Poslovni broj: Povrv-18/2021-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Katji Bajčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ponikve usluga d.o.o. za uslužne djelatnosti, Krk, Vršanska 14, OIB: 92143159456, zastupanog po punomoćniku Petru Petriniću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika SŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku u Krku, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 2. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Miljenke Katunar Zrinski posl. br. Ovrv- 136/2020 od 23. studenog 2020. godine, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo plaćanje iznosa od 118,69 EUR, uvećanog za zakonske zatezne kamate, koje teku na iznos od:

- 10,79 EUR počev od 26.11.2019.,

- 10,79 EUR počev od 25.12.2019.,

- 10,79 EUR počev od 26.01.2020.,

- 10,79 EUR počev od 26.02.2020.,

- 10,79 EUR počev od 26.03.2020.,

- 10,79 EUR počev od 26.04.2020.,

- 10,79 EUR počev od 26.05.2020.,

- 10,79 EUR počev od 26.06.2020.,

- 10,79 EUR počev od 26.07.2020.,

- 10,79 EUR počev od 26.08.2020.,

- 10,79 EUR počev od 24.10.2020.,

do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Miljenke Katunar Zrinski posl. br. Ovrv-136/2020 od 23. studenog 2020. godine, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo plaćanje iznosa od 17,82 EUR, uvećanog za zakonske zatezne kamate, koje teku na iznos od:

- 1,62 EUR počev od 26.11.2019.,

- 1,62 EUR počev od 25.12.2019.,

- 1,62 EUR počev od 26.01.2020.,

- 1,62 EUR počev od 26.02.2020.,

- 1,62 EUR počev od 26.03.2020.,

- 1,62 EUR počev od 26.04.2020.,

- 1,62 EUR počev od 26.05.2020.,

- 1,62 EUR počev od 26.06.2020.,

- 1,62 EUR počev od 26.07.2020.,

- 1,62 EUR počev od 26.08.2020.,

- 1,62 EUR počev od 24.10.2020.,

do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju ovršni trošak te se u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatom odbija.

III Nalaže se tuženiku SŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Ponikve usluga d.o.o. za uslužne djelatnosti, Krk, Vršanska 14, OIB: 92143159456, iznos od 140,24 EUR na ime naknade troškova postupka, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prijedlogom podnesenim javnom bilježniku 23. studenog 2020. godine, tužitelj kao ovrhovoditelj, predložio je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim će se tuženiku kao ovršeniku, naložiti isplata iznosa od 1.028,17 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, uvećano za troškove ovršnog postupka.

1.1. Postupajući po prijedlogu, javni bilježnik Miljenka Katunar Zrinski donio je rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-136/2020 od 23. studenog 2020. godine, protiv kojega je CŽ kao ovršenik podnio prigovor.

1.2. Povodom prigovora ovršenika, spis je dostavljen ovome sudu, koji je postupajući po odredbi članka 282. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje: OZ), rješenjem posl. br. Povrv-18/2021 od 26. siječnja 2021. godine rješenje o ovrsi stavio izvan snage te je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istaknuo da se nekretnina na adresi [adresa], na koju se odnose izdani računi, ne koristi od 1975. godine kada je preminuo njegov otac. Tuženik da od 1968. godine živi u [adresa] i ne koristi kuću ni usluge tužitelja. AŽ, kao ovlaštenik tuženika, da je tužitelju dostavio zahtjev za neplaćanje računa, uz dokumentaciju koju je tražio sam tužitelj, a koja dokazuje da se kuća ne koristi. Stoga je predložio da sud ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika i odbije zahtjev za isplatu kao neosnovan.

3. Dana 19. veljače 2021. godine zaprimljen je podnesak tužitelja kojim je isti u cijelosti ustrajao pri prijedlogu za ovrhu, odbijajući sve prigovore tuženika kao neosnovane. Tužitelj je naveo da se njegov zahtjev za isplatu temelji na vjerodostojnoj ispravi, odnosno na računima i izvatku iz poslovnih knjiga - Saldakontnoj kartici sa stanjem duga na dan 17. veljače 2021. godine. Iz navedene isprave proizlazi da tuženik nije podmirio naknadu za pružene javne usluge zbrinjavanja otpada za nekretninu tuženika na adresi [adresa], i to za razdoblje od 1. listopada 2019. - 30. rujna 2020. godine, izuzev računa za kolovoz 2020. koji da je tuženik uredno podmirio. Usluga gospodarenja otpadom obračunava se u skladu s Odlukom o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada koju je donijelo Općinsko vijeće Općine Malinska-Dubašnica (Službene novine PGŽ br. 5/18 i 31/19) i Cjenikom javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, na koji je Općina Malinska-Dubašnica dala suglasnost. Tuženiku su naplaćivane samo obvezna minimalna usluga po cijeni od 0,39 kn/m2/mjesečno + PDV 13%, i cijena javne usluge za predani miješani otpad, a koja ovisi o pripadajućem volumenu spremnika, koji u konkretnom slučaju iznosi 60 l. U odnosu na navode tuženika da se predmetna nekretnina trajno ne koristi, tužitelj je naveo da se za takve nekretnine ne obračunava cijena obvezne minimalne javne usluge zbrinjavanja otpada i cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada isključivo na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, koje se daje za tekuću kalendarsku godinu. Tuženik je takvo očitovanje dao 1.listopada 2018. godine, ali istekom godine dana, odnosno od 1. listopada 2019., usluga se ponovno počela naplaćivati. Slijedom navedenoga, predloženo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika.

4. U ovoj pravnoj stvari održano je pripremno ročište 27. svibnja 2024. godine, na kojem je strankama dan dodatni rok za postizanje sporazuma oko predmeta spora. Kako nije došlo do sporazumnog rješenja spora, na pripremnom ročištu 2. prosinca 2025. godine zaključen je prethodni postupak te je odmah održana i zaključena glavna rasprava.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitane su isprave priležeće spisu te je sud brižljivo i savjesno, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, u smislu odredbe čl 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), zahtjev tužitelja ocijenio djelomično osnovanim, a slijedom čega je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika djelomično održan na snazi, dok je u preostalom dijelu ukinut.

6. Tuženik tijekom postupka nije osporio da bi bio vlasnik kuće na adresi [adresa] na koju se odnose izdani računi. Sporno je međutim koristi li se kuća, odnosno je li tuženik na odgovarajući način obavijestio tužitelja da se kuća ne koristi kako mu se ne bi obračunavala cijena obvezne minimalne javne usluge zbrinjavanja otpada i cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada.

6.1. Prema čl. 32. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (list 40-60 spisa, dalje: Odluka), smatra se da se nekretnina ne koristi kad je takvu izjavu dao vlasnik nekretnine uz prilaganje prihvatljivih dokaza o tome. Međutim, u toč. a) 2. Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada od 1. travnja 2018. (list 62-71 spisa, dalje: Cjenik) sadržana je napomena da se očitovanje vlasnika nekretnine za nekretninu koja se trajno ne koristi daje za tekuću kalendarsku godinu. Prema navodima tužitelja, koje tuženik nije osporio, tuženik je takvu izjavu dao 1. listopada 2018. godine te mu se temeljem iste do 1. listopada 2019. godine nije obračunavala cijena obvezne minimalne javne usluge zbrinjavanja otpada i cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada. Iako je tuženik u prigovoru naveo da je AŽ, kao njegov ovlaštenik, podnio tužitelju zahtjev za neplaćanje računa, što bi po pretpostavci suda predstavljalo očitovanje o nekorištenju nekretnine, tuženik takve navode nije dokazao. Tuženik tijekom postupka, koji je trajao pune četiri godine, nije dostavio zahtjev na koji se poziva niti je na ikoji drugi način dokazao da je dostavio očitovanje o nekorištenju nekretnine za utuženo razdoblje, kako to predviđa Cjenik sukladno kojem se obračunava usluga tužitelja, pozivom na čl. 38. – 42. Odluke.

7. Tuženik je na ročištu održanom 2. prosinca 2025. godine istaknuo da tužitelj nije registriran za pružanje usluga prikupljana otpada. Međutim, osim što predani izvadak iz sudskog registra datira iz 2024. godine, a usluga je pružena 2019. -2020. godine, ukazuje se na Cjenik u kojem je sadržana napomena da tužitelj vrši obračun i naplatu dugovanja za kućanstva, u ime i za račun Ponikve eko otok Krk d.o.o. Dakle, sve da tužitelj i nije registriran za djelatnost prikupljanja otpada, takvi navodi nisu od utjecaja na ovaj postupak jer je tužitelj ovlašten naplaćivati uslugu u ime i za račun Ponikve eko otok Krk d.o.o.

8. U odnosu na navode tuženika da vjerodostojna isprava ne sadrži elemente propisane Ovršnim zakonom, ističe se kako su u računima naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, kao i upozorenje dužniku da, u slučaju neispunjenja dospjele novčane obveze, vjerovnik može zatražiti određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, sve u skladu s odredbom čl. 31. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17).

9. Navodi tuženika da kuća nema vodomjer su irelevantni za postupak jer je predmet dugovanja isključivo zbrinjavanje otpada, ne i pružanje vodnih usluga. Osim toga, i sam tužitelj je u podnesku od 19. veljače 2021. godine potvrdio da kuća tuženika nije priključena na javnu vodoopskrbnu mrežu.

10. Shodno svemu navedenom, a kako tuženik nije dokazao da je dostavio tužitelju očitovanje o nekorištenju nekretnine za utuženo razdoblje, te cijeneći činjenicu da je račun za kolovoz 2020. uredno podmiren, sud je navode iz prigovora ocijenio neosnovanima.

11. U odnosu na visinu utuženog iznosa, iznosi se sljedeće. Prema odredbi čl. 33. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine 94/13, 73/17, 14/19, dalje: ZOGO) koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, davatelj usluge dužan je obračunati cijenu javne usluge na način kojim se osigurava primjena načela "onečišćivač plaća", ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge, pri čemu je davatelj usluge dužan prije primjene i/ili izmjene cjenika pribaviti suglasnost izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na koju se cjenik odnosi.

11.1. Cijena javne usluge tuženiku je obračunata temeljem Odluke i Cjenika na koji su suglasnost dala izvršna tijela svih jedinica lokalne samouprave na koje se Cjenik odnosi (list 68-71 spisa). Prema čl. 40. Odluke strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika, 2. cijena obvezne minimalne javne usluge, i 3. cijena ugovorne kazne. Tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu cijene po dvije osnove - po osnovi minimalne javne usluge kao fiksnog dijela te po osnovi pražnjenja dva spremnika od 60 L kao varijabilnog dijela, koja usluga je obračunata po osnovi odvoza miješanog komunalnog otpada dva puta mjesečno u utuženom razdoblju.

12. Čl. 26. Odluke predviđa da se obvezna minimalna javna usluga plaća upravo radi osiguravanja ispunjenja načela "onečišćivač plaća", pri čemu se ista obračunava na temelju kriterija korisne površine stambenog prostora i pripadajuće kategorije. Toč. a) 2. Cjenika utvrđena je cijena obvezne minimalne javne usluge za kućanstva u vini od 0,39 kn/m2 mjesečno, što uvećano za PDV od 13% iznosi ukupno 0,44 kn/m2 mjesečno. Korisna površina stambenog objekta – kuće tuženika na adresi [adresa], utvrđena je izmjerom od strane geodetskog zavoda Rijeka d.o.o. (list 72-75 spisa), na koju tuženik nije iznio prigovore.

12.1. U odnosu na obračunatu cijenu minimalne javne usluge ukazuje se na stav Ustavnog suda Republike Hrvatske, izražen u odluci broj: U-II-2492/2017 i dr. od 23. ožujka 2021. („Narodne novine“ br. 31/2021), prema kojemu je cijenu obvezne minimalne usluge potrebno osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati, odnosno kako bi sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada uopće mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati, s obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje, kao i sva potrebna materijalna sredstva, koja uključuju između ostaloga i radnike, spremnike, kamione i drugu opremu. Sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada, obzirom da bi poslovanje davatelja usluga u tim slučajevima bilo ekonomski neodrživo, a usluga upitne sigurnosti, redovitosti i kvalitete. Slijedom navedenoga, tuženik je, kao vlasnik nekretnine dužan platiti cijenu obvezne minimalne javne usluge za korisnika kategorije kućanstvo.

13. U odnosu na obračunatu cijenu po osnovi pražnjenja, odnosno odvoza miješanog komunalnog otpada za dva spremnika od 60 L dva puta mjesečno, valja imati u vidu odredbu čl. 33. st. 2. ZOGO prema kojem je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine iz čl. 30. st. 9., a to su masa predanog otpada u obračunskom razdoblju ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju. I čl. 15. toč. 6. Odluke predviđa da je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada. Prema čl. 25. Odluke, prihvatljivim dokazom izvršenja usluge smatra se digitalna evidencija davatelja usluge o sakupljenim količinama otpada, ali se do uspostave digitalne evidencije prihvatljivim dokazom o izvršenoj usluzi smatra kalendar odvoza otpada.

13.1. Međutim, stav je ovoga suda da je potraživanje tuženika s osnove varijabilnog dijela cijene javne usluge za odvoz miješanog komunalnog otpada neosnovano. To stoga što tužitelj nije pružio nikakav dokaz da bi izvršio opisanu uslugu, odnosno da bi ispraznio spremnik od 60 L dva puta mjesečno, shodno čemu je tuženiku zaračunata cijena za uslugu za koju koja nije bila pružena, odnosno za koju tužitelj nije dokazao da ju je pružio tuženiku kao korisniku usluge.

14. Kako je tražbina iz rješenja ovrsi bila izražena u kunama, sud je predmetni iznos preračunao iz KN u EUR, koristeći se fiksnim tečajem konverzije koji je utvrdilo Vijeće Europske unije, a koji iznosi 7,53450 KN za 1,00 EUR.

15. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, u svezi s čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa). Prilikom odmjere troškova postupka sud je imao u vidu pravno stajalište koje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Zaključku broj:

Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., a prema kojem se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje odlukom kojom se objedinjeno odlučuje o troškovima postupka, dakle i troškovima ovršnog postupka, kao i daljnjim troškovima nastalim u dijelu parničnog postupka.

15.1. Tužitelju je priznata nadoknada troška za pristup ročištima održanima 27. svibnja 2024. i 2.prosinca 2025. godine, u visini 50 bodova za svako ročište. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, to tužitelju pripada pravo na naknadu iznosa od 100,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR, ukupno 125,00 EUR. Uz trošak parničnog postupka tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u ovršnom postupku u iznosu od 15,24 EUR (114,80 kn).

15.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu ni trošak sastava podneska od 19. veljače 2021. godine jer nije riječ o radnjama poduzetima od strane punomoćnika odvjetnika. Tužitelju nije priznat ni trošak sudskih pristojbi jer sud o trošku odlučuje samo na određen zahtjev stranke pa kako trošak pristojbi nije zatražen u točno određenom iznosu, sud o istom ne može odlučivati.

U Krku, 14. siječnja 2026.

Sutkinja:

Katja Bajčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri (3) istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.