Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-594/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice H (rođ. U) Stapić iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vedranu Pajiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Ivanu Glamuzini, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti/ isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. prosinca 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika Mislava Srba, iz Osijeka, uz javnu objavu od 14. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu br. 528-50-4337753 od dana 28.08.2007. godine u dijelu odredbe koji glasi:

"... u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

- iz čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu br. 528-50-4337753 od dana 28.08.2007. godine, u dijelu odredbe koji glasi:

"... po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća..."

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Petrinjska 59,OIB:53056966535, da tužitelju Š [adresa] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike između ugovorenih i stvarno plaćenih anuiteta isplati iznos od 5.188,42 €/39.092,13 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poenado 31.prosinca 2022godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se uračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, za koje se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke do isplate,.“, i to na:

- iznos od 5,36 € od 01.12.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,31 € od 01.01.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,38 € kn od 01.02.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 6,07 € od 01.03.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,45 € od 01.04.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,31 € od 01.05.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 10,41 € od 01.06.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 10,48 € od 01.07.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 10,24 € od 01.08.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 10,20 € od 01.09.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 10,26 € od 01.10.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 19,14 € od 01.11.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 11,25 € od 01.12.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 21,28 € od 01.01.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 22,82 € od 01.02.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 23,52 € od 01.03.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 21,60 € od 01.04.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 21,97 € od 01.05.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 19,03 € od 01.06.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 16,87 € od 01.07.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 17,44 € od 01.08.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 18,58 € od 01.09.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 18,48 € od 01.10.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 17,33 € od 01.11.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 19,49 € od 01.12.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 21,23 € od 01.01.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 23,69 € od 01.02.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 23,13 € od 01.03.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 26,47 € od 01.04.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 25,84 € od 01.05.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 27,08 € od 01.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 37,78 € od 01.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 35,58 € od 01.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 36,65 € od 01.09.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 34,39 € od 01.10.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 30,77 € od 01.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 38,42 € od 01.12.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 48,15 € od 01.01.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 41,26 € od 01.02.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 43,67 € od 01.03.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 40,60 € od 01.04.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 41,15 € od 01.05.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 54,19 € od 01.06.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 54,01 € od 01.07.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 64,82 € od 01.08.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 59,27 € od 01.09.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 53,19 € od 01.10.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 52,53 € od 01.11.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 52,07 € od 01.12.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 57,97 € od 01.01.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 57,50 € od 01.02.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 57,83 € od 01.03.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 56,08 € od 01.04.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 57,27 € od 01.05.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 58,07 € od 01.06.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 56,72 € od 01.07.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 57,07 € od 01.08.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 56,05 € od 01.09.2012. god. pa sve do isplate,

- iznos od 53,85 € od 01.10.2012. god. pa sve do isplate,

- iznos od 56,20 € od 01.11.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 57,33 € od 01.12.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 56,54 € od 01.01.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 52,11 € od 01.02.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 55,87 € od 01.03.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 56,20 € od 01.04.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 54,72 € od 01.05.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 50,14 € od 01.06.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 50,02 € od 01.07.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 51,14 € od 01.08.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 52,95 € od 01.09.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 55,45 € od 01.10.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 54,16 € od 01.11.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 55,08 € od 01.12.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 56,11 € od 01.01.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 51,34 € od 01.02.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 52,66 € od 01.03.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 52,23 € od 01.04.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 50,76 € od 01.05.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 50,29 € od 01.06.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 50,51 € od 01.07.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 52,17 € od 01.08.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 53,57 € od 01.09.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 53,28 € od 01.10.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 54,49 € od 01.11.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 55,31 € od 01.12.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 54,83 € od 01.01.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 1.855,34 € od 16.01.2015. god. pa sve do isplate; sve to u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, tužitelju H (rođ. U) Stapić iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.647,93 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. siječnja 2026. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.

IV. S preostalim dijelom tužbe i tužbenog zahtjeva u odnosu na zatraženi trošak parničnog postupka preko iznosa od 3.647,93 EUR, tužiteljica se odbija, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 28. kolovoza 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 528-50-4337753, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 4,95 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 28. kolovoza 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 528-50-4337753, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti, kao i prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Financije j.d.o.o., za usluge, HB, [adresa], te saslušao tužiteljicu.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

5. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1151/2022-3 od 27. ožujka 2025. godine ovosudna presuda broj P-2723/2019-38 od 15. lipnja 2022. godine, ispravljena rješenjem istoga suda, poslovni broj P-2723/2019-39 od 23. lipnja 2022. godine ukinuta je te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje uz uputu prvostupanjskom sudu da je u nastavku postupka potrebno provesti dokaz saslušanjem svjedoka djelatnika tuženika UB.

6. U nastavku postupka tuženik je na ročištu od 15. rujna 2025. godine odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka UB.

7. Prije svega ovaj sud je odlučivao o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda, te je takav prigovor u smislu odredbe članka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje: ZZP) u kojem je između ostalih i implementirana i Direktiva Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, našao neosnovanim. Naime, odredbom članka 49. stavak 1. i 2. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako ju tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka 51. ZZP je propisano da će se prilikom ocjene je li određena odredba poštena uzeti u obzir priroda proizvoda ili usluge, koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, dok je člankom 55. ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

8. Prema članku 3. Direktive, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom u dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlo iz ugovora, time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj.

9. Budući da tužitelj ima prebivalište u [adresa], zatim da je glavni ugovor zaključen u Osijeku, te da bi tužitelj ukoliko bi se nastavio postupak dalje pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu trebao putovati na sud u Zagreb, te bi time za tužitelja nastali znatni troškovi, to ovaj sud zauzima stav da bi iz gore obrazloženih razloga primjenom odredbe članka 13. Ugovora o kreditu koje su stranke zaključile dana 28. kolovoza 2007. godine došlo do uzrokovanja znatne neravnoteže u pravima tužitelja pristupu sudu, pa su stoga ispunjene pretpostavke za primjenu članka 49. i članka 51. ZZP, te članka 3. Direktive Vijeća EEZ od 5. travnja 1993. godine čime se prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti ukazuje neosnovanim.

10. Saslušanjem tužiteljice sud utvrđuje da je ista podigla stambeni kredit kod tuženika u iznosu od 22.000,00 CHF, da je kredit prijevremeno otplatila 2014. godine, da je ona otplaćivala kredit, da je prva rata bila negdje oko 1.017,00 kn, a najviša rata bila je oko 1.400,00 kn, da pregovora s tuženikom oko ugovornih odredbi nije bilo, da joj je kredit u valuti CHF ponuđen kao najpovoljniji i najbrži, da predmetni kredit ne bi podigla da je znala kako će otplatne rate toliko porasti, da tužiteljici u banci nije objašnjeno ništa glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, da je stan koji je kupljen realizacijom predmetnog kredita koristila za osobne potrebe a u vrijeme realizacije kredita nije imala u svome vlasništvu niti OPG niti trgovačku firmu, da je ugovor o kreditu pročitala no nije tražila pojašnjenje, da je bila svjesna kako je kredit u valuti CHF i da je kamatna stopa promjenjiva no nije očekivala da će otplatna rata toliko porasti, da joj kredit u nekoj drugoj valuti nije ponuđen, da nije pokušavala iskoristiti mogućnost promjene valute kredita iz članka 9. ugovora o kreditu, da nije u pisanoj formi prigovarala promjenama kamatne stope.

11. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Financije j.d.o.o., za usluge, HB, [adresa], od 3. listopada 2021. godine, sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stope naviše od početno ugovorene kamatne stope, kao i tečajnu razliku, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 39.092,13 kn, odnosno 5.188,42 eura.

12. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, kao i dopunu očitovanja, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

13. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

14. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

15. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

16. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

17. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

18. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 2. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 4,95 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 2. citiranog Ugovora.

19. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 4,95 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 1.034,82 kn.

20. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 1.034,82 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

21. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

22. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

23. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

24. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP- a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

25. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, da su dijelovi koji se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope, jer su isti nerazumljivi, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

26. Iznos od 39.092,13 kn, odnosno 5.188,42 eura koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku promjene kamatne stope, kao i anuiteta u odnosu na tečajnu razliku u razdoblju od prosinca 2007. do zaključno do siječnja 2015. godine, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

27. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 39.092,13 kn, odnosno 5.188,42 eura osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

28. Uzimajući u obzir sve prednje utvrđeno, sud je odbio prijedlog tuženika na saslušanje javne bilježnice Mirjane Borić, kao nepodoban i nepotreban.

29. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

30. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

31. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za zastupanje na ročištima od 14. rujna 2020., 24. svibnja 2021., 3. svibnja 2022., 15. lipnja 2025., 25. studenoga 2025., 26. studenoga 2025., 10. prosinca 2025. svako po 250,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristup ročištu za objavu presude 125,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), sastav tužbe 250,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav podnesaka od 4. rujna 2020., 16. prosinca 2021., 10. siječnja 2022. i 4. ožujka 2022., svaki po 250,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), što uz trošak sudske pristojbe na tužbu 95,56 eura, sudske pristojbe na presudu 95,56 eura, te troška vještačenja u iznosu od 331,81 euro daje konačni iznos troška od 3.647,93 eura.

33. Sud nije mogao prihvatiti kao osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 5. travnja 2022. i 2. svibnja 2022. svaki u iznosu od 250,00 eura iz toga razloga što tužitelju u smislu odredbe Tarifnog broja 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12) može biti dosuđen trošak sastava četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, pa je stoga slijedom izloženog valjalo odlučiti kao pod IV. izreke presude.

Osijek, 14. siječnja 2026.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika