjedočki iskaz svjedoka DS, pravilno prvostupanjski sud navodi da je ovaj svjedok svojim svjedočkim iskazom htio zaštititi okrivljenika koji mu je otac i s kojim živi i pomoći mu u otklanjanju kaznene odgovornosti, ovo tim više što je njegov iskaz suprotan iskazu njegove majke MS, ali i iskazima svjedoka LS, FS i ŽS. Nadalje, iako ovaj svjedok navodi da nikada nije čuo vrijeđanja i ružne riječi koje bi otac upućivao majci, da nikada nije slušao svađu svojih roditelja, da su se u razdoblju od 2018. i 2020., isti svjedok u svom iskazu također navodi da su se roditelji znali posvađati, da je bilo povišenog tona, te da mu je majka rekla da se otac i ona stalno svađaju i da ona više ne želi tako živjeti i da će se rastati, ali da mu ništa konkretno nije govorila niti mu se žalila. Također je naveo da je baka znala lupati po cijevima jer joj nije bilo drago da se majka i otac svađaju, pa je potpuno neživotno i nelogično da bi okrivljenikova majka znala lupati po cijevima štapom da se okrivljenik i svjedokinja MS prestanu svađati jer su im djeca u kući, a da ovaj svjedok ne bi čuo da otac majci govori uvredljive riječi, pored činjenice da su se znali svađati povišenim tonom, odnosno da isti ne bi slušao svađu svojih roditelja. Također se ističe da, iako ovaj svjedok negira da bi čuo da okrivljenik upućuje uvredljive riječi njegovoj majci, isti nije isključio mogućnost da bi navedeno mogao čuti oštećenik mldb. GS, s obzirom da svjedok pojašnjava da su se svađali u dnevnoj sobi, a soba od KS je bliža nego njegova.

8.5. U spisu je priložena medicinska dokumentacija za oštećeno dijete KS iz koje proizlazi da je isti imao gastroenteroloških problema, a kako je to opisano pod toč. 13. obrazloženja presude, pri čemu iz iskaza njegove majke MS nedvojbenom proizlazi da je GS bio jako pogođen obiteljskom situacijom s obzirom na svoje zdravstvene probleme u razdoblju od 2017. do 2020., da je znao intervenirati između roditelja da prestanu sa svađama, govoreći im da se ne rastaju jer će oni (djeca) biti klošari, a isto je ponovio i na razgovoru kod psihologa (list spisa 204). Osim toga, svjedokinja MS je navela da je zbog cijele situacije njen sin GS u razdoblju od 2017. do 2020. imao zdravstvenih problema, koji su prema navodima gastroenterologice bili psihološke prirode, te nakon što su prestali živjeti s okrivljenikom, isti su nestali.

8.6. Također, a nasuprot navodima žalitelja, pravilno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika u dijelu gdje poriče činjenične navode u verbalnom nasilničkom ponašanju i uvredama svojoj supruzi MS, te smatra da je ista obrana usmjerena na izbjegavanja kaznene odgovornosti, a kako je to obrazloženo pod toč. 18. obrazloženja presude.

8.7. S obzirom na navedeno, nedvojbeno je da je okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava kako u subjektivnom tako i u objektivnom sadržaju, slijedom čega ga je prvostupanjski sud pravilno i zakonito proglasio krivim. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodima okrivljenika.

8.8. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašena krivom.

9. Nadalje, državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, međutim, žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

10. Ovo vijeće smatra da je prvostupanjski sud pravilno okrivljeniku kao osobito olakotno cijenio činjenicu da je isti osoba koja živi socio prihvatljivim načinom života, zaposlen je i od svojih prihoda uzdržava sebe i dvoje djece, redovito doprinosi za uzdržavanje djeteta KS koji je još maloljetan, ali i za uzdržavanje punoljetnog djeteta koji sada živi s njim u kućanstvu te ima dobar i blizak odnos da djecom i brižan je prema njima. Nadalje, kao olakotna okolnost mu je cijenjena i dosadašnja neosuđivanost, dok činjenicu da je u inkriminiranom razdoblju u jednom navratu kažnjen zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, sud nije posebno i značajno cijenio. Prvostupanjski sud je nadalje istaknuo da okrivljenik i svjedokinja MS imaju korektan odnos, pa je sve navedeno cijenio kao olakotno, dok otegotnih okolnosti na stari okrivljenika nisu nađene.

11. Slijedom toga, a uzimajući u obzir protek vremena od učine djela, te sve prethodno navedene olakotne i osobito olakotne oko0lnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da će se izrečenom ublaženom kaznom zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci s rokom kušnje od 1 (jedne) godine, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio razloge na stranici 8. – 9. obrazloženja prvostupanjske presude, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodim državnog odvjetnika.

12. Budući da žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru 14. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA ZA MLADEŽ

Dijana Grancarić