REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: K-1667/2022-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu po sucu Marijanu Bertalaniču kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Ljiljane Hrastović, u kaznenom predmetu protiv okr. VS zbog kaznenog djela iz članka 124. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO- DO-1510/2022 od 14. studenog 2022., nakon održane rasprave u prisutnosti zamjenice Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu Katarine Belančić te okrivljenice VS uz branitelja odvj. Krunu Lisca, dana 14. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Okr. VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći V i M, rođena **.**.1980. u [adresa], iz [adresa], državljanin RH, bez zanimanja, neudana, majka dvoje maloljetne djece, neosuđivana,
k r i v a j e
što je:
dana 10. lipnja 2021. oko 10.00 sati, u u stanu MS u [adresa], u nakani da MS ostavi bez pomoći, iako joj je kao njenoj osobnoj asistentici bilo poznato da je MS osoba sa 100% invaliditetom koja boluje od progresivne distrofije mišića te da koristi terapiju za visoki krvni tlak i protiv napada panike i gušenja, imenovanu odvezla do toaleta, transportirala je na WC školjku i skinula joj odjeću, da bi potom napustila stan, ostavivši MS bespomoćnu i bez mobilnog telefona, znajući da se ne može sama podići s WC školjke i svjesna da je ostavlja u stanju koje je opasno za njen život jer se uslijed tjeskobe, preplašenosti i panike mogla ugušiti,
dakle, nemoćnu osobu koja joj je povjerena ostavila bez pomoći u prilikama koje su opasne za njen život,
čime je počinila kazneno djelo protiv života i tijela - napuštanje nemoćne osobe - opisano i kažnjivo po članku 124. Kaznenog zakona,
pa joj se temeljem članka 304. stavak 1. Kaznenog zakona izriče KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI
Temeljem članka 55. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona okrivljenici se
ZAMJENJUJE KAZNA ZATVORA RADOM ZA OPĆE DOBRO
na način da se 1 (jedan) dan kazne zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada.
Ako se okrivljenica u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja.
Ako okrivljenica svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti.
Temeljem članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku okrivljenica se oslobađa obveze podmirenja troškova kaznenog postupka.
Obrazloženje
Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu je uvodno označenom optužnicom optužilo okrivljenicu VS da je počinila kazneno djelo činjenično i pravno opisano u izreci.
Pozvana da se očituje o osnovanosti optužnice, okrivljenica je izjavila da ne priznaje počinjenje kaznenog djela za koje je optužena.
U dokaznom postupku su ispitani okrivljenica VS i oštećenica MS, uz suglasnost stranaka su pročitani zapisnici o iskazima svjedoka VSA, GS i MSA, pročitana i pregledana je dokumentacija koja prileži spisu i to službena zabilješka o dojavi s pripadajućim izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju (listovi 2-3) te izvod iz kaznene evidencije za okrivljenicu (list 58).
Okrivljenica VS je u svojoj obrani prilikom prvog ispitivanja pred policijskim istražiteljem navela da je radila kod oštećenice do 10. lipnja 2021., kada je otišla iz njenog stana. Prije toga su se dogovorile da će ona otići, te joj je oštećenica isplatila plaću, ali ne kako je dogovoreno, pa joj je rekla da to nije sav novac koji joj je dužna isplatiti, na što joj je oštećenica rekla da uzme novac i ode iz stana. Kod oštećenice se zaposlila u siječnju 2021. i to preko kolegice s kojom je radila u staračkom domu. Nisu sklopile nikakav ugovor o radu. Stanovala je zajedno s oštećenicom u njenom stanu. U početku nije plaćala hranu i smještaj, ali nakon tri mjeseca je morala početi kupovati svoju hranu jer je oštećenica prestala kupovati namirnice. Bila je zadovoljna poslom kod oštećenice. O istoj je brinula 24 sata budući je ista invalid, nepokretna u invalidskim kolicima. Pomagala joj je na način da ju je dizala iz kreveta, vodila na WC, tuširala ju, kuhala joj tri obroka dnevno, vodila ju u grad i slično. U stan je dolazila i medicinska sestra koja je oštećenici davala lijekove te joj pomagala s tuširanjem. Kada je dana 10. lipnja 2021. odlazila iz stana oštećenice, ista je ostala sama u stanu. Ostavila ju je u dnevnom boravku. Ne zna je li netko trebao doći k njoj. Oštećenica u njenoj prisutnosti nije nikada sama sjela na WC školjku. Nije joj poznato da li je ista uopće u stanju to sama učiniti. U svojoj obrani na raspravi je navela da toga dana nije ostavila oštećenicu da sjedi na WC školjci, kako joj je stavljeno na teret, već ju je ostavila u dnevnom boravku. Ne zna zbog čega je oštećenica pozvala policiju. Ona je inače pomagala oštećenici da se prebaci iz invalidskih kolica na WC školjku i obratno, ali je, iako boluje od distrofije, mogla bez njene pomoći i sama to učiniti. Upitana zbog čega je u svojoj obrani prilikom prvog ispitivanja pred policijskim istražiteljem navela suprotno, odgovorila je da u vezi toga nema ništa za reći.
Analizirajući takvu obranu okrivljenice, a dovodeći ju u vezu s iskazima oštećenice MS, svjedoka VSA i MSA, ovaj sud je istu u dijelu u kojem je navela da je toga dana prilikom odlaska iz stana oštećenice istu ostavila u dnevnom boravku, a ne na WC školjki kako joj je stavljeno na teret, te da se ista mogla sama bez tuđe pomoći prebaciti iz invalidskih kolica na WC školjku i obratno, ocijenio iskonstruiranom i životno nelogičnom, te kao takvom usmjerenom isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti. To iz razloga što je takva njena obrana u izravnoj suprotnosti s vjerodostojnim iskazom oštećenice MS, potkrijepljenom iskazima svjedoka VSA i MSA, koje su prilikom dolaska u stan oštećenice istu zatekle kako bespomoćno sjedi na WC školjki, Osim toga, okrivljenica nije ponudila nikakvo logično objašnjenje zbog čega je onda na mjesto događaja pozvana policija. I konačno, valja ukazati na to da je okrivljenica tijekom postupka mijenjala svoju obranu, pa je tako u svojoj obrani prilikom prvog ispitivanja pred policijskim istražiteljem navela kako ne zna da li se oštećenica mogla sama, bez tuđe pomoći, prebaciti iz invalidskih kolica na WC školjku i obratno, dok je u svojoj obrani na raspravi pred sudom decidirano navela da je oštećenica mogla sama to učiniti.
Oštećenica kao svjedok MS je u svom iskazu (listovi 20,61) navela da je 100% invalid s dijagnozom progresivne distrofije mišića, koja bolest se manifestira na način da se ne može brinuti sama o sebi već ovisi o pomoći drugih osoba odnosno asistenta koji 24 sata dnevno mora voditi brigu o njoj te joj pomagati u svakodnevnim aktivnostima. Ne sjeća se više kako, ali misli da je putem Facebook- a pronašla okrivljenicu. Prilikom dogovaranja uvjeta rada dogovorile su da će ista primati plaću u iznosu 4.500,00 kuna, a ona će snositi sve druge troškove njenog stanovanja i prehrane. Okrivljenica se o njoj brinula od polovice veljače 2021. do 10. lipnja 2021., kada ju je ostavila bespomoćnu na WC školjki i otišla iz stana. Nije imala primjedbi na njen rad i dobro su se slagale dok je radila kod nje. Tijekom svibnja 2021. primijetila je promjene kod okrivljenice, koje je pripisala činjenici da je ista upoznala dečka. Očito je zbog toga počela zapostavljati svoje obveze prema njoj, pa su se u vezi toga znale sukobiti. Dana 10. lipnja 2021. otišla je u banku kako bi podigla novac kojim će okrivljenici isplatiti plaću. Kada se vratila u svoj stan, okrivljenica joj je priopćila kako više ne želi raditi za nju. Rekla joj kako s njene strane nije korektno da ju ostavlja bez najave, iako su dogovorile najavu 15 dana ranije, kako bi ona stigla pronaći novog asistenta. Potom ju je zamolila da raspakira stvari koje je ona kupila na tržnici te da je odvede do WC-a, na što je okrivljenica ljutito uzela stvari te ih odložila u kuhinji, nakon čega ju je odvezla u kupaonu, s kolica ju prebacila na WC školjku, skinula joj donji dio trenirke i gaćice, te joj rekla da odlazi. Na to ju je ona upitala ne misli li ju valjda tako ostaviti, na što joj je okrivljenica rekla da misli, a kada ju je zamolila da joj barem doda mobitel, okrivljenica je to odbila učiniti, nakon čega je otišla iz stana ostavivši ju samu i bez mobitela, iako je znala da se sama ne može dignuti s WC školjke. Osim toga, okrivljenici je bilo poznato da ona uzima terapiju za visoki krvni tlak i protiv napadaja panike i gušenja, ali ju je uprkos tome ostavila samu na WC školjki i bez mobitela. Nakon 45 minuta njenog zapomaganja i zvanja upomoć, čula ju je susjeda JS, s kojom je uspostavila kontakt kroz zatvorena ulazna vrata njenog stana te joj izdiktirala broj mobitela njene sestre BS. Nakon toga je njena sestra poslala svoju asistenticu FS, koja je došla u njen stan te ju prebacila s WC školjke na kolica. U stan su došli susjedi i policija. Takav postupak okrivljenice ju je toliko uznemirio da je morala zatražiti psihološku pomoć u Psihijatrijskoj bolnici ''Sveti Ivan''. Pojasnila je da se u invalidskim kolicima s elektromotorom može samostalno kretati, ali se ne može samostalno prebaciti iz kolica na WC i obratno, otvoriti vrata, ući u dizalo i sl., već joj ej za te radnje potrebna pomoć asistenta. Nakon što me je okrivljena ostavila na WC školjci i otišla iz stana za sobom je zaključala ulazna vrata stana na način da je ista samo zalupila za sobom. Rezervni ključ od stana se inače nalazio kod njene sestre.
Analizirajući i ocjenjujući iskaz oštećenice MS, kako pojedinačno tako i u vezi s ostalim izvedenim dokazima, ovaj sud ga je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan. Konkretno, ovaj sud vjeruje njenom iskazu u kojem je detaljno, okolnosno i životno uvjerljivo opisala na koji način ju je okrivljenica ostavila samu i bespomoćnu na WC školjki, bez mobitela, znajući pritom da je zbog distrofije od koje boluje nepokretna i da se ne može sama bez tuđe pomoći podići s WC školjke i prebaciti u invalidska kolica, te da mora uzimati lijekove protiv napadaja panike i gušenja koje kod nje izazivaju takve situacije. Osim toga, takav njen iskaz je potkrijepljen iskazima svjedoka VSA i MSA, iz kojih proizlazi da su prilikom dolaska u stan oštećenice istu zatekle kako bespomoćno sjedi na WC školjki.
Svjedok GSA je u svom iskazu (list 53) navela da je oštećenica MS njena susjeda koja živi u istoj zgradi kao i ona. Toga dana je izlazila van iz svog stana. Budući da oštećenica živi u stanu odmah do njenog, prilikom izlaska iz stana je čula zapomaganje iz stana oštećenice. Odmah je nazvala policiju. Prije dolaska policije, netko je došao do ključa stana oštećenice te ga otključao. Ušla je u stan oštećenice te zatekla istu samu kako sjedi na WC školjki. Bila je vidno uplašena i uznemirena, te joj rekla da ju je njena pomoćnica ostavila na WC školjki i otišla. Ona je obrisala oštećenicu te joj pomogla da se prebaci s WC školjke u invalidska kolica. Oštećenica je inače potpuno nepokretna, može samo micati glavom i prstima tipkati po mobitelu, te u tom trenutku zbog svoje bolesti distrofije nije mogla sama ustati s WC školjke.
Svjedok JSA je u svom iskazu (list 25) navela da je zaposlena u Crvenom križu na poslovima terenskog njegovatelja, a njen zadatak je pružanje pomoći osobama s invaliditetom prilikom transporta radi obavljanja higijene, hranjenja, presvlačenja i drugih potreba korisnika. Radeći taj posao, upoznala je sestru oštećenice BS, kojoj je pomagala nekoliko mjeseci budući da ista također boluje od atrofije mišića kao i oštećenica. Toga dana ju je nazvala ista te joj dala adresu oštećenice zamolivši je da ode k njoj kako bi joj pomogla u transferu s WC školjke u invalidska kolica. Rekla joj je da je oštećenicu njena njegovateljica ostavila samu na WC školjki bez mobitela, zbog čega je oštećenica vikala i dozivala u pomoć, što su čuli susjedi i javili njoj. Kada je stigla do stana oštećenice, zatekla je otvorena vrata njenog stana, ispred kojeg je sjedilo nekoliko susjeda. Susjedi su ju uveli u stan, u kojem je zatekla oštećenicu kako sjedi na WC školjci skinutih gaćica i donjeg dijela trenirke. Ona ju je odmah prebacila s WC školjke u invalidska kolica. Oštećenica je bila uplakana, uplašena, ljuta, nemoćna i uznemirena. Rekla joj je da ju je asistentica ostavila samu na WC školjci bez mobitela, zaključanu u stanu.
Svjedok GS je u svom iskazu (list 23) navela da okrivljenicu VS poznaje dugi niz godina. Bilo joj je poznato da ista radi kod oštećenice MS te da je bila zadovoljna s tim poslom. Budući da je ona u to vrijeme tražila posao, okrivljenica joj je ponudila da i ona radi kod oštećenice kao njen osobni asistent i to kada okrivljenica koristi slobodne dane. Dogovorila je s oštećenicom rad na 4 sata dnevno. S radom je trebala započeti dana 10. lipnja 2022., kada je okrivljenica trebala započeti korištenje godišnjeg odmora u trajanju od 10 dana. Oko 12,15 sati ju je suprug dovezao do stana oštećenice. Pred ulaznim vratima stana je zatekla dva policijska službenika, sestru oštećenice i još dvije njoj nepoznate osobe. Po ulasku u stan zatekli su oštećenicu u invalidskim kolicima u dnevnom boravku. Ista je plačući ispričala kako ju je okrivljenica ostavila na WC školjki bez vode i mobitela. Kasnije je od oštećenice doznala da je bila zadovoljna s radom okrivljenice, da joj je nejasno zašto je ista toga dana postupila tako prema njoj, te da smatra kako je okrivljenica promijenila svoje ponašanje nakon što je upoznala dečka u kojeg se zaljubila i s istim imala probleme, a zbog čega je počela izbjegavati svoje radne obveze prema njoj.
Analizirajući i ocjenjujući iskaze svjedoka VSA, MSA i GS, kako pojedinačno tako i u međusobnoj vezi, ovaj sud ih je u cijelosti ocijenio vjerodostojnima, budući da su sami po sebi logični i uvjerljivi, te međusobno neproturječni.
Iz izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju na mjestu događaja koji prileži na listu 3 spisa proizlazi da su policijski službenici II. policijske postaje Zagreb dana 10. lipnja 2022., dolaskom na intervenciju na mjestu predmetnog događaja u [adresa], zatekli MS, GSA, FS i GS, te s istima obavili obavijesni razgovor.
Temeljem analize i ocjene izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u međusobnoj vezi, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenica počinila kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret i to na način opisan u izreci.
Nesporne su činjenice da je oštećenica Vesna Škulić 100% invalid koja boluje od progresivne distrofije mišića te je kao takva vezana za invalidska kolica, da uz to uzima lijekove protiv povišenog krvnog tlaka te napadaje panike i gušenja, da je okrivljenica VS u inkriminirano vrijeme bila njena osobna asistentica koja je brinula o njoj te joj pružala pomoć u obavljanju svakodnevnih aktivnosti koje ista nije mogla samostalno obavljati, te da ju je dana 10. lipnja 2021. ostavila samu u njenom stanu. Na osnovu vjerodostojnog iskaza oštećenice, potkrijepljenog iskazima svjedoka VSA, MSA i GS, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je toga dana okrivljenica ostavila oštećenicu u njenom stanu samu i bespomoćnu na WC školjki, bez mobitela. Budući da je okrivljenica živjela zajedno s oštećenicom u njenom stanu i o njoj brinula 24 sata dnevno, znala je da je ista zbog distrofije od koje boluje nepokretna te da se ne može sama bez tuđe pomoći podići s WC školjke i prebaciti u invalidska kolica, te da mora uzimati lijekove protiv napadaja panike i gušenja koje kod nje mogu izazvati takve stresne situacije. Takvim postupanjem okrivljenica je ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela koje joj je stavljeno na teret. Djelo je počinila s izravnom namjerom jer je bila svjesna nemoći oštećenice kao invalidne osobe, te opasnosti za njen život izazvane stresnom situacijom u koju ju je ona dovela, slijedom čega je ovaj sud okrivljenicu proglasio krivom.
Odlučujući o vrsti kaznenopravne sankcije koju treba izreći okrivljenici, ovaj sud je ocijenio da se zakonom određena svrha kažnjavanja u odnosu na istu može postići samo izricanjem bezuvjetne kazne zatvora. To iz razloga što je prilikom počinjenja predmetnog kaznenog djela iskazala brutalnu bezobzirnost prema oštećenici kao invalidnoj osobi, dovodeći ju u krajnje ponižavajući položaj. Odmjeravajući izrečenu kaznu zatvora ovaj sud je kao olakotnu okolnost uzeo u obzir da je okrivljenica prema podacima iz kaznene evidencije do sada neosuđivana, dok je s druge strane kao otegotnu uzeo u obzir prethodno već navedenu okolnost. Slijedom svega navedenog, izrečena joj je kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, koja joj je zamijenjena radom za opće dobro. Takvu odluku sud temelji na ocjeni da, obzirom na sve prethodno navedene okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije, za ostvarenje zakonom određene svrhe kažnjavanja nije potrebno izvršenje kazne zatvora.
Iako je okrivljenica proglašena krivom, ovaj sud ju je temeljem članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku oslobodilo obveze da podmiri troškove kaznenog postupka, budući da bi plaćanjem istih po ocjeni ovog suda bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje njene maloljetne djece.
U Zagrebu, 14. siječnja 2026.
S U D A C:
Marijan Bertalanič
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 primjerka ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DOSTAVNA NAREDBA:
1. OKDO Zagreb,
2. VS
3. odvj. Kruno Lisac
NAREDBA PISARNICI:
1. osuđujuća presuda, nepravomoćna
2. upiši u upisnik "K"