Povrv-461/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Jadranki Jeličić, u pravnoj stvari tužitelja: Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije, OIB: 27478788865, Split, Prilaz braće Kaliterna 10, zastupana po ravnatelju ĆM, a ovom po punomoćnici Željani Škare, odvjetnici iz Splita, protiv tuženog KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Butoroviću, odvjetniku iz Hvara, radi isplate, nakon održane rasprave zaključene 05. studenog 2025. u nazočnosti oba punomoćnika, objavio je dana 14. siječnja 2026., i

p r e s u d i o  j e

I/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita, Hrvatske mornarice 1 B, posl. br. Ovrv-1606/2021 od 11.08. 2021. kojim je naloženo tuženiku LM, OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 8 dana od dana zaprimanja rješenja, plati tužitelju iznos od 11.932.80 kn, uvećan za zakonske zatezne kamate prema čl. 29. st. 2. ZOO, do 31.07.2015. koja se određuje uveća- njem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodio tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, a od 01.08.2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % -tna poena, koje na navedene iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 9.944,00 kn od 01.11.2020. do isplate,

- na iznos od 1.988,80 kn od 23.12.2020 do isplate,

kao i da naknadi trošak javnobilježničkog postupka u iznosu od 250,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na nastali trošak teče od 11.08.2021 pa do isplate, a za predvidivi trošak od dana pravomoćnosti i ovršnosti, dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izraču-nate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena,

a tužbeni zahtjev se odbija.

II/ Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR (tisućusedamstopedeseteura), u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Zadru je rješenjem Gž-472/2024 od 19.06.2025. ukinuo presudu ovoga suda Povrv-1649/21 od 12.03.2024, kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice i odbijen tužbeni zahtjev, te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

2. U novom postupku, sud je proveo sve ranije izvedene dokaze čitanjem, što znači da je: pregledao Izvod otvorenih stavki tužitelja do 25.06.2021. (list 5), račune br. 1152-055-10 od 13.10.2020. br. 1366-055-10 od 17.12.2020. (list 48 i 49), Cjenike tužitelja za 2020. godinu, i to: za suhi komunalni vez (list 66) i za komercijalni vez (list 68), pročitao Ugovor o kupoprodaji plovila od 05.11.2011. (list 97) i Izvadak iz upisnika brodova Klasa:342-12/23-05/2979, Urbroj:530-04-9-3-23-2 od 02.03.2023. (list 110).

Pročitan je Zahtjev za brisanje brodice iz očevidnika oznake ST 6742 (list 137) i Rješenje o brisanju brodice, Klasa:UP/I-342-12/18-01/23716, Urbroj:530-04-9-3-18- 2 od 27.11.2018. (list 139), te od tužitelja dostavljeno "Obrazloženje" (list 52) kao prilog Prijedlogu Odluke o izmjeni „Odluke Vlade o davanju Lučkoj upravi Splitsko- dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće sportske luke Zenta i postojeće sportske luke Špinut, od 20.05.2021. (list 50).

3. Po uputi iz ukidnog rješenja, sud je proveo dokaz saslušanjem tuženika (list 189) te saslušao svjedoka NM, voditelja lučice Špinut (list 187), pregledao od njega priložene dvije fotografije broda (list 192 i 193), te pročitao Zahtjev za ulazak vozila u luku Špinut za dan 16.11.2023. (list 181) i Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 26.10.2023. (list 183).

4. Radi provjere vjerodostojnosti iskaza tuženika, pregledani su svi u spisu do- stupni potpisi tuženika, a potom uspoređeni sa potpisom na njegovoj osobnoj iskaznici, zbog čega je osobna iskaznica kopirana za spis (list 194).

Jednostavnom usporedbom potpisa, sud je utvrdio postojanje identičnog potpi- sa kakav je na osobnoj iskaznici na:

- dostavnici Javne bilježnice Nevenke Kekez prema kojoj je tuženik 26.08. 2021. uredno primio rješenje o ovrsi (list 9)

- punomoći odvjetniku Mirku Butoroviću (list 99),

- Ugovoru o kupoprodaji plovila, pri čemu je vjerodostojnost potpisa tuženika potvrdila ovjerom Javna bilježnica Mira Rubić, dana 29.112011. (list 97), i

- Zahtjevu za ulazak vozila u luku Špinut za dan 16.11.2023. (list 181).

Istovremeno je utvrđeno kako su potpisi na ostaloj dokumentaciji različiti od potpisa tuženika na osobnoj, pa je tako:

- na oba prigovora ime i prezime tuženika napisano/potpisano velikim štam- panim slovima (list 16 i 25),

- na Zahtjevu za brisanje brodice iz očevidnika kao podnositelj potpisan tu- ženik LM, na drugačiji način nego na osobnoj iskaznici (list 138),

- na poleđinama koverti i priloženim potvrdama o primitku (list 18, 26, 27 i 29), ime i prezime tuženika je napisano velikim štampanim slovima.

Da pošiljatelj ne mora biti tuženik, ukazuje činjenica što je mjesto slanja pismena - pošta u Splitu (gdje je prebivalište brata tuženika PM), a ne pošta u [adresa] (gdje tuženik ima prebivalište).

Navedeno potvrđuje navode tuženika, da je u njegovo ime sve radnje oko i za brodicu vršio njegov brat PM.

5. Sporno je, da li je tuženik ovlastio brata da postupa u njegovo ime i račun, ili to nije učinio smatrajući da je brodica vlasništvo njegovog brata, pa je sada pok. PM u više navrata počinio kazneno djelo krivotvorenja isprave jer se potpisivao tuđim imenom.

S druge strane, u postupku nije bilo sporno, da je tek nakon smrti PM (a prema sadržaju Ugovora je umro **.**.2022.) tuženik dolazio u posjed dokumentacije za brodicu s kojom nije bio upoznat, a koju je prilagao u spis, kao i da je sa tužiteljem dogovorio ulazak u luku Špinut radi odobrenja transporta plovila za dan 16.11.2023., tek kada je od nasljednika brata ishodio suglasnost da za brodicu nemaju nikakvih potraživanja.

6. Kako niti u ponovljenom postupku tužitelj nije smatrao potrebnim precizirati tužbeni zahtjev na isplatu u svezi valute plaćanja i pravilnog izračuna zatezne kamate, sud je ocijenio da postavljeni „platni nalog“ nije osnovan.

7. Tužitelj je u pravu kada u podnescima (žalbi) navodi da bi bio aktivno legitimi- ran za naplatu lučke pristojbe za luku Špinut, za cijelu 2020. godinu, jer mu je Odlukom Vlade Republike Hrvatske... (NN: 128/2019, dalje: OV), ta luka dana na privremeno upravljanje i korištenje na godinu dana, pa je sukladno toč. IX OV, preuzeo zatečene ugovore o vezu plovila, sa ciljem da onemogući daljnje nelegalno korištenje luke, osigura red u luci i zaštiti plovila na vezu, te da upravlja lukom do stjecanja uvjeta za koncesioniranje luke.

U podnescima je tužitelj objasnio da je visinu lučke pristojbe i naknade, odredio u skladu sa starim Cjenikom Pomorskog Športskog društva Spinut, koji je bio na snazi od prije njegovog preuzimanja (a koji ovaj sud nije uspio pribaviti), te u skladu sa Pravilnikom o visini lučkih pristojbi u lukama otvorenim za javni promet županijskog i lokalnog značaja, od 21.03.2014, jer je takve postojeće cijene preuzeo Odlukom Upravnog vijeća od 10.06.2020.

Za brodicu u vlasništvu tuženika (a na vlasništvo tuženika ukazuje Izvadak iz upisnika brodova, list 110), za 2020. godinu nije postojao ugovor za mokri vez, a budući je brodica zatečena na suhom, tuženika je obvezao na plaćanje komercijalnog suhog veza, pa proizlazi da se komercijalni vez ne ugovara!!?. Na suprotno ukazuje sadržaj "Obrazloženja" koje bi trebalo biti podloga donošenju Odluke o izmjeni OV, gdje stoji kako je tužitelj tijekom ljeta 2020. za luku Špinut potpisano 583 ugovora o komunalnom vezu i 175 komercijalnih ugovora.

8. Iako je sud očekivao objašnjenje kako je od čl. VII OV, kojom je tužitelju dano pravo da u luci Špinut za „svoj račun naplaćuje naknadu za vez plovila, ovisno o namjeni istog, s time da maksimalni iznos pristojbe za vez za brodice namijenjene za osobne potrebe dužine do 10 metara prema nedjeljivom dužnom metru ..iznosi 100,00 kn godišnje“, a za one duže od 10 metara 200,00 kn godišnje po dužnom metru,

tužitelj izračunao da tuženik za brodicu dužine cca 7,90 m, i oznake ST 6742, koja se nalazila u luci Špinut mora za 2020. godinu platiti baš 11.932,80 kn, navedeno je zbog izostanka precizirane i uređene tužbe, tužitelj objasnio tek u žalbi. Iura novit curia, podrazumijeva da sud poznaje Zakone, da može tumačiti podzakonske akte, ali je na tužitelju teret dokaza - da uz tužbu priloži sve Cjenike i Odluke, a naročito one koje je sam donio.

Prema Pravilniku o visini lučkih pristojbi u lukama otvorenim za javni promet županijskog i lokalnog značaja (Lučke tarife) iz ožujka 2014. godine, u čl. 15. je predviđena cijena pristojbe za „zimovanje brodica na nautičkom dijelu luke, u razdoblju od 01.10. tekuće godine do 30. 04. iduće godine, a koja bi za brodicu do 8 m duljine iznosila 400,00 kn mjesečno, ili 4.800,00 godišnje.

Za stalni vez na komunalnom dijelu luke, je za brodicu određena maksimalna pristojba od 200,00 kn po nedjeljivom dužnom metru godišnje u prvoj zoni (kakva je npr luka [adresa]), pa bi za brodicu tužitelja takva pristojba iznosila 1.600,00 kn godišnje,

9. Iz podzakonskih akata, koje je sud pribavio u prethodnom postupku (a koji se nalaze u prilogu spisa), sud nije mogao utvrditi osnovanost visine potraživanja, a iz priloženih materijalnih dokaza kome su i kada dostavljeni računi za traženo potraživanje. Iz činjeničnih navoda podnesaka tužitelja (jer tužbu nije uredio) sud nije mogao utvrditi: zbog čega predmetna brodica nema pravo na komunalni vez, tko je odgovoran za njezino uništavanje ako se doista nalazila unutar granica luke, te kako je izvršena identifikacija iste, ako na njoj ne postoji broj po kojemu je upisana u Očevidniku. I konačno, radi čega tužitelj po preuzimanju luke Špinut na upravljanje, nije na drugi način riješio postojeću situaciju?

10. Tužitelj se jednostavno pozvao da obveza tuženika na plaćanje lučke pristojbe ne proizlazi iz ugovora, pa kako tuženik tijekom 2020 svoje plovilo drži na suhom unutar granica luke Špinut ( što nije ničim dokumentirao) da mora platiti komercijalni vez, a koji se također ugovara.

Naveo je da se račun br. 1366-055-10 od 13.10.2020. odnosi za prvih deset mjeseci u 2020. godini, a račun br. 1152-055-10 od 17.12.2020. za preostala dva mjeseca, da se mjesečni iznos dobije izračunom iz tablice za komercijalni vez - more (list 68), koji za brodicu duljine 7,86 m mjesečno iznosi 904,00 kn, a sa uvećanjem od 10 % (koliko iznosi suhi vez) 994,40 kn, pa stoga za cijelu godinu potražuje 11.932,80 kn.

Prema istoj Odluci Upravnog vijeća Lučke uprave splitsko-dalmatinske županije, od 10.06.2020. (list 62), tuženik bi za plovilo dužine 7,86 m plaćao godišnje maximalno 800,00 kn za komunalni vez (list 65), za suhi vez – komunala (ukoliko drži brodicu na kopnu dulje od 15 dana tijekom jedne godine) bi plaćao godišnje 1.747,00 kn (list 66), za „komercijalni vez“ 8.128,00 kn, a komercijalni suhi vez – točno onoliko, koliko je postavljeno u tužbenom zahtjevu. Nedvojbeno je da komercijalni suhi vez između stranaka nije ugovoren.

11. Odlukom od 10.06.2020. nije riješena naplata pristojbe za plovilo koje to više nije ili za slučaj podrtine, pa naplata najskupljeg „komercijalnog veza“ predstavlja kaznu koja nije nigdje predviđena. Je li postojala mogućnost dogovora oko uklanjanja brodice koja nije u plovnom stanju, a koji dogovor je ponudio potpisnik prigovora na rješenje o ovrsi, ili se tužitelj mogao koristiti nekom Službom (kakav je npr „Pauk“ u cestovnom prometu) i po obavještavanju vlasnika to plovilo sam izmjestiti, a od tuženika naplatiti nastali trošak.

U podzakonskim aktima sud o tome nije pronašao ništa.

12. Da je tužitelj u potpunosti bio upoznat sa problemom predmetnog broda, pro- izlazi iz sadržaja njegove žalbe, gdje na listu 157 spisa (jer stranice žalbe nisu obrojčane) stoji: “..da tuženik nije mogao sklopiti ugovor o komunalnom vezu iz razloga što je brod u trenutku preuzimanja lučice od tužitelja zatečen na suhom vezu, da tuženik nije imao ugovor koji bi tužitelj bio obvezan preuzeti, te da brod nije bio podoban za biti u moru, pa samim time ni koristiti komunalni vez.“

13. Dakle, ocjenjujući sve prethodno navedeno, sud i dalje smatra kako je tužitelj tuženiku odlučio naplatiti najskuplju moguću pristojbu za brodicu, iako je znao da ista nije u plovnom stanju i da nije uredno označena.

14. Tuženik je u odgovoru na tužbu u prethodnom postupku (jer prigovore na rje- šenje o ovrsi sigurno on nije napisao) najprije osporio svoju pasivnu legitimaciju, te priložio ugovor (list 97), kojim je brodica još 2011. prenesena u vlasništvo njegovog brata PM, pa je logično da je svu zaprimljenu dokumentaciju za tu brodicu slao bratu.

Na ročištu u prethodnom postupku je prigovorio da brodica zbog ogoljenosti i stanja u kojem se nalazila, više nije upisana u registru, te je priložio rješenje o brisanju iz 2018. godine, da bi nakon što je tužitelj demantirao brisanje prilaganjem javne isprave iz 2023., osporio da bi se brodica uopće nalazila na suhom vezu unutar granica lučice.

Saslušan u svojstvu stranke, u novom postupku, naveo je da je njegov 4 godine stariji brat brodicu kupio 1993. godine u ispravnom stanju od jednog srpskog oficira koji je napustio Hrvatsku, ali da je kasnije saznao kako je iz njemu nepoznatog razloga istu upisao na njega, iako je on živio u [adresa], gdje se bavio poljoprivredom i turizmom. Njegov brat je živio u [adresa] i bavio se ugostiteljstvom, a brodica se nalazila u luci Spinut, pa je bilo logično upisati je u Očevidniku na ime PM, i ishoditi mokri komunalni vez.

Zbog toga što su u lučici poznavali ranijeg vlasnika, brodica je ondje najprije devastirana i oštećena, pa iako je šteta prijavljena policiji, nitko njegovom bratu nije htio naknaditi štetu, a brodica je izbačena na suho.

Osobno se o tome nije brinuo, sve račune je plaćao PM, a da ga o iznosima nije obavještavao niti je od njega išta tražio. Ugovorom iz 2011. su regulirali vlasništvo brodice.

Tek nakon smrti brata je došao u posjed rješenja o brisanju brodice sa njegovog imena, te je osporio da bi podnio Zahtjev za brisanje, a prema potpisu na zahtjevu je potvrdio da je to učinio njegov brat PM u njegovo ime. Rješenje o brisanju nije nikada primio, iako je naveden u dostavnoj naredbi rješenja, pa je zbog bratovog telefonskog broja na rješenju, pretpostavio kako je brat to rješenje po pozivu osobno preuzeo, a njega o učinjenom nije nikada obavijestio.

Osobno za brodicu nikada nije bio kontaktiran od strane ranijeg koncesionara, jer je sve razgovore vodio brat PM, a brodicu nije nikada vidio, ali je od brata čuo da ima slomljenu krmu i da ju se ne isplati popravljati, kao i da se nalazi vani, izvan žice i bez motora, pa je vjetar nosi i lomi.

Od strane tužitelja je bio pozvan samo jedanput, kada mu je ponuđeno da odnese brod u rezalište, što tada nije uspio učiniti,. Drugi put mu se obratila osoba koja je očito imala pristup marini i znala za situaciju sa brodom, i kojoj osobi je uostalom isti darovao za izradu kalupa za gradnju drugih brodica.

Kada je 2023. došao potpisati formalno preuzimanje broda, u razgovoru je zaključio da će mu tužitelj smanjiti dugovanje ako brod ukloni. Tada se brod nalazio na trajleru ispred samog ureda, i iza njega je ondje ostao, tako da mu nije poznato kada, kako i tko je odvezao brod.

Siguran je da brod koji je zatekao na trajleru, nije ležao na istom mjestu tijekom 2020 godine, već da se prema kazivanju brata nalazio izvan žice sa još nekoliko brodova. Nakon što je pogledao fotografije broda na trajleru priložene od strane svjedoka, osporio je njihovu vjerodostojnost, jer po pričama brata „njegov brod“ nije imao propelu i ogradu, bio je bočno porezan i imao slomljenu krmu, pa fotografirani brod izgleda predobro za toliko godina zapušteni brod.

15. Svjedok ZM je zaposlenik tužitelja, najprije lučki nadzornik, potom voditelj luke, a sada koordinator operativnog centra. Potvrdio je da im je krajem 2019. odlukom Vlade, luka Špinut dana na upravljanje, ali da je zbog epidemije Korone tužitelj ušao u posjed luke tek u svibnju 2020.

poznato mu je da prema zatečenoj dokumentaciji tuženik nije imao ugovor za vez u moru, osobno nije imao informaciju je li tuženik ranijem koncesionaru išta plaćao, ali su mu po ulasku u posjed lučice dostavljeni podaci za 10-tak osoba koje su bila u sporu sa bivšim koncesionarom, između kojih je bilo i ime tuženika.

Potvrdio je da je tijekom 2021 i 2022 razgovarao sa tuženikom te mu nudio i tražio da ukloni brod, a da je tuženik to učinio tek 2023. Pretpostavlja, da je tuženik reagirao tek kada mu je prvi puta skinut iznos sa računa po ovrsi za 2021. ili 2022. godinu.

O stanju broda se nije mogao očitovati jer za to nije dovoljno stručan, ali je iz telefonskog razgovora saznao da brod nije u plovnom stanju. Rješenje o brisanju brodice je vidio, ali se ne može očitovati kada. Poznato mu je da se za brodicu interesiralo više osoba, jer su mu se obraćali kada su je htjeli pogledati. Smatra da je za pokretanje ovršnih postupaka za njih jedino mjerodavan upis o vlasniku broda koji se nalazi u Izvatku iz upisnika brodova, koji vodi Lučka kapetanija. Potvrdio je da mu je prilikom razgovora tuženik spominjao da bi brod bio vlasništvo njegovog brata, ali navedeno on nije bio dužan utvrđivati

Također je naveo da je u studenom 2023. tuženik osobno pristupio u njegov Ured sa odvjetnikom i pretpostavlja suprugom, kada je dogovoren odvoz plovila iz lučice, ali i osporio bilo kakvu mogućnost razgovora oko smanjenja duga.

16. Ocjenjujući iskaze saslušanih osoba međusobno i u skladu sa svim u postu- pku provedenim materijalnim dokazima, sud je najprije utvrdio da je odluka u ovoj pravnoj stvari itekako bitna za tuženika, zbog kasnijih ovršnih predmeta vezanih za isti brod,

U ovom postupku je utvrđeno da su obje stranke dovedene u zabludu aktivnim djelovanjem treće osobe, a koja je umrla tijekom trajanja postupka, pa više ne može biti odgovorna za svoje učine. Tužitelj je tu zabludu mogao i morao otkloniti utvrđi- vanjem identiteta osobe koja je pred njim nastupala, te zahtijevanjem prilaganja adekvatne punomoći.

17. Iako se tužitelj poziva na javnu ispravu o vlasništvu broda kao jedinu mjero- davnu ispravu za naplatu svog potraživanja, u postupku je utvrđeno da je tužitelj znao:

- da brodica nije u plovnom stanju i da ne može u more,

- da je njezin status mokrog veza neriješen sa bivšim koncesionarom,

- da zbog rješenja o brisanju iz 2018. godine (kojeg saslušani svjedok priznaje da je vidio), postoji sumnja u istinitost javne isprave, to više što se utuženo potraživanje za 2020. godinu odnosi na razdoblje nakon tog brisanja.

Tužitelj je morao znati s kim je točno kontaktirao za brodicu od preuzimanja lučice Špinut u svibnju 2020., koja osoba mu je prezentirala rješenje o brisanju brodice (za postojanje kojeg tuženik nije znao) i s kime je razgovarao nakon podnošenja prigovora (ili ponude za nagodbu). Morao je znati koji telefonski broj je pozivao radi kontakta prije, a koji nakon smrti brata tuženika. Sve navedeno, dovodi u sumnju poštenje tužitelja.

18. S druge strane, sud je utvrdio suprotno mišljenu punomoćnika tuženika, da iskaz svjedoka nije u suprotnosti sa iskazom tuženika, ali da ima nedorečenosti, jer je propustio očitovati se o detaljima - tko je brodicu stavio na trajler, gdje se ona točno nalazila prije stavljanja na trajler, tko ju je i kada odvezao iz lučice, a svakako nakon što je tuženik za to potpisao suglasnost.

19. Prema ocjeni suda, životno je i sasvim moguće da tuženik, neograničeno vjerujući svom starijem bratu pa da nije znao da se još uvijek vodi kao vlasnik brodice. Moguće je da brodicu nije nikada vidio, jer ju nije kupio, nije o njoj brinuo, niti za nju išta plaćao.

I konačno, način na koji je tuženik došao u posjed dokumentacije koja pred- stavlja dokaz u ovom postupku, ukazuje na to da je tuženik raspolagao samo mrvicama informacija, pa je o vlasništvu, stanju i smještaju brodice, znao samo ono i onoliko koliko mu je prenosio brat, a koji se u pravnom prometu predstavljao kao LM (ili njegov punomoćnik), i po potrebi se tako potpisivao.

Stoga, sud smatra u postupku dokazanim da brodicu koju je prvi put vidio tek na trajleru u studenom 2023., nije mogao prepoznati na fotografijama priloženim na ročištu.

20. Što se tiče drugih ovrha!

Prema kazivanju tuženika (i iskaza svjedoka) on je zaprimio još dva rješenja o ovrsi u pogledu neplaćanja lučke pristojbe za isti brod ali za 2021. i 2022. godinu, na koja rješenja nije prigovorio, bilo iz razloga što je pravno neupućen smatrao da se radi o istom potraživanju ili što se zbog sezonske zaposlenosti u turizmu nije pravovremeno obratio punomoćniku. Uostalom, u iskazu je naveo kako nije primijetio da mu se preko FINE skida novac sa njegovog računa.

Stoga, navedena rješenja o ovrsi ne znače da je u dva navrata tuženik priznao slična potraživanje i da je pristao na naplatu, već samo činjenicu da je na svoju štetu zakasnio angažirati odvjetnika.

21. Zbog prekludiranosti podnošenja novih dokaznih prijedloga, sud u ponov- ljenom postupku nije utvrđivao zbog čega rješenje o brisanju brodice iz 2018. nije provedeno u očevidniku brodica, niti je li tuženik potpisivanjem suglasnosti za uklanjanje brodice iz lučice Špinut, u studenom 2023., kod Lučke kapetanije podnio zahtjev za brisanje brodice iz Očevidnika zbog propasti.

U svako slučaju, sud smatra da tužitelj nije dokazao osnovanost visine traženog iznosa, kao i da bi bilo nepošteno obvezati tuženika na plaćanje lučke pristojbe za brodicu, za koju sve do pokretanja ovog postupka (zbog neovlaštenog postupanja brata u njegovo ime i račun) nije znao da je njegova.

22. U postupku je utvrđeno da je zahtjev za brisanje brodice iz očevidnika brodica, podnio njegov brat tako što je krivotvorio njegov potpis, te ishodio rješenje o brisanju iz 2018., ali nije utvrđeno zašto brisanje nije provedeno, pa su očito izostale pravne posljedice navedene radnje.

23. Budući da tužitelj nije dokazao da je tuženiku ispostavio račune za traženo potraživanje prije pokretanja postupka, niti u postupku dokazao zakoniti izračun visine potraživanja, a da je u pitanje dovedena istinitost upisa tuženika (o čemu je tužitelj bio upoznat) a time i njegova pasivna legitimacija, valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi onako kako je postavljen i odbiti tužbeni zahtjev, po odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. st. 1. ZPP-a, pa je tužitelj dužan naknaditi tuženiku troškove koji su bili potrebni. Nagrada odvjetniku se određuje prema visini vrijednosti predmeta spora (1.584,00 EUR) i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa).

25. Tuženiku je sud priznao uz ranije obračunati i dosuđeni iznos od 1.250,00 EUR-a, još nagradu za zastupanje na dva ročišta (18.09.2025. i 05.11.2025.) po Tbr. 9. t. 1. Tarife, u visini od po 100 bodova, što je ukupno 200 bodova, koji pomnoženi sa 2 EUR-a (koliko iznosi vrijednost 1 boda) daju iznos od 400,00 EUR-a, a uvećan za PDV (25 %) 500,00 EUR-a, odnosno, obvezao tužitelja na plaćanje ukupno 1.750,00 EUR-a, a kao pod II/ izreke.

U Starom Gradu, 14. siječnja 2026.

S u d a c :

Jadranka Jeličić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA: - punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika