Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: Psp-101/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Sonji Miljak, u pravnoj stvari tužitelja GRDELIN j. d. o. o., Zadar, Ulica Stratico 1, OIB : 69437250754, zastupanog po direktoru ŠV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Mirko Butorović, odvjetnik iz Hvara, protiv tuženika pod 1) OV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladimiru Rončeviću, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Zlatka Jurline u Zadru i pod 2) ŽV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne rasprave dana 27. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika pod 1) i pod 2), te objave 14. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se tuženicima: 1. OV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŽV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uspostaviti ranije posjedovno stanje na opisanom poslovnom prostoru, koji se nalazi na adresi anagrafske oznake Zadar, Ulica Stratico 1, površine 135 m2, položen na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi ''Restoran Proto'', na način da vrate uklonjene brave ulaznih vrata predprostora, odnosno samog poslovnog prostora, odnosno uklone novopostavljene brave, u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

II. Zabranjuje se tuženicima: 1. OV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŽV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], daljnje uznemiravanje tužitelja u posjedovanju opisanog poslovnog prostora, koji se nalazi na adresi anagrafske oznake Zadar, Ulica Stratico 1, površine 135 m2, položen na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi ''Restoran Proto'', posebice mijenjanjem brave ulaznih vrata, pod prijetnjom novčane kazne, u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja“.

II. Nalaže se tužitelju da tuženicima pod 1) i 2) naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 500,00 EUR u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu odbijaju tuženici sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.

III. Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

„I. Zabranjuje se protustrankama: 1. OV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŽV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izvršavati činove smetanja posjeda predlagatelja: GRDELIN j.d.o.o., Zadar, Ulica Stratico 1, OIB: 69437250754, u odnosu na poslovni prostor, koji se nalazi na adresi anagrafske oznake Zadar, Ulica Stratico 1, površine 135 m2, položen na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi ''Restoran Proto'' te se nalaže protustrankama da omoguće predlagatelju osiguranja pristup navedenim nekretninama/poslovnom prostoru predajom odgovarajućih ključeva za otvaranje brave ulaznih vrata predprostora, odnosno samog poslovnog prostora, u roku od 8 dana od dana primitka ove privremene mjere, pod prijetnjom ovrhe i novčane kazne u iznosu od 2.000,00 EUR, koja novčana kazna će se opetovano izricati protustranka sve dok iste ne postupe po ovoj privremenoj mjeri.

II. Ovlašćuje se predlagatelj osiguranja: GRDELIN j.d.o.o., Zadar, Ulica Stratico 1, OIB: 69437250754, da putem zakonskog zastupnika ili preko treće osobe ukloni novopostavljene brave ulaznih vrata predprostora, odnosno samog poslovnog prostora koji se nalazi na adresi anagrafske oznake Zadar, Ulica Stratico 1, površine 135 m2, položen na k. č. br. [katastarska čestica], k.o. ZADAR

III. Privremena mjera ostaje na snazi do proteka roka od 30 dana od dana donošenja pravomoćne odluke u parnici zbog smetanja posjeda koju je predlagatelj osiguranja pokrenuo protiv protustranaka.

IV. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu.

V. Nalaže se protustrankama da predlagatelju osiguranja naknade trošak postupka osiguranja, u iznosu od 200,00 EUR, u roku od 8 dana“.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 14. listopada 2016. godine, između tužitelja, kao zakupnika i 1. tužene, kao zakupodavca, sklopljen je Ugovor o zakupu poslovnog prostora, koji se nalazi u [adresa], ukupne površine 135 m2. Radi se o poslovnom prostoru, odnosno restoranu, položenom na više čestica, i to k. č. br. [katastarska čestica] (u vlasništvu 1. tužene), k. o. [katastarska općina]. Odredbom članka 5. predmetnog Ugovora, određeno je trajanje zakupnog odnosa do 1. listopada 2021. godine, da bi se dodatkom (Aneksom istog), taj datum izmijenio na 1. listopada 2026. godine. Također, odredbom članka 8., koji nije mijenjan, određeno je da ''ugovor prestaje istekom vremena na koji je sklopljen'', čime je primarno definiran kao ugovor sklopljen na određeno vrijeme. Kroz vrijeme trajanja zakupnog odnosa, tužitelj je uredno ispunjavao sve preuzete obveze. Također, 1. tužena kroz svo to vrijeme, odnosno 8 godina, tužitelju nije dostavila opomenu, upozorenje, prigovor, odnosno nije istaknula bilo kakvu povredu ugovornog odnosa. U navedenom smislu, 1. tužena sve do zaključno 22. studenog 2024. godine, tužitelju nije dostavila niti pisani otkaz predmetnog Ugovora o zakupu. No, dana 22. studenog 2024. godine, prilikom dolaska u predmetni poslovni prostor (tzv. ''Restoran Proto''), osnivač i direktor tužitelja zatekli su promijenjene brave na ulaznim vratima predprostora, odnosno samom Restoranu. O tome su navedeni odmah obavijestili nadležnu postaju MUP-a te je po Policijskoj postaji Zadar, dana 6. prosinca 2024. godine, izdana Potvrda, klasa 034-04/24- 01/3279, iz koje proizlazi da je sin 1. tužene, 2. tuženi ŽV, tog dana u jutarnjim satima, promijenio brave. Osim toga, tužitelj raspolaže snimkom nadzorne kamere unutar restorana, od 22. studenog 2024. godine, na kojoj je sasvim jasno vidljiv čin nasilne i nezakonite promjene brave na ulaznim vratima zakupljenog poslovnog prostora. Tim činom, izvršenim po 2. tuženom, temeljem naloga i u korist 1. tužene, tužitelj je smetan u vršenju posjeda predmetnog poslovnog prostora, kakvo smetanje postoji i u trenutku podnošenja ove tužbe. Time su tuženi samovlasno, nezakonito i neosnovano onemogućili tužitelja u vršenju posjedovnih prava.

Predlaže se i donošenje privremene mjere. Naime, ističe se da posjed predmetnog poslovnog prostora čini osnov poslovanja tužitelja, odnosno jedini izvor sredstava, koja se ostvaruje isključivo za vrijeme ljetne turističke sezone. Obzirom na držanje i ponašanje tuženika, jasno da će isti nastojati odugovlačiti sa donošenjem pravomoćne odluke u ovoj pravnoj stvari, što će sasvim sigurno biti pogubno za tužitelja, odnosno rezultirati stečajem/prestankom postojanja. Osim toga, u predmetnom poslovnom prostoru nalazi se čitav niz vrijednih pokretnina tužitelja, poput rashladnih uređaja i vitrina pod naponom, kao i spojenih plinskih boca, cijevi pod pritiskom, koje je nužno redovito pregledavati i održavati, radi sprječavanja opasnosti i oštećenja. Slijedom svega navedenog predlaže se da im zabrani svako daljnje smetanje posjeda tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu te prijedlogu za određivanje privremene mjere. U odnosu na navode iz toč. I. do III. tužbe, tuženici ističu kako su predmet posjedovnih parnica isključivo raspravljanje o posljednjem mirnom posjedu i činu smetanja, stoga su ti navodi potpuno irelevantni za ovu parnicu. Tuženici prvenstveno ističu prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženicu OV jer ista nije dala nikakav nalog svom sinu ŽV da poduzme radnje koje se navode u tužbi. Što se tiče čina koji se desio dana 22.11.2024.g., isti nije ni protupravan, ni nedopušten. Naime, ŽV, došašvši u poslovni prostor svoje majke OV, u istom je zatekao osobe koji nisu imali nikakve veze sa tužiteljem. Te osobe su bile ĐV i IV. Da bi zaštitio imovinu svoje majke, ovdje prvotuženice, iz razloga što je zatekao nepoznate ljude u poslovnom prostoru, izmijenio je cilindar na vratima predprostora te taj isti dan poslao WA poruku u kojem ŠV, osobu ovlaštenju za zastupanje tužitelja, obavještava kako može preuzeti novi ključ. ŠV nikada na poruku nije odgovorio niti je ključ došao preuzeti. Dakle, nikakav povod za ovu tužbu tuženici nisu dali tužitelju jer istom nudili ključ, a koji ključ ŠV nije preuzeo. Dakle, tuženikov čin nije nezakonit ni protupravan, već “zaštitnički” u odnosu na imovinu prvotuženice.

U odnosu na prijedlog za određivanjem privremene mjere, isti nije utemeljen te se tuženici protive istom. Također, za određivanje privremene mjere potrebno je postojanje i tražbine - novčane ili nenovčane. Nenovčana tražbina ne predstavlja niti može predstavljati obvezu predaje poslovnog prostora, jer navedeno predstavlja činidbu, a ne tražbinu zbog čega predlaže odbiti tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev te prijedlog kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o zakupu poslovnog prostora i Aneks (l.s. 7-14), zk. izvadak za 10746/3 i /2 k. o. [katastarska općina] (l.s. 15-16), Potvrdu (l.s. 18), Izjavu (l.s. 34), prijepis poruka (l.s. 35), fotografiju od 20. studenog 2024. (l.s. 40), popis inventara (l.s. 41-45), održan je očevid na licu mjesta dana 28. travnja 2025. (l.s.64- 66), skicu sudskog očevida s fotografijama (l.s. 71-73), saslušani su zz tužitelja i tuženik pod 2) kao stranke u postupku (l.s. 92-94), saslušani su svjedoci IV i ZV na ročištu od dana 27. studenoga 2025-. (l.s. 101-103).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja da se utvrdi kako su ga tuženici smetali u mirnom posjedu nekretnine oznake čest. 10746/3 i čest. 10746/2 k. o. [katastarska općina], u naravi poslovni prostor - ''Restoran Proto“ na način da su promijenili brave, te traže zabranu svakog daljnjeg takvog ili sličnog smetanja odnosno uznemiravanja tužitelja u njegovom posjedu ubuduće.

6. Nije sporno između stranaka da je tužitelj za čin navodnog smetanja posjeda saznao u drugoj polovici studenog 2024. godine, a koji čin se odnosi na promjenu ulazne brave predprostora i samog poslovnog prostora restorana. Nesporno je i da je u tom istom vremenu brave promijenio tuženik pod 2).

Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 19. prosinca 2024. godine, to ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužba u dijelu u kojem se traži sudska zaštita zbog smetanja posjeda u odnosu na navedeni čin smetanja opisan u točki I izreke ovog rješenja podnesena u zakonskom roku propisanom odredbom čl. 21. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV).

7. Sporno je da li je čin promijene brava protupravan odnosno nedopušten. Naime, tuženici ističu da je tuženik pod 2) došašvši u poslovni prostor svoje majke OV, u istome zatekao osobe koji nisu imali nikakve veze s tužiteljem pa je reagirao u smislu zaštite majčine imovine promjenom brava o čemu da je odmah obavijestio tužitelja te ga porukom pozvao da preuzme novi ključ. Istaknut je i prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženicu pod 1) jer da ista nije dala nalog sinu da promijeni brave.

8. Iz ugovora o zakupu poslovnog prostora od dana 14. listopada 2016. između OV i Grdelin j.d.o.o. (u nastavku: ugovor o zakupu) i Aneksa između istih stranaka od dana 2. travnja 2019. (u nastavku: Aneks) proizlazi da je tuženica pod 1) dala svoj poslovni prostor u zakup tužitelju radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti na vrijeme od pet godina koje razdoblje je Aneksom produljeno do 1. listopada 2026. godine.

8.1. Dakle, tužitelj je u trenutku promijene brava na poslovnom prostoru imao valjani pravni osnov posjedovanja, a to je ugovor o zakupu i Aneks.

Tuženici upiru na članak 5. točka 3. ugovora o zakupu kojim je propisano da zakupac nema pravo poslovni prostor dati u podzakup jer u protivnom nastupa trenutačni prekid ugovora.

S druge strane tužitelj tvrdi da se ne radi o podzakupu već o namjeri da proda cijelu firmu odnosno poslovanje iste pa tako i ugostiteljsku djelatnost te u vezi s time i ugovor o zakupu koji je ugovoren do 1. listopada 2026. godine. Zainteresirani kupci bili su ĐV i IV koje su tuženici zatekli u restoranu u drugoj polovici studenoga 2024. godine nakon čega je tuženik pod 2) promijenio brave.

9. Saslušan u svojstvu svjedoka IV pojašnjava u svom iskazu da su s VV (zz tužitelja) prošli detalje oko visine najma i drugih bitnih stvari te su se dogovorili i dali mu kaparu od 10.000,00 EUR. Dogovor je bio da preuzmu kompletan posao i da od njih kupe cijelu firmu Grdelin j.d.o.o.. Prilikom dogovora VV im je rekao da je on prethodno razgovarao s OV koja da je upoznata sa svime i da mogu slobodno krenuti u posao. Nakon toga ih je VV uveo u posjed poslovnog prostora i dao im je ključeve. To je bilo negdje u drugoj polovini studenoga 2024. godine. ĐV i on su u tom prostoru bili 10 do maksimalno 15 dana te su radili određene preinake, kada su se u prostoru pojavili jedan dan ŽV i OV i rekli im da su saznali što se događa međutim da oni o tome nisu bili obaviješteni te da nisu znali za to. ŽV je promijenio bravu s time da im je rekao da će je promijeniti, a VV im je nakon toga vratio kaparu od 10.000,00 EUR. Njemu i partneru najinteresantnije u poslu kupovanja firme bio upravo predmetni lokal. VV im je rekao tko je vlasnik poslovnog prostora međutim ih nije upoznao s njom. Prvi put su vidjeli OV kada je došla u poslovni prostor sa ŽV. Ne zna da li je OV znala ili nije znala da je njima VV dao ključ, pretpostavlja da je poslije morala znati jer je živjela poviše lokala.

9.1. Sud cijeni iskaz svjedoka kao logičan i životan. Stranke nisu prigovorile istinitosti navoda svjedoka, a na sud je ostavio dojam iskrenosti. S ovim iskazom sud, a dovodeći ga u vezu s nespornim činjenicama između tužitelja i tuženika sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je zz tužitelja dao ključ restorana IV i ĐV radi uređenja i vršenja određenih preinaka sve u konačnom cilju da od njega otkupe cijelo poslovanje firme Grdelin j.d.o.o., pa tako i ugostiteljsku djelatnost u lokalu, te ih je na taj način uveo u posjed prostora. Utvrđeno je i da se prije prvog susreta u lokalu u drugoj polovini studenoga 2024. IV i ĐV nisu upoznali s OV i ŽV niti su prethodno razgovarali.

10. Zz tužitelja ŠV s druge strane u svom iskazu tvrdi da su tuženici od njega tražili da im da pola novaca koje bi ostvario prodajom svoje firme, na što nije pristao. Da je našao dva momka s kojima se načelno dogovorio da bi mu pomagali u vođenju restorana, govori o sezoni 2025. godine, i o tome je obavijestio gđu. OV, a ti momci s obzirom da su imali planovi da bi se radili Božićni domjenci 2024. godine su ušli u restoran na način da im je on (zz. tužitelja) dao ključeve restorana negdje tjedan dana prije smetanja posjeda kako bi mogli pripremiti sve za otvaranje restorana koji su te godine zatvorili negdje krajem listopada 2024. godine. Osobno odnosno fizički nije upoznao te momke s OV i ŽV. ŽV da mu je taj dan kada je saznao za promijenjenu bravu poslao poruku da dođe po novi ključ, međutim prethodno je išao na policiju prijaviti čin smetanja odnosno da su brave promijenjene i u trenutku kada je došla Šimina poruka već je bio na putu za Split.

Iskaz svjedoka ZV kao vlasnika tužitelja skladu je s iskazom zz tužitelja s tim da je dodao da osobno nije razgovarao s OV o prodaji firme niti je to smatrao za potrebnim. Realizaciju i detalje oko navedenog vodio je VV.

11. Tuženik pod 2) ŽV navodi da su u listopadu 2024. majka i on zvali ŠV da dođe na razgovor kod njih doma i rekli su mu da su čuli da prodaje firmu i da nema prodaje ugovora o zakupu, što im je ŠV potvrdio, da bi onda rekao da postoji stanoviti SV, da bi on tu dugoročno poslovao odnosno da bi se njemu prodalo poslovanje, na što su mu rekli da žele udio u dobiti ukoliko dođe do takvog dogovora. On na to nije pristao. Njihov je cilj bio da se ne dogodi prodaja firme. Nakon toga majka je došla u prostor i tamo zatekla ĐV i IV, to je već studeni 2024., potom je on došao u prostor i zatekao ih je tamo te su mu rekli da im je ŠV prodao firmu; da su dali kaparu, imali su ključ od restorana koji im je on dao, a on i majka o svemu tome nisu imali nikakvih saznanja, ŠV ništa nije rekao. Njima je rekao, jer su oni tako rekli, da im je ŠV rekao da je obavijestio majku o svemu i da će se ugovor produžiti. Nakon razgovora s njima, kada im je pojasnio kako stoje stvari, dobrovoljno su izašli iz prostora i dali mu ključ nazad, nakon čega je promijenio bravu. Obavijestio je porukom zz. tužitelja 20. studenog 2024. da će se radi svega ovoga ugovor raskinuti. Majka i on su 22. studenog 2024. poštom preporučeno poslali tužitelju obavijest o raskidu ugovora. Porukom putem mobitela ponudio je ŠV preuzimanje novoga ključa na koju poruku isti nikada nije odgovorio niti je zvao da bi preuzeo ključ.

12. Analizom stranačkih iskaza za primijetiti je da se isti ne slažu u samo jednoj bitnoj okolnosti, a to je da li je ili nije ŠV obavijestio tuženike da prodaje firmu IV i ĐV pa tako i ugovor o zakupu. Nesporno im je dao ključ lokala radi vršenja određenih preinaka i uređenja. O ostalom slijedu događaja iskazi su u bitnome suglasni. Sud je motrišta da kada se dovede u vezu iskaz svjedoka IV da OV i ŽV nikada nisu upoznali niti s njima razgovarali prije prvog susreta u lokalu s iskazom tuženika o ovoj okolnosti (da ŠV nije obavijestio tuženike da je dao ključ od restorana trećim osobama da tamo vrše radove) da je zz tužitelja uveo ĐV i IV u posjed prostora potajice i zlouporabom povjerenja.

12.1. Shodno tome sud smatra da u ponašanju tuženika pod 2) nema protupravnosti jer je postupio razumno i očekivano u takvim okolnostima – zatekao je nepoznate osobe u poslovnom prostoru te je zaštitio imovinu svoje majke promijenivši brave. Međutim, ponašanje zz tužitelja s druge strane u suprotnosti je s dobrim poslovnim običajima te načelu obveznog prava o savjesnosti i poštenju prilikom poštivanja obveza iz ugovornih odnosa, ali i u izravnoj suprotnosti s odredbom 5. točka 3. ugovora o zakupu. Naime, IV i ĐV s obzirom da u studenom 2024. još uvijek nisu kupili firmu nisu mogli stupiti u pravnu poziciju tužitelja kao zakupoprimca te ih se jedino može promatrati kao podzakupce što je ugovorom bilo nedvosmisleno zabranjeno uz posljedicu trenutnog raskida ugovora.

13. Prema odredbi čl. 20. st. 2. ZV tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

Članak 22. st. 2. ZV propisuje da sud pruža posjedovnu zaštitu u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

14. Ovdje je potrebno pojasniti da za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno je legitimiran posljednji faktični i mirni posjednik stvari čiji je posjed samovlasno smetan što u načelu vrijedi za svakog posjednika kako neposredno tako i posrednog. Temeljno načelo posjedovne zaštite jest da je samovlast zabranjena. Čin kojim se smeta tuđi posjed poduzet je samovlasno ako onaj koji ga je poduzeo nema za to ovlaštenje tj. pristanak posjednika niti je na to ovlašten temeljem zakona ili odlukom suda. U konkretnom slučaju tužitelj je neposredni posjednik temeljem ugovora o zakupu dok su tuženici posredni posjednici i to tužena pod 1) kao zakupodavac, a tuženik pod 2) kao osoba koja po nalogu i u dogovoru s tuženom pod 1) vrši određene posjedovne čini na prostoru.

15. Odredba članka 23. st. 1. ZV propisuje da je zaštitu posjeda ovlašten tražiti i posredni posjednik s time da u slučaju kad neposredni posjednik ne može ili neće ponovo preuzeti neposredni posjed koji mu je bio oduzet, posredni posjednik može za sebe zahtijevati predaju stvari.

16. Dakle, posredni posjednik ima uvijek pravo na zaštitu svojeg posrednog posjeda od samovlasnog smetanja koje bi učinila koja treća osoba. Ne samo neposredni posjednik, nego i posredni posjednik ima pravo na zaštitu, što znači da posredni posjednik ima pravo na zaštitu svojeg posrednog posjeda. Zato posredni posjednik može zahtijevati da treći vrati stvar, ali da je vrati u neposredan posjed neposrednog posjednika, čime će se ujedno i uspostaviti svi posredni posjedi koji postoje posredstvom tog posjeda. Jedino ako neposredni posjednik ne bi mogao ili ne bi htio ponovno preuzeti neposredan posjed koji mu je bio oduzet posredni je posjednik ovlašten zahtijevati da se stvar preda njemu preda u neposredan posjed.

17. I tuženik pod 2), zz tužitelja i svjedok ZV suglasno su naveli da je nakon što je tuženik pod 2) promijenio brave, što mu je po stavu ovog suda bilo dopušteno jer je štitio svoj posredni posjed od trećih osoba (IV i ĐV), porukom obavijestio zz tužitelja da može preuzeti nove ključeve od prostora s čime je nesumnjivo izrazio volju da vrati tužitelju neposredni posjed. Međutim, isti se na to oglušio uz obrazloženje da su tuženici mogli u međuvremenu mogli štogod „podmetnuti“ u prostor što da bi eventualno inkriminiralo tužitelja ili ga dovelo u probleme. Tako da nesporno ključeve nikada nije preuzeo.

18. S obzirom da tužitelj kao neposredni posjednik nije htio ponovo preuzeti neposredni posjed stvari – prostora, tuženici kao posredni posjednici zadobili su posjed za sebe s obzirom da su treće osobe dobrovoljno napustile lokal.

Zaključno, tužitelju ne pripada posjedovna zaštita jer su tuženici na zakonom dopušten način zadobili neposredan posjed i na taj način zaštitili svoj posredan posjed od samovlasnog smetanja trećih osoba. Dakle, tužitelj je voljno izgubio posjed restorana predavši ga potajice trećim osobama da bi potom odbio ponovo uspostaviti svoj neposredan posjed preuzimanjem ključeva s čime je izgubio poziciju neposrednog posjednika i pravo na posjedovnu zaštitu, a koju su na zakonit i dopušten način stekli tuženici koristeći se svojim pravom na zaštitu posrednog posjeda.

Slijedom iznijetoga trebalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. Neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije koji je istaknula tuženica pod 1) jer je u postupku utvrđeno da su tuženici djelovali zajedno i da tuženik nije promijenio brave bez suglasnosti tužene, već upravo suprotno, u dogovoru s istom kao vlasnicom prostora i zakupodavcem. Također je promašeno upiranje da se traži posjedovna zaštita na javnoj cesti jer tužitelj tužbenim zahtjevom traži zaštitu od smetanja posjeda na nekretninama koje su predmetom ugovora o zakupu (135 m2) i bile su u posrednom posjedu tužene pod 1).

20. Odredbom čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020. u nastavku - OZ) propisane su pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, pa je određeno da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili

2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

20.1. S obzirom da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine niti pretpostavke iz točaka 1. i 2. (tuženici su ponudili ključ i nema dokaza o prijetnji nenadoknadive štete) trebalo je odbiti prijedlog za određivanje privremene mjere kao neosnovan.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), a trošak priznat tuženicima sastoji se od zastupanja istih po punomoćnicima iz redova odvjetnika i to jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 2.) sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) s tim da vrijednost svakog boda iznosi 2,00 EUR što iznosi 400,00 EUR te uz PDV od 25% iznosi 500,00 EUR.

Tuženicima nije priznat preostali zatraženi trošak jer im pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak bez obzira na broj poduzetih radnji.

U Zadru, 14. siječnja 2026.

Sudac

Sonja Miljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda za u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku.

Dna:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženicima po punomoćniku