Poslovni broj: Pn-18/2024- 12

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, Područna služba Osijek, Kapucinska 29, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćniku UA, dipl. iur.,temeljem generalne punomoći broj Su-187/99, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282,OIB:22694857747,zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić& Lui, iz Zagreba, radi naknade štete, nakon rasprave zaključene dana 25.studenog 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana14.siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženicima TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 29743547503, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, OIB: 84397956623, na ime naknade štete iznos od 4.071,52 € počevši od podnošenja tužbe pa do isplate po stopi od 5,49 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana.".

odbija se u cijelosti.

II.Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od dana 14.siječnja 2026. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 25.siječnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da je osiguranik tužitelja IA smrtno stradao u prometnoj nesreći dana 9. lipnja 2004. godine. Rješenjem HZMO Područna služba u Osijeku broj 158297 od 10. rujna 2004. priznato je pravo na obiteljsku mirovinu LA udovici umrlog osiguranika IA počevši od 9.lipnja 2004. godine. Navedena prometna nesreća dogodila se dana 9. lipnja 2004. godine na makadamskoj cesti između Zdenaca i Jezera, na zavoju gdje preglednost ceste s obje strane loše, te se prema ocijeni istražnog suca, oba vozila nisu mogla vidjeti prilikom ulaska u zavoj. u zavoju su se sudarila dva teretna vozila, teretno vozilo TAM 80-T-35" registarske oznake i broja [registarska oznaka] kojim je upravljao IA i autobus marke „Man-OAF- GSUH 240" registarske oznake i broja [registarska oznaka] u momentu prometne nesreće obvezno osiguran kod Triglav osiguranja d.d. Zagreb( broj police osiguranja 0122853) kojim je upravljao FA. Uslijed sudara dvaju vozila IA zadobio je teške tjelesne povrede koje su prouzročile smrt istoga. Po ovom pravnom osnovu tužitelj je od tuženika već potraživao naknadu štete, a zadnji zahtjev bio je 14. srpnja 2021., po kojem zahtjevu je tuženik izvršio plaćanje tužitelju s osnova naknade štete isplaćene obiteljske mirovine u punom iznosu korisnici mirovine LA za razdoblje od 1. travnja 2019. do 30. lipnja 2021. Tužitelj podnosi ovu tužbu radi naknade štete koju je pretrpio isplatom navedene obiteljske mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2021.. do 31. rujna 2023. u iznosu od 4.071,52 €. Za razdoblje od 1.srpnja 2021. do 31. kolovoza 2023. tužitelj je korisnici obiteljske mirovine LA isplatio iznos od 8.143,05 € koji iznos je umanjen za 50% utvrđenog doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja, te tako umanjen iznosi 4.071,52 €. Zahtjev za puni iznos obiteljske mirovine počevši od 1. kolovoza .2021. do 30. rujna 2023. tužitelj postavlja sukladno sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1061/03 od 23.rujna.2004., kojom odlukom je isti sud zauzeo stajalište da tužitelju ne pripada jednaka visina odštete za cijelo razdoblje, već različito s obzirom na važenje Zakona o mirovinskom osiguranju u periodu za koje je izvršena isplata. Sukladno odredbi čl.161 Zakona o mirovinskom osiguranju (NN157/13) koji je vrijedio u momentu isplate obiteljske mirovine za razdoblje od 1. kolovoza 2021. do 30. rujna 2023. tužitelj ima pravo na naknadu štete isplaćene obiteljske mirovine u punom iznosu. Tužitelj navodi da uz tužbu dostavlja i sudsku praksu županijskih sudova - u pogledu primjene zakona, u kojim odlukama su sudovi zauzeli stajalište da je Zakon o mirovinskom osiguranju lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, kod donošenja odluke o visini štete. Tužitelj navodi da je tuženiku dostavio Zahtjev za naknadu štete isplaćene obiteljske mirovine korisnici Mirovine Katici LA **.**.2023., no tuženik je odbio izvršiti isplatu u mirnom postupku. Dokaz: obračun isplaćene obiteljske mirovine od 27. listopada 2023. Kako je autobus marke „MAN -OAF- GSUH 240" registarske oznake i broja [registarska oznaka] u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika to je tuženik sukladno odredbi članka 161. i 164. ZOMO odgovoran za naknadu štete tužitelju u iznosu od 4.071,52 € pa se predlaže naslovljenom sudu da nakon provedene rasprave donese slijedeću presudu:

Nalaže se tuženicima TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 29743547503, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, OIB: 84397956623, na ime naknade štete iznos od 4.071,52 € počevši od podnošenja tužbe pa do isplate po stopi od 5,49 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimacija te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja u omjeru od 50%, kako je tužitelj i naveo u tužbi. Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti.

Navodi da je obveza tuženika je propisana odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu čl. 27. u kojoj stoji :

(1)Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Prema pravnom shvaćanju VSRH, za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u trenutku kada su izvršene isplate mirovina, a sukladno odluci REV- 12/2022 navedene odredbe se primjenjuju i za slučaj plaćanja obiteljske mirovine . Tuženik navodi da pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH u odluci Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022 glasi:

„Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe članka 27. stavka 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2 i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.“ Navedeno potvrđuju i slijedeće presude - Rev x - 388/2018 rješenje VSRH kojim je prihvaćena revizija tuženika te se ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda upravo iz razloga što su sudovi odbili primijeniti odredbe ZOOP-a, kao mjerodavne,- Rev 1354/2016 presuda VSRH kojom se odbija revizija HZMO-a uz obrazloženje da je ZOOP „specijalniji“ zakon u odnosu na ZMO, obzirom taj zakon propisuje kakvu obvezu imaju osiguravajuća društva,- Rev 909/2021 rješenje VSRH kojim je prihvaćena revizija tuženika te se ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda , s obrazloženjem da je zauzeto pravno shvaćanje da je za spor koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi naknade štete nastale povodom isplata mirovina , mjerodavan ZOOP. kao i odluke REV 662/07, REV-2140/18 PŽ-3459/20. Dakle tužitelj mora dokazati razliku između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem (i priznate kao ozljeda izvan rada) koje je donio tužitelj i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju smrti na radu, te samo ako je mirovina koju isplaćuje veća od mirovine koja bi se plaćala za slučaj ozljede na radu, samo ta razlika (za koliko je mirovina koja se plaća veća) može predstavljati štetu tužitelju . Kako tužitelj već plaća obiteljsku mirovinu priznatu zbog smrti koja je nastupila izvan rada, takva je mirovina uvijek manja od obiteljske mirovine koja bi se isplaćivala za slučaj smrti koja je nastupila na radu, pa sukladno odredbi čl. 27. ZOOP-a tužitelju ne trpi štetu, odnosno ne nastaje obveza tuženika u smislu tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete. Nastavno na navedeno ukazuje se da i VTS u svojoj odluci Pž-3459/2020 od 27/12/2021 (u prilogu) preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev HZMO-a s obrazloženjem da je odredbom čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a na tužitelju je teret dokazivanja visine iznosa koji bi eventualno bio osnovan . Sve navedeno jasno ukazuje kako je tužbeni zahtjev u svakom slučaju neosnovan. Tuženik ne osporava činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku isplatio mirovine prema priloženoj dokumentaciji. U svakom slučaju, teret dokazivanja visine štete je na tužitelju (imajući u vidu odredbe ZPP-a i ZOOP-a) , jer se ista mora utvrditi sukladno odredbama čl. 27 ZOOP-a , a ukoliko naslovni sud zastupa drugačije pravno shvaćanje predlaže se da sukladno načelu otvorenog pravosuđenja o istome obavijesti stranke, kako bi pravovremeno istakle svoje dokazne prijedloge. Obzirom u sudskom sporu odlučuje sud , a tuženik ne može utjecati niti može znati koje će pravno shvaćanje sud primijeniti u ovoj stvari pa se podredno ukazuje i na slijedeće. Naime nesporno je da bi po redovom tijeku stvari pok. osiguranik tužitelja IA stekao uvjete za starosnu mirovinu 09.09.2015.g. kada bi navršio 65 godina starosti te bi obveza plaćanja mirovine nastala po redovnom tijeku stvari za tužitelja pa se opreza radi predlaže provesti financijsko vještačenje i na način da se: - utvrdi koliku bi starosnu mirovinu osiguranik tužitelja ostvario na dan 09.09.2015. (kada bi navršio 65 godina starosti) imajući u vidu 24 godine, 5 mjeseci i 9 dana ostvarenog mirovinskog staža te ukoliko je ta redovna starosna mirovina bila manja od obiteljske mirovine koju supruga osiguranika tužitelja prima da se utvrdi koliko bi ta razlika iznosila u utuženom periodu 01.07.2021. –31.08.2023. (odluke VSRH Revx-177/18, Rev-2879/14, Revd1059/21 u prilogu. Naime, 09.09.2015.g. osiguranik tužitelja bi svakako bio umirovljen po redovnom tijeku stvari te bi mu tužitelj bez obzira na prometnu nezgodu bio obvezan plaćati starosnu mirovinu samo na temelju činjenice ostvarenog mirovinskog staža. Predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3.Na ročištu održanom kod ovog suda punomoćnik tužitelja izjavila da se protivi navodima tuženika iz odgovora na tužbu, a posebice da bi osiguranik tužitelja navršio 09. rujna 2015. 65 godina života, te da bi mu se trebala isplaćivati starosna mirovina. Navela je da sukladno odredbi čl. 161 Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da tužitelj ima pravo na naknadu obiteljske mirovine za vrijeme dok se ista isplaćuje bez obzira na činjenicu da li bi umrli osiguranik u međuvremenu navršio godine života, te tako ostvario pravo na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Navodi da je podatak o rođenju sada pok. osiguranika tužitelja razvidan iz dokumentacije u spisu odnosno navedeni je rođen **.**.1950., a umro je 09. lipnja 2004. Ističe da tužitelj u ovom predmetu potražuje iznose isplaćene obiteljske mirovine u punom iznosu. Navela je da tužitelj ne može dostaviti izračun razmjernog dijela jer čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu nije propisana formula na temelju koje bi se navedeni razmjer izračunao, a razlika ne može biti razmjerni iznos budući se razmjer određuje u odnosu na nešto što je ostvareno i neostvareno, odnosno u odnosu na ostvareni i neostvareni mirovinski staž.

4.Punomoćnik tuženika na istom ročištu izjavio je da ostaje kod odgovora na tužbu u cijelosti, te naveo da je sporna osnova i visina tražbine tužitelja. Naveo je da u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj mora dokazati razliku između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem ( i priznate kao ozljeda izvan rada) koju je donio tužitelj i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju smrti na radu, te samo ako je mirovina koju isplaćuje veća od mirovine koja bi se plaćala za slučaj ozljede na radu. Naveo je da samo ta razlika ( za koliko je mirovina koja se plaća veća) može predstavljati štetu tužitelju, a kako tužitelj već plaća obiteljsku mirovinu priznatu zbog smrti koja je nastupila izvan rada takva je mirovina uvijek manja od obiteljske mirovine koja bi se isplaćivala za slučaj smrti koja je nastupila na radu pa sukladno odredbi čl. 27 ZOOP-a tužitelj ne trpi štetu odnosno ne nastaje obveza tuženika u smislu tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete. Naveo je da navedeni stav tuženika potvrđuju mnogobrojne odluke I-st., II-st. sudova, te Vrhovnog suda.

5.Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid rješenje HZMO Područna služba u Osijeku broj 158297 od 10. rujna 2004. o priznanju prava na obiteljsku mirovinu, rješenje HZMO Područna služba u Osijeku broj 158297 od 6. svibnja 2005. o priznanju prava na obiteljsku mirovinu, Prijava o ozljedi na radu od 18.03.2005.,Zapisnik o provedenim istražnim radnjama Županijskog suda u Požegi Kir-175/04 od 9. lipnja 2004. godine, Zahtjev za naknadu štete isplaćene obiteljske mirovine od 17. srpnja 2021.godine, Obračun isplata na teret HZMO od 23. kolovoza 2021. godine, Zahtjev za naknadu štete od 6. studenog 2023. i dopis tuženika od 20. studenoga 2023.

6.Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete s osnova isplaćene obiteljske mirovine LA, supruzi smrtno stradalog osiguranika tužitelja ČA, za razdoblje od 1. travnja 2019. do 30. Lipnja 2021.

7.Nije sporna pasivna legitimacija tuženika.

8.Nije sporno da se dana 9.lipnja 2004. godine dogodila prometna nezgoda, u kojoj su sudjelovali teretno vozilo Tam 80-T-35, reg. ozn. [registarska oznaka],kojim je upravljao IA i autobus marke Man – OAF-GSUH 240, reg. ozn. [registarska oznaka],koje je u trenutku prometne nesreće bilo osigurano kod Triglav osiguranja d.d. Zagreb, u kojem štetnom događaju je IA zadobio tjelesne ozljede koje su prouzročile smrt istoga.

9.Nije sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja u omjeru od 50%.

10.Nije sporno da je tužitelj priznao pravo na obiteljsku mirovinu LA, udovici smrtno stradalog osiguranika tužitelja AA, rješenjem HZMO Područna služba u Osijeku broj 158297 od 10.rujna 2004. godine, počevši od 1.prosinca 2004. godine.

11.Također nije sporno niti da je po navedenom osnovu tuženik od tužitelja već potraživao naknadu štete, te da je po zahtjevu od 14.srpnja 2021. tuženik izvršio plaćanje tužitelju s osnova naknade štete isplaćene obiteljske mirovine u punom iznosu korisnici mirovine LA za razdoblje od 1.travnja 2019. do 30.lipnja 2021.

12.Sporan je osnov i visina tražbine tužitelja.

13 Tužitelj tužbom potražuje puni iznos isplaćene obiteljske mirovine za razdoblje od 1.srpnja 2021. do 31. rujna 2023. u iznosu od 4.071,52 EUR, što čini 50% isplaćene obiteljske mirovine udovici osiguranika tužitelja LA (za navedeno razdoblje isplaćen iznos od 8.143,05 EUR), pozivom na odredbe čl.161- 165 Zakona o mirovinskom osiguranju. Visinu svoje tražbine dokazuje obračunom isplata Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (stranica 18 spisa), koja isprava temeljem čl.159. Zakona o općem upravnom postupku ima značenje javne isprave, jer ju je u propisanom obliku izdala pravna osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom, te stoga sukladno odredbi čl.230. ZPP dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, a prema kojoj je za razdoblje od 1.srpnja 2021. do 31. rujna 2023. na teret HZMO isplaćen ukupno iznos od8.143,05 EUR.

14.Dakle,kako je naprijed navedeno u konkretnom slučaju tužitelj navodi da je trpio štetu isplatom obiteljske mirovine korisnici – udovici preminulog osiguranika u razdoblju od 1.siječnja 2021. do 31. rujna 2023. u iznosu od 2.601,88 EUR, te je u svezi navedenog za navesti da za odluku o sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata isplaćenih iznosa s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine ( VTS broj Pž-2204/2021-3 od 3. 2. 2023.; VSRH Rev-704/2023-2 od 17.10.2023.; VSRH Revd-3836/24-2 od 17.09.2024.).

15.Odredbom čl.8.st.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama tog zakona,a kojim odredbama je uređen i opseg pokrića odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom,te obim i opseg osiguranog pokrića,a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje odnosno obračunava premija osiguranja.

16.Odredbom čl.27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisana je obveza društva za osiguranje da Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju,s tim da se stvarnom štetom smatra između ostalog razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu,a te odredbe odgovarajuće se primjenjuje na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog ,mirovinskog,rentnog ili sličnog osiguranja,dok je čl.161.st.2. ZOMO propisano da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje obiteljska mirovina, bez obzira bi li umrli osiguranik da je živ ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

17.Dakle,u konkretnom slučaju prema odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu obveza tuženika postojala bi samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji je isplaćen udovici umrlog osiguranika HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi se osiguraniku tužitelja isplatila da nije smrtno stradao, pa s obzirom da tužitelj ne osporava navode tuženika da je obiteljska mirovina koju tužitelj isplaćuje uvijek manja od starosne mirovine i invalidske mirovine zbog ozljede na radu, to u konkretnom slučaju ne proizlazi da je tužitelj trpio stvarnu štetu koju bi mu tuženik bio dužan naknaditi sukladno odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, to je stoga sud tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cijelosti kao neosnovan (ŽS U Zagrebu broj Gž-1970/2022-2 od 19.7.2022;ŽS u Zadru broj Gž-98/2023-2 od 16.2.2023.

18.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP.

18.1.Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 500,00 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova, te za zastupanje na ročištu kod suda dana 25.listopada 2024. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV.

19.Na dosuđeni iznos troška tuženiku pripadaju zatezne kamate tekuće od dana presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl.29. ZOO).

20.S obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 14. siječnja 2026.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika