REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: Us I-609/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske komore fizioterapeuta, Zagreb, Donje Svetice 46C, OIB: 48223065486, protiv tuženika Ministarstva zdravstva, Zagreb, Ksaver 200A, OIB: 88362248492, uz sudjelovanje zainteresirane osobe RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz M. K. Kozulić 2/III, radi izdavanja odobrenja za samostalan rad, 14. siječnja 2026,.

r i j e š i o  j e

I. Tužba se odbacuje.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi trošak ovog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura), uvećano za zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke, ako ih tuženik ne podmiri u ostavljenom roku, do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi osporavanja zakonitosti rješenja KLASA: UP/I-034-08/25-01/23, URBROJ: 534-07-2-2/4-25-04 od 10. ožujka 2025. kojim se zainteresiranoj osobi daje odobrenje za samostalan rad za prvostupnika fizioterapije na razdoblje od 6 godina (točka 1.) te se obvezuje nadležni ured tužitelja upisati prvostupnika fizioterapije u Registar fizioterapeuta (točka 2.)

2. Tužba je predana Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, a predmet je na temelju rješenja Ureda predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-369/2025-3 od 2. svibnja 2025. ustupljen ovom sudu na daljnje rješavanje kao manje opterećenom sudu (čl. 11. Zakona o sudovima, Narodne novine broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24.).

3. Ne postoje pretpostavke za vođenje predmetnog upravnog spora.

4. Prema odredbi čl. 18. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.; dalje: ZUS) tužitelj u upravnom sporu je fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela, odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanjem javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora. Prema st. 3. istoga članka u upravnom sporu tužitelj može biti javnopravno tijelo koje je sudjelovalo ili je trebalo sudjelovati u donošenju odluke, postupanju ili sklapanju upravnog ugovora.

5. Prema ocjeni ovog suda, rješenjem tuženika se ne dira u pravo niti pravni interes tužitelja u smislu odredbe čl. 18. st. 1. ZUS-a jer se njime odlučuje o odobrenju za samostalan rad zainteresirane osobe, a ne o pravima tužitelja.

6. Također, tužitelj nije ni javnopravno tijelo koje je sudjelovalo u donošenju odluke da bi bio ovlašten podnositi tužbu sukladno odredbi čl. 18. st. 1. st. 3. ZUS-a. Naime, navedena odredba ima u vidu slučajeve kada sukladno odredbi čl. 21. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.) u rješavanju o upravnoj stvari sudjeluju dva javnopravna tijela ili više njih, što u konkretnom predmetu nije slučaj, već se radi o situaciji (odobrenje za samostalan rad) u kojoj bi tužitelj sam imao ulogu prvostupanjskog tijela.

7. U konkretnoj upravnoj stvari tuženik je u postupku nadzora, a na temelju odredbe čl. 227. st. 2. t. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18., 125/19., 147/20., 119/22., 156/22., 33/23., 36/24.: dalje: Zakon o zdravstvenoj zaštiti), donio osporavano rješenje.

8. Tuženik je ovlašten obavljati nadzor nad zakonitošću rada tužitelja u obavljanju njegovih javnih ovlasti na temelju odredbe čl. 29. st. 3. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine broj 66/19., 155/23.) i čl. 221. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, odnosno na temelju odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o fizioterapeutskoj djelatnosti (Narodne novine broj 120/08.).

9. Imajući u vidu navedene odredbe ovaj sud je ocijenio nedopuštenom tužbu javnopravnog tijela budući isto nije ovlašteno podnositi tužbu protiv rješenja tijela koje je postupalo kao nadzor nad tužiteljem, a nisu ostvarene pretpostavke aktivne legitimacije iz citiranih odredbi čl. 18. ZUS-a kako je to ranije i obrazloženo.

10. Ujedno, ukazuje se da ni spomenutim posebnim propisima kojima je uređeno ovo upravno područje (Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i Zakonom o fizioterapeutskoj djelatnosti) nije predviđena mogućnost da bi Komora u svojstvu tužitelja mogla pokrenuti upravni spor protiv tuženika u postupku nadzora.

11. Navedeno pravno shvaćanje zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju posl.br. Usž-3610/2025-2 od 9. listopada 2025. donesenom u istovrsnom predmetu.

12. Odredbom čl. 46. st. 1. t. 2. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.

13. Slijedom svega navedenoga, pozivom na citirane odredbe odlučeno je kao u t. I. izreke ovog rješenja.

14. Odluku o trošku sud je donio primjenom čl. 144. i čl. 147. st. 1. ZUS-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa). Zainteresiranoj osobi priznat je kao opravdan trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) za sastav odgovora na tužbu u visini od 1.000,00 eura (Tbr. 27.1. i Tbr. 27.2. u svezi Tbr. 54. Tarife) što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi ukupno 1.250,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno čl. 151. st. 2. ZUS-a. Prema odredbi čl. 144. st. 4. ZUS-a troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. Slijedom, odlučeno je kao u t. II. izreke rješenja.

15. Iako je doneseno rješenje o odbacivanju tužbe, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, budući je od navedene obveze oslobođen na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/18. i 51/23.).

U Rijeci 14. siječnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.