REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-172/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Virna Sarvan, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Klaudiu Čurinu, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 29, protiv tuženika DUKAT d.d., OIB: 25457712630, Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, zastupanog po punomoćniku Mojmiru Ostermannu, odvjetniku iz OD Ostermann Ivančić d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1164/2024-28 od 25. rujna 2025., na sjednici vijeća 14. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćaju se žalbe tužiteljice i tuženika te se ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1164/2024-28 od 25. rujna 2025. u cijelosti i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku DUKAT d.d., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, isplatiti tužitelju ŽP, iz [adresa], na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, iznos od bruto 1.424,80 eura (slovima: tisućučetristodvadesetčetirieuraosamdesetcenti) po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

-na iznos 77,16 € od 11.09.2019. do isplate,

-na iznos 53,56 € od 08.02.2020. do isplate,

-na iznos 50,28 € od 09.05.2020. do isplate,

-na iznos 49,33 € od 06.06.2020. do isplate,

-na iznos 76,22 € od 08.10.2020. do isplate,

-na iznos 90,55 € od 07.11.2020. do isplate,

-na iznos 30,52 € od 008.07.2021. do isplate,

-na iznos 48,87 € od 08.10.2021. do isplate,

-na iznos 46,73 € od 09.11.2021. do isplate,

-na iznos 57,69 € od 08.02.2022. do isplate,

-na iznos 42,84 € od 07.05.2022. do isplate,

-na iznos 58,87 € od 08.12.2022. do isplate,

-na iznos 174,36 € od 08.02.2023. do isplate,

-na iznos 112,06 € od 08.03.2023. do isplate,

-na iznos 101,58 € od 08.04.2023. do isplate,

-na iznos 105,51 € od 09.11.2023. do isplate,

-na iznos 15,80 € od 08.12.2023. do isplate,

-na iznos 66,29 € od 08.02.2024. do isplate,

-na iznos 134,42 € od 08.03.2024. do isplate,

-na iznos 32,16 € od 09.04.2024. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u visini od 298,57 €, jer se tuženik usprotivio tužiteljevom smanjenju odnosno povlačenju toga dijela tužbenog zahtjeva, a u koji iznos ulazi i iznos od 45,98 € koji predstavlja ukupno potraživanje tužitelja za mjesece travanj i svibanj 2019., a koji je u zastari, te zahtjev tužitelja za početkom tijeka zateznih kamata na dospjele mjesečne iznose razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, kako je tužitelj naznačio u konačnom tužbenom zahtjevu, jer je tuženik došao u zakašnjenje prvog idućeg dana nakon isplate plaće za pojedini mjesec (primjerice ako je plaća za kolovoz 2019. isplaćena 10.09.2019., onda zatezne kamate teku ne od 10.09.2019. kako je naznačio tužitelj, već od 11.09.2019.).

III. Nalaže se tuženiku DUKAT d.d. naknaditi tužitelju ŽP parnični trošak u iznosu od 1.257,50 € sa zateznim kamatama tekućim od 25.09.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Pravovremenom žalbom prvostupanjsku presudu u točki II. izreke i odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka, podnosi tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, a u smislu da pravila o zastari valja tumačiti fleksibilno jer se radi o normama koje predstavljaju ograničenje prava na pristup sudu; da je poslodavac u povlaštenoj poziciji pri održavanju sadržaja radnog odnosa, da je radni odnos povjerenja, da je prekomjeran teret očekivati od radnika da angažira vještaka radi provjere pravilnosti obračuna naknade plaće za godišnji odmor, da tužiteljica nije znala ni objektivno mogla znati da tuženik neispravno obračunava naknadu plaće, da je teret dokazivanja da je ispunjena pretpostavka za nastup zastare na tuženiku, da sud nije odlučio o zakonskim zateznim kamatama čime je ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 338. st. 3. ZPP. Osporava i odluku o trošku jer je omjer uspjeha u sporu sud utvrdio isključivo u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže preinačiti presudu te potražuje trošak za sastav žalbe.

3. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP jer vještak nije saslušan na glavnoj raspravi, da se tuženik suglasio s djelomičnim povlačenjem tužbe (čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 193. ZPP), da sud nekritički preuzima navode vještaka, pa nije jasno što su zaključci vještaka, a što suda, da je pogrešno primijenjena odredba čl. 81. ZR; da je pogrešno primijenjena i odredba čl. 92. st. 4. ZR glede isplate zakonske zatezne kamate. Osporava i odluku o troškovima postupka. Predlaže preinaku presude podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

4. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice je bespredmetna uslijed osnovanosti žalbe tuženika. Žalba tuženika je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od travnja 2019. do ožujka 2024. Tužba je podnesena 6. kolovoza 2024.

6.1. Nije sporno da je tužiteljica u utuženom periodu bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre-tehničara.

6.2. Sporno je, je li tuženik u razdoblju od 2019. do 2024. pravilno obračunavao tužiteljici naknade plaće za godišnji odmor.

6.3. Pobijanom odlukom prihvaćen je djelomično zahtjev tužiteljice s obrazloženjem, u bitnom, da iz nalaza vještaka Ručević vještačenja d.o.o. slijedi da za razdoblje od 1. travnja 2019. do 31. ožujka 2024. tuženik je tužiteljici manje isplatio na ime naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora iznos od ukupno 1.470,78 eura po mjesecima kako je naznačeno u nalazu, a sve primjenom odredbi čl. 81. ZR, čl. 90. st. 1. i st. 7. ZR, da je takav nalaz valjalo prihvatiti jer je isti u skladu s pravilima struke, bez proturječnosti, da je osnovan prigovor zastare za tražbinu za mjesec travanj 2019. koja je dospjela 10. svibnja 2019. u iznosu 35,66 eura i za mjesec svibanj 2019. dospjela 10. lipnja 2019. u iznosu 10,32 eura, ukupno 45,98 eura jer tražbina zastarijeva za pet godina, čl. 139. st. 1. ZR. Nadalje, sud prvog stupnja odbio je zahtjev tužiteljice za iznos od 298,57 eura budući se tuženik nije suglasio s povlačenjem tužbe, kao i uslijed osnovanosti prigovora zastare u naznačenom dijelu, kao i zatezne kamate kako je tužitelj naznačio jer da je tuženik došao u zakašnjenje prvog idućeg dana nakon isplate plaće za pojedini mjesec.

7. Ispitujući pobijanu odluku u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. ZPP utvrđenje je ovoga suda da se odluka suda prvog stupnja ne može prihvatiti kao pravilna i zakonita uslijed počinjene bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP. Bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 193. ZPP na koju također ukazuje tuženik obuhvaćena je povredom iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

8. Tuženik u žalbi ukazuje da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom budući, iako je iznio pravovremeno prigovore na nalaz i mišljenje vještaka prigovarajući nejasnoj metodologijom kojom se vještak vodio pri izradi nalaza i mišljenja, sud nije pozvao vještaka na raspravu.

9. Prema odredbi čl. 260. st. 1. ZPP sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pisano prije rasprave. Pritom sud će odrediti rok za pisano podnošenje nalaza i mišljenja. Dakle, slijedi da vještak daje svoj nalaz i mišljenje usmeno na raspravi, a može ga dati i pisano prije rasprave, odnosno zakon ne ograničava iznošenje vještačkog nalaza i mišljenja na samo pisano iznošenje. Na taj se način ostvaruje načelo neposrednosti iz čl. 4. ZPP, a i odredbom čl. 302. ZPP određeno je da se vještaci saslušavaju na glavnoj raspravi.

9.1. Stoga, kako sud prvog stupnja nije postupio na taj način te usmeno saslušao vještaka i s obzirom na primjedbe tuženika na nalaz, počinjena je bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP zbog kojeg je razloga već odluku valjalo ukinuti te u ponovnom postupku valja pozvati vještaka na glavnu raspravu kako bi iznio nalaz i očitovao se na primjedbe tuženika. Predujam za pristup vještaka na glavnu raspravu dužna je platiti tužiteljica koja je i predlagala provođenje toga vještačenja; čl. 153. st. 1. ZPP kojom je propisano da kad stranka predloži izvođenje dokaza dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza.

10. Nadalje, počinjena je i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer iz podataka u spisu slijedi da se tuženik suglasio s djelomičnim povlačenjem tužbe (čl. 193. st. 2. ZPP), dok sud prvog stupnja navodi suprotno te nastavno u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev. Pritom u izreci obrazlaže da je u tom iznosu (dakle onom za koji je zahtjev odbijen - 298,57 eura) i iznos od 45,98 eura koji predstavlja potraživanje za mjesece travanj i svibanj 2019., a koji da je u zastari, iako je zahtjev u tužbi iznosio ukupno 1.723,37 eura, a nakon djelomičnog povlačenja iznosio je 1.470,78 eura (podnesak tužiteljice od 18. veljače 2025.), dakle smanjen je zahtjev za 298,57 eura, a što je upravo iznos koji je prvostupanjski sud odbio navodeći, osim da se tuženik nije suglasio s povlačenjem, i da su u istom sadržani i iznosi za mjesece travanj i svibanj 2019. ukupno 45,98 eura. Međutim, iz podneska od 18. veljače 2025. slijedi da tužiteljica i nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka nakon kojeg snižava zahtjev potražuje i dalje te konkretne iznose za mjesece travanj/2019. u iznosu 35,66 eura sa zateznim kamatama i iznos od 10,32 eura s kamatama za svibanj 2019.; dakle, slijedi da u tom dijelu tužba nije povučena. Prvostupanjski sud i u obrazloženju odluke navodi da je glede tih iznosa osnovan prigovor zastare, što navodi i u izreci, a zahtjev odbija za iznos za koji je umanjen tužbeni zahtjev tužiteljice. Stoga, radi se o proturječnosti koja predstavlja bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP (obuhvaćajući i povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 193. ZPP) zbog koje odluku je također valjalo ukinuti i u tome dijelu.

10.1. Nadalje, nejasna je i odluka u dijelu u kojem su odbijene zatezne kamate jer se ne može nedvojbeno zaključiti je li sud prvog stupnja u toj odluci sadržao i odluku o odbijanju zateznih kamata koje tužiteljica potražuje za dio za koji je utvrđeno da je zahtjev odbijen (odnosno u zastari), pa i o tome u nastavku valja voditi računa, odnosno da se uz eventualno odbijanje glavne tražbine mora odlučiti i o sporednim tražbinama, ovdje zateznim kamatama.

10.2. Odredbom čl. 92. st. 3. ZR/19, odnosno čl. 92. st. 4. ZR/23 propisano je da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu; odnosno da plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec. Dakle, petnaesti je najkasniji dan do kojeg treba biti isplaćena pripadajuća plaća i naknada plaće, ali ako je plaća odnosno naknada bila isplaćena ranije, onda zatezne kamate na eventualnu neisplaćenu razliku teku od slijedećega dana od dana isplate, a ne tek od 16.tog dana u mjesecu.

11. Glede primjene materijalnog prava valja voditi računa prije svega o odredbama čl. 81. i 90. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023.) te izmjenama tih odredaba s obzirom da tužiteljica potražuje naknadu za razdoblje od 2019. do 2024. godine, ali i odredbama Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 115/2016., 106/2018., 121/2019., 32/2020., 138/2020., 151/2022., 114/2023.; koji se primjenjuje s izmjenama ovisno vremenskom razdoblju za koji se potražuje naknada), čl. 9., gdje su navedeni primici na koje se ne plaća porez na dohodak (u svezi s odredbama Pravilnika o porezu na dohodak) i čl. 21. gdje je propisano da se primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatraju, između ostalog, svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, prema propisima koji uređuju radni odnos, a to su, između ostalog i primici po osnovi naknada, potpora, nagrada i drugog, koje poslodavac isplaćuje ili daje radnicima iznad propisanih iznosa (Pravilnik o porezu na dohodak „Narodne novine“, 10/2017., 128/2017., 106/2018., 1/2019., 80/2019., 1/2020., 74/2020., 1/2021., 102/2022., 112/2022., 156/2022., 1/2023., 56/2023. i 143/2023.; čl. 7.) Dakle, takvi primici isplaćeni preko propisanih iznosa smatraju se plaćom, pa se stoga uračunavaju i kod izračuna naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora.

11.1. Prilikom saslušanja vještaka valja razjasniti način obračuna naknade s obzirom na prigovore tuženika u situaciji kada slijedi da je isti naknadu računao prema podacima o bruto plaći tužiteljice iz dostavljenih platnih lista, a da tuženik prigovara tom izračunu u smislu da su tako obračunom obuhvaćeni i iznosi koji ne predstavljaju naknadu za rad jer da se radi o primanjima koja se ne isplaćuju na redovnoj mjesečnoj razini, kao što da je to slučaj s jednokratnom isplatom pomoći po odluci poslodavca (npr. isplaćeno u prosincu 2020., siječnju 2022.), ali i nagradom za radne rezultate, iako ih je, kako slijedi iz platnih lista sam tuženik uvrstio u bruto plaću, što bi slijedilo da je na iste i plaćen porez na dohodak.

11.2. Ukoliko je poslodavac, tuženik nešto pogrešno uvrstio u bruto plaću, to ne utječe na pravo radnika da naknadu plaće za korištenje godišnjeg odmora primi u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

11.3. U svezi primjedbe tuženika da u situaciji kada je tužiteljica bila na bolovanju te joj je isplaćena naknada plaće da bi valjalo izračunati koja bi radniku bila redovna plaća u tom mjesecu da je radio, a ne prosjek plaće računati prema nekom drugom razdoblju suprotno odredbi čl. 81. ZR, valja navesti da i po stavu ovoga suda ukoliko radniku u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora nije isplaćena plaća nego naknada plaće, pri utvrđivanju visine naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora trebala bi se uzeti ona plaća koju bi radnik primio da je radio (dakle da nije bio na bolovanju).

12. Glede prigovora zastare valja navesti da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, čl. 139. ZR. Tužiteljica neosnovano ukazuje na odluke Suda Europske unije, Ustavnog suda Republike Hrvatske jer se u konkretnom slučaju tužiteljica ne poziva na činjenice, niti u tom smislu predlaže dokaze, iz kojih bi slijedilo da se radi o „svjesnom i kontinuiranom pogrešnom obračunu naknade plaće od strane tuženika kako bi stekao nepripadnu korist, a što bi bilo protivno načelu zabrane zlouporabe prava“, odnosno da je isti „zlorabio svoju ovlast i dužnost da samostalno utvrđuje visinu svoje obveze prema radnicima“, odnosno na okolnosti utvrđenja kada je tužiteljica objektivno bila u mogućnosti saznati za postojanje njezine tražbine uvažavajući da je radni odnos i odnos povjerenja.

13. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

14. U ponovnom postupku valja otkloniti počinjene povrede, pozvati vještaka na glavnu raspravu radi usmenog iznošenja danog nalaza i mišljenja i očitovanja na primjedbe tuženika te donijeti novu valjano obrazloženu odluku zajedno s odlukom o troškovima postupka.

15. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci, čl. 166. st. 3. ZPP.

U Puli-Pola, 14. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško