REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-316/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. TB, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 14. listopada 2024., broj: Pp-208/2024-14, u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 14. listopada 2024., broj: Pp-208/2024-14, okr. TB je, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, tužitelj je podnio žalbu, naznačujući u uvodu žalbe da se ista podnosi zbog svih žalbenih osnova, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj u žalbi ističe kako smatra da je prekršaj koji se okr. TB stavlja na teret nesporno utvrđen, da je prvostupanjski sud pogrešno povjerovao okrivljeniku koji je u obrani osporavao počinjenje prekršaja te da iz oba iskaza žrtve nasilja SB (i onog koji je dala u prvostupanjskom postupku i onog koji je dala u PP Solin) proizlazi da je okrivljenik počinio inkriminirani prekršaj.
6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je, na temelju potpune i pravilne ocjene svih provedenih dokaza, ispravno zaključio kako nema dokaza koji bi s potpunom izvjesnošću, a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće presude, upućivali na zaključak da je okr. TB počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.
7. Neosnovano tužitelj smatra da iz iskaza žrtve nasilja SB kojeg je dala u prvostupanjskom postupku proizlazi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Žrtva nasilja je u tom iskazu kategorički tvrdila i nekoliko puta ponovila da se radilo o „običnoj obiteljskoj svađi“, u kojoj su si ona i okrivljenik, njen otac, međusobno upućivali riječi koje se ona više ne može sjetiti, te je izričito i nekoliko puta naglasila da taj događaj nije kod nje izazvao ni povredu dostojanstva niti uznemirenost, opisala je da je nakon te svađe sjela s ocem u vozilo te da joj je on tom prilikom i dao nešto novaca za džeparac. U tom iskazu, žrtva nasilja je još navela da je inkriminirani događaj išla prijaviti Centru za socijalnu skrb iz čistog revolta i ljutnje prema ocu te da je sada svjesna da je to bilo nepotrebno i nepromišljeno s njene strane. Takav iskaz, iz kojeg proizlazi da se nije radilo o situaciji neprihvatljive dominacije jednog člana obitelji nad drugim, nego o svađi, dakle o sukobu dviju ravnopravnih osoba, te iz kojeg proizlazi da ponašanje okrivljenika nije kod žrtve nasilja izazvalo bilo koju zakonom propisanu posljedicu, suprotno stavu tužitelja, ne daje osnovu za zaključak da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila bitna obilježja prekršaja koji mu je stavljen na teret.
8. Nakon što je prvostupanjski sud žrtvi nasilja predočio sadržaj zapisnika o njenom ispitivanju 8. siječnja 2024. u PP Solin, u kojem je teretila okrivljenika, te je upitao o razlozima drugačijeg iskazivanja pred sudom, žrtva je iskazala da je iskaz u PP Solin davala kada je bila u afektu odnosno u stanju ljutnje prema ocu, da je taj njen iskaz teatralan te je ponovila da se radilo o običnoj obiteljskoj svađi.
9. Kod takvog stanja stvari, kada žrtva nasilja, izričito i nedvojbeno, sama sebe inkriminira da je počinila kazneno djelo lažnog prijavljivanja, njen iskaz koji je dala 8. siječnja 2024. u PP Solin, nema dokaznu snagu dostatnu za donošenje osuđujuće presude, a drugih dokaza, kako to proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, nema, niti ih tužitelj navodi u žalbi.
10. Stoga, suprotno tvrdnjama tužitelja, prvostupanjski sud je na temelju potpune i pravilne ocjene svih provedenih dokaza, ispravno zaključio kako nije dokazano da bi okr. TB počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret pa je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 14. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.
