Zakon.hr

Poslovni broj: P-141/2024-54

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Gugić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice: MU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Dino Žuvela, odvjetnik u Blatu, Ulica 65 br. 2, protiv tužene: 1. JU, OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Alajbeg, odvjetnik u Splitu, Bihaćka 2A, 2. DU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] br. 37, kojeg zastupa punomoćnik Aldo Mirošević, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Rade Jurković i Aldo Mirošević u Veloj Luci, i 3. LU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 24. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, tužiteljice osobno i punomoćnika tuženice ad. 2, a u odsutnosti ostalih tuženika, na ročištu zakazanom radi objave odluke, 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica MU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isključivi vlasnik dijela nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao Prapatna ukupne površine 4170m2 i to točno onog dijela koji je u geodetskoj skici Geotag d.o.o. od 11. ožujka 2025., označen točkama C-D-E-F-G-H-I-J-K-6-5-4-3-2-1-C u površini 65 m2 koja skica je sastavni dio ove presude pa se ovlašćuje tužiteljicu da zatraži provedbu parcelacije kojom će se od kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odcijepiti i kao zasebnu česticu zemljišta formirati površinu označenu u istoj geodetskoj skici, te da nakon toga zatraži i postigne upis uknjižbe prava vlasništva tako novoformirane nekretnine na svoje ime uz prethodno brisanje tog prava s imena tuženice ad. 1 PU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za 140/2211 dijela, tuženika ad. 2 DU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za 35/2211 dijela i tuženice ad. 3 LU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za 2036/2211 dijela, a koji upis su tuženici dužni trpjeti.“

II. U preostalom dijelu koji se odnosi na utuženje površine dijela kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to onog dijela koji je u istoj geodetskoj skici označen točkama 1-2-3-4-5-6-K-L-M-N-O-P-R-S,T-A-B-C-1 površine 18 m2 tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici ad. 1 JU da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.141,62 eur (tisuću sto četrdeset jedan euro i šezdeset dva centa), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 15. veljače 2024. navodi se da su u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] površine 4170m2 upisani tuženici. Međutim, da tako provedeni upis ne odražava stvarno stanje u pogledu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini jer je stvarni i isključivi vlasnik dijela nekretnine prikazanog na skici GAUSS d.o.o. PR- 101/2022-NE-1 označeno crvenom bojom i točkama ABCDEFGHIJKMNA površine 84m2 tužiteljica. Naime, da je ugovorom o kupoprodaji od 9. veljače 1964. dio utuženog dijela još bio kupio otac tužiteljice IU "Olić" od ČU "Vihrić". Otac tužiteljice da je potom darovnim ugovorom iz 2008. raspolagao darovnim ugovorom u korist tužiteljice. Isto tako je tužiteljica dodatno 2024. otkupila dio utužene nekretnine od tuženice ad. 3 LU koja je formalno upisana kao suvlasnica cijele kčbr. [katastarska čestica] mada je u stvarnosti bila stvarna vlasnica dijela utužene nekretnine koji je bio predmetom kupoprodaje. Utuženo zemljište da u naravi predstavlja manju kuću s okućnicom u uvali Prapatna. Na temelju svega iznesenog da ima proizlaziti kako je tužiteljica putem prednika posjednica utuženog dijela predmetne nekretnine barem od 1964. koji posjeda je samostalan, miran i kvalificiran, a koji posjed tužiteljici nitko nije osporavao ili ga na bilo koji način smetao.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 28. ožujka 2024. tuženica ad. 1 JU navodi kako predmetom Ugovor o kupoprodaji od 9.veljače 1964. kojim je IU“Olić“ od ČU „Virić“ kupio tamo navedeno zemljište nije bila kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je predmet ovog postupka, već kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz Ugovora o darovanju od 2008.da ima proizlaziti kako je IU "Olić" svojoj kćerki, ovdje tužiteljici poklonio onu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je bio kupio 1964., dakle nije joj poklonio dio kčbr. [katastarska čestica] koja je predmet ovog postupka. Nadalje, da iz izvatka iz zemljišnih knjiga Z. U. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] proizlazi kako je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] samostalna čestica, građevinska čestica i ista se ne može cijepati , a ista je postala građevna čestica 17. srpnja 2020. time da je za tako označenu nekretninu tuženica pod 1. JU ishodila Rješenje o utvrđivanju građevne čestice koje rješenje je donijela Dubrovačko-neretvanska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Vela luka KLASA:UP/I-350-05/19-05/000223,Ur.broj:2117/1-23/3-5-20-0006 dana 17.7.2020. upravo po zahtjevu tuženice radi utvrđivanja građevinske čestice za građevinu za koju je ista ishodila Rješenje o izvedenom stanju, Klasa:UP/I-350-01/13- 02/1649,Ur.broj2117/1-23/3-1-14-10 od 2. listopada 2014. koje je izdao Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju Dubrovačko neretvanske županije, Ispostava Vela Luka.

Slijedom iznesenog da je razvidno kako tužiteljica ne može biti vlasnica dijela kčbr. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene crvenom bojom i točkama A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,L,M,N,A u površini od 84 m2 jer je tako prikazanim točkama obuhvatila i dio kčbr. [katastarska čestica] upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i dio puta koji je javno dobro.

Za istaći je kako je tužiteljica gradnjom na dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zašla na dio nekretnine koji je u isključivom vlasništvu tuženice ad. 1 JU koja je takve nezakonite radove tužiteljice prijavila i Državnom inspektoratu, Područni ured Split, Ispostava Ploče koje je u predmetu KLASA:UP/I-362-02/22-02/402,Ur.broj: 443- 02-03-20-22-09 obavijestilo tuženu pod 1. kako su proveli inspekcijski nadzor nad radovima tužiteljice te da je pokrenut upravni inspekcijski postupka. Slijedom svega iznesenog predloženo je u cijelosti odbiti zahtjev tužiteljice i naložiti istoj da tuženici ad. 1 JU naknadi trošak ovog parničnog postupka.

3. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu, tužiteljica u podnesku zaprimljenom 17. svibnja 2024. ukazuje kako tuženica ad. 1 JU, unatoč tome što je formalno upisana kao suvlasnica kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 140/2211 dijela, zapravo nema nikakvih vlasničkih prava na predmetnoj čestici. Naime, da je utužena nekretnina odavno fizički na terenu podijeljena između uknjiženih suvlasnika i tužiteljice. Da je tome tako, najbolje se vidi iz činjenice da je tuženica svoj nekadašnji točno određeni dio osnovne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirala kao zasebnu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na preostalom dijelu kčbr. [katastarska čestica] ova tužena nema nikakvih vlasničkih prava, a svoje pogrešno upisano suvlasništvo koristi radi obijesnog parničenja i radi onemogućavanja ili usporavanja uknjižbe tužiteljice na dijelu utužene nekretnine zbog narušenih susjedskih odnosa. Upravo da je takav i sadržaj odgovora na tužbu u kojem zapravo tuženica pod 1 JU ne svojata utuženi dio kčbr. [katastarska čestica] kao svoje vlasništvo već su njeni prigovori usmjereni prema tome da nije ni tužiteljica. Nadalje, u odnosu na navode tuženice u da prednik tužiteljice IU nije ugovorom od 09. veljače 1964. kupio kčbr. [katastarska čestica], već kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a posljedično da tužiteljici nije ni darovao utuženu nekretninu, tužiteljica ističe da se obzirom na period zaključenja ugovora o kupoprodaji radi o uobičajenoj grešci u navođenju katastarske oznake čestice. Međutim, da je predmet kupoprodaje bio upravo utuženi dio nekretnine proizlazi iz činjenice da je prodavatelj MUK upravo prednik sadašnjih upisanih vlasnika na predmetnoj nekretnini i tadašnji vlasnik i posjednik. S druge pak strane, k. č. [katastarska čestica] je u vlasništvu obitelji OU na kojoj nekretnini niti parnične stranke niti njihovi prednici nemaju, niti su ikad imali vlasničkih prava niti su ikad izvršavali posjed ma istoj nekretnini. Jednako tako, iz ugovora je razvidno da prednik tužiteljice kupuje utuženi dio nekretnine za izgradnju poljske kućice (a koju je i izgradio) za držanje ribarskog alata. Utuženi dio nekretnine nalazi se uz more dok se kčbr. [katastarska čestica] nalazi nekoliko stotina metara uzbrdo i svakako je životno nelogično, s obzirom na udaljenost od mora i strmi nagib, da bi prednik tužiteljice kupio upravo takvu nekretninu za držanje mreža i drugog ribolovnog alata. Da je predmet istog kupoprodajnog ugovora bio upravo utuženi dio predmetne nekretnine, po poimanju tužiteljice, ima proizlaziti iz činjenice da je otac tužiteljice stupio u posjed predmetne nekretnine, na tom dijelu sagradio poljsku kućicu koju danas posjeduje tužiteljica pa je tužiteljica, ako ne drugačije, onda protekom perioda od 20 godina, stekla utuženi dio nekretnine na temelju dosjelosti. Isto se odnosi i na darovni ugovor iz 2008. te se ujedno ukazuje kako je tužiteljica jedini zakonski nasljednik svojeg oca pa sve da su navodi tuže i osnovani, a nisu, tužiteljica je sve jedno od svojeg oca stekla utuženi dio nekretnine, ako ne darovanjem, onda svakako nasljeđivanjem. Nadalje, točkom 3. odgovora na tužbu da se tuženica ad. 1 JU u najvećem dijelu bavi susjednom kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja nije predmetom ovog postupka pa su takvi navodi već iz tog razloga neosnovani i nebitni za ovaj postupak. Svakako tužiteljica tužbom, a ni priloženom skicom nije obuhvatila kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] niti takve navode tužena konkretizira i pojašnjava da bi se na takve navode uopće moglo odgovoriti. U odnosu na upiranje tuženice ad. 1 JU da je tužiteljica tužbom obuhvatila i javno dobro – put tužiteljica potvrđuje kako u južnom dijelu čestice (između kuće i obale) postoji dvorište tužiteljice – prolaz kojeg za dolazak do kuće koristi upravo tužiteljica. Točno je i da po odobrenju tužiteljice isto dvorište i prolaz koriste i određene treće osobe - susjedi. Međutim, to ne znači da je samim time, taj dio utužene nekretnine javni put jer prolaziti se može i temeljem služnosti. Osim što je ovakav prigovor paušalan, tužena nije ni ovlaštena, u ovom postupku iznositi ovakve prigovore. Da li je određeni prolaz javan ili ne, stvar je nekakvih drugih postupaka koje pokreće Općina Vela Luka, a ne tužena, i to ukoliko su za to ostvarene vrlo specifične zakonske pretpostavke. Tužiteljica pridržava pravo urediti, odnosno specificirati tužbeni zahtjev nakon očevida i geodetskog vještačenja.

4. Ostali tuženici, iako su uredno zaprimili tužbu, nisu do zaključenja prethodnog postupka dostavili odgovor na tužbu niti se upustili u raspravljanje o predmetnom tužbenom zahtjevu. Dapače, tuženica ad. 3 LU je podneskom zaprimljenim 17. svibnja 2024. priznala tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev. Međutim, kako su obzirom na predmet tužbenog zahtjeva (točno određeni fizički dio nekretnine) sukladno odredbi čl. 201 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZPP) svi tuženici jedinstveni supraničari što znači da se postupak može riješiti na isti način u odnosu na svih na strani pasivno legitimiranih, to i nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje djelomične presude na temelju priznanja.

5. Tijekom prethodnog postupka tužiteljica je ostala kod tužbe i svih navoda. Tuženica ad. 1 JU je ostala kod odgovora na tužbu i svih iznesenih prigovora. Ističe i kako tužiteljica traži vlasništvo na dijelu kčbr. [katastarska čestica] koja je u posjedovnom listu br. 1630 k. o. [katastarska općina] upisana kao posjed Direkcije pomorskog saobraćaja Split dok je tako označena nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske. Glede pozivanja na činjenicu da je u kupoprodajnom ugovoru došle do očite greške u pisanju broja katastarske oznake u kupoprodajnom ugovoru i ugovoru o darovanju iz 1964. tužena ad 1 se poziva na stajalište zauzeto Županijskom Gž-361/2017 iz kojeg proizlazi da se u takvim situacijama ne može utvrđivati niti stjecanje prava dosjelošću, konkretno istinitost i poštenje posjeda. Na posljetku se ističe da tuženica ad 1 prolazi sjevernim i istočnim rubnim dijelom utuženog zemljišta za doći do svoje kuće, a tim dijelom tog zemljišta prolaze i drugi susjedi pri čemu je u naravi riječ o dijelu zemljišta gdje su stepenice prikazane na predmetnoj skici.

6. U postupku je proveden dokaz čitanjem isprava priloženih spisu i to e zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 7. veljače 2024., skice PR.101/2022 iz travnja 2023., kupoprodajnog ugovora zaključenog 9. veljače 1964., darovnog ugovora od 15. rujna 2008., ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. veljače 2024., e-zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 27. ožujka 2024., izvoda iz katastarskog plana za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 27. ožujka 2024., rješenja o izvedenom stanju izdanog od Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava [adresa] KLASA: UP/I 350-05/13-02/1649, URBROJ: 2117/1-23/3-1-14-10 od 2. listopada 2014., rješenja o utvrđivanju građevne čestice izdanog od Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava [adresa] KLASA: UP/I-350-05/19-05/000223, URBROJ:2117/1-23/3-5-20-0006 OD 17. srpnja 2020., izvoda iz posjedovnog lista br. 171 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 27. ožujka 2024., ispisa iz Geoportala za utuženu nekretninu, e-zemljišnoknjižnog izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povijesnog zk izvatka za utuženu nekretninu, rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Markite Vojvodić, kao povjerenika Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-298/09, UPP/OS-131/09 od 10. studenog 2009., potvrde-povijesti promjena na katastarskoj čestici izdanoj od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastra Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Blato KLASA: 930-04/24-05/93, URBROJ: 541-30-05/4-4-2 od 4. lipnja 2024 i s tim u vezi izvoda iz posjedovnog lista br. 4495 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 4. lipnja 2024., uviđajem na licu mjesta uz prisustvo mjernika vještaka Iva Nazifovskog, dipl. ing,. geod. te saslušanjem svjedoka OU, EU i ĐU, čitanjem nalaza i mišljenja angažiranog mjernika vještaka i s tim u vezi saslušanjem vještaka na ročištu glavne rasprave.

7. Ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog izvedenog dokaza posebno, ovaj sud drži da je tužbeni zahtjev tužiteljice kako je preciziran podneskom nakon provedenog vještačenja djelomično osnovan.

8. Predmetom postupka jest dio nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] koji u naravi predstavlja kuću prizemnicu s okolnim zemljištem u uvali Prapatna. U postupku se kao sporno pojavilo pitanje opsega posjeda od strane tužiteljice odnosno njenih pravnih prednika pa je obzirom na navode tuženice ad. 1 JU sporan način, ali i osnov stjecanja prava vlasništva utuženog zemljišta.

9. Uvidom u slijed upisa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] i s tim u vezi pribavljenih zbirki isprava na temelju koji je dolazilo do promjena upisa sud nalazi kako je kčbr. [katastarska čestica] bila upisana u 7 zk tijelu zk. ul. br. [broj ZK uloška] ručno vođene zemljišne knjige k. o. [katastarska općina]. Na temelju presude od 11. studenog 1935. Agr 4275/31 položene u ovosudnoj zbirici isprava tako označena nekretnina uknjižena je kao vlasništvo MUK " MUK" EU pok. IU koji upis je egzistirao do provedbe rješenja o nasljeđivanju iza smrti tako uknjiženog vlasnika (pod Z-820/84) kada su kao suvlasnici upisani udova HU i sin ŠU po 1/ 2 dijela. Na temelju ugovora o darovanju provedenog pod Z-859/07 upis uknjižbe prava vlasništva za 1/2 dijela proveden je na ime tuženice ad. 3 LU. Potonja je potom uknjižena za 1/4 dijela na temelju rješenja o nasljeđivanju O-128/87, kada je pored u njenom suvlasništvu upisanih ukupno 3/4 dijela uknjižen i SU "Vihrić". Dalje je utvrđeno kako je tuženica ad. 3 LU temeljem nasljedstva i diobe stečenim vlasništvom kčbr. [katastarska čestica], odnosno dijelovima tako označene nekretnine raspolagali kupoprodajnim ugovorima u korist tuženika ad. 2 DU, u korist u ovom postupku saslušanog svjedoka KU i u korist NU " M" pok. NU. Iako su na temelju tako zaključenih kupoprodajnih ugovora položenih u ovosudnoj zbirci isprava pod Z-953/2012 provedeni upis suvlasništva na ime navedenih na strani kupaca nema dvojbe, a proizlazi i iz opisa predmeta kupoprodaje da je predmetom bio točno određeni po m2 određeni realni dio nekretnine kojeg su kupci preuzeli u posjed. Tuženica ad. 1 JU je pak upis uknjižbe prava suvlasništva za 14/2211 dijela. Ishodila na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog s NU "Olić-Manjo" pok. NU i smrtnog lista sve provedeno pod Z-6765/2019. Naknadno je pak pod Z-11317/2022 proveden prijavni list KLASA:932-06/2022-02/179 od 17. listopada 2022 kojim su od tako matične kčbr. [katastarska čestica] ukupne površine 4422m2 formirane kčbr. [katastarska čestica] voćnjak i pašnjak [adresa], uz raspis na voćnjak [adresa] i pašnjak [adresa] i kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište, [adresa], uz raspis iste na: kuća [adresa] m2 i dvorište [adresa]. Nema dvojbe da je za zgradu izgrađenu na novoformiranoj kčbr. [katastarska čestica] doneseno rješenje o izvedenom stanju izdanog od Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava [adresa] KLASA: UP/I 350-05/13-02/1649, URBROJ: 2117/1-

23/3-1-14-10 od 2. listopada 2014.

10. Prateći pak slijed upisa posjeda u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] prema potvrdi-povijesti promjena na katastarskoj čestici izdanoj od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastra Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Blato KLASA: 930-04/24-05/93, URBROJ: 541-30-05/4-4-2 od 4. lipnja 2024. sud nalazi da su upisu u bitnom pratili upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina].

11. Čitanjem pak kupoprodajnog ugovora zaključenog 9. veljače 1964. između ČU "Vihrić" pok. ČU kao prodavatelja i IU "Olić" sina ČU kao kupca sud nalazi da je predmetom tako zaključenog pravnog posla bilo zemljište opisano kao dio kčbr. [katastarska čestica] cit "…jedan mali dio ove čestice zvano na Malom Batu širine 5,80metara, visine 8 metara odnosno sveukupne površine 45m2…a koje mu (kupcu) nekretnine isključivo služe za izgradnju poljske kućice za smještaj ribarskog pribora i alata". Dio tako po navedenoj katastarskoj oznaci navedene nekretnine /565 bio je predmetom i darovnog ugovora kojim je **.**.2008. IU "Olić" pok. ČU raspolagao u korist svoje kćerke ovdje tužiteljice koje zemljište je navedeno u toč. 5.) cit "Zemljište u predjelu Prapatna s kućom u kamenu i betonu s dvorištem površine 45m2 čest. zemlje [katastarska čestica] zvano "Mali Rat" k. o. [katastarska općina]".

12. Iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Markite Vojvodić, kao povjerenika Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-298/09, UPP/OS-131/09 od 10. studenog 2009. proizlazi pak da je tužiteljica proglašena univerzalnom nasljednicom svog oca IU "Olić" pok. ČU.

13. Naposljetku je sud čitanjem ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog između tuženice ad. 3 LU kao prodavateljice i tužiteljice kao kupca ovjeren u potpisu imenovane na strani prodavateljice u uredu javnog bilježnika Sandre Marinović u Blatu pod br. OV-338/2024 na dan 12. veljače 2024. utvrdio kako je predmetom tako zaključenog Ugovora bio dio ovdje utuženog zemljišta koji je na skici mjernika ĆU u Gauss d.o.o. broj PR-101/2022 NE-2 (list 6 spisa) omeđen slovima FGHIJF površine 22m2 koji dio, kako je to vidljivo iz navedene skice predstavlja dio utuženog zemljišta koji se proteže istočno od izgrađenog objekta-kuće.

14. Izgled i lokacija utuženog zemljišta utvrđeni su neposrednim opažanjem suda prilikom uviđaja na licu mjesta održanog 6. ožujka 2025. Utuženo zemljište nalazi se u uvali [adresa] u [adresa], a do zemljišta na koje tužiteljica polaže pravo dolazi se putem koji se tim predjelom proteže u smjeru sjever-jug. S istočne strane od navedenog puta zatečen je objekt-kuća tužiteljice. Ujedno je na licu mjesta prema navodima punomoćnice tuženice ad. 1 uočljiva kuća tuženice JU koja se s južne strane nadovezuje na kuću tužiteljice. Na lice mjesta pristupio je i punomoćnik odvjetnik tuženika ad. 2 DU koji je naveo kako je ovaj tuženi kvlasnik krajnjeg jugo istočnog dijela nekretnine u sklopu kojeg se nalazi utuženo zemljište, ali očito ne međaši sa zemljištem na koje tužiteljica polaže pravo u ovoj pravnoj stvari. Tužiteljica je potom putem punomoćnika na licu mjesta ukazala da je predmetom postupka dio zemljišta koji u naravi predstavlja betonirani put uz samu kuću sa zapadne strane, tri stepenice koje vode do kuće tužiteljice u naravi zatvoreno dvorište i objekt/kuća natkriveno kao prizemnica AB pločom te istočno od objekta/kuće dio zemljišta gornje međe-suhozida. Ujedno je tužiteljica ukazala angažiranom mjerniku vještaku granicu između objekata tužiteljice i tužene ad 1 JU (zid koji ide u pravcu istok-zapad). Punomoćnik tužiteljice potom je predložio da vještak na sudskoj skici označi zasebno zemljište koje predstavlja betonirani prilaz zapadno od kuće, a zasebno ostatak zemljišta prema istoku na dijelu kojeg je kuća tužiteljice. Predložio je da se mjernik vještak u pisanom nalazu i mišljenju očituje prema katastarskom planu na koju udaljenost se nalazi nekretnina kat. oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik ad. 2 DU je potom putem punomoćnika naveo da betonirani dio prilaza-puta nije bio predmetom kupoprodajnog Ugovora na kojeg se tužiteljica poziva u tužbi. Radi se nedvojbeno o javnom putu koji se nastavlja i dalje u pravcu sjevera. Od strane suda je potom konstatirano kako ukazani betonirani prilaz zapadno od kuće tužiteljice po izgledu lica mjesta predstavlja dio puta koji se kao makadam nastavlja u pravcu sjevera i pravcu juga. Izgled lica mjesta ucrtan je potom i na prostoručnoj skici uredovanja koja je sastavni dio zapisnika o uviđaju.

15. Na licu mjesta sud je potom saslušao i svjedoke predložene od strane tužiteljice. Tuženica ad. 1 RU nije pak predložila provedbu dokaza saslušanjem svjedoka.

16. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka sud je utvrdio kako se kuća koja se nalazi na dijelu utuženog zemljišta tamo nalazi najkasnije od šezdesetih godina prošlog stoljeća time da je kuća djelomično promijenila izgled mada su gabariti kuće u bitnom ostali identični. Tako svjedok TU u svom iskazu navodi kako se kuće sjeća još od djetinjstva time da je dio kuće koji je natkriven betonom i zatvoren u prozorima u naravi prije bio dvor te kuće, a ovo što je betonom ograđeno i zatvoreno prozorima rađeno je od strane tužiteljice u isto vrijeme kada se betonirao i ovaj dio puta. Sjeća se još od malena da je betonirani zid uz sami put predstavljao zid od dvora a da je tome tako ukazao je sudu u zidu vidljiva dva željezna okna koja su imala svrhu za vezivanje magarca poziciju kojih je sud ucrtao na prostoručnoj skici uredovanja. Svjedok dalje tvrdi kako je kuća koju je tužiteljica ukazala u ovom pravcu bila kako i sada na terenu. Kuću je prema izjavi imenovanog svjedoka sagradio otac tužiteljice koji je zajedno sa suprugom uobičavao ostajati u kući i odlaziti na ribe. Inače da je kuća prvotno bila natkrivena kupama (crijepom), a sada je postavljena betonska terasa. Na poseban upit je li terasa veća od prijašnje kuće ja ističe kako nije vršio mjerenja, ali tvrdi da je kuća u gabaritima kakva je bila još od vremena kad je dijete, vrlo dobro se sjeća da sam u tu kuću ulazio kroz ove tri stepenice koje su vidljive na licu mjesta u dvorište te kuće i samu kuću. Po ukazivanju zida s bočne strane (od strane suda je konstatirano da je punomoćnica tuženice ad 1 ukazala sjeverni dio kuće) svjedok opisuje da je pokojni otac tužiteljice vjerojatno staru kuću skinuo i izgradio ovaj zid, izgradio novu kuću, ali sve u gabaritima prijašnje, dakle nije se ni proširio niti 10 cm. Ti radovi gradnje odvijali su se prije nekih pet, šest godina. Isto tako da je unatrag par godina obitelj tužiteljice nešto radila, sad je li se kuća rušila ili nadogradila, i kako je tekao tijek gradnje svjedok se nije znao precizno izjasniti. Da je kuću izgradio otac tužiteljice kao i da je kuća danas u gabaritima kao i tih ranijih godina proizlazi i iz iskaza svjedoka ŽU koji se sjeća kako je otac tužiteljice J u predjelu gdje leži utuženo zemljište držao barku. Kuća je ranijih godina bila natkrivena krovom, a oni su pri čemu podrazumijeva obitelj tužiteljice, prije par godina postavili betonsku terasu, konkretno koliko se zid lastavice podignuo potegnuta je terasa, dakle ravnalo se po istom zidu, a ujedno je prije tih par godina i zatvoren dvor kako je to vidljivo i na licu mjesta. Prema izjavi svjedoka prije tih par godina kada se natkrio dvor obitelj tužiteljice se gradnjom nije širila niti prema jugu niti prema sjeveru, a niti prema putu što bi imalo biti uočljivo iz na licu mjesta uočljivih željeznih okna koja su još dok je pokojni otac tužiteljice živ služila za privezivanje magarca. Na upit punomoćnice tuženice ad. 1 JU kada je izgrađen sjeverni zid kuće svjedok je izričit u kazivanju kako ništa nije nadograđeno, vidljiva je tek žbuka nakon renoviranja kuće. U bitnom je identično prijašnji izgled kuće na dijelu utuženog zemljišta opisala i svjedokinja ĐU koja tvrdi da uočljivi beton novije gradnje potječe od radova popravka prijašnje fasade kuće, a isto tako navodi da su se na kuću prije par godina vršili radovi od strane tužiteljice kojom prilikom se nije išlo u visinu već je umjesto krovišta postavljena AB ploča, a dvorište natkriveno i zatvoreno također u betonu.

17. Upitani na okolnosti stjecanja utuženog zemljišta svjedok TU navodi da je to zemljište kao i dio zemljišta prema jugu predstavljalo vlasništvo čovjeka po imenu ČU pa pretpostavlja da je otac tužiteljice to stekao od imenovanog ČU, sad je li to kupio ili mu je darovano svjedok nije imao saznanja. Na upit da li su kuća tužiteljica i kuća s južne strane (op. na zemljištu sada u vlasništvu tuženice) uvijek bile jedna uz drugu svjedok je naveo da se osoba nadimkom " D" (op. prema utvrđenjima u postupku pravni prednik tuženice ad. 1 JU) kad je počeo graditi svoju kuću naslonio na zid kuće koju je ukazala tužiteljica. I svjedok ŽU navodi kako je otac tužiteljice prvo izgradio kuću na zemljištu koje se nalazilo u sklopu zemljišta ČU "Vihrić" koji je dio svog zemljišta prodao JUK, ocu tužiteljice, a zemljište prema jugu " L" koji je kasnije započeo s gradnjom kuće time da su te dvije kuće uvijek imale zajednički zid i bile prislonjene jedna uz drugu. Svjedokinja ĐU navodi da je južno od predmetne kuće kuća NU, brata od pok. oca tužiteljice, a po pričanjima svog pok. supruga i pok svekra poznato joj je da je dio kuće koji je ukazala tužiteljica izgrađen puno prije kuće s južne strane.

18. Za dio zemljišta iznad/istočno od kuće do gornje međe-suhozida svjedoci nisu imali nekih konkretnih saznanja o korištenju time da taj dio i nije vidljiv od strane puta kojim se prolazi zapadno uz kuću tužiteljice. Tako svjedok TU tvrdi da je to zemljište bio kamenjar, nije se koristilo ili se moglo nešto držati. Svjedok ŽU navodi da na taj dio zemljišta nije puno zalazio niti išao za tim na koji način se koristi, sad da li je obitelj tužiteljice prilikom izvođenja građevinskih radova unatrag par godina tu nešto proširila da se "učvrsti" kuća to ne zna. Svjedokinja ĐU nije imala saznanja o korištenju dijela zemljišta iza/istočno od kuće.

19. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka sud je dalje utvrdio i da tri stepenice kojima se od strane puta ulazi u sada zatvoreno dvorište kuće tužiteljice na licu mjesta postoje još od vremena kada je u kući obitavao otac tužiteljice kao i da su izgrađene zbog strmine terena kako bi se olakšao ulaz u kuću.

20. Naposljetku je na temelju iskaza svjedoka sud utvrdio da je dio trase puta koji se proteže uz zapadni zid kuće tužiteljice betoniran unatrag par godina prilikom radova renoviranja kuće tužiteljice. Isto tako je utvrđeno da je riječ o dijelu puta koji u sklopu preostale trase u pravcu juga i sjevere koriste ljudi koji prolaze tim predjelom kao i ljudi koji dalje prema sjeveru imaju svoje kuće. Tako svjedok TU navodi da je tom trasom uvijek hodao još od djetinjstva i nitko mu nikada nije rekao da bi taj put bio nečije vlasništvo. To je inače bio zemljani put, u naravi kao dio ovog puta prema jugu, ali i dio puta prema sjeveru koji vodi do ostalih kuća prema sjeveru. I svjedok UU navodi da je riječ o trasi kojom se uvijek prolazilo, a čije je i što je evidentirano u papirima nema saznanja. Svjedokinja ĐU navodi kako do svoje kuće prolazi i dijelom puta kojeg je tužiteljica ukazala na licu mjesta od kojeg puta vode stepenice zapadno do njene kuće prema morskoj obali, a zaključuje da da će taj put kad bude ucrtan imat svoj broj i biti javni put.

21. U nalazu i mišljenju zaprimljenom 22. svibnja 2025. angažirani mjernik navodi kako je temeljem obavljenog terenskog očevida i obavljenih potrebnih mjerenja identificirao po tužiteljici ukazano zemljište koje se nalazi na krajnjem sjevernom dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Za potrebe izrade predmetnog nalaza i mišljenja geodetski vještak koristio je numeričke podatke geodetskog elaborata RN74/2022 k. o. [katastarska općina], a u svrhu ispravnog kartiranja međnih linija utvrđenih navedenim geodetskim elaboratom. U nastavku ovog nalaza i mišljenja nalazi grafički prilog Skica očevida - mišljenje geodetskog vještaka na kojoj je punim linijama plave boje prikazano stvarno stanje u naravi, a punom debljom linijom crne boje prikazan je sadržaj katastarskog plana koji odgovara podacima geodetskog elaborata RN74/2022 k. o. [katastarska općina], odnosno mišljenju geodetskog vještaka za ostatak međa utuženog pojasa zemljišta. Prema tužiteljici ukazano zemljište na skici očevida prikazano je poligonom crvene boje između vršnih točaka A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R- S-T-A površine 83 m2. Betonska staza zapadno od objekta tužiteljice na skici očevida definirana je šrafurom roza boje između vršnih točaka 1-2-3-4-5-6-K-L-M-N-O-P-R-ST- A-B-C-1 površine 18 m2, dok je ostatak utuženog zemljišta na skici očevida definiran šrafurom žute boje između vršnih točaka C-D-E-F-G-H-I-J-K-6-5-4-3-2-1-C površine 65 m2. Stambena zgrada tužiteljice na skici očevida prikazana je ispunom sive boje, a tlocrtna površina iste iznosi 42 m2. Geodetskim elaboratom RN74/2022 k. o. [katastarska općina] izrađenim od GEMARK GGA j.d.o.o. na zahtjev ovdje tuženice ad. 1 ZU definirane su sve međne linije k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tako označena nekretnina prema nalzu vještaka direktno graniči s utuženim zemljištem, odnosno nalazi se južno od utuženog zemljišta. Slijedom navedenog, a temeljem analize podataka geodetske izmjere i podataka geodetskog elaborata RN74/2022 k. o. [katastarska općina] mišljenje je geodetskog vještaka kako tužiteljica ovako pokazanim utuženim zemljištem nije zašla na međašnu nekretninu s južne strane katastarske oznake 2478/783 k. o. [katastarska općina]. Uz tužbu je priložen geodetski situacijski nacrt s iskazom površina izrađen od Gauss d.o.o. na zahtjev MU iz [adresa] u travnju 2023. godine. Uvidom u navedenu situaciju geodetski vještak je mišljenja da ista u istočnom dijelu ne odstupa od zemljišta ukazanog od strane tužiteljice prilikom sudskog očevida, dok u zapadnom dijelu koji se odnosi na pješačku stazu ista značajnije odstupa od zemljišta ukazanog od strane tužiteljice prilikom sudskog očevida. Ovo značajnije odstupanje odnosi se na pojas zemljišta između točaka A-B-C-M-N-A, a isto se na licu mjesta nalazi zapadnije od betonske pješačke staze. Geodetski vještak je mišljenja kako je do ovog odstupanja došlo zbog korištenja podataka o međnim linijama iz sadržaja digitalnog katastarskog plana koji sigurno sadrži grubu pogrešku u smislu oblika premetne čestica (ista je dodatno izmijenjena - prilagođena nakon provedbe geodetskog elaborata RN74/2022). Nadalje, uvidom u skicu izmjere iz 1934. godine koja se nalazi u privitku nalaza i mišljenja, te usporedbom iste sa kamenim suhozidima vidljivim na digitalnoj ortofoto karti (prati ih siva linija staze naziva Prapatna) koja se nalazi u privitku ovog nalaza i mišljenja za pretpostaviti je kako je upravo suhozid pješačke staze zapadna međa predmetnog zemljišta.

22. Po zaprimanju nalaza i mišljenja tužiteljica je podneskom zaprimljenim 5. lipnja 2025. precizirala tužbeni zahtjev kao u izreci. U tako zaprimljenom podnesku tužiteljica upire na činjenice utvrđene prilikom uviđaja. U odnosu na dio utužene površine prikazan i omeđen s 18m2 navodi kako je dvorište ispred kuće u skici označeno točkama 1-2-3-4-5-6-K-L-M-N-O-P-R-S,T-A-B-C-1 površine 18 m2 u uporabnom i prostornom i katastarskom pogledu sastavni dio kuće tužiteljice. Ista površina koju tužiteljica naziva dvorište da se razlikuje od okolnog zemljišta jer je jedino uređeno. Na isto dvorište da tužiteljica ima direktan izlaz iz spremišta kuće, preko tog dvorišta pristupa moru od kada je kuća izgrađena, na tom dijelu su držali ribarski alat, a u zapadnom zidu kuće prema dvorištu još se nalazi metalni obruč za koji su prednici tužiteljice nekada vezali magarca. I ovaj dio utužene k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je u nesmetanom, samostalnom i kvalificiranom posjedu tužiteljice od izgradnje kuće. Istina, preko istog dvorišta pravo služnosti prolaza pješice imaju vlasnici nekretnina u smjeru sjevera i koriste dvorište za prolaz. No sama ta činjenica smatra tužiteljica ne čini ovaj dio dvorišta tužiteljice automatski javnim putem kako tvrdi tužena pod 1 jer za to moraju biti ispunjene određene pretpostavke propisane Zakonom o komunalnom gospodarstvu. Ispitivanje tih pretpostavki u nadležnosti je Općine Vela Luka u upravnim postupcima, a ne tužene pod 1 ni suda u ovom postupku. Također jer je za ukazati, da je isti dio utužene nekretnine javni put kako pogrešno tvrdi tužena pod 1, svakako bi Općina Vela Luka bila reagirala na betoniranje tužiteljice ili na drugu uzurpaciju javnog puta, no to se nije dogodilo niti je tužena pod 1 za to doprinijela dokaze.

23. Saslušan na ročištu glavne rasprave angažirani mjernik vještak ostao je kod pisanog nalaza i mišljenja, a na poseban upit punomoćnika tuženice ad. 1 JU u vezi dijela nalaza i mišljenja gdje se obzirom na skicu izmjere iz 1934. te usporedbom iste sa kamenim suhozidima vidljivim na digitalnoj ortofoto karti (prati ih siva linija staze naziva Prapatna) vještak je ostao kod pretpostavke kako je upravo suhozid pješačke staze zapadna međa predmetnog zemljišta.

24. Sud je nalazu i mišljenju mjernika vještaka u cijelosti poklonio vjeru kao stručnom i potpunom u vezi utvrđenja koja su odlučna u ovoj pravnoj stvari radi čega i nije smatrao potrebnim obnoviti vještačenju po, kako je to punomoćnik tuženice ad. 1 JU predložio, Geodetskom zavodu d.d. u Splitu.

25. Na temelju nalaz i mišljenja angažiranog mjernika vještaka sud je prije svega utvrdio kako utuženo zemljište niti jednim svojim dijelom ne zalazi u međašnu kčbr. [katastarska čestica] koja predstavlja stvarno vlasništvo tuženice ad. 1 JU, a isto tako, protivno navodima punomoćnice tuženice ad. 1 JU na drugom održanom pripremnom ročištu, tako utuženo zemljište ne zadire u površinu pomorskog dobra. Utuženo zemljište u naravi dakle predstavlja dio puta za kojeg eto tužiteljica u podnesku nakon prilaganja nalaza i mišljenja navodi da je riječ o dvorištu, zatim dio na kojem je izgrađena manja kuća i ostatak zemljišta prema istoku do tzv. gornje međe tj. suhozida pravac koje je ucrtan na sudskoj Skici. Protivno navodima tuženice ad. 1 JU ovaj sud nalazi da je dio utužene površine bio predmetom Kupoprodajnog ugovora iz 1964., a potom i spisu priloženog Darovnog ugovora iz 2008. Prema ocjeni ovog suda u pisanju tako zaključenih pravnih poslova došlo je do pogrešnog navođenja podboroja u katastarskoj oznaci nekretnine na način da je 1964. upisano /565 što je očito automatizmom prepisano u Darovnom ugovoru iz 2008. Na temelju spisu priloženih isprava sud nalazi kako se kčbr. [katastarska čestica] nalazi naprijed u brijegu prema istoku, podalje od morske obale, a tako označena nekretnina u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] upisana je na ime UU "Mengo-Paronive" Petar pok. P identično kao i upis posjeda u katastarskom operatu. Da je riječ o nekretnini koja je posve očito niz godina u vlasništvu obitelji UU "Mengo" proizlazi i iz prikaza na Skici po prijavnom listu iz 1934. gdje je ova nekretnina označena red.br. 13 upisano (očito temeljem Agrara) na ime naprijed imenovanog uknjiženog vlasnika. S druge pak strane dijelom utuženog zemljišta na kojem je zaista od strane oca tužiteljice izgrađena kućica koju je koristio za vrijeme boravka i odlaska u ribolov iz [adresa] raspolagao je ČU koji je bio uknjižen kao vlasnik cjeline matične kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa je očito riječ o greški u pisanju ugovora. K tome ČU je, kako to proizlazi iz ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog 29. listopada 2012. između tuženice ad. 3 LU i NU pok. NU dijelom kčbr. [katastarska čestica] raspolagao darovnim ugovorom od 17. travnja 1974. u korist NU, brata pok. oca tužiteljice, koji je kao kupac na tom zemljištu već bio izgradio kuću i okućnicu. Navedena činjenica proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka u dijelu gdje spominju gradnju kuće od strane " L" u odnosu na gradnju međašne kuće od strane oca tužitelja. Sve ovo dakle ide u prilog činjenici da su braća iz obitelji NU kao i tuženik ad. 2 te svjedok TU u predjelu gdje leži utuženo zemljište kupovali točno određene dijelove kčbr. [katastarska čestica] od strane uknjiženog vlasnika ČU, odnosno kasnije njegovih nasljednika. Upiranje tužiteljice na odluku Županijskog suda u Splitu posl. br. GŽ-361/2017 po pitanju oznake katastarske čestice u određenom pravnom poslu je irelevantno jer nije riječ o činjenično i pravno istovjetnoj situaciji kao što je predmet ovog postupka.

26. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje trebalo je primijeniti slijedeće materijalno pravo. Prema odredbi čl. 119. (,„Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17, dalje ZV-a) vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi. Međutim, sukladno odredbi čl. 388 ZV-a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Sve do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima («Službeni list» br. 6/80, 36/90, «Narodne novine» br. 53/91) i to do 01. rujna 1980. godine kada je ovaj zakon stupio na snagu za stjecanje, promjenu i prestanak stvarnih prava primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (OGZ-a), a temeljem odredbi Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine.

Prema pravnom pravilu paragrafa 1468 bivšeg OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno vrijeme od 30 godina.

ZOVO koji je stupio na snagu 01. rujna 1980. godine primjenjuje se na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu ako do tog roka nisu istekli, a rok od 20 godina prema načelnom mišljenju Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj: 3/60 od dana 04. travnja 1960. godine primjenjuje se ako je vrijeme dosjelosti započelo prije, a isteklo nakon stupanja na snagu ZOVO.

Obzirom na navedeno pravno pravilo iz OGZ-a i načelno mišljenje Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda, bilo je važno utvrditi od kada to tužitelj putem prednika drži u posjedu i u kojem dijelu prijeporno zemljište, što je važno za ocjenu koje se vrijeme dosjelosti mora primijeniti u ovom slučaju, a slijedom toga i da li je u konkretnom slučaju proteklo vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Kraj utvrđenja da u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] nije izvršen upis prava vlasništva na temelju Kupoprodajnog ugovora iz 1964. sud cijeni da na strani tužiteljice, odnosno njena oca pok. IU "Olić" nisu ostvarene pretpostavke koje je propisivao §431 bivšeg OGZ-a koji je bio na snazi u vrije sklapanja takvog pravnog posla. Naime, prema citiranom paragrafu bio je određen konstitutivni upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi jer je bilo neophodno zemljišnoknjižno vlasništvo prednika, valjana tabularna isprava te izvršen upis u javne knjige. Kako tako zaključeni ugovor nije proveden upisom uknjižbe prava vlasništva, to otac tužiteljice i nije stekao pravo vlasništva prijepornog zemljišta na temelju priloženog pravnog posla iz 1964. godine. Međutim, valja istaći da se pravo vlasništva, u nedostatku isprave podobne za njegov upis, može steći dosjelošću uz ispunjenje ostalih za to propisanih pretpostavki. Dakle, ako stjecatelj koji nema valjani titulus i nedostaje mu modus u posjedu nekretnine, postoji mogućnost da uz ispunjenje ostalih pretpostavki, pravo vlasništva stekne dosjelošću, što za savjesnog i zakonitog posjednika znači protekom 10 godina, a ukoliko posjed nije zakonit onda protekom 20 godina. Preostalo je onda za utvrditi da li su na strani tužiteljice ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i kojeg to dijela prijepornog zemljišta.

Dosjelost je originarno ili izvorno stjecanje prava vlasništva, što znači da stjecatelj svoje pravo vlasništva ne temelji na pravu vlasništva prethodnika.

Dosjelost je stjecanje prava vlasništva na temelju posjedovanja stvari kroz zakonom određeno vrijeme, a vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počinje teći onog trenutka kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Da bi se mogla uvažiti dosjelost prava vlasništva ne treba doduše utvrđivati osnov/naslov posjednika ili njegovih prednika, ali treba utvrditi vlasnički posjed, tj. miran posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju i ponašanje posjednika kroz čitavo vrijeme (neprekidno) potrebno za dosjelost, pri čemu dolozna vjera sprječava početak takve dosjelosti sve dok postoji dolozna zla vjera. Uzimajući u obzir rezultate dokaznog postupka i to prvenstveno činjenicu da se tužiteljica putem prednika, svog oca pok. IU, kako to proizlazi iz suglasnih kazivanja u ovom postupku saslušanih svjedoka, nalazi u isključivom posjedu dijela prijepornog zemljište koje u naravi predstavlja kuću najkasnije od sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća, da ih u tom posjedovanju nitko nikada nije ometao, kako to sve proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, sud cijeni da je još otac tužiteljice u periodu znatno dužem od dvadeset godina temeljem odredbi čl. 159. st. 2 ZV-a stekao pravo vlasništva redovnom dosjelošću onog dijela prijepornog zemljišta na kojem je izgrađena kuća i to prema mišljenju vještaka na površini od42m2 što približno odgovara površini zemljišta koja je kao takva bila određena čak i po namjeni (za gradnju kuće) u kupoprodajnom ugovoru iz 1964. Zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao). Savjestan (pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Sinonim za pošten posjed u ZOVO je bio savjestan posjed (čl. 72. st. 2. ZOVO), koji postoji ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Istinit je onaj posjed koji nije stečen ni silom, ni prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Utvrdivši odlučne činjenice koje se odnose na pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sud cijeni da je posjed tužiteljice, odnosno njenog oca savjestan/pošten, obzirom da je, pa i bez obzira na katastarsku oznaku i točnu kvadraturu, opravdano vjerovao da je dio prijepornog zemljišta na kojem je kuća, odnosno njen otac stekao od vlasnika temeljem kupoprodaje, da je njegov posjed istinit jer nije stečen silom ni prijevarom ni zlouporabom povjerenja te je posjed prednika tužiteljice bio i zakonit jer se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi-kupoprodajnom ugovoru, zbog čega isti ima kvalitetu kvalificiranog posjeda koji je trajao u zakonom određenom vremenu. K tome u postupku je utvrđeno da tužiteljica renoviranjem kuće prilikom radova poduzetih prije par godina nije mijenjala gabarite kuće osim što je otprije postojeće dvorište zatvorila, a umjesto krova postavila AB ploču. Da je na temelju zaključenog Kupoprodajnog ugovora otac tužiteljice preuzeo u posjed dio prijepornog zemljišta na kojem je izglađena kuća proizlazi i iz činjenice što je temeljem nasljedstva i diobe iza smrti pok. ČU dio prijepornog zemljišta prema istoku do tzv gornje međe- suhozida očito ostao u vlasništvu tuženice ad. 3 LU koja je tim dijelom zemljišta opisanim u čl. 1.1. raspolagala u korist tužiteljice ugovorom o kupoprodaji iz 2024. godine. Utvrdivši izneseno sud nalazi kako je tužiteljica u ovom postupku dokazala valjani osnov i način stjecanja dijelova prijepornog zemljišta i to dijela na kojem je izgrađena kuća kao i dijela istočno od kuće do gornjem međe pa je u tom dijelu osnovan tužbeni zahtjev.

27. Valja istaći kako tuženica ad. 1 JU ničim nije osporila da se tužiteljica nalazi u posjedu prijepornog zemljišta na dijelu kojeg je izgrađena kuća i dijelu istočno od kuće pa tužiteljica ima pravni interes zahtijevati usklađenje stanja u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] sa stvarnim stanjem, budući da je isto pogrešno i ne odgovara faktičnom stanju. Svakako da u slučaju pravomoćnosti ovakve sudske odluke pravomoćna presuda nije osnov stjecanja prava vlasništva jer je vlasništvo prethodno stečeno ispunjenjem pretpostavki koje zakon predviđa temeljem zakona, a u ovom slučaju kondemnatorna odluka suda određuje tražbinu na davanje izjave volje pogodne za upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi. To dalje znači da je tužiteljica ovlaštena zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema i u granicama stečenog prava vlasništva te će upravno tijelo u postupku odrediti parcelaciju nakon čega je tužiteljica ovlaštena ishoditi upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na novoformiranoj nekretnini.

28. Radi svega navedenog presuđeno je kao u izreci pod toč. I/.

29. Međutim, prema ocjeni ovog suda tužiteljica u ovom postupku nije dokazala valjani osnov i način stjecanja preostalog dijela prijepornog zemljišta izmjerenog u površini od 18m2 koje se kao put proteže uz kuću, tj. zapadno od kuće. Nema dvojbe da taj dio zemljišta predstavlja put koji tim predjelom prolazi još otprije nego li je otac tužiteljice kupio površinu za gradnju kuće. Dakle, površina tog dijela utuženog zemljišta svakako nije niti je uostalom mogla biti predmetom kupoprodajnog ugovora iz 1964., a samim time niti darovnog ugovora iz 2008. Tužiteljica sada u ovom postupku tako ukazanu površinu pokušava prikazati kao dvorište koja činjenica ne proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka. Naime, kako je već u više navrata istaknuto riječ je o površini u sklopu trase puta koja se tim predjelom u smjeru sjever-jug proteže uz morsku obalu i koji put pa i taj dio kako je to utvrđeno prilikom uviđaja koriste ljudi koji dolaze i obitavaju u predjelu gdje leži utuženo zemljište. Aludirajući da je riječ o dvorištu tužiteljica se očito poziva na predmet darovnog ugovora iz 2008. koji je kao takav naveden u toč. 5 gdje se navodi kuća u betonu s dvorištem u površini 45m2. Međutim, tužiteljici je valjda jasno da navedeno dvorište predstavlja onaj dio koji se nalazio u sklopu izmjerene površine kuće (42m2) koje dvorište je upravo prilikom izvođenja građevinskih radova zatvoreno od strane tužiteljice i koje sada kao ograđeno predstavlja jedinstvenu cjelinu-kuću. To dvorište se niti prostorno niti po korištenju nije protezalo na dio prijepornog zemljišta koje predstavlja put. Naime niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da je na putu prednik tužiteljice držao mreže i pribor za ribanje što je držao u magazinu ispod dvorišta vrata kojeg su bila vidljiva prilikom uviđaja. Niti činjenica što su prednici tužiteljice na dijelu tog zemljišta uobičavali privezati magarca sama po sebi znači da bi takvo korištenje predstavljalo vlasnički posjed jer u vrijeme kada je tome tako bivalo nije bilo neuobičajeno da ljudi domaće životinje privezuju na površini koja se koristi kao javna, a nalazi se uz njihova zemljišta. Nadalje, niti činjenica što je tužiteljica prije par godina prilikom izvođenja građevinskih radova betonirala taj dio puta ne predstavlja posjed koji bi imao one kvalifikacije potrebne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. K tom, tužiteljica je posve očito znala ili morala znati, a pogotovo njen otac da je predmet kupoprodajnog ugovora bila isključivo površina označena u dužini i širini za potrebe izgradnje poljske kućice čemu je otac tužiteljice pristupio i kuću izgradio upravo u gabaritima na ime prodaje ustupljene površine zemljišta. Radi svega navedenog sud je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužiteljice pa je i presuđeno kao u izreci pod toč. II/

30. O troškovima je odlučeno primjenom odredbe čl. 154. st. 2 ZPP-a. Tužiteljici su tako priznati slijedeći troškovi: za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe, sastav pisanih obrazloženih podnesaka od 4. lipnja 2025. i 16. svibnja 2025., pristup na ročišta održana 24. svibnja 2024., 2. srpnja 2024., 6. ožujka 2024. i 24. studenog 2024. – po 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife), a za pristup na ročište 10. rujna 2025. odgođeno prije početka raspravljanja-25 bodova. Nadalje, priznati su troškovi izlaska suda na uviđaj i vještačenje-727,07 eur. Završno, priznat je trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu (53,09+53,09 eur). Tuženici ad. 1 JU su pak priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav pisanog odgovora na tužbu, jednog obrazloženog podneska te pristup na ročišta održana 24. svibnja 2024., 2. srpnja 2024., 6. ožujka 2024. i 24. studenog 2024. – po 100 bodova. Prema ocjeni ovog suda tužiteljica je s tužbom uspjela 75%, a tuženica ad. 1 JU s 25%. Sada je pak od postotka tužiteljice kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici valjalo oduzeti postotak tuženice ad. 1 JU koja je u manjoj mjeri uspjela u parnici što bi onda iznosilo 50%. Odmjeravajući naknadu ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka prema uspjehu u sporu, sud je tužiteljici dosudio trošak u iznosu od 1.141,62 eur. Stoga je i riješeno kao u izreci pod toč. II/.

U Korčuli, 14. siječnja 2026.

S u t k i n j a

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte