Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
[adresa], OV
Poslovni broj: P-521/2023-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužitelja UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima iz ZOU Marijan Fosin i Božica Petak Vujec,odvjetnicima iz Varaždina protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnicima iz OD Hanžeković & Partneri d.o.o., odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i dovršene glavne rasprave dana 9.prosinca 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 14.siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
I.Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102021925 od 23.08.2004. godine, sklopljen između tužitelja UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3A, 51000 Rijeka, u čl. 7., a koji glasi:
''Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate na zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik kredita potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja'', te je ništetna i ugovorena valuta u CHF iz čl. 2. Ugovora o kreditu prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak.
II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3A, 51000 Rijeka, da tužitelju UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 18.178,09 EUR (slovima: osamnaesttisućastotinusedamdesetiosam eura i devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
na iznos od 9,36 € sa kamatom od 20.5.2011. do plaćanja;
na iznos od 105,70 € sa kamatom od 18.6.2011. do plaćanja;
na iznos od 131,80 € sa kamatom od 20.7.2011. do plaćanja;
na iznos od 129,52 € sa kamatom od 20.8.2011. do plaćanja;
na iznos od 103,84 € sa kamatom od 20.9.2011. do plaćanja;
na iznos od 95,86 € sa kamatom od 19.11.2011. do plaćanja;
na iznos od 100,53 € sa kamatom od 20.12.2011. do plaćanja;
na iznos od 109,58 € sa kamatom od 20.01.2012. do plaćanja;
na iznos od 109,39 € sa kamatom od 20.3.2012. do plaćanja;
na iznos od 108,22 € sa kamatom od 20.4.2012. do plaćanja;
na iznos od 110,73 € sa kamatom od 28.4.2012. do plaćanja;
na iznos od 110,73 € sa kamatom od 28.4.2012. do plaćanja;
na iznos od 112,26 € sa kamatom od 19.5.2012. do plaćanja;
na iznos od 109,34 € sa kamatom od 20.7.2012. do plaćanja;
na iznos od 106,21 € sa kamatom od 18.8.2012. do plaćanja;
na iznos od 99,38 € sa kamatom od 20.09.2012. do plaćanja;
na iznos od 108,01 € sa kamatom od 20.10.2012. do plaćanja;
na iznos od 109,51 € sa kamatom od 20.11.2012. do plaćanja;
na iznos od 108,97 € sa kamatom od 20.12.2012. do plaćanja;
na iznos od 103,12 € sa kamatom od 23.1.2013. do plaćanja;
na iznos od 99,40 € sa kamatom od 29.1.2013. do plaćanja;
na iznos od 105,62 € sa kamatom od 23.2.2013. do plaćanja;
na iznos od 106,36 € sa kamatom od 22.3.2013. do plaćanja;
na iznos od 103,48 € sa kamatom od 27.4.2013. do plaćanja;
na iznos od 94,80 € sa kamatom od 25.5.2013. do plaćanja;
na iznos od 94,04 € sa kamatom od 29.6.2013. do plaćanja;
na iznos od 96,81 € sa kamatom od 30.7.2013. do plaćanja;
na iznos od 102,87 € sa kamatom od 10.10.2013. do plaćanja;
na iznos od 103,95 € sa kamatom od 30.10.2013. do plaćanja;
na iznos od 106,00 € sa kamatom od 5.12.2013. do plaćanja;
na iznos od 107,41 € sa kamatom od 25.12.2013. do plaćanja;
na iznos od 108,32 € sa kamatom od 13.02.2014. do plaćanja;
na iznos od 111,08 € sa kamatom od 22.03.2014. do plaćanja;
na iznos od 93,72 € sa kamatom od 19.4.2014. do plaćanja;
na iznos od 92,09 € sa kamatom od 3.5.2014. do plaćanja;
na iznos od 91,23 € sa kamatom od 25.6.2014. do plaćanja;
na iznos od 94,22 € sa kamatom od 29.7.2014. do plaćanja;
na iznos od 94,51 € sa kamatom od 29.7.2014. do plaćanja;
na iznos od 97,96 € sa kamatom od 2.9.2014. do plaćanja;
na iznos od 97,09 € sa kamatom od 20.9.2014. do plaćanja;
na iznos od 97,09 € sa kamatom od 20.9.2014. do plaćanja;
na iznos od 98,31 € sa kamatom od 4.10.2014. do plaćanja;
na iznos od 100,40 € sa kamatom od 29.10.2014. do plaćanja;
na iznos od 101,15 € sa kamatom od 26.11.2014. do plaćanja;
na iznos od 100,85 € sa kamatom od 18.12.2014. do plaćanja;
na iznos od 101,56 € sa kamatom od 3.2.2015. do plaćanja;
na iznos od 102,17 € sa kamatom od 2.3.2015. do plaćanja;
na iznos od 102,17 € sa kamatom od 2.4.2015. do plaćanja;
na iznos od 102,17 € sa kamatom od 2.5.2015. do plaćanja;
na iznos od 102,17 € sa kamatom od 2.6.2015. do plaćanja;
na iznos od 102,17 € sa kamatom od 2.7.2015. do plaćanja;
na iznos od 102,17 € sa kamatom od 2.8.2015. do plaćanja;
na iznos od 102,17 € sa kamatom od 2.9.2015. do plaćanja;
na iznos od 102,17 € sa kamatom od 2.10.2015. do plaćanja;
na iznos od 102,17 € sa kamatom od 2.11.2015. do plaćanja;
na iznos od 102,17 € sa kamatom od 2.12.2015. do plaćanja;
na iznos od 102,17 € sa kamatom od 2.1.2016. do plaćanja;
na iznos od 102,17 € sa kamatom od 26.2.2016. do plaćanja;
na iznos od 139,74 € sa kamatom od 2.3.2016. do plaćanja;
na iznos od 133,45 € sa kamatom od 25.3.2016. do plaćanja;
na iznos od 127,85 € sa kamatom od 29.4.2016. do plaćanja;
na iznos od 127,33 € sa kamatom od 25.5.2016. do plaćanja;
na iznos od 135,29 € sa kamatom od 22.6.2016. do plaćanja;
na iznos od 134,13 € sa kamatom od 20.8.2016. do plaćanja;
na iznos od 132,98 € sa kamatom od 22.9.2016. do plaćanja;
na iznos od 134,55 € sa kamatom od 20.10.2016. do plaćanja;
na iznos od 140,84 € sa kamatom od 17.11.2016. do plaćanja;
na iznos od 142,21 € sa kamatom od 17.12.2016. do plaćanja;
na iznos od 142,01 € sa kamatom od 25.1.2017. do plaćanja;
na iznos od 141,48 € sa kamatom od 21.2.2017. do plaćanja;
na iznos od 135,77 € sa kamatom od 22.3.2017. do plaćanja;
na iznos od 134,55 € sa kamatom od 27.4.2017. do plaćanja;
na iznos od 133,04 € sa kamatom od 7.4.2017. do plaćanja;
na iznos od 128,54 € sa kamatom od 18.5.2017. do plaćanja;
na iznos od 127,44 € sa kamatom od 15.7.2017. do plaćanja;
na iznos od 113,72 € sa kamatom od 18.8.2017. do plaćanja;
na iznos od 107,94 € sa kamatom od 21.9.2017. do plaćanja;
na iznos od 108,90 € sa kamatom od 21.10.2017. do plaćanja;
na iznos od 109,83 € sa kamatom od 25.11.2017. do plaćanja;
na iznos od 105,90 € sa kamatom od 22.12.2017. do plaćanja;
na iznos od 99,78 € sa kamatom od 27.1.2018. do plaćanja;
na iznos od 105,41 € sa kamatom od 23.2.2018. do plaćanja;
na iznos od 99,52 € sa kamatom od 23.3.2018. do plaćanja;
na iznos od 88,76 € sa kamatom od 27.4.2018. do plaćanja;
na iznos od 99,97 € sa kamatom od 25.5.2018. do plaćanja;
na iznos od 104,26 € sa kamatom od 27.6.2018. do plaćanja;
na iznos od 100,05 € sa kamatom od 26.7.2018. do plaćanja;
na iznos od 110,66 € sa kamatom od 22.8.2018. do plaćanja;
na iznos od 113,29 € sa kamatom od 22.9.2018. do plaćanja;
na iznos od 109,41 € sa kamatom od 22.10.2018. do plaćanja;
na iznos od 111,93 € sa kamatom od 22.11.2018. do plaćanja;
na iznos od 112,25 € sa kamatom od 22.12.2018. do plaćanja;
na iznos od 114,26 € sa kamatom od 3.1.2019. do plaćanja;
na iznos od 110,44 € sa kamatom od 1.2.2019. do plaćanja;
na iznos od 111,61 € sa kamatom od 3.3.2019. do plaćanja;
na iznos od 118,30 € sa kamatom od 2.4.2019. do plaćanja;
na iznos od 108,62 € sa kamatom od 2.5.2019. do plaćanja;
na iznos od 117,27 € sa kamatom od 2.6.2019. do plaćanja;
na iznos od 117,04 € sa kamatom od 4.7.2019. do plaćanja;
na iznos od 126,39 € sa kamatom od 13.8.2019. do plaćanja;
na iznos od 126,52 € sa kamatom od 14.9.2019. do plaćanja;
na iznos od 125,09 € sa kamatom od 18.10.2019. do plaćanja;
na iznos od 126,88 € sa kamatom od 21.11.2019. do plaćanja;
na iznos od 129,62 € sa kamatom od 21.12.2019. do plaćanja;
na iznos od 136,88 € sa kamatom od 20.1.2020. do plaćanja;
na iznos od 142,40 € sa kamatom od 15.2.2020. do plaćanja;
na iznos od 152,69 € sa kamatom od 20.3.2020. do plaćanja;
na iznos od 155,31 € sa kamatom od 12.4.2020. do plaćanja;
na iznos od 154,33 € sa kamatom od 20.5.2020. do plaćanja;
na iznos od 145,21 € sa kamatom od 16.6.2020. do plaćanja;
na iznos od 141,56 € sa kamatom od 22.7.2020. do plaćanja;
na iznos od 139,64 € sa kamatom od 22.8.2020. do plaćanja;
na iznos od 141,68 € sa kamatom od 22.9.2020. do plaćanja;
na iznos od 145,73 € sa kamatom od 22.10.2020. do plaćanja;
na iznos od 141,04 € sa kamatom od 22.11.2020. do plaćanja;
na iznos od 138,53 € sa kamatom od 22.12.2020. do plaćanja;
na iznos od 142,35 € sa kamatom od 22.1.2021. do plaćanja;
na iznos od 139,82 € sa kamatom od 22.2.2021. do plaćanja;
na iznos od 132,10 € sa kamatom od 22.3.2021. do plaćanja;
na iznos od 131,81 € sa kamatom od 22.4.2021. do plaćanja;
na iznos od 133,06 € sa kamatom od 18.5.2021. do plaćanja;
na iznos od 131,26 € sa kamatom od 22.6.2021. do plaćanja;
na iznos od 134,71 € sa kamatom od 20.7.2021. do plaćanja;
na iznos od 140,51 € sa kamatom od 21.8.2021. do plaćanja;
na iznos od 133,41 € sa kamatom od 22.9.2021. do plaćanja;
na iznos od 140,69 € sa kamatom od 22.10.2021. do plaćanja;
na iznos od 152,01 € sa kamatom od 22.11.2021. do plaćanja;
na iznos od 155,74 € sa kamatom od 22.12.2021. do plaćanja;
na iznos od 157,13 € sa kamatom od 22.1.2022. do plaćanja;
na iznos od 156,77 € sa kamatom od 4.2.2022. do plaćanja;
na iznos od 163,63 € sa kamatom od 22.3.2022. do plaćanja;
na iznos od 169,06 € sa kamatom od 7.4.2022. do plaćanja;
na iznos od 163,52 € sa kamatom od 22.4.2022. do plaćanja;
na iznos od 162,89 € sa kamatom od 1.6.2022. do plaćanja;
na iznos od 167,31 € sa kamatom od 20.6.2022. do plaćanja;
na iznos od 186,64 € sa kamatom od 29.7.2022. do plaćanja;
na iznos od 187,92 € sa kamatom od 13.8.2022. do plaćanja;
na iznos od 189,65 € sa kamatom od 15.10.2022. do plaćanja;
na iznos od 179,00 € sa kamatom od 29.10.2022. do plaćanja;
na iznos od 188,04 € sa kamatom od 16.11.2022. do plaćanja;
na iznos od 182,91 € sa kamatom od 17.12.2022. do plaćanja;
na iznos od 182,47 € sa kamatom od 8.1.2023. do plaćanja;
na iznos od 173,62 € sa kamatom od 1.2.2023. do plaćanja;
na iznos od 181,18 € sa kamatom od 11.2.2023. do plaćanja;
na iznos od 177,35 € sa kamatom od 4.4.2023. do plaćanja;
na iznos od 185,48 € sa kamatom od 15.4.2023. do plaćanja;
na iznos od 187,81 € sa kamatom od 13.5.2023. do plaćanja;
sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Odbija se prigovor prijeboja tuženika.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.963,99 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj EV je dana 12.lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.
2. U tužbi navodi da je tužitelj kao korisnik kredita dana 23.08.2004. godine sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607- 5102021925 na iznos od 104.931,79 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. U čl. 8. Ugovora o kreditu 2402006-1031262160 / 51400607-5102021925 od 23.08.2004. godine bila je ugovorena kamatna stopa na dan sklapanja ugovora od 4,99 % godišnje, a promjenjiva u skladu s važećim odlukama Banke. Međutim, iako je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke s obzirom na presuđenja i stavove zauzete u presudama po kolektivnim tužbama pokrenutim po Udruzi potrošač utvrđena kao nepoštena, u tom smislu tužitelj ne postavlja zahtjev za isplatu s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, budući da je nastupila zastara.
2.1. U čl. 7. istog ugovora bilo je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim obrocima, a da se svaki mjesečni iznos anuiteta obračunava po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Također u čl. 7. predmetnog ugovora navedeno je da potpisom na ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o svim posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja, a što nije točno, i da je doista od banke bilo postupano na način kako se u ugovoru navodi tada tužitelj ne bi imao niti razloga niti pravnog interesa za podnošenje ove tužbe. Također, tuženik osim što je mijenjao kamatnu stopu sukladno svojoj odluci i na taj način nije postupao po načelu savjesnosti i poštenja u odnosu na tužitelja kao potrošača, u istom Ugovoru o kreditu ugovorio je i nepoštene i ništetne odredbe na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac, tužitelja kao potrošača, u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a posebno o rizicima koje zaključenjem takvog ugovora i vezanosti potraživanja banke uz valutnu klauzulu CHF preuzima, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, slijedom čega je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i to čl. 81. i čl. 82. kao i protivno odredbama čl. 322. i čl. 247. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj ističe kako je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14.06.2018. godine utvrđena ništetnost ugovornih odredaba kojima se u ugovorima o kreditu, konkretno koji je sklapao i tuženik, ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
2.2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17- 10 od 14.06.2018. godine, a koja je donijeta povodom tužbe za zaštitu kolektivnog interesa potrošača, utvrđena je ništetnost upravo te ugovorne odredbe, budući da se o njoj nije pojedinačno raspravljalo, a tužitelj stoga ukazuje i poziva se na primjenu pravnih utvrđenja sadržanih u istoj presudi, sve temeljem odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku. S obzirom na obaveznu primjenu pravnih utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14.06.2018. godine tužitelj ističe kako je valuta CHF specifična valuta, a specifičnost tzv. ''valute utočišta'' bila je poznata tuženiku, banci, međutim rizik švicarskog franka kao valute ne znajući za opisani rizik, preuzeo je tužitelj kao potrošač. Banka u ugovorima u kojima se glavnica vezuje za CHF ugovaranjem prihvaća opći rizik valutne klauzule, a potrošač prihvaća i opći rizik valutne klauzule i dodatni rizik koji je specifičan za CHF kao ''valutu utočišta'', pri čemu banka navedeni rizik razumije, a potrošač istog nije niti bio svjestan niti ga je mogao razumjeti. Upravo stoga uzrokovana je neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, pa tužitelj ovom tužbom traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je glavnica vezana uz valutu CHF.
2.3. Slijedom svega navedenog, a uzimajući u obzir presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14.06.2018. godine, te činjenicu da je tuženik ugovaranjem ništetne ugovorne odredbe prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama između tuženika i tužitelja kao potrošača, predlaže se da sud nakon provedenog postupka primjenom odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima te odredbe čl. 81 i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača, donese presudu kojom se utvrđuje da su ništetni i bez pravnog učinka odredbe čl. 2. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu, te da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 18.178,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama kao i da mu nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je prije upuštanje u raspravljanje istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu navodeći da je predmetnim ugovorom o kreditu za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, a čime su stranke potvrdile zakonske odredbe o opće mjesnoj nadležnosti za tuženika i to odredbe čl. 46. i 48. ZPP-a , te je za suđenje u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski sud u Rijeci. Tuženik nadalje ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, navodi da tužitelj nije potrošač, ističe prigovor zastare, te obrazlaže svoje stajalište da su odluka VSRH, poslovni broj: Rev-221/18 kojom je potvrđena odluka VTS RH, poslovni broj Pž-6632/17 od 14.lipnja 2018. nepravilne i nezakonite. Navodi da je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute, za koju se veže glavnica kredita, da banka nije ostvarila ekstra profit, te da je neživotno i nelogično da tužitelj nije znao za rizik za podizanje kredita u bilo kojoj valuti. Tuženik je ujedno istakao i prigovor prijeboja s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 750,40 eura, kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja, ali iz osnova razlike u depozitu koje je u trenutku kada je isplaćen iznosila 424,91 euro više nego u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
4. Dana 4.prosinca 2023. Općinski sud u Čakovcu donio je rješenje kojom je odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu, na koje rješenje je tuženik izjavio žalbu, te je po žalbi istog Županijski sud u Sisku rješenjem, poslovni broj: Gž-39/2024-2 od 3.prosinca 2024. odbio kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrdio rješenje Općinskog suda u Čakovcu od 4.prosinca 2023.
5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kreditu ( list 7-10 spisa), presudu VTS RH broj: Pž-6632/17-10 ( list 11-81 spisa), otplatnu tablicu ( list 82-88 spisa), podnesak tužitelja kojim precizira točku II. tužbenog zahtjeva s prilozima ( list 92 -130 spisa), pregled prometa po predmetnom kreditu ( list 131 spisa), odgovor na tužbu tuženika s prilozima ( list 135-228 spisa), ovosudno rješenje broj: P-521/2023-7 od 4.prosinca 2023., podnesak tužitelja od 5.12.2023. ( list 234 spisa), žalbu tuženika s prilozima ( list 237-347 spisa), podnesak tužitelja od 3.1.2024. s prilozima ( list 352- 400 spisa), rješenje Županijskog suda u Sisku , broj: Gž-39/2024 ( list 403-405 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Mikac Matije (list 421 – 435 spisa), podnesak tužitelja od 4.8.2025. (list 442-446 spisa), iskaz svjedoka RV, djelatnika tuženika, te je saslušan tužitelj u svrhu dokazivanja.
6. Svjedok RV je izjavio da se sjeća tužitelja, te ga je prepoznao i na sudskom hodniku neposredno prije ove rasprave. U konkretnom slučaju radilo se o stambenom kreditu za kupnju nekretnine – kuće, čini mu se u Bartolovcu u Varaždinskoj županiji. Vezano uz kredite postoji uobičajeni postupak, time da je on radio na odobravanju kredita bilo stambenih, bilo gotovinskih, kao savjetnik i viši savjetnik unazad 20 godina. Napomenuo je da postoji posebna procedura, odnosno katalog, u kojoj su navedeni uvjeti, kamata, rok otplate i da je radio sukladno navedenom. Ne sjeća se u kojoj valuti je tužitelj tražio kredit, činjenica je da je procedura glede odobravanja stambenog kredita takva da klijent dolazi u više navrata u banku vezano uz njegovu kreditnu sposobnost, i status nekretnine, dakle z.k. izvadak, uporabna dozvola i sl. , time da se radi o procesu koji traje oko 30 dana. Zna da je u to vrijeme postojao letak gdje su bili navedeni anuiteti kredita, i u CHF i u EUR- ima, time da ne zna razlog radi kojeg se tužitelj odlučio na valutu CHF. Tužitelja je kao svaku stranku upozorio općenito na valutni rizik koji postoji ukoliko se kredit uzima u bilo kojoj valuti s obzirom da se plaća primala u kunama. Na neke posebne rizike vezane uz CHF nije ga upozoravao. Svjedok je iskazao da nije prezentirao tužitelju što znači valuta utočišta s obzirom da ni on sam ne zna što to znači. Katalog kojeg je naveo donosi Uprava banke. Nisu dobili nikakvu obavijest niti naputak od Uprave vezano uz činjenicu koju valutu u RH i na koji način štiti HNB, time da on o tome nema nikakvih saznanja. U vrijeme kad je tužitelj tražio i kada mu je odobren kredit uglavnom se to rješavalo na nekom višem nivou, a ne u poslovnici. Kada je kredit odobren on je nazvao tužitelja i s njim je prošao sve odredbe istog. Ugovor je bio sastavljen, sastavila ga je pravna služba banke, a klijenti su imali prigovor, ponekad, na visinu naknade za obradu i odobrenje kredita ili na neke druge odredbe i postojala je mogućnost korekcije. O tim primjedbama stranaka – klijenata odlučivao je kreditni odbor. Ne sjeća se da li je tužitelj imao kakvih primjedbi na Ugovor o kreditu. Nakon toga tužitelj je upućen na solemnizaciju ugovora k javnom bilježniku, a on u 90 % slučajeva odlazi sa klijentom kod bilježnika, time da je rjeđe odlazio kada se solemnizacija vršila na području Varaždina. On nije nagovarao klijente da uzmu kredit u bilo kojoj valuti. Njegov način rada je takav da izvrši usporedbe kredita u CHF s kreditom u EUR što predočuje stranci odnosno klijentu se predočuje što je za njega najpovoljnija opcija.
7. Tužitelj EV je izjavio da je sredstva kredita trebao za kupnju kuće. Prodavatelj je cijenu kuće izrazio, čini mu se u EUR-ima, time da se za kredite nije raspitivao u drugim bankama, s obzirom da su mu kolege na poslu navele da su uzele kredite u Erste i da su s istima zadovoljni. U to vrijeme bilo je uobičajeno da stranka treba imati 30 % iznosa vlastitih sredstava , a za preostalih 70 % se dobije kredit, a Erste je nudila cijeli iznos kredita koji mu je trebao bez depozita i čini mu se da su to nudili i za kredite u EUR-ima i CHF. Za kredit u CHF se odlučio s obzirom da mu je bila manja rata kredita i manja kamata. Djelatnik banke nije mu naveo da bi jedna valuta bila rizičnija od druge ( EUR ili CHF). Isto tako nije spominjao termin valute utočišta, te nije naveo koju valutu štiti HNB, a koju ne štiti. U više navrata bio je u banci noseći potrebnu dokumentaciju nakon čega je uslijedio poziv iz banke, te mu je u banci predočen Ugovor o kreditu. S djelatnikom banke je prošao kroz ugovor, ali na način da mu je isti kazao npr. na ovoj stranici je kamata, to sve štima, tu je rata, to štima, time da se nisu pojašnjavale ni jedna odredba Ugovora. Ugovor je bio već sastavljen kada je on došao. Nitko mu nije ni ponudio opciju da on može nešto pregovarati, niti se on to usudio jer se bojao da će mu tada kazati da mu neće odobriti kredit. Glede promjenjive kamatne stope znao je da je ugovorena ista, s djelatnikom banke je razgovarao o tome, on je kazao da će se nešto možda mijenjati za nekih cca 0,1 %, a što je njemu bilo prihvatljivo. Nije mu predočena Odluka banke, niti bilo kakav interni akt u kojem bi bili navedeni parametri koji utječu na promjenu kamatne stope. Solemnizacija ugovora izvršena je kod javnog bilježnika u [adresa], no nije se mogao sjetiti kako se isti zove. Misli da je tom prilikom bio nazočan gospodin RV. Kod javnog bilježnika bili su gotovi za oko 10 minuta u koje vrijeme je uključena i ovjera Ugovora o kreditu. Javni bilježnik nije ništa govorio vezano uz valutnu klauzulu ili promjenjivu kamatnu stopu. Kuća koju je kupio služi za stanovanje njega i njegove obitelji, u njoj nikad nije bio poslovni prostor, niti je istu iznajmljivao. Početna rata kredita iznosila je čini mu se 2.400,00 kuna, a maksimalna je takva kakva je sad, a što iznosi 515,00 eura. Nije išao u banku pitati za razlog povećanja rata kredita , u svim medijima se govorilo o povećanju rasta CHF. Uz Ugovor o kreditu dobio je otplatni plan, djelatnik banke mu nije pojašnjavao isti. U otplatnom planu su sve rate bile iste, radilo se o iznosu od nekih 465,00 CHF, time da je iz početka otplaćivao 90 % kamata i tek 10 % glavnice, te je sada nakon 20 godina otplate predmetnog kredita dužan gotovo isti iznos kao i koji iznos kredita je uzeo, ako iste preračunamo u kune. Bila mu je ponuđena konverzija kredita, time da je gospodin RV kazao da uz konverziju mora sklopiti Aneks za još dodatni kredit što mu nikako nije bilo jasno, radi čega nije sklopio konverziju. Zna da mu je gospodin kazao da će se umanjiti glavnica za nekih 100.000,00 kuna, time da je kredit uzet u iznosu od 100.000,00 CHF, a u to vrijeme franak je iznosio negdje oko cca 4,3. Gospodin RV nije mu dao nikakav izračun iz kojeg bi bilo razvidno koliko je kredita otplaćeno, da li je došlo do preplate kredita, i u kom iznosu, niti koliko bi mu iznosila rata kredita ukoliko sklopi Aneks o konverziji. Nije tražio od gospodina RV da mu izvrši izračun jer nije znao da li on to može uraditi ili ne. Isti nije objasnio nikakve rizike vezane uz CHF , a da mu je objasnio on takav ugovor ne bi sklopio. Ugovor o kreditu prije potpisivanja je pročitao letimično i to u odnosu na odredbe koje se odnose na ratu kredita što mu je bilo bitno. Kredit je otplaćivao on, a neko vrijeme je otplaćivao i sudužnik odnosno njegova sestrična, no ne zna o kojem se iznosima radilo. U trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je zaposlen u pekari Klas u Šemovcu, dok sada radi u svojoj firmi, koja je prijavljena na istoj adresi na kojoj on živi. Novac kredita korišten je za kupnju nekretnine u kojoj živi, a ne u poslovne svrhe.
8. Parnične stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda, te su dodatno obrazlagale svoja stajališta.
9. Nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka sklopili predmetni Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102021925 kojim je banka stavila tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu od 104.931,79 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj s redovnom kamatom, promjenjivom, po stopi od 4,99 % godišnje.
10. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja. Sporno je da li se radi o tzv. kolektivnoj tužbi.
11. Kako tuženik smatra da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na ovaj slučaj, to valja ukazati tuženiku da se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.
12. Ovaj sud je u ovom parničnom postupku, s obzirom na navode iznesene u tužbi i s obzirom da se tužitelji pozivaju na pravna utvrđenje iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima naznačenim u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje odluke se dalje obrazlažu.
13. Tužitelj u svojoj tužbi od tuženika traži isplatu, smatrajući da je tužitelju postupanjem tuženika (banke) šteta nastala, a pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17 od 14.6.2018.
14. Naime, kolektivna presuda u slučaju Potrošač odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti još uvijek u otplati ili su već otplaćeni.
15. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje VTS) broj Pž- 6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., presuđeno je da se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u točci 5. izreke koja glasi: Utvrđuje se da je 3.tužena u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditnim, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) u razdoblju od 10.9.2003. do 6.8.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je dana 3.9.2019. donio Odluku broj Rev- 2221/18 kojom je u cijelosti potvrdio drugostupanjsku presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a kojom je utvrđena i ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika i ugovornih odredaba kojima glavnica vezana uz valutu CHF (švicarski franak).
17. Nadalje, i Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014.god. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva ", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.
18. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, sud smatra neosnovanim, budući da se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima od pet godina, a zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.
19. Pravomoćnost kolektivne presude za ništetnost valutne klauzule nastupila je presudom Visokog trgovačkog suda , broj: Pž-6632/17 od 14.6.2018. što znači da zastara potraživanja nastupa 15.6.2023.
20. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je dana 30. siječnja 2020.god. donio pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Doneseno je i pravno shvaćanje VSRH dana 01. ožujka 2022.god. u kojem se ističe da ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.
21. Osim toga, što se tiče pravnih stajališta Suda EU u spojenim predmetima broj C-698/18 i C-699/18 u istima je određeno da se nacionalnim propisom može predvidjeti rok zastare za tužbu radi povrata na temelju nepoštene odredbe iz ugovora sklopljenog između trgovca i potrošača, a taj rok ne smije biti nepovoljniji od roka koji je nacionalnim pravom predviđen za slična pravna sredstva i u praksi ne smije onemogućavati ili pretjerano otežavati ostvarivanje prava koja priznaje pravo Unije.
22. Naime, odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje u tekstu ZOO) propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a odredbom čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Dakle, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Dakle, u odnosu na valutnu klauzulu do prekida zastare došlo je podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu, u predmetu P- 1401/12, dok je nastupanjem pravomoćnosti te presude u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.god.) zastara počela teći iznova.
23. Dakle, tužba tužitelja je podnesena unutar zastarnog roka od pet godina budući da je ovaj postupak pokrenut dana 12.6.2023.god. podnošenjem tužbe ovome sudu, te ovaj sud o istoj treba odlučiti.
24. Bitno je istači da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/18 utvrdio da nije potrebno provoditi dokaze na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe koja ništetnost je već utvrđena u kolektivnom sporu i sud u individualnoj parnici je vezan tim utvrđenjem. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 2233/2019 odbijena je ustavna tužba da bi presudom Vrhovnog suda RH bila povrijeđena ustavna prava podnositelja tj. banke.
25. Tužitelj je u svom iskazu ostao kod navoda iznesenih tijekom postupka. Iskaz tužitelja sud smatra vjerodostojnim jer je iskren, logičan i životno uvjerljiv.
26. Među parničnim strankama je sporno da li su ništetne odredbe predmetnog ugovora kojima je ugovorena valuta CHF ( švicarski franak ) uz koju je vezana glavnica (valutna klauzula).
27. Analizirajući iskaz tužitelja sud je smatrao da je isti detaljno i uvjerljivo opisao način na koji je došlo do sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu djelatnik banke nije predočio nikakve rizike vezano uz kredite u valuti CHF, da se za isti kredit odlučio jer mu je bila manja rata kredita i manja kamata, da mu je djelatnik banke naveo da može doći do promjene rata kredita za nekih cca 0,1 % što je njemu bilo prihvatljivo, da je ugovor o kreditu sastavila banka, da se on nije usudio prigovarati bilo kojoj odredbi predmetnog ugovora o kreditu jer se bojao da mu u tom slučaju neće odobriti kredit. Nesporno je da ga djelatnik banke s kojim je pregovarao o predmetnom kreditu nije upozorio na nikakve rizike vezano uz kredite u valuti CHF što proizlazi i iz samog iskaza navedenog djelatnika koji je izjavio da ne zna što znači termin valute utočišta, da nema saznanja koju valutu i na koji način je štitila HNB, niti je o tome dobio bilo kakve upute od strane Uprave banke.
28. Sud smatra da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tužitelja moralo u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, glede ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica.
29. Prema odredbi čl.81.st.1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
30. Prema članku 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.
31. Prema odredbi čl.87.st.1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava.
32. Odredbom čl.96.st.1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je odredbom st.2. tog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
33. Vrhovni sud RH je u svojoj odluci Rev.3142/18-2 od 19.ožujka 2019. izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom na to da postoji temeljem odredbe čl.502.C. ZPP-a, a isto tako i odredbe čl.118. ZZP/14 vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz odredbe čl.106.st.1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu , a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrstan ugovor.
34. Prema odredbi čl.118.ZZP/14 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odredbe čl.106.st.1. tog zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
35. Ujedno u presudi broj C-26/13 od 30.travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu čl.4.st.2. Direktive 93/13 EEZ izraženo je stajalište prema kojem se navedeni članak treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru potrošaču moraju na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koji se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koji iz ugovora za njega proizlaze. Unatoč tome što su sporne odredbe bile gramatički razumljive i uočljive one su bile nejasne jer tužitelj kao potrošač nije mogao razumjeti doseg tih odredbi niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz takvih odredbi proizlaze za nju.
36.Točno je da je temeljem čl. 22. Zakona o obveznim odnosima dopušteno ugovarati valutnu klauzulu tj. isplatu vezanu uz tečaj strane valute, međutim, u konkretnom Ugovoru o kreditu banka je na svom obrascu ugovora na koji tužitelj kao korisnik kredita nije mogao stavljati nikakve primjedbe potpuno samovoljno odredila način isplata mjesečnih rata.
37. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora, a nije niti dokazao da je tužitelja u samom ugovoru, a i prilikom odobravanja kredita, upozorio na sve poznate specifičnosti kredita valutnom klauzulom CHF u ponudi, budući da niti iz ugovora, a niti iz iskaza tužitelja tako što proizlazi.
38. Isto tako tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito nije učinio , a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze.
39. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita s valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga , pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, a koja odredba je nerazumljiva i nedorečena. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci i cijena.
40. Odredbe nacionalnog zakonodavstva o zaštiti potrošača su u cijelosti preuzele zakonodavno rješenje propisano Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a sam sustav zaštite koji provodi ta Direktiva počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacija. Stoga provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima, poput onoga koji je predmetom ovog postupka, u skladu sa Europskim pravom predstavlja obvezu nacionalnog suda po službenoj dužnosti.
41. U postupku je provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ekonomiju Mikac Matiji. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je u razdoblju od dana korištenja kredita do 12.5.2023. korisnik preplatio iznos od 18.178,09 eura u odnosu na iznos koji bi platio da nije bilo promjene tečaja, da je vještak prikazao specifikaciju preplata uz prijeboj najbližih pozitivnih s negativnim iznosima preplate, te je temeljem takvog izračuna došao do preplaćenog iznosa od 18.178,09 eura. Kako je tužitelj s tuženikom ugovorio oročeni devizni depozit na iznos od 10.493,18 CHF, to je u 9 navrata tijekom otplate kredita uslijed kašnjenja u plaćanju, a slijedom ugovornih odredbi banka naplatila dospjela potraživanja s računa depozita koji je položen u CHF valuti. Navedena isplata izvršena je u valuti HRK prema kupovnom tečaju kreditora važeće na dan isplate. Ukupno je s računa depozita isplaćeno 3.303,21 HRK više nego što bi bilo isplaćeno da se je prilikom isplate koristio tečaj po kojem je isplaćen kredit, a što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 438,42 eura.
42. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, već je podneskom od 6.8.2025. sredio tužbeni zahtjev sukladno navedenom nalazu.
43. Tuženik se nije pismeno očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, kao niti na sređeni tužbeni zahtjev od 6.8.2025., time da je na ročištu dana 9.prosinca 2025. izjavio da ne prigovara nalazu i mišljenju vještaka ali da osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, te da ostaje kod ranije izjavljenih prigovora.
44. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i prasku suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.
45. Prema presudi Europskog suda pravde broj: C-26/13 od 30.travnja 2014. , čl.4.st.2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da je istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.
46. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106.st.1. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana ponašanjem tuženika. Citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.st.1. ZPP-a.
47. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF nepoštene, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu zaključak je da su dijelovi predmetnih odredbi ugovora o kreditu protivni citiranim prisilnim propisima i moralu društva, te se zaključuje da je tuženik nepošten stjecatelj uslijed čega u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima mora platiti zateznu kamatu od dana stjecanja odnosno od dana kada je tužitelju šteta nastala , a sukladno odredbi čl. 186. ZOO/91. Stoga je neosnovan prigovor tuženika prema kojem bi tužiteljica imala pravo na kamatu tek od postavljanja zahtjeva budući da je tuženik već prilikom sklapanja ugovora o kreditu bio nepošten, a radi čega je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja.
48. Odredbom čl.55. st.1. ZZP-a određeno je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a isto je bilo određeno i čl. 87. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Naime, svrha proglašenja ugovorene odredbe nepoštenom, pa stoga i ništetnom u postupku zaštite potrošača od nepoštenih odredaba je da tuženik kao potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora i to neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena. Stoga je neosnovano pozivanje tuženika na čl. 326. st. 2. ZOO budući da se ne radi o zabrani manjeg značaja.
49. Kako je dio ugovora o kreditu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i ugovaranja naknade za obradu i odobrenje kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita ništetan jer je nerazumljiv, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela konkretnog Ugovora o kreditu primio, i to je po mišljenju suda sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15 i 29/18 ) - stjecanje bez osnove
- u kojem članku Zakona je određeno u st. 1. da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
50. Tuženik je dužan temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima vratiti isplaćene iznose tužitelju u utuženom iznosu s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita za razdoblje dospijeća nadalje do isplate i po stopi kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima s time da je sud mjesečne iznose u izreci presude naveo po datumima kako je tužitelju plaćao pojedine anuitete.
51. Valja istači da se tuženik – banka ne može smatrati poštenim stjecateljem jer je upravo njegovo nepoštenje i razlog ništetnosti radi koje se i vodi ovaj postupak, pa stoga i zakonske zatezne kamate na utvrđene iznose pojedinih mjesečnih iznosa teku od dospijeća pojedinog iznosa do isplate, a ne od presuđenja.
52. Sud je sukladno odredbi čl. 190.st.3. Zakona o parničnom postupku dopustio preinaku tužbe izvršenu u podnesku tužitelja od 6.8..2025., a kojom je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja uskladio ( povećao ) svoj tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještak jer ga bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a sukladno Zaključku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda RH, broj: Su-IV-162/21 od 26.studenog 2021., prema kojem je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima ( kakav je i predmetni postupak) dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
53. Prigovor prijeboja tuženika je odbijen s obzirom da je isti istakao prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja ali iz osnove razlike u depozitu s obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj preplatio iznos od 18.178,09 eura u odnosu na iznos koji bi platio da nije bilo promjene tečaja, a koji iznos je dobio na način da je uzeo u obzir i tzv. negativne iznose preplate, a ujedno iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je da je ukupno s računa depozita tužitelja isplaćeno 438,42 eura više nego što bi bilo isplaćeno da se je prilikom isplate koristio tečaj po kojem je kredit isplaćen.
54. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom.
55. Trošak tužitelja odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku - odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora. Sud tužitelju priznaje trošak sukladno čl. 164. Zakona o parničnom postupku kako je zatraženo u predanom troškovniku i to za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr.7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarife, NN broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 138/23 ), sastav podneska od 1.8.2023., 3.1.2024. u iznosu od 500,00 eura za svaki (Tbr. 8/1), sastav podneska od 5.12.2023., 16.1.2025., 16.6.2025. u iznosu od 62,50 eura za svaki ( Tbr. 8/4 Tarife), sastav podneska od 4.8.2025. ( Tbr. 7.1 Tarife) u iznosu od 500,00 eura, zastupanje na ročištu dana 8.4.2025., 28.5.2025. u iznosu od 500,00 eura svako (Tbr. 9/1), zastupanje na ročištu dana 9.12.2025. u iznosu od 500,00 eura ( Tbr. 9/1 ), a kojim iznosima treba dodati iznos pripadajućeg PDV-a od 25 %, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 69,68 eura, trošak predujma za financijsko knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 331,81 euro, a što ukupno iznosi 4.963,99 eura. Tužitelju nisu priznati troškovi izbivanja iz ureda, kao i putni troškovi za dolazak na rasprave jer su punomoćnici tužitelja imali mogućnost angažirati zamjenu iz redova odvjetnika u mjestu sjedišta Općinskog suda u Čakovcu.
56. Temeljem svega gore iznijetog sud je odlučio kao u izreci.
Čakovec, 14.siječnja 2026.
Sutkinja:
Jasna Vehtersbah-Stojan
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 67/18 ), pismeno u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).
O tome obavijest:
1. tužitelj po pun.
2. tuženik po pun.
