REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž R-198/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Virna Sarvan, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj, Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-918/2025-14 od 5. studenog 2025., na sjednici vijeća 14. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-918/2025-14 od 5. studenog 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
„I. Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj OIB: 82031999604 Zagreb, Ozaljska 105 da tužitelju IM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće isplati iznos od 3.356,00 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:
- 1,12 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate,
- 2,46 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate,
- 7,49 EUR od 16. kolovoza 2020. do isplate,
- 43,92 EUR od 16. rujna 2020. do isplate,
- 97,99 EUR od 16. listopada 2020. do isplate,
- 25,05 EUR od 16. studenog 2020. godine izuzev
- 54,16 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate,
- 109,61 EUR od 16. siječnja 2021. do isplate,
- 109,71 EUR od 16. veljače 2021. do isplate,
- 93,44 EUR od 16. ožujka 2021. do isplate,
- 118,09 EUR od 16. travnja 2021. do isplate,
- 106,12 EUR od 16. svibnja 2021. do isplate,
- 99,13 EUR od 16. lipnja 2021. do isplate,
- 108,44 EUR od 16. srpnja 2021. do isplate,
- 105,68 EUR od 16. kolovoza 2021. do isplate,
- 105,79 EUR od 16. rujna 2021. do isplate,
- 105,62 EUR od 16. listopada 2021. do isplate,
- 101,70 EUR od 16. studenog 2021. do isplate,
- 114,30 EUR od 16. prosinca 2021. do isplate,
- 112,19 EUR od 16. siječnja 2022. do isplate,
- 42,21 EUR od 16. veljače 2022. do isplate,
- 103,78 EUR od 16. ožujka 2022. do isplate,
- 119,94 EUR od 16. travnja 2022. do isplate,
- 73,34 EUR od 16. svibnja 2022. do isplate,
- 114,37 EUR od 16. lipnja 2022. do isplate,
- 112,15 EUR od 16. srpnja 2022. do isplate,
- 111,91 EUR od 16. kolovoza 2022. do isplate,
- 112,86 EUR od 16. rujna 2022. do isplate,
- 108,73 EUR od 16. listopada 2022. do isplate,
- 99,83 EUR od 16. studenog 2022. do isplate,
- 109,68 EUR od 16. prosinca 2022. do isplate,
- 104,95 EUR od 16. siječnja 2023. do isplate,
- 110,91 EUR od 16. veljače 2023. do isplate,
- 100,86 EUR od 16. ožujka 2023. do isplate,
- 56,13 EUR od 16. travnja 2023. do isplate,
- 49,79 EUR od 16. svibnja 2023. do isplate,
- 57,90 EUR od 16. lipnja 2023. do isplate,
- 6,38 EUR od 16. srpnja 2023. do isplate,
- 1,46 EUR od 16. kolovoza 2023. do isplate,
- 1,60 EUR od 16. rujna 2023. do isplate,
- 53,38 EUR od 16. listopada 2023. do isplate,
- 62,80 EUR od 16. studenog 2023. do isplate,
- 14,45 EUR od 16. prosinca 2023. do isplate,
- 1,46 EUR od 16. siječnja 2024. do isplate,
- 1,60 EUR od 16. veljače 2024 do isplate,
- 1,52 EUR od 16. ožujka 2024. do isplate,
u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog isplati iznos od 1.395,00 eur za zakonskom zateznom kamatom tekućom 05. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
2. Pravovremenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede postupka i odluke o troškovima postupka. Ukazuje na nepravilnost zaključka suda prvog stupnja u smislu kada se poziva na iskaze tužitelja i svjedoka OM, HM i NM, ističe da ti svjedoci odnosno HM i ĆM nisu bili zaposleni na istom radno mjestu kao tužitelj i nisu obavljali identične poslove kao tužitelj, da svjedok HM vodi spor radi isplate razlike plaće, da je tužitelj cijelo vrijeme bio zaposlen na radnom mjestu kontrolor karata, da je obavljao različite poslove od poslova radnih mjesta saslušanih svjedoka, da OM nikako ne može biti tzv. usporedni radnik u odnosu na tužitelja, da je Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice Zagrebački električni tramvaj, koji je stupio na snagu 10. rujna 2015. uređena unutarnja organizacija Podružnice Zagrebački električni tramvaj, sadržaj rada organizacijskih jedinica s razgraničenjem njihove nadležnosti, odgovornosti, poslovodnih i funkcionalnih ovlaštenja unutar Podružnice, radna mjesta s uvjetima popunjavanja i koeficijentima vrednovanja i dodacima na otežane uvjete rada koji se odnose na organizaciju i sistematizaciju Podružnice; da su tako prema Prilogu 3. toga Pravilnika-Katalogu radnih mjesta utvrđena radna mjesta: Kontrolor I, II i III; da je opis poslova navedenih radnih mjesta naveden u kartama pojedinih radnih mjesta; da je sukladno Dodatku Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. ožujka 2023. formirano radno mjesto „Kontrolor karata“, a što je vidljivo iz Ugovora o radu od 20. travnja 2023. koji je s poslodavcem zaključio tužitelj; da od tada više ne postoje radna mjesta kontrolor karata I, II i III, a koja su imala različite koef. (2,00, 2,10 i 2,20) već postoji jedinstveno radno mjesto „kontrolor karata“. Dodaje i da su poslovi koje obavlja Kontrolor karata navedeni u svakom pojedinačnom ugovoru o radu, pa tako i kod tužitelja; da sud uopće ne navodi te akte u presudi i ne pojašnjava razliku između ranijih radnih mjesta Kontrolor I, II i III i naknadno formiranog radnog mjesta „Kontrolor karata“. Ukazuje da iskazi svjedoka ne sadrže pojašnjenje o tome koji su to poslovi koje uopće obavljaju kontrolori karata, jesu li to poslovi navedeni u njihovim ugovorima o radu ili se radi i o nekim drugim poslovima; da se sud nije osvrnuo na sadržaj poslova iz zaključenih ugovora o radu, niti na sadržaj poslova iz pojedinih karti radnih mjesta (Kontrolor karata I, II i III), a koji opis poslova je vrijedio do donošenja sistematizacijskog akta kod tuženika iz 2023. Stoga, ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. te čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su i svjedoci osobno zainteresirani za uspjeh jer su upravo oni saslušani u više dvadesetak istovrsnih sudskih postupaka. Predlaže preinaku presude.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti istu kao neosnovanu. Ukazuje da tuženik nije u tijeku postupka dokazao da postoji sadržajna razlika u opisu poslova koji bi opravdavali razliku u koeficijentima; na iskaze svjedoka te pravilnu primjenu čl. 91. Zakona o radu i sudsku praksu. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće, a budući je tužitelj zaposlen na radnom mjestu kontrolor karata I. obavljao iste poslove kao i kontrolor karata II, a primao je manju plaću, odnosno plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,00 u razdoblju od svibnja 2020. do veljače 2023. umjesto 2,10 te u vremenu od ožujka 2023. do veljače 2024. prema koeficijentu 2,10 umjesto 2,20.
5.1. Nije sporno da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu kontrolora karata i to osnovom Ugovora o radu od 26. travnja 2012. primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,00; prema Ugovoru o radu od 21. travnja 2023. primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,10 i prema Ugovoru od radu od 9. travnja 2024. primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,20.
5.2. Sporno je, jesu li u utuženom periodu kontrolori karata koji su kod tuženika bili razvrstani u tri kategorije i to I, II. i III. obavljali iste poslove, pa slijedom toga je li tuženik takvim postupkom tužitelja doveo u neravnopravni i diskriminiran položaj u odnosu na druge zaposlenike koji su obavljali isti posao, a imali viši koeficijent složenosti poslova, time i primali veću plaću.
5.3. Pobijanom odlukom prihvaćen je zahtjev tužitelja s obrazloženjem, u bitnom, da iz iskaza svjedoka i tužitelja slijedi da su svi kontrolori karata kod tuženika vršili kontrolu karata u tramvajima i autobusima, da su obavljali identične poslove, mogli se zamjenjivati u slučaju odsutnosti s posla, ali da im plaća nije obračunavana primjenom istog koeficijenta već su neki imali koeficijent 2,00, neki 2,20, neki 2,40; da iz tuženikova Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i Kataloga radnih mjesta po grupama složenosti poslova proizlazi da je kod tuženika radno mjesto kontrolor karata bilo razvrstano u tri kategorije (I, II i III) s različitim koeficijentima složenosti poslova (2,00 za kontrolor karata I; 2,10 za kontrolor karata II i 2,20 za kontrolor karata III), da iz istoga nije razvidno u čemu se sastoji razlika između navedenih kategorija radnog mjesta kontrolor karata i posljedično tome iz kojeg razloga je za svaku kategoriju kontrolora karata propisan različit koeficijent za obračun plaća; da to ni tuženik nije objasnio, da je tuženik izvršio obračun utuženog potraživanja na način da je za razdoblje od svibnja 2020. do veljače 2023. utvrdio razliku između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,00 i plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,20 (omaškom prvostupanjski sud navodi 2,10), a za razdoblje od ožujka 2023. do veljače 2024. razliku između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,10 i plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,20; da tuženik nije dokazao da postoji razlika između poslova koje je obavljao tužitelj i poslova koji su obavljali kontrolori na radnom mjestu kontrolor karata II. i III., a slijedom čega primjenom odredbe čl. 91. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22; dalje u tekstu ZR) budući je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, prihvaća zahtjev tužitelja u cijelosti.
6. Ispitujući pobijanu odluku u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025. – dalje u tekstu: ZPP) utvrđenje je ovoga suda da je odluka suda prvog stupnja pravilna i zakonita. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.
7. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, glede kojih nema proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Činjenica da su svjedoci saslušani u više postupaka koji se vode pred sudovima u istoj pravnoj stvari ne predstavlja navedenu bitnu povredu, kao niti činjenica da neki od njih vode sudski postupak u istovjetnoj pravnoj stvari te nezadovoljstvo tuženika izraženim materijalnopravnim stajalištem prvostupanjskog suda.
8. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Upravo je tako postupio sud prvog stupnja te je proveo dokaze koje su predložile stranke i koje je ocijenio bitnim za donošenje odluke, analizirao je istaknute i utvrđene činjenice i utvrdio sve odlučne činjenice za ovaj spor. Osim toga, sud prvog stupnja je neposredno ocijenio izvedene dokaze, iskaze svjedoka, a žalbenim navodima pravilnost te neposredno izvršene ocjene nije dovedena u sumnju.
8.1. Svjedoci, pa i tužitelj iskazuju da su svi kontrolori karata obavljali iste poslove neovisno o koeficijentu za obračun plaće, pa je cijeneći i druge izvedene dokaze pravilno sud prvog stupnja zaključio, primjenom odredbe čl. 91. st. 1. Zakona o radu, da je povrijeđeno pravo radnika-tužitelja na jednaku plaću za jednak obavljeni rad, slijedom čega tužitelj ima pravo na razliku plaće koju potražuje prema obračunu tuženika. Niti iz odredbi Kolektivnog ugovora za radnike tuženika ne proizlazi drugačiji zaključak.
9. Pritom, kako je naveo sud prvog stupnja, tuženik nije objasnio zašto je postojala navedena razlika u koeficijentima složenosti poslova, a ta se okolnost ne može utvrditi niti iz izvedenih dokaza. Sud prvog stupnja je naznačio što je utvrdio uvidom u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta koji je dostavio tuženik, pa su u tom dijelu žalbeni navodi tuženika neosnovani, a iz toga Pravilnika nije razvidno zašto postoji razlika u koeficijentima u obavljanju poslova kontrolora karata, odnosno npr. kontrolora I i kontrolora karata II. odnosno III., niti se to može utvrditi iz Kataloga radnih mjesta po grupama složenosti poslova, a niti iz ugovora o radu tužitelja. Zato je pravilno sud prvog stupnja naveo da tuženik nije dokazao da postoji razlika između poslova koje je obavljao tužitelj i poslova koje su obavljali kontrolori karata II. i/ili III. Tuženik je imao priliku predlaganja dokaza, ispitivanja svjedoka koje je predložio tužitelj, pa kako u tom smislu dokaze (osim predloženih i izvedenih), niti pitanja nije imao, to niti sada u žalbi ne može u tom smislu osporavati utvrđeno činjenično stanje kao nepotpuno i pogrešno. Osim toga, iz kartica radnih mjesta proizlazi da je opis poslova radnog mjesta kontrolor karata I., II. i III. potpuno identičan.
10. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.
11. Odluka o troškovima postupka se određeno žalbom ne osporava osim u smislu neosnovanosti iste uslijed neosnovanosti zahtjeva tužitelja, a koji žalbeni navod nije osnovan.
12. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastav odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban radi vođenja postupka, čl. 155. st. 1. ZPP.
U Puli-Pola, 14. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dolores Peruško
