Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj Gž-983/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, Lane Putrić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područna služba u Osijeku, Kapucinska ulica 29, protiv tuženika Lovačko društvo "Sloga" Vinkovci, OIB: 99760202702, D. Ž. Karle 15, Vinkovci, zastupanog po punomoćniku Ivanu Kalauzu odvjetniku u Vinkovcima, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-269/2025-40 od 4. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-269/2025-40 od 4. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Lovačko društvo "Sloga" Vinkovci, D. Ž. Karle 15, Vinkovci, OIB: 99760202702, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete isplati iznos od 14.918,65 eura (112.404,59 kuna) sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi od 6,11% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 3.875,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o parničnom trošku. Predlaže da ovaj sud prihvati žalbu te preinačiti pobijanu presudu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu, tuženik predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu s time da potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje, te ispitao pobijanu presudu i na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima, u pobijanoj presudi navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

6. Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza i to svakog pojedinog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, a stranke su dužne tijekom postupka iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, te predložiti dokaze kojima potvrđuju te činjenice.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na isplatu potraživanja s osnova mirovine i tjelesnog oštećenja koje je tužitelj isplatio osiguraniku tužitelja LC zbog zadobivenih ozljeda iz prometne nesreće koja se dogodila 22. veljače 2011., zbog čega je kod istog nastupila nesposobnost za rad.

8. Između stranaka je osobito sporno postojanje odgovornosti na strani tuženika za naknadu štete u visini isplaćenih iznosa koje je tužitelj isplatio svom osiguraniku LC. Sporna je i visina isplaćene štete.

9. Tužitelj smatra da je odgovornost na strani tuženika nedvojbeno utvrđena u ranijem postupku, koji se vodio kod Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, pod oznakom Pn-115/2015 po tužbi tužitelja LC iz [adresa], protiv tuženih Triglav osiguranje d.d. Zagreb i Lovačkog društva "Sloga" Vinkovci, u kojem postupku su pravomoćnom presudom navedeni tuženici obvezani solidarno isplatiti tužitelju LC naknadu štete, kao posljedicu zadobivenih ozljeda iz prometne nesreće koja se dogodila 22. veljače 2011. U navedenom postupku provedenim prometnim vještačenjem po sudskom vještaku Petru Šišiću utvrđeno je da je uzrok nastanka prometne nesreće prelazak vozila "Hunday" kojim je upravljao osiguranik Triglav osiguranja, HC, na lijevu prometnu traku kojom se iz suprotnog smjera kretalo vozilo kojim je upravljao LC. Do prelaska vozila "Hunday" na lijevu prometnu traku došlo je zbog reagiranja vozača tog vozila na postojanje divljači na cesti, a vozač LC svojim načinom vožnje nije doprinio nastanku prometne nesreće. Vezano za odgovornost tuženika Lovačko društvo "Sloga", odgovornost istog u navedenom postupku temeljena je na odredbi članka 1066. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., dalje: ZOO) , te je isti bio odgovoran kao vlasnik opasne stvari. Naime, tuženik Lovačko društvo "Sloga" Vinkovci gospodari lovištem iz kojeg potječe divljač koja je prouzročila štetu, tako da tuženik kao osoba kojoj je povjerena opasna stvar odgovara za štetu od opasne stvari.

10. Tuženik se protivio da se pred prvostupanjskim sudom koristi nalaz prometnog vještačenja koje je izrađeno za potrebe predmeta Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj Pn-115/2015. Također se protivio da se u ovom postupku koriste vještačenja koja su izrađena za potrebe upravnog postupka u kojem se utvrđivala nesposobnost za rad LC i njegovo umirovljenje, koji postupak se vodio pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje.

11. Obzirom da se tuženik protivio da se koristi nalaz prometnog vještaka Petra Šišića dipl. ing., koje je provedeno u drugom postupku, u spomenutom predmetu Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj Pn-115/2015, to je sud prihvatio prijedlog tužitelja da se u ovoj pravnoj stvari provede novo prometno vještačenje. Naime, u ranije provedenom postupku prometnim vještačenjem u predmetu Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj Pn-115/2015 bila je utvrđena odgovornost i na strani Triglav osiguranja d.d., kao solidarno odgovornog, a zbog krivnje njegovog osiguranika HC. Kako je u ovom predmetu tužitelj ostao samo kod označenog tuženika lovačkog društva "Sloga" kao odgovornog za nastalu štetu po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj Pn-115/2015, to je sud smatrao potrebnim provesti novo prometno vještačenje. Naime, ocjena prvostupanjskog suda bila je da sud u ovom postupku ne može biti vezan nalazom prometnog vještačenja koje je provedeno u drugom postupku i između drugih stranaka, neovisno o činjenici što se radilo o istom štetnom događaju. Stoga je određeno prometno vještačenje u ovom predmetu na okolnosti u svezi nastanka predmetne nesreće od 22. veljače 2011., a isto je povjereno sudskom vještaku Draženu Budimiru dipl. ing. prometa iz Osijeka.

12.1. U svom pismenom nalazu i mišljenju od 12. lipnja 2023. imenovani vještak navodi kako nije moguće jednoznačno utvrditi da je došlo do prethodnog naleta osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka] na divljač, jer na vozilu nisu evidentirani tragovi divljači. Prometno-tehnički je naveo i da nije moguće utvrditi brzinu i mjesto naleta osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka] na divljač. Naime, ako je ostvaren potpuni frontalni nalet osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka] na divljač to nije moglo izazvati fizičko skretanje vozila u lijevo, a ako je došlo do reakcije vozača skretanjem u lijevo takva je reakcija atipična. Do prelaska na lijevu prometnu traku je moglo doći gubitkom stabilnosti na klizavoj podlozi ili kočenjem na različitoj podlozi lijevih i desnih kotača. Ako je došlo do naleta na divljač pri kretanju divljači od lijeva prema desno, vozač nije imao prostorne ni vremenske mogućnosti za izbjegavanje naleta kočenjem jer je pojava divljači bila prometno-tehnički iznenadna pojava.

12.2. U svom zaključku nalaza vještak nadalje navodi kako je brzina kretanja vozila bila ograničena prometnim pravilom za izvan naseljenog mjesta na 90 km/h. Prometna nesreća se dogodila na posebno opasnom mjestu na kojem divljač često prelazi preko ceste (značenje prometnog znaka A44). Javne ceste mogu se koristiti samo za cestovni promet. Pojava divljači predstavlja prometno-tehnički opasnu situaciju u prometu posebno što se najčešće pojavljuje kao iznenadna zapreka u vremenu kraćem od vremena reagiranja. Nije konstatirano u zapisniku policije da su bile poduzete bilo koje mjere za „zaštitu prometa“ na cestama od divljači ili „mjere za sprječavanje štete od divljači“ na javnoj cesti. Prometni znak A44 se prometno-tehnički ne može smatrati mjerom za zaštitu prometa na cestama ili mjerom za sprječavanje štete od divljači. Na osnovu materijalnih činjenica utvrđenih u tijeku očevida tehničkim putem nije moguće utvrditi brzine i način kretanja vozila sudionika prije sudara. Provedenom simulacijom i optimizacijom sudara u programu PC Crash konstatirane su sudarne brzine kretanja. Brzina osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao HC u trenutku sudara sa teretnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka] je bila 17 km/h. Brzina teretnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao LC u trenutku sudara sa osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka] je bila 24 km/h. Kontaktna točka između vozila nalazi se na udaljenosti od oko 18,0 m južno od PTM1 i na osovini udesno 4,6 m od PTM1. U trenutku sudara kontaktna točna između vozila nalazi se 1,4 m od desnog ruba kolnika.

13. Na nalaz vještaka prometne struke tuženik nije imao primjedbe, dok je tužitelj imao određene primjedbe, ističući da je u ranijim postupcima na temelju pravomoćne presude utvrđena odgovornost tuženika, te da je nalet divljači-srne uzrok predmetne prometne nesreće.

14. U svom usmenom obrazloženju nalaza danom na raspravi 5. lipnja 2025. vještak Dražen Budimir ponovno ističe kako u zapisniku o očevidu nisu konstatirani tragovi divljači na vozilu VK177-AZ, kojim je upravljao HC, osiguranik Triglav osiguranja d.d., a što bi nedvojbeno ukazivalo da je ostvaren prethodni nalet na divljač, prije sudara ovog vozila s teretnim automobilom kojim je upravljao LC, osiguranik tužitelja, a koje se kretalo iz suprotnog smjera. Naime, u zapisniku o očevidu samo je konstatirano da je pronađeno tijelo uginule srne. Sama činjenica da je uginula srna nađena izvan kolnika predmetne ceste, implicira mogući zaključak da je neko drugo vozilo prethodno udarilo u divljač te je odbacilo. Naime, do predmetne nezgode moglo je doći i iz razloga neprilagođene brzine vozača HC po klizavoj podlozi, tj. neprilagođenog upravljanja vremenskim uvjetima i stanju ceste, tako da isto nije isključeno kao uzrok predmetne nesreće. Stoga je vještak prometne struke ostao kod svog zaključka da u predmetnom slučaju nije na nedvojben način dokazano da je uzrok nezgode nalet divljači – srne na vozilo kojim je upravljao vozač HC, a koje vozilo je bilo osigurano kod Triglav osiguranja d.d. u vrijeme prometne nezgode.

15. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka prometne struke Dražena Budimira, kao i obrazloženje nalaza, te isto cijeni stručnim i objektivno sačinjenim. Naime, zbog osobito važne činjenice da na vozilu kojim je upravljao HC nisu evidentirani tragovi naleta divljači-srne, ovaj sud izvodi zaključak kako divljač u datoj situaciji nije uzrokovala predmetnu prometnu nezgodu. Pri tome se sudu nameće zaključak da je očito bio u pitanju drugi uzrok predmetne prometne nezgode, obzirom da se radilo o klizavoj podlozi kolnika u vrijeme nezgode 22. veljače 2011. zbog zimskih uvjeta na cesti. Svakako da klizava podloga na cesti i pri tome neprilagođena brzina po klizavoj podlozi može dovesti do skretanja vozila na suprotni prometni trak. Na takav zaključak upućuje i dio nalaza vještaka prometne struke u dijelu u kojem navodi da ostvaren potpuni frontalni nalet osobnog vozila reg. [registarska oznaka] na divljač nije mogao izazvati fizičko skretanje vozila u lijevo, međutim do tog skretanja vozila u lijevo je mogla dovesti neprilagođena brzina po klizavoj podlozi kolnika.

16. Tužitelj je i dalje ostao kod svoje tvrdnje da je za nastalu predmetnu prometnu nezgodu odgovoran tuženik, te ističe kako vještak prometne struke Dražen Budimir u svom nalazu vještačenja nije niti izričito otklonio mogućnost da je upravo nalet divljači- srne uzrok prometne nesreće. Kako se u postupku ne utvrđuju negativne činjenice, to prvostupanjski sud nije prihvatio ovaj prigovor tužitelja. Naime, tužitelj je bio dužan dokazati pozitivnu činjenicu, tj. da je upravo nalet divljači-srne jedini uzrok nezgode, a što u predmetnom slučaju tužitelj nije dokazao.

17. Kako sud u ovom postupku nije vezan presudama i utvrđenjima u drugim parničnim predmetima, po pitanju građansko-pravne odgovornosti za naknadu štete, pogotovo kraj činjenice da su se ti postupci vodili između drugih fizičkih i pravnih osoba, to je na temelju provedenog prometnog vještačenja u ovom postupku pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani tuženika nema odgovornosti za nastalu štetu kod tužitelja. Obzirom da je tužitelj povukao tužbu protiv ranije označenog tuženika Triglav osiguranje d.d., kod kojeg je bilo osigurano vozilo kojim je upravljao HC, to se sud nije upuštao u analizu predmetne prometne nezgode u smislu postojanja odgovornosti na strani vozača HC. No, za napomenuti je da je protiv istoga vođen samo prekršajni postupak, a ne i kazneni postupak, te da sud u građanskoj parnici radi naknade štete nije vezan rješenjem prekršajnog suda, nego je po pitanju odgovornosti vezan samo osuđujućom kaznenom presudom.

18. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku na prometnom vještačenju provedenom u ovom postupku. U tom smislu potrebno je istaknuti da sud, u skladu s odredbom čl. 4. ZPP, u parničnom postupku odlučuje, u pravilu, na temelju usmene, neposredne i javne rasprave. Dakle, načelo neposrednosti iz čl. 4. ZPP je jedno od osnovnih načela parničnog postupka. Ono zahtijeva od suda da dokazi na temelju kojih se odnosi odluka u parničnom postupku budu izvedeni pred sudom i pred sucem koji donosi odluku (čl. 224. st. 1. ZPP). Navedeno načelo nije međutim, apsolutno i od striktne primjene istog moguća su odstupanja, bilo da ista predviđena zakonom kao što je u slučaj kod osiguranja dokaza (čl. 273. st. 2. ZPP) ili izvođenja dokaza putem zamoljenog suca (čl. 224. st. 1. ZPP), bilo da su s odstupanjima od navedenog načela suglasne obje parnične stranke u postupku.

19. U odnosu na izvođenje dokaza i utvrđivanje činjenica kao i korištenje dokaza koji su izvedeni u drugom postupku to znači da sud može nesmetano koristiti isprave koje se nalaze u drugom spisu i da za to, ako odluči izvršiti uvid u iste, ne treba suglasnost bilo koje od stranaka. To iz razloga što se taj dokaz izvodi čitanjem isprava na glavnoj raspravi, pa okolnost čitanje isprava iz drugog spisa na glavnoj raspravi koja se održava u parničnom postupku ne predstavlja odstupanje od načela neposrednosti. Međutim, sasvim drugačija situacija je sa izvođenjem dokaza saslušavanjem stranaka, svjedoka i vještaka. Naime, svjedoci i stranke se u parničnom postupku saslušavaju, a vještaci daju nalaz i mišljenje, neposredno i usmeno na glavnoj raspravi pred sucem koji vodi postupak, pa bi stoga čitanje zapisnika o njihovom saslušanju ili čitanje nalaza i mišljenja predstavljalo odstupanje od primjene načela neposrednosti jer se takvim postupanjem stranku u postupku lišava jednog od njezinih osnovnih prava u parničnom postupku tj. prava da drugoj stranci, svjedoku ili vještaku postavlja pitanja, traži razjašnjenja i sl. Međutim, kako je ranije navedeno, načelo neposrednosti nije apsolutno, te su odstupanja od istog moguća, što u odnosu na saslušanje stranaka, svjedoka ili vještaka, znači da nema nikakve zapreke da se stranke u postupku suglase da se umjesto neposrednog saslušavanja svjedoka ili vještaka pročitaju zapisnici s njihovim iskazima ili pisano podnijeti nalazi i mišljenja koje su dali u drugom postupku. Međutim, za takvo postupanje, kako je ranije navedeno, nužno je da postoji suglasnost obiju parničnih stranaka u postupku koja volja mora biti jasno izražena, dok se u ovom predmetu tuženik nije suglasio da se koristi nalaz i mišljenje vještaka iz predmeta Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj Pn-115/2015.

20. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a obzirom da tužitelj na okolnost dinamike nastanka štetnog događa nije predložio nikakve druge dokaze (saslušanje svjedoka, novo prometno vještačenje) iz kojih bi eventualno proizlazila odgovornost tuženika za štetu usred naleta srne na cestu za što bi u smislu čl. 1064. i 1066. ZOO odgovarao tuženik, to je prvostupanjski sud, pravilno uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP, odlučio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

21. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo, a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 155. ZPP uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) pri čemu je tužitelj je pobija očito samo u slučaju drugačijeg uspjeha u sporu, a ne osporava niti kriterij dosuđenja, način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

22. Zbog navedenog, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

23. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer ova parnična radnja nije bila nužna za konačni ishod postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 14. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec