RepublikaHrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11  Pr-120/2017-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupan po Predragu Kralik, odvjetniku iz Bjelovara, Ferde Rusana 4 protiv tuženika Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 zastupano po ODO Karlovac, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 24. studenog 2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi dana 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju ZŠ, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 1.613,12 eura (slovima: tisućušeststotinatrinaest eura dvanaest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 18,24 eura od 16.01.2012. godine

- na iznos od 265,26 eura od 16.05.2012. godine

- na iznos od 350,66 eura od 16.06.2012. godine

- na iznos od 115,22 eura od 16.07.2012. godine

- na iznos od 88,11 eura od 16.05.2013. godine

- na iznos od 15,94 eura od 16.08.2013. godine

- na iznos od 64,87 eura od 16.10.2013. godine

- na iznos od 4,56 eura od 16.11.2013. godine

- na iznos od 54,88 eura od 16.12.2013. godine

- na iznos od 27,33 eura od 16.02.2014. godine

- na iznos od 88,60 eura od 16.03.2014. godine

- na iznos od 63,93 eura od 16.04.2014. godine

- na iznos od 32,31 eura od 16.05.2014. godine

- na iznos od 21,54 eura od 16.06.2014. godine

- na iznos od 177,85 eura od 16.05.2012. godine

- na iznos od 115,99 eura od 16.06.2012. godine

- na iznos od 77,32 eura od 16.07.2012. godine

- na iznos od 6,78 eura od 16.03.2014. godine

- na iznos od 13,56 eura od 16.04.2014. godine

- na iznos od 10,17 eura od 16.05.2014. godine pa sve do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 3.525,96 EUR EUR s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 14. siječnja 2026. godine, pa do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je zaposlenik kod tuženog MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. U vremenskom razdoblju od 2011. godine (a i ranije) obavljanje službenih poslova i zadaća bilo je organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama koje je sate rada tužitelj ostvarivao radom na terenu, a dodatke na plažu tuženik mu nije platio. U vremenskom razdoblju od 29. studenog 2011. godine pa do 01. lipnja 2014. godine zbog neplaćanja dodataka na plaću na ukupno odrađene sate rada tužitelj smatra da je oštećen najmanje za iznos od okvirno 350,00 kuna za svaki mjesec utuženog razdoblja. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se obratio tuženoj radi mirnog rješenja spora, ali je tužena takav zahtjev odbila kao neosnovan. Obzirom na prezentirano činjenično stanje tužitelj predlaže Sudu da Sud, nakon zakazane i provedene rasprave, sukladno čl. 186. B ZPP-a donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, te ističe da je tuženik kao poslodavac tužitelja kao radniku u utuženom razdoblju isplatio sve dodatke koje mu je bio obvezan isplatiti prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09).

3. Tuženik nadalje ističe da su se u odnosu na radno-pravni status tužitelja u utuženom razdoblju primjenjivali podzakonski akti doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, a navedeni zakon, kao i podzakonski akti doneseni na temelju navedenog zakona, predstavljaju propise koji su lex specialis u odnosu na opće propise o radu, te se navedeni propisi primjenjuju isključivo na djelatne vojne osobe i doneseni su isključivo sa svrhom uređenja radno- pravnog statusa djelatnih vojnih osoba, te navedeni propisi pritom uzimaju u obzir specifičnost službe djelatnih vojnih osoba koja je neposredno vezana uz zaštitu nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske.

4. Slijedom navedenog, tuženik ističe da se u konkretnom slučaju na tužiteljev radno-pravni status mogu primjenjivati isključivo odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i odredbe podzakonskih akata donesenih na temelju navedenog zakona, a u prilog navedenoj činjenici također prilaže odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, u kojima je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stajalište da propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i u odnosu na opće propise o radu i kolektivne ugovore sklopljene u skladu s općim propisima o radu. Nadalje, iz navedenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da prema odredbi članka 14. Zakona o oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/17 i 88/09) o svim pitanjima koja nisu uređena tim zakonom ili propisima donesenim na temelju njega primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, dok ovlast za donošenje propisa na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske imaju Vrhovni zapovjednik, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane (članak 198.-200.).

5. Između inih propisa navedenih u članku 200. navedenog Zakona Ministarstvo obrane ovlašteno je za donošenje Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (članak 96. stavak 1.) i Pravilnika o dodatka na plaću i načinu isplate plaće (članak 170. stavak 4.). Stoga Pravilnik i Odluka kojima je cjelovito uređeno pitanje dodatka i visine dodatka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba imaju značenje propisa donijetog na temelju Zakona o službi u oružanim snagama, a s obzirom na odredbu članka 114. toga Zakona glede pitanja koja uređuju ti propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

6. Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je stajalište da nakon donošenja Odluke iz 2009. i Pravilnika iz 2009. djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak na plaću s osnove prekovremenog rada prema tim propisima, a ne na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima.

7. Dakle, s obzirom da se u razdoblju od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. u odnosu na tužitelja primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09 i 118/12; u daljnjem tekstu: Odluka) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09; u daljnjem tekstu: Pravilnik), koji su stupili na snagu 1. listopada 2009., a koji predstavljaju podzakonske akte donesene na temelju ovlaštenja iz Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i zajedno s tim zakonom predstavljaju posebne propise koji se primjenjuju na djelatne vojne osobe i imaju prednost pred općim propisima koji se odnose na radnike općenito, te pred propisima koji se odnose na državne službenike i namještenike, tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan je u cijelosti i to tim više što je ranije navedenom Odlukom propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim radnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba, dok je ranije navedenim Pravilnikom regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu na koje djelatne vojne osobe, uključujući i tužitelja, imaju pravo, te su tužitelju navedeni dodaci i isplaćeni.

8. Slijedom svega naprijed navedenog, tuženik se u cijelosti protivi osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva tužitelja, te predlaže da naslovni sud odbije tužiteljev tužbeni zahtjev i naloži mu da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka uz pripadajuće zatezne kamate.

9. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 29. studenog 2016. godine, u rješenje tuženika od 23. veljače 2009. godine, u dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz nalaz i mišljenje vještaka te dopunu nalaza i mišljenja vještaka, saslušao svjedoke SŠ, ĆŠ te tužitelja.

10. Odlučujući u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je prije svega našao za shodno odlučivati o istaknutom prigovoru zastare (list 99 spisa)prema kojem tuženik ističe navedeni prigovor za sva potraživanja starija od 13. prosinca 2011. godine. Imajući u vidu da je najstarije potraživanje tužitelja dospijeva 16. siječnja 2012. godine to je ovaj sud utvrdio da tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

11. Odlučujući u gornjoj pravnoj stvari za utuženo razdoblje od 29. studenog 2011. godine do 01. lipnja 2014. godine ovaj sud je imao u vidu Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), za razdoblje od 01.10.2009. do 01.06.2014. godine, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09), za razdoblje od 01.10.2009. godine, Zakon o službi u Oružanim snagama RH (NN 33/02 -124/09) Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću za: - prekovremeni rad 50% - rad noću 40% - rad subotom 25% - rad nedjeljom 35% - rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150% itd. Dodaci na plaću se međusobno ne isključuju.

12. Radi utvrđenja činjeničnog stanja radi primjene gore citiranih pozitivnih propisa ovaj sud je našao za shodno saslušati predložene svjedoke SŠ, ĆŠ te tužitelja.

13. Svjedok VŠ je kao nesrodan i nezavađen naveo da poznaje tužitelja jer su u utuženom razdoblju bili zajedno u postrojbi time da su godišnje znali ići na terene i to na Slunju i Bralovac kod Knina pa su znali biti na Slunju dva do tri puta godišnje po dva tjedna, pa bi obično bili jedan tjedan sa vikendom i drugi tjedan do petka, ali nije svaki puta bilo isto. Inače godišnje bi bili po terenima po mjesec dana u prosjeku, a kada su na terenu radno vrijeme od ponedjeljka do petka je bilo od 07,00 do 21,00 sati, a subotom od 07 do 16,00 sati, a nedjeljom je bilo od 07 do 14,00 sati. Za te terene su dobivali slobodne dane, pa zna da su za prekovremene sate za vikend dobivali dan za dan, a za prekovremene sate na terenu tijekom tjedna nije siguran. Svjedok tvrdi da je sudjelovao na obranama od poplava, ali ne zna je li tužitelj sudjelovao time da bi tada efektivno radili non stop koliko je potrebno po cijeli dan. Za to bi dobili slobodne dane, te je bilo nešto, ali ne zna koliko slobodnih dana, time da nisu dobivali dnevnice. Svjedok tvrdi da su davali i počasti na pogrebima i to za vrijeme radnog vremena, nakon radnog vremena, te vikendima pa bi prosječno imali 4 sata prekovremena kada bi pogreb bio nakon radnog vremena. Vjeruje da je godišnje bilo i do 12 pogreba i za vrijeme i nakon radnog vremena i vikendom, ali u svim tim pogrebima tužitelj nije sudjelovao, ali je u većini sudjelovao. Vikendom su za pogrebe dobivali slobodne dane i to dan za dan, a za radne dane ne zna kako su se obračunavali slobodni dani. Svjedok tvrdi da su sudjelovali na obranama od požara i to su jedanput bili dežurni na PPNOS-u obično po 2 do 3 tjedna, a imali su i intervencija, ali se istih ne sjeća. Kada je intervencija na požarištu radi se stalno dok se ne ugasi požarište, a kada su dežurni tada su dežurni 0-24 sata te se ne smiju udaljavati sa lokacija. Za prekovremene sate dežurstva i intervencija na požarištima dobivali su slobodne dane i to po pravilu za vikend dan za dan, a za dane u tjednu se ne sjeća. U to vrijeme nisu dobivali nikakve dnevnice za obrane od požara i poplava, a imali su i jednu stražu mjesečno minimalno, time da je nekad godišnje znalo biti i više. Za 7 dana straže dobije se 3 slobodna dana time da u tom razdoblju nisu bili dežurni. Svjedok ne zna je li tužitelj dobrovoljni davatelj krvi, a za krv se dobije 2 slobodna dana. Svjedok tvrdi da je imao uvid u evidencije o radnom vremenu, time da je to potpisivao, time da je neke potpisao, a neke i nije potpisao. Svjedok tvrdi da mu poslodavac nije nikad dostavio pisanu odluku da koristi slobodne dane koje je ostvario po određenoj osnovi i da te slobodne dane koristi u određenom terminu time da nije bilo nikada takve organizacije rada da bi se radilo samo 8 satno radno vrijeme na terenu, jer se uvijek radilo duže, a nije se smjelo napuštati kompleks kad se radilo na terenu.

14. Svjedok AŠ je kao nesrodan i nezavađen naveo da poznaje tužitelja jer su utuženom razdoblju bili zajedno u postrojbi time da su znali biti na terenu na terenu po dva mjeseca. Mislim da se na terenu bude prosječno godišnje do dva mjeseca. Svjedok tvrdi da je na terenu radno vrijeme bilo od ponedjeljka do petka je od 07,00 do 21,00 sati, a subotom od 07 do 13,00/14,00 sati, a nedjeljom je bilo od 07 do 14,00 sati, pa bi za te terene dobivali slobodne dane, pa zna da su za prekovremene sate za vikend dobivali dan za dan, a za prekovremene sate na terenu tijekom tjedna dobivali slobodne dane, ali ne zna koliko. Svjedok navodi da osobno nije sudjelovao na obranama od poplava, niti na obranama od požara ali su davali i počasti na pogrebima i to za vrijeme radnog vremena, nakon radnog vremena te vikendima pa bi posječno imali 3 sata prekovremena kada bi pogreb bio nakon radnog vremena. Vjeruje da je godišnje bilo i do 50 pogreba i za vrijeme i nakon radnog vremena i vikendom te su za prekovremene sate za davanje počasti na pogrebima u radni danima dobivali slobodne dane po pravilu 1,6, a za dane vikenda bi dobivali dan za dan. Zna da je tužitelj davao straže i to jednu do dvije straže mjesečno. Za 7 dana straže dobije se 3 slobodna dana. U tom razdoblju tužitelj nije bio dežurni. Svjedok zna da je tužitelj dobrovoljni davatelj krvi, a za krv se dobije 2 slobodna dana time da je on imao uvid u evidencije o radnom vremenu, ali je isto potpisao kako kada. Svjedok ne zna je li tužitelj iskoristio sve svoje slobodne dane ali on jest.

15. Tužitelj navodi da su u utuženom razdoblju znali ići na terene i to na Slunju i Bralovac kod Knina pa su na terenu znali biti godišnje do 2 mjeseca. Kada su na terenu radno vrijeme od ponedjeljka do petka je bilo od 07,00 do 21,00 sati, a subotom od 07 do 16,00 sati, a nedjeljom je bilo od 07 do 14,00 sati. Za prekovremene sate na terenu su dobivali slobodne dane, ali ne zna po kojem pravilu, jer je svaka godina bila drugačija, ali zna da su za dane vikenda dobivali dan za dan. Tužitelj navodi da je sudjelovao na obranama od poplava i to u pripravnosti u vojarni u Gospiću i to 3 dana petak, subota i nedjelja 0-24 sata, time da tada nisu imali intervenciju, ali lokaciju nisu smjeli napuštati. Za to bi dobili tek jedan slobodan dan. Tužitelj navodi da su davali i počasti na pogrebima i to za vrijeme radnog vremena, nakon radnog vremena, te vikendima pa bi prosječno imali 8 sata prekovremena kada bi pogreb bio nakon radnog vremena. Tužitelj vjeruje da je godišnje bilo 15 pogreba i za vrijeme i nakon radnog vremena i vikendom pa su jedno vrijeme trebali skupiti 5 prekovremenih sati u tjednu da bi dobili 1 slobodan dan, ali se to pravilo promijenilo, time da ne zna kakvo je bilo to novo pravilo, a za dane vikenda su za pogrebe dobivali dan za dan. Tužitelj tvrdi da je sudjelovao na obranama od požara te je 2011. godine bio na PPNOS-u na Mljetu gotovo 3 tjedna gdje su bili dežurni 0-24 sata u pripravnosti te nisu mogli napuštati lokaciju. Premda nisu imali intervenciju, ali su imali radove održavanja. Potom su bili u pripravnosti u vojarni svake godine. Zna da su bili za PPNOS plaćeni 75 kuna dnevnicu, a ne zna tko im je to platio, time da su za ta 3 tjedna dobili 8 slobodnih dana, ali ne zna koje pravilo se primjenjivalo pri obračunu slobodnih dana. Zna da su davali straže i to jednu stražu mjesečno minimalno, time da je godišnje znalo biti i 18 straža. Za 7 dana straže dobije se 3 slobodna dana. Zna da su bili dežurni ,ali se ne sjeća koje godine su ukinuli dežurstvo te od tada nisu bili dežurni. Tužitelj tvrdi da je dobrovoljni davatelj krvi, a za krv se dobije 2 slobodna dana. Tužitelj tvrdi da je bio u vojnoj misiji u Afganistanu od rujna 2012. godine od travnja 2013. godine te da je imao uvid u evidencije o radnom vremenu, pa je nešto potpisao, a nešto i nije zato što brojke nisu odgovarale stvarno odrađenom poslu. Tužitelj tvrdi da mu poslodavac nije ikad dostavio pisanu odluku da koristi slobodne dane koje je ostvario po određenoj osnovi i da te slobodne dane koristi u određenom terminu niti je znao iz koje osnove koristi slobodne dane, niti je imao uvid u pisane zapovijedi već je zapovjednik znao doći i usmeno izvijestiti da je stigla zapovijed o odlasku na teren.

16. Vještak je sukladno zadatku suda od 13. prosinca 2019. godine sačinio svoj nalaz i mišljenje te izračunao da na ime razlike plaće (za rad na terenu) za tuženi period od 29. studeni 2011. godine do 01. lipnja 2014. godine tužitelju nije isplaćeno kako slijedi:

a) temeljem dokumentacije u spisu i provedenih personalnih dokaza u postupku

– bez umanjenja za korištene slobodne dane - za ukupno manje evidentiranih 318 prekovremena sata te 2 sata noću i 29 sati rada subotom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 18.029,10 kuna.

b) temeljem dokumentacije u spisu i provedenih personalnih dokaza u postupku - prekovremeni sati ostvareni radom na terenu umanjeni za korištene slobodne dane - za ukupno manje evidentiranih 159,67 prekovremenih sati te 2 sata noću i 29 sati rada subotom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 9.127,62 kune. c) aktivno dežurstvo - tužitelju za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada iznos od 3.026,43 kune

17. Kako je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći da vještak nije izvršio ispravan obračun dugovanja nakon umanjenja za korištene slobodne dane, jer vještak u tablici na listu 5 nalaza stavlja u obračun 318 prekovremenih sati rada na terenu sa 158,33 iskorištena slobodna dana i utvrđuje da je ostatak prekovremenih sati koji nije pokriven slobodnim danima 159,67 kn, pa za te prekovremene sate iskazuje dužni iznos od 8.703,41 kuna. Prvenstveno tuženik prigovara izračunu slobodnih dana (158,33) iskorištenih za prekovremene sate budući da je pod rednim brojem 6 vještak izračunao da je tužitelj iskoristio ukupno 456 sati slobodnih dana, od čega 202,67 sati slobodnih dana za rad na straži (službe dežurstva nije imao), pa preostaje 253,33 sati slobodnih dana za prekovremene sate, a ne 158,33 sata. Slijedom navedenog tuženik predlaže da vještak: - sačini varijantu vještačenja prema podnesku tuženika od 24. veljače 2020. - odgovori na prigovor iz točke II. ovog podneska i u tom smislu sačini ispravak vještačenja u kojem će uzeti u obzir da je tužitelj iskoristio 253,33 sata slobodnih dana.

18. Vještak se na navode prigovora tuženika očitovao na način da podaci korišteni u izračunu (koji nisu osporeni ni od strane tužitelja, ni od strane tuženika), za utuženo razdoblje su iskazani kako slijedi:

tužitelj je ostvario 318 prekovremenih sati rada (r.b. 8 tablice)

tužitelj je iskoristio 456 sati kroz slobodne dane (r.b.1 tablice)

tužitelj je proveo 608 sati rada na straži (r.b.2 tablice)

19. Od ukupno iskorištenih slobodnih dana najprije je potrebno utvrditi slobodne dane ostvarene isključivo za stražu (omjer 1:3, 1 slobodni dan „vrijedi“ 3 dana na straži) i dežurstvo (iskazuje se u omjeru 1:1 u odnosu na slobodne dane, 1 dan dežurstva = 1 slobodan dan). Tužitelj je na straži proveo 608 sati što prema izračunu (omjer 1:3) iznosi 202,67 sati ostvarenih isključivo za stražu.

20. Kada se od ukupno ostvarenih slobodnih dana koji iskazani u satima iznose 456 sati (r.b. 1 tablice) oduzme broj sati ostvarenih za stražu, dobiva se iznos od 253,33 sati (r.b. 6 tablice), što predstavlja iznos slobodnih dana (iskazano u satima) koji su korišteni s osnove prekovremenih sati rada. Skrećemo pozornost da se za 5 prekovremenih sati obračunava 1 slobodan dan, odnosno 8 sati (omjer 1/1,6). Korištenjem omjera 1/1,6, 253,33 sati slobodnih dana je ekvivalent za 158,33 sata prekovremenog rada (r.b. 7 tablice).

21. U utuženom razdoblju, tužitelj je ostvario ukupno 318 sati prekovremenog rada (r.b. 8 tablice), pa se od tog ukupnog broja oduzimaju sati iskorišteni kroz slobodne dane (158,33 sata, r.b. 7 tablice) te dobivaju sati za koje tužitelj nije iskoristio slobodne dane i koji tužitelju nisu plaćeni (u tablici pod r.b. 9 „Ostatak prekovremenih sati koji nije pokriven SD“), a koji iznose 159,67 sati.

22. Vještaku je naloženo da sačini varijantu vještačenja prema podnesku tuženika od 24. veljače 2020. odgovori na prigovore iz točke II. ovog podneska i u tom smislu sačini ispravak vještačenja u kojem će uzeti u obzir da je tužitelj iskoristio 253,33 sata slobodnih dana.

23. Kako je navedeno ad a) i ad b) ovog Očitovanja, vještak je u Nalazu od 31. ožujka 2021. godine, pri izračunu iznosa koji tužitelju nije isplaćen na ime prekovremenih sati, postupio u skladu s navodima iz podneska. Vještak ostaje pri svom Mišljenju iz Nalaza od 31. ožujka 2021. godine u kojem se navodi da je za ukupno manje evidentiranih 159,67 prekovremenih sati te 2 sata noću i 29 sati rada subotom za rad na terenu, tužitelju manje isplaćen iznos od 9.127,62 kune.

24. Kako je tuženik i nakon očitovanja vještaka ustrajao da se sačini varijantu vještačenja u kojoj će obračun sačiniti prema radnom vremenu naznačenom u pisanoj evidenciji o radu tužitelja, uz uvažavanje ostvarenih slobodnih dana koji su tu također evidentirani to je ovaj sud našao za shodno naložiti vještaku da se sačini i ta varijanta nalaza i mišljenja, pa je vještak isključivo temeljem evidencija o radu tužitelja, a zanemarujući stvarni opis rada tužitelja po svjedocima ĆŠ i HŠ sačinio varijantu nalaza i mišljenja prema kojoj je za ukupno manje evidentiranih 0,27 prekovremenih sati, rad noću 4 sata, rad subotom 26 sati i rad nedjeljom 5 sati tužitelj manje isplaćen iznos od 377,68 kuna (50,13 EUR).

25. Premda je tuženik ustrajao na izračunu u varijanti vještačenja u koji će obračun biti sačinjen isključivo prema radnom vremenu naznačenoj u pisanoj evidenciji o radu tužitelja uz uvažavanje ostvarenih slobodnih dana ovaj sud je prihvatio varijantu nalaza vještaka temeljenu na cjelokupno provedenom dokaznom postupku odnosno iskazima saslušanog svjedoka ĆŠ, HŠ i tužitelja obzirom da je sud iz podudarnih iskaza svjedoka i tužitelja utvrdio da evidencije radnog vremena nisu bile točne i nisu odražavale stvarno radno vrijeme tužitelja, jer su i saslušani svjedoci VŠ, AŠ i tužitelja suglasno iskazivali da unatoč povremenom potpisivanju dnevne evidencije radnog vremena nisu odražavale stvarno radno vrijeme. Ovaj sud je iskaze svjedoka ĆŠ i HŠ utvrdio vjerodostojnim, jer su isti objektivno iskazivali o činjenicama za koje su imali saznanja, a posebice o radnom vremenu na terenima i preko vremenim aktivnostima koje su se učestalo i svake godine odvijale tijekom njihova rada. Za razliku od toga o onim okolnostima i činjenicama za koje nisu imali saznanja svjedoci su iskazivali da ne znaju odnosno da se ne sjećaju. Štoviše, prema odredbama čl. 4. u vezi s čl. 131. Zakona o radu (NN 149/09) normirano kako je poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a navedena evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, dočim u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju na propisani način iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

26. Iz dokumentacije koja je do sada dostavljena u spis ovaj sud zaključuje da je ista djelomična i nepotpuna, jer nije logično a niti isto proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka ĆŠ i HŠ da bi tužitelj na terenu efektivno radio svega 8 sati kako to tužena u dijelu evidencija prikazuje, već isključivo više od redovnih 8 sati rada, a u dijelu evidencija tužena niti ne naznačuje sate rada na terenu već samo oznaku T, odnosno TR) pa sud zaključuje da stvarni angažman tužitelja na terenu nije stvarno vrednovano. U tom smislu iskazi tužitelja i svjedoka nisu paušalni, nepodudarni i kontradiktorni kako to olako smatra tužena, već upravo suprotno obzirom su dani detaljno, jasno i konkretno uvažavajući narav rada i angažiranost djelatnika tuženika, pa tako i ovdje tužitelja, na terenu.

27. Imajući prethodno u vidu ovaj sud je sukladno prethodno citiranim pozitivnim odredbama Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09), Zakona o službi u Oružanim snagama RH (NN 33/02 -124/09) Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika dosudio tužitelju zatražene iznose sukladno postavljenom specificiranom tužbenom zahtjevu te je na tako dosuđene iznose sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17.

28. Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku NN 53/91 do 89/14, te dosudio tužitelju trošak koji se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 250,00 EUR za sastav tužbe u iznosu od 250,00 EUR, trošak sastava podneska od 26. svibnja 2017. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 08. ožujka 2018. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje na ročištu od 02. srpnja 2019. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje na ročištu od 19. rujna 2019. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 19. studenog 2019. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 08. srpnja 2021. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje na ročištu od 17. prosinca 2021. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 15. svibnja 2023. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje na ročištu od 17. svibnja 2023. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje na ročištu od 24. studenog 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 125,00 EUR, knjigovodstveno financijsko vještačenje u iznosu od 400,96 EUR, sveukupno 3.525,96 EUR uz zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29 st. 2 ZOO-a počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 14. siječnja 2026. godine, pa sve do isplate.

29. Ovaj sud nije dosudio tužitelju trošak sastava podneska od 22. ožujka 2019. godine obzirom da tužitelj ponavlja navode iz podneska od 08. ožujka 2018. godine, niti sastav podneska od 05. travnja 2019. godine kojim tužitelj obavještava sud da je platio predujam za knjigovodstveno vještačenje, niti sastav podneska od 10. svibnja 2019. godine u kojem navodi ime svjedoka i njihove adrese obzirom da je isto imao priliku istaknuti u tužbi, niti sastav podneska od 08. srpnja 2021. godine, jer istim tužitelj nije konačno specificirao tužbeni zahtjev, niti sastav podneska od 13. studenog 2025. godine obzirom da je tužitelj imao priliku iste navode iznijeti na zakazanom ročištu za 24. studenom 2025. godine.

U Karlovcu 14. siječnja 2026.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Predragu Kralik odvjetniku iz Bjelovara, Ferde Rusana 4

2. ODO Karlovac, Građansko upravni odjel P-DO-154/2017