RepublikaHrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11  Pr-204/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Predragu Kralik, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 zastupano po ODO Karlovac, radi isplate nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 24. studenog 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tuženika, po objavi 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj -za Ministarstvo obrane da tužitelju BB, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 7.272,57 eura (slovima: sedamtisućadvijestotinesedamdesetdva eura pedesetsedam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

-na iznos od 211,04 eura od 16.03.2012. godine

-na iznos od 223,93 eura od 16.04.2012. godine

-na iznos od 197,36 eura od 16.05.2012. godine

-na iznos od 630,72 eura od 16.06.2012. godine

-na iznos od 6,20 eura od 16.07.2012. godine

-na iznos od 181,28 eura od 16.08.2012. godine

-na iznos od 236,83 eura od 16.09.2012. godine

-na iznos od 168,13 eura od 16.10.2012. godine

-na iznos od 180,20 eura od 16.11.2012. godine

-na iznos od 34,36 eura od 16.12.2012. godine

-na iznos od 152,68 eura od 16.01.2013. godine

-na iznos od 134,85 eura od 16.02.2013. godine

-na iznos od 233,26 eura od 16.03.2013. godine

-na iznos od 180,25 eura od 16.04.2013. godine

-na iznos od 1.049,81 eura od 16.05.2013. godine

-na iznos od 432,32 eura od 16.06.2013. godine

-na iznos od 201,97 eura od 16.07.2013. godine

-na iznos od 248,52 eura od 16.08.2013. godine

-na iznos od 54,27 eura od 16.09.2013. godine

-na iznos od 136,70 eura od 16.10.2013. godine

-na iznos od 164,58 eura od 16.11.2013. godine

-na iznos od 52,80 eura od 16.12.2013. godine

-na iznos od 165,13 eura od 16.01.2014. godine

-na iznos od 197,71 eura od 16.02.2014. godine

-na iznos od 252,77 eura od 16.03.2014. godine

-na iznos od 261,36 eura od 16.04.2014. godine

-na iznos od 172,89 eura od 16.05.2014. godine

-na iznos od 784,16 eura od 16.06.2014. godine

-na iznos od 97,94 eura od 16.06.2012. godine

-na iznos od 108,51 eura od 16.05.2013. godine

-na iznos od 48,15 eura od 16.06.2013. godine

-na iznos od 71,89 eura od 16.06.2014. godine pa sve do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 3.707,55 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 14. siječnja 2026. godine, pa do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

II.

Odbija se tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima pod točkom I izreke.

Obrazloženje

1. Tužitelj je zaposlenik tuženika MORH Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. U vremenskom razdoblju od 2012. godine obavljanje službenih poslova i zadaća organizirano je na način da je tužitelj bio radno angažirani prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, koje sate rada je tužitelj ostvario radom na terenu, a dodatke n plaću tuženik mu nije platio. U vremenskom razdoblju od 01. veljače 2012. godine do 01. lipnja 2014. godine zbog neplaćanja dodatka na plaću na ukupno određene sate rada tužitelj smatra da je oštećen najmanje za iznos od okvirno bruto 400 kuna po svakom mjesecu utuženog razdoblja. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužiteljica se obratila tuženoj radi mirnog rješenja spora, ali je tužena takav zahtjev odbila kao neosnovan. Obzirom na izneseno nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja tužiteljica specificira tužbeni zahtjev i predlažu da sud donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U navedenom razdoblju na snazi je bilo više propisa. U razdoblju do 1.lipnja 2014. primjenjivao se Zakon o oružanim snagama RH (NN-33/02) i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN-50/08) i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba ,službenika i namještenika (NN-118/09). Na tužitelja su se u utuženim periodu primjenjivali podzakonski akti koji su doneseni temeljem Zakona o službi u OS RH glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u utuženom razdoblju, a to su Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN br. 118/09).

3. Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, io l službenika i namještenika (NN-118/09) propisan je raspored tjednog i dnevnog radnog vremenu OS RH, te pravo na uvećanu plaću za rad noću, blagdanom, subotom, nedjeljom, rad u smjenama, turnusima, te prekovremeni rad, dežurstva i stražarska služba. Ovom se Odlukom propisuje raspored tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: OS RH), pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, mogućnost rada u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad te dežurstvo i stražarska služba.

4. Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN-50/08) detaljno su propisana sva prava vezana za isplatu plaće i dodataka na plaću djelatnih vojnih osoba. Tužitelj je obavljao straže i dežurstva što se ne smatra prekovremenim radom sukladno čl.V. i VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba ,službenika i namještenika.(NN-118/12).Tom Odlukom t.XII. određeno je da je isplata novčane naknade omogućena kad djelatnik nije koristio preraspodjelu radnog vremena. Tužitelj je redovito koristio slobodne dane.

5. Dana 26.lipnja 2013. stupio je na snagu Zakon o oružanim snagama RH (NN- 73/13) temeljem kojeg je donesena Odluka o rasporedu radnog vremena(NN-66/14) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba(NN-33/14, 41/14 i 53/14).

6. Tom Odlukom je određen je rad ne terenu u točki II. prema kojoj s radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe o dodatku a djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu Pravilniku koji uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Rad iz stavka 1. točke XIII uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima.

7. Prema čl. 153. Zakona služba u Oružanim snagama organizirana je na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan. Radno vrijeme je razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe. Raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

8. Prema čl. 155. Zakona djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona, a koji su određeni Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN-33/14,41/14 i 53/14).

9. Prema točki IV. Odluke o rasporedu radnog vremena (NN-66/14) djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Puno radno vrijeme utvrđuje se u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno u pet dana.

10. Prema čl. 154. i 155. Zakona o oružanim snagama (NN-73/13) ,radno vrijeme zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima te se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje, a u drugom razdoblju kraće od propisanoga punog radnog vremena. Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na način iz stavka 2. ovoga članka ne smije biti dulje od 48 sati tjedno. Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka ne odnose se na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, taborovanja i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe i sl. Rad iz stavka 4. ovoga članka uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima.

11. Radno vrijeme može se za pojedine ustrojstvene jedinice Oružanih snaga rasporediti na način da vojne osobe kontinuirano vrijeme borave na vježbalištu, poligonu i u vojarni zbog specifičnosti vojne službe, a određeno vrijeme su izvan službe u stanju pripravnosti.

12. Djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona.

13. Budući je prekovremeni rad tužitelja kao djelatne vojne osobe, raspored radnog vremena, organiziranje rada, dodaci na plaću i iznosi dodataka reguliran navedenom Odlukom (NN-66/14) i Pravilnikom koji su doneseni temeljem čl. 153. članom Zakona o službi u oružanim snagama RH (NN-73/13) koji se primjenjuje lex specialis, u tom slučaju se propisi o državnim službenicima i namještenicima ne mogu supsidijarno primijeniti u pogledu plaće vojnih djelanih osoba, već samo u odnosu na plaće vojnih službenika i namještenika o čemu je stav povodom izvanredne revizije radi ujednačenje sudske prakse i jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni donio Vrhovni sud RH broj u odluci Revr- 1845/12 i Revr-1902/2012.

14. Prema tim odlukama na neosnovano je pozivanje na primjenu najpovoljnijeg prava iz čl. 12. Zakona o radu, jer do primjene najpovoljnijeg prava dolazi akoje nako pravo uređeno ugovorom o radu ,Pravilnikom o radu, Sporazumon sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivim ugovorm ,ali samo u slučaju kad Zakon o radu ili drugim zakonom nije drukčije određeno.Ova odredba se ne primjenjuje kada je neko pravo drukčije uređeno Zakonom o radu u odnosu na neki drugi zakon.

15. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 01. veljače 2017. godine, u rješenje tuženika od 31. siječnja 2008. godine, u dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz uvid u nalaz i mišljenje vještaka, saslušao svjedoke SB, KB te tužitelja.

16. Uvidom u rješenje MORH-a od 31. siječnja 2008. godine sud je utvrdio da je tužitelj od 01. veljače 2018. godine kao vojnik bio raspoređen na dužnost strijelca sa mjestom službe u Petrinji, dakle da se radi o djelatnoj vojnoj osobi.

17. Odlučujući u gornjoj pravnoj stvari o potraživanjima tužitelja na ime razlike isplate plaće koja se odnosi na rad na terenu kao i aktivno dežurstvo u razdoblju od 01. veljače 2012. godine od 01. lipnja 2014. godine ovaj sud je imao u vidu Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09), za razdoblje od 01.10.2009. godine te Zakon o službi u Oružanim snagama RH (NN 33/02 -124/09)

18. Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja zbog manjkavih evidencija tuženika o radnoj angažiranosti tužitelja ovaj sud je našao za shodno na okolnosti rada na terenu i prekovremenog rada saslušati predložene svjedoke SB, KB te tužitelja.

19. Svjedok SB je kao nesrodan i nezavađen naveo da je u utuženom razdoblju sa tužiteljem bio u postrojbi time da su u proljeće i jesen znali odlaziti na terene odnosno na poligone gdje su znali provoditi od 2 do 3 tjedna, pa bi prosječno godišnje na terenu bili 2 mjeseca. Na terenu se radilo od ponedjeljka do petka od 07 do 22 sata, a subotom i nedjeljom od 07 do 18 sati . Za 5 dana terena su dobili 1 slobodan dan, a subotu i nedjelju su dobivali dan za dan. Svjedok tvrdi da su sudjelovali na obranama od poplava i to 2014. godine bili u Gunji nekih 20-tak dana, a tada nije bilo radnog vremena, jer su po potrebi išli gdje god bi ih zvali. Za taj teren bi dobili neke slobodne dane, a to se nazivalo preraspodjela radnog vremena, ali se ne sjeća koliko su slobodnih dana dobili. Nisu dobili nikakve dnevnice za taj teren na obrani od poplava, a sudjelovali su u odavanju počasti na pogrebima time da su pogrebi bili i za vrijeme radnog vremena i nakon radnog vremena, nekad u 14 sati, a nekad u ljetnim vremenu je to bilo u 18,00 sati, a nekada je to znalo biti i subotom odnosno 1 subota mjesečno, a tada bi to bilo nekih 5 do 6 sati. Prosječno su imali 2 pogreba tjedno nakon radnog vremena i tada bi imali za svaki prekovremeni sat bi dobili 1,6 sati prekovremeno, time da bi za subotu dobivali 1 slobodan dan, a obično su imali 3 prekovremena sata kada bi imali pogreb izvan radnog vremena. Straže su davali jedanput mjesečno, pa bi za 7 dana straže dobili 3 slobodna dana, a u utuženom razdoblju nisu imali dežurstava time da se ne sjeća je li tužitelj dobrovoljni davatelj krvi za što se dobiju 2 slobodna dana plaćenog dopusta. Dodatno svjedok SB navodi da su od 2021. godine na terenima kraće radili te je imao dojam da je tuženik htio smanjiti tu satnicu koju im je trebao plaćati, jer su vidjeli da se to na koncu treba plaćati. U tom smislu svjedok tvrdi da se radilo u utuženom razdoblju od 06,00 do 22,00 sata, a kasnije se radilo od 06,00 do 18,00 sati. Zna da je u utuženom razdoblju subotom znala biti jedna mjesečno sahrana i na nju su išli i tužitelj i on samo ako nitko nije imao to odraditi time da su svjedok i on vikendima odlazili kući u [adresa], a u vojarni su spavali od ponedjeljka do petka. Tereni su bili osim obrane od poplava u Gunji još i na vojnom poligonu u Slunju i vojnom poligonu na Crvenoj zemlji, a nadređeni su prilikom potpisivanja evidencije na evidencije sa kojima se nisu slagali znali na poleđini napisati napomenu da se sa evidencijom ne slažu, te su znali u tim situacijama reći da slobodno tužimo.

20. Svjedok navodi da se nije znalo s osnova kojih se koriste slobodni dani, je li s osnova terena, dežurstva, odavanja počasti na pogrebima već se jedino znalo da se koriste slobodni dani kada se završi straža, pa je poslodavac davao odluku o korištenju slobodnih dana koja je sadržavala samo broj slobodnih dana, ali ne i osnovu sa koje se koriste time da su postojale pisane zapovijedi za odlazak na teren, straže, dežurstva i druge djelatnosti.

21. Svjedok PB je kao nesrodan i nezavađen naveo da je u utuženom razdoblju sa tužiteljem bio u postrojbi time da su znali ići na teren u proljeće i zimi, a bilo je i ljetnog dijela gdje su znali provoditi po dva tjedna, pa bi prosječno godišnje na terenu bili 2 mjeseca kada bi se sve nakupilo. Na terenu se radilo od ponedjeljka do petka od 06 do 22 sata, a subotom i nedjeljom od 07 do 18 sati. Za 5 dana terena su dobili 1 slobodan dan, a subotu i nedjelju su dobivali dan za dan. Svjedok tvrdi da su sudjelovali na obranama od poplava i požara i to Žažina kod Siska, Petrinja i Gunja a misli da su bila dobra 3 tjedna terena. Tamo bi se radilo od 06 i 07 sati, pa sve do navečer, a u svjedokovom slučaju je znao probdjeli i cijelu noć na nasipu, a za to su dobili neke slobodne dane i za obrane od poplava, ali ne zna na koji način je to bilo obračunato i koliko je dobio slobodnih dana time da su dobivali i pola dnevnice odnosno 75 kuna po prekovremenom danu, ali ne zna tko je to bio uplatio na žiro račun. Svjedok navodi da su sudjelovali odavanju počasti na pogrebima time da su pogrebi bili i za vrijeme radnog vremena i nakon radnog vremena, ali kako je ostajao u vojarni to je sudjelovao u pogrebima nakon radnog vremena. Pogrebi su nakon radnog vremena bili obično oko 16 ili 17 sati, pa su se u vojarnu znali vraćati oko 19 sati. Prosječno su imali 3 prekovremena sata po pogrebu nakon radnog vremena, a u tom razdoblju bi imali sigurno 3 pogreba nakon radnog vremena. Zna da je sistem bio isto kao i za terene, jer su morali odraditi takvih 5 pogreba nakon radnog vremena za 1 slobodan dan. Svjedok navodi da ne zna je li tužitelj sudjelovao kod davanja počasti subotom, a svjedok nije imao niti jednu, a zna da se za odavanje počasti na pogrebu subotom dobivao jedan slobodan dan. Straže su davali jedanput mjesečno, a druga je već ulazila u drugi mjesec tako da su imali mjesečno jednu i pol stražu. Za 7 dana straže bi dobili 3 slobodna dana, a u utuženom razdoblju nisu imali dežurstava, a ne sjeća se je li tužitelj dobrovoljni davatelj krvi za što se dobiju 2 slobodna dana plaćenog dopusta time da pretpostavlja da je tužitelj iskoristio slobodne dane koje je dobio. Dodatno svjedok PB navodi da nije odlazio na pogrebe subotom, ali misli da nije niti tužitelj, jer su te pogrebe kao "spavači" odrađivali preko tjedna odnosno od ponedjeljaka do petka, a vikendima bi išli kući. Zna da su potpisivali evidencije koje su im davane na potpis, a i stavljali su i napomenu da se s time ne slažu, a koliko je vidio to nije imalo utjecaja i smisla, jer potpisao ili ne potpisao uvijek je bilo isto. Inače u tom razdoblju na terene se najviše išlo na Slunj, a dopušta da su bili i na Crvenoj zemlji, ali nije u potpunosti siguran, jer je bio u Gašincima obzirom da je išao u mirovnu misiju, pa je njegova obuka bila nešto drugačija. Svjedok navodi da se nisu žalili na liste obračuna plaća, jer je to bio rezultat koji bi dobili na koji se nije imalo smisla žaliti, a plaću je izračunavalo računovodstvo i nadređenima u sustavu nisu imali pristupa.

22. Tužitelj je pak naveo utuženom razdoblju išao na terene odnosno vojne vježbe i to jedan puta u proljeće jedanput u jesen, a jedanput u zimu time da nikada nije bio na vojnoj vježbi ispod 2 tjedna pa bi godišnje na terenu bio od 2 do 2,5 mjeseca. Inače radno vrijeme na terenu je od ponedjeljka do petka od 06 do 22 sata, a subotom i nedjeljom je od 07 do 18 sati, a završna vojna vježba od petka do nedjelje je trajala neprekidno 72 sata. Za prekovremene sate na terenu od ponedjeljka do petka se dobivalo 1 slobodan dan, a za subotu i nedjelju su dobivali dan za dan. Tužitelj tvrdi da je sudjelovao i na obranama od poplava i to Žažina i to 2 do 3 dana te u Gunji 3 i pol tjedna time da tamo nije bilo radnog vremena, a za to su dobivali slobodne dane, ali ne zna koliko, a rekli su da će to ići po pravilu 1,6 te vikend dan za dan, ali je li tako obračunato nije siguran. Inače kod tih obrana od poplava noću bi bili dežurni i vršili patrole po nasipu, a za obranu od poplava nisu dobivali dnevnice. Tužitelj tvrdi da je sudjelovao i u odavanju počasti na pogrebima time da su isti bili i za vrijeme radnog vremena, ali li nakon radnog vremena. Kako je "spavač" odnosno boravi u vojarni to su ga pretežno stavljali na odavanja počasti nakon radnog vremena pa bi obično prosječno bilo 2 pogreba tjedno nakon radnog vremena, a obično se prosječno ima 3 prekovremena za takav pogreb. Za pogrebe bi dobivali slobodne dane, pa su za 5 sprovoda u prekovremenim satima dobivali 1 slobodan dan, a za subotu se dobije dan za dan, time da je tužitelj i subotom znao ići na odavanja počasti i to jednom puta mjesečno za što mu je trebalo najmanje 6 sati. U tom razdoblju nije sudjelovao u obranama od požara a straže je držao i to jednom mjesečno, a druga je znala prijeći u drugi mjesec, time da su za 7 dana straže dobivali 3 dana. Tužitelj nije bio dežurni, a niti jer dobrovoljni davatelj krvi, time da je tek bio požarni odnos dežurni preko noći kada bi postrojba bila na terenu. Pravo na uvid u evidencije o radnom vremenu su znali imati, ali ne redovito, time da nikada nije potpisao ispravnost te evidencije već je na poleđini napisao da se ne slažem sa satnicom. Tužitelj navodi da tuženik nije dostavljao odluku odnosno zapovijed o korištenju slobodnih dana na uvid već je čitao takvu odluku i usmeno priopćavao koliko slobodnih dana je iskorišteno za taj mjesec time da su postojale zapovijedi iz kojih bi bilo vidljivo da ga se upućuje na teren taj mjesec, a kada se nalaze na terenu tužitelj nije mogao napuštati vojni kompleks nego ga se samo dovezlo i odvezlo sa terena. Tužitelj je dodatno naveo da je išao na odavanje počasti na pogrebe i subotom i to kad nitko drugi nije mogao, a dopušta da svjedok PB to ne zna, jer se znalo dogoditi da u petak dođe do promjene rasporeda i da se zbog nemogućnosti jednog vojnika digne drugi vojnik time da je imao jedan slučaj. Inače ako bi morao ostajati subotom zbog pogreba tada taj vikend nije odlazio kući, jer mu se to financijski nije isplatilo time da bi ga i zbog drugih ljudi jedna subota mjesečno obavezno "zakačila". Inače na terene je išao 90% na Slunj, jer je to poligon najbliži Petrinji, ali znali su otići i na poligon Crvena zemlja, ali rjeđe. Inače na evidenciju radnog vremena koju bi dostavio desetnik ili razvodnik su znali pisati napomenu da se s time ne slažu, ali to nije imalo nikakvog učinka, jer su bez obzira na to dobivali istu plaću. Ujedno navodi da poslodavac nije dostavljao pisanu odluku o korištenju slobodnih dana iz koje bi bilo vidljivo iz koje vrste rada i iz kojeg nadnevka ima slobodne dane tužitelj, pa bi im bilo samo usmeno rečeno da imaju pravo koristiti toliko slobodnih dana time da mu nije poznato da su se na terenu vodile ručno vođene evidencije. Osobnu evidenciju o prekovremenom radu tužitelj nije vodio, jer je poslodavcu vjerovao, a kada je prigovarao i vidio da isti prigovori nemaju učinka tada je vidio da i nema smisla voditi evidenciju rada.

23. Ovaj sud je iz ovako provedenog dokaznog postupka u odnosu na dostavljenu dokumentaciju utvrdio kako iz tako dostavljene djelomične i nepotpune dokumentacije tužitelj nikada na terenu nije efektivno radio svega 8 sati kako to tužena u dijelu evidencija prikazuje, već isključivo više od redovnih 8 sati rada, a u dijelu evidencija tužena niti ne naznačuje sate rada na terenu već samo oznaku TR, a iz čega je vidljivo da tuženik nije točno vrednovao stvarni angažman tužitelja na terenu tim više što nakon odrađenih efektivnih sati rada u mjestu gdje se obavljao rad na terenu tužitelj morao biti spreman i biti na raspolaganju obavljati poslove prema uputama tuženika čitava 24 sata dnevno svakog dana rada na terenu, bez mogućnosti napuštanja mjesta rada na terenu.

24. Premda je tuženik ustrajao na izračunu u varijanti vještačenja u koji će obračun biti sačinjen isključivo prema radnom vremenu naznačenoj u pisanoj evidenciji o radu tužitelja uz uvažavanje ostvarenih slobodnih dana ovaj sud je prihvatio varijantu nalaza vještaka temeljenu na cjelokupno provedenom dokaznom postupku odnosno iskazima saslušanog svjedoka SB, KB i tužitelja obzirom da je sud iz podudarnih iskaza svjedoka i tužitelja utvrdio da evidencije radnog vremena nisu bile točne i nisu odražavale stvarno radno vrijeme tužitelja, jer su i saslušani svjedoci SB, PB i tužitelj suglasno iskazivali da unatoč pisanju prigovora na poleđini evidencije isto nije imalo učinka na plaću, jer su plaće uvijek bile iste, a do računovodstva i nadređenih nije mogao doći.

25. U tom smislu iskazi tužitelja i svjedoka nisu paušalni, nepodudarni i kontradiktorni kako to olako smatra tužena, već upravo suprotno obzirom su dani detaljno, jasno i konkretno uvažavajući narav rada i angažiranost djelatnika tuženika, pa tako i ovdje tužitelja, na terenu. U konkurenciji nepotpune i netočne evidencije o radu tužitelja, a koja nije niti logična niti životna i personalnih iskaza svjedoka SB i KB PB kao nesrodnih i nezavađenih ovaj sud se ipak priklonio varijanti izračuna vještaka temeljenoj na povezanosti navoda svjedoka sa dostavljenom evidencijom, tim više što je iz iskaza svjedoka sud nesporno utvrdio da evidencije nisu bile točne, a samim time niti vjerodostojne. Pri tome sud zaključuje da nije životno niti logično da se svjedoci trebaju točno sjećati baš svake lokacije, svakog datuma i broja odrađenih sati za utuženo razdoblje od veljače 2012 do lipnja 2014. godine, dakle pred više od 10 godina, jer njihove i navode o lokacijama, način rada, radno vrijeme na terenu sud povezuje sa dostavljenim evidencijama i temeljem istog može utvrditi činjenično stanje.

26. Ovaj sud je u tom smislu iskaze svjedoka SB, KB te tužitelja utvrdio vjerodostojnim, jer su isti objektivno iskazivali o činjenicama za koje su imali saznanja, a posebice o radnom vremenu na terenima i preko vremenim aktivnostima koje su se učestalo i svake godine odvijale tijekom njihova rada. Za razliku od toga o onim okolnostima i činjenicama za koje nisu imali saznanja svjedoci su iskazivali da ne znaju odnosno da se ne sjećaju. Štoviše, prema odredbama čl. 4. u vezi s čl. 131. Zakona o radu (NN 149/09) normirano kako je poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a navedena evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, dočim u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju na propisani način iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

27. Kako tužena tijekom postupa nije dostavila potpune i točne evidencije radne angažiranosti tužitelja u utuženom razdoblju, a što je sud utvrdio iz suglasnih i vjerodostojnih iskaza svjedoka SB, KB te tužitelja, jer je modalitet rada tužitelja (i ostalih djelatnika tuženika) na terenu bio većeg inteziteta nego što je tužena isti prikazivala u svojim evidencijama to je ovaj sud odbio varijantu tužene i izračun isključivo na osnovu dostavljenih evidencija.

28. Obzirom na iskaze svjedoka SB, KB te tužitelja koji nisu u potpunosti podudarni ovaj sud je iskaze svjedoka SB, KB uzeo samo kao donju granicu i korektiv radne angažiranosti tužitelja uz djelomično dostavljene evidencije tuženika, jer smatra da su iskazi svjedoka i tužitelja važni kao kontrolni dokazi istinitosti i potpunosti evidencija radne angažiranosti tužitelja, obzirom da je sud utvrdio da tužena nije dostavila točne podatke o radu tužitelja na terenu.

29. Imajući u vidu odredbe čl. 42 st. 1 Zakona o radu NN 149/09, a koje odredbe propisuju pojam radnog vremena ovaj sud je iz provedenih dokaza u postupku utvrdio da je tužitelj obavljajući rad na terenu ostvario sate prekovremenog rada, sate rada subotama, nedjeljama, noću, blagdanom i u smjenama koji sati rada su (djelomično) evidentirani u službenim evidencijama tuženika kao efektivan rad, ali isto tako po obavljanju svojih zadaća na terenu tužitelju nije bilo dozvoljeno napustiti mjesto gdje se rad na terenu obavljao već je čitavo vrijeme, kroz sva 24 sata dnevno, bio na raspolaganju tuženiku.

30. Imajući ovako provede dokazni postupak ovaj sud je glede razlike plaće za rad na terenu sukladno djelomično dostavljenoj dokumentaciji tuženika i provedenim personalnim dokazima u postupku kao donjim korektivom radne angažiranosti tužitelja našao za shodno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje pri tome uzimajući rad na terenu u tjednu rad od 07.00 do 22.00 sata, odnosno do naznačenog početka/završetka radnog vremena prema evidenciji tuženika (ukoliko se radilo prije 07.00 sati i nakon 22.00 sata), rad na terenu subotom najmanje kao rad od 07.00 do 18.00 sati, odnosno do naznačenog početka/završetka radnog vremena prema evidenciji tuženika (ukoliko se radilo prije 07.00 sati i nakon 18.00 sati), rad na terenu nedjeljom najmanje kao rad od 07.00 do 18.00 sati, odnosno do naznačenog početka/završetka radnog vremena prema evidenciji tuženika (ukoliko se radilo prije 07.00 sati i nakon 18.00 sati), kao da se prilikom izrade nalaza i mišljenja razliku plaće za rad na terenu kod odavanja počasti na sahranama preminulim hrvatskim braniteljima obračuna na način da u utuženom razdoblju vrednuje najmanje 2 angažiranosti na odavanju počasti na sahranama svakoga tjedna i to u trajanju od 3 prekovremena sata na svakoj takvoj angažiranosti, odnosno da u utuženom razdoblju vrednuje najmanje 1 angažiranost na odavanju počasti na sahranama subotom svakoga mjeseca i to u trajanju od 5 odavanju počasti na sahranama subotom svakoga mjeseca i to u trajanju od 5 prekovremeni prekovremeni sati rada na svakoj takvoj angažiranosti, sati rada na svakoj takvoj angažiranosti.

31. Ujedno vještaku je naloženo da prilikom izrade nalaza i mišljenja razlike plaće za rad na terenu kod obračuna slobodnih dana vještak izuzme slobodne dane ostvarene od službe dežurstva, stražarske službe, rada u turnusu, slobodne dane ostvarene temeljem dobrovoljnog davanja krvi, dane tjednog odmora koji tužitelju nisu bili omogućeni redovno već naknadno i to nakon iscrpljujućeg radnog ritma u više uzastopnih dana rada na terenu, kao i slobodne dane ostvarene po raznim osnovama iz razdoblja koje je prethodilo utuženom razdoblju, a koje je tužitelj naknadno iskoristio u utuženom razdoblju, da prilikom izrade nalaza i mišljenja razlike plaće za rad na terenu sate obvezatne sate obvezatne prisutnosti na radu kada tužitelj nije smio napuštati kompleks gdje se prisutnosti na radu kada tužitelj nije smio napuštati kompleks gdje se rad obavljao ad obavljao obračuna sukladno toč. VI. Odluke u vezi s čl. 17. b. Pravilnika, tj. da se preostali obračuna sukladno toč. VI. Odluke u vezi s čl. 17. b. Pravilnika, tj. da se preostali radni sati nakon efektivnog rada svakog dana rada na terenu, dakle vrijeme obvezatne radni sati nakon efektivnog rada svakog dana rada na terenu, dakle vrijeme obvezatne prisutnosti, tj. raspoloživosti na radnom mjestu koji također spadaju u prisutnosti, tj. raspoloživosti na radnom mjestu koji također spadaju u radno vrijeme tužitelja, obračunaju kao sati aktivnog dežurstva. tužitelja, obračunaju kao sati aktivnog dežurstva.

32. Vještak je mišljenja da su temeljem dokumentacije u spisu i provedenih personalnih dokaza u postupku prekovremeni sati ostvareni radom na terenu umanjeni za korištene slobodne dane za ukupno manje evidentiranih 931,33 prekovremena sata i to 2 sata rada noću, 206 sati subotom i 66 sati nedjeljom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 6.946,08 EUR.

33. Nadalje, tužitelju za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada iznos od 326,49 EUR.

34. Ovaj sud je stoga nakon specifikacije tužbenog zahtjeva sukladno prethodno citiranim odredbama Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika dosudio tužitelju na ime razlike plaće ostvarene radom na terenu umanjene za korištene slobodne dane iznos od 6.946,08 EUR time da je tako dosuđene mjesečne iznose sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17. Nadalje, sud je sukladno prethodno citiranim odredbama točke V, VI, VII Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika te Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće uz Izmjene i dopune Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće dosudio tužitelju na ime aktivnog dežurstva iznos od 326,49 EUR time da je tako dosuđene mjesečne iznose sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17.

35. Što se tiče potraživanja zateznih kamata. sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

36. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

37. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

38. S obzirom na navedeno presuđeno je, u odnosu na potraživanje zateznih kamata, kao pod toč. II izreke.

39. Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku, a koji parnični trošak se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 248,85 EUR, sastava tužbe u iznosu od 248,85 EUR, sastav podneska od 03. srpnja 2017. godine u iznosu od 248,85 EUR, zastupanje na ročištu od 07. svibnja 2019. godine u iznosu od 248,85 EUR, sastav podneska od 10. srpnja 2020. godine u iznosu od 248,85 EUR, sastav podneska od 11. travnja 2024. godine u iznosu od 248,85 EUR, zastupanje na ročištu od 23. svibnja 2024. godine u iznosu od 248,85 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 124,42 EUR, sastav odgovora na žalbu u iznosu od 248,85 EUR, sastav podneska od 01. prosinca 2024. godine u iznosu od 248,85 EUR, zastupanje na ročištu od 21. siječnja 2025. godine u iznosu od 248,85 EUR, sastav podneska od 30. listopada 2025. godine u iznosu od 248,85 EUR, zastupanje na ročištu od 24. studenog 2025. godine u iznosu od 248,85 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 124,42 EUR, naknada za provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje u iznosu od 472,50 EUR, sveukupno 3.707,55 EUR. Sud je ujedno na tako dosuđeni iznos parničnog postupka dosudio i zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29 st. 2 ZOO-a počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 14. siječnja 2026. godine, pa sve do isplate.

40. Ovaj sud nije dosudio tužitelju sastav podneska od 15. studenog 2018. godine obzirom da isti ponavlja dokazne prijedloge kao iz tužbe, niti podneska od 03. svibnja 2024. godine obzirom da je navode iz istog mogao iznijeti na ročištu od 23. svibnja 2024. godine.

41. Slijedom iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu  14. siječnja 2026.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud u Bjelovaru.

Dostavljeno:

1. Predragu Kralik odvjetniku iz [adresa]

2. ODO Karlovac, Građansko upravni odjel P-DO-254/2017