REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4561/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Treće ekonomske škole, OIB: 22254684890 iz Zagreba, Trg J. F. Kennedya 5, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Kalauz, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Renata Živanović, odvjetnica u Zagrebu, radi iseljenja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-390/2025-2 od 7. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps- 209/2020-27 od 18. veljače 2025., na sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-390/2025-2 od 7. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-209/2020-27 od 18. veljače 2025.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
"1. može li se pravo stečeno temeljem Zakona o stambenim odnosima kao pozitivnog propisa u vrijeme nastanka pravnog odnosa, zaključenja Ugovora o radu kao i kasnijih upravnih odluka prednika tužitelja ukinuti na štetu pojedinca donošenjem kasnijeg Zakona o najmu stanova, kako to tumači drugostupanjski sud, a imajući u vidu opće pravno načelo da u građanskom i upravnom pravu retroaktivnost nije poželjna ako negativno utječe na prava i pravne interese pojedinaca, što je i Ustavom RH zaštićena kategorija?
2. može li, prema testu razmjernosti, doista predaja u posjed suterenskog prostora tužitelju biti legitimni cilj od životne važnosti za gospodarsku dobrobit zemlje i ekonomski rast, kako to navodi drugostupanjski sud i važniji od prava na dom pojedinca koji, ponavlja se, nije u isti dom uselio bez valjane pravne osnove, u njemu boravi 60 godina i koji je u njega uselio uz obvezu prednika tužitelja da mu osigura zamjenski stan kada se za to steknu uvjeti kako su se i stekli, koji je ujedno i „žrtveno janje” naše legislative obzirom je svoje stanarsko pravo (stana koji bi sad već odavno otkupio da je u njemu ostao) bio primoran dati u zamjenu za korištenje stana za službene potrebe jer mu je to bilo uvjetovano Ugovorom o radu te je u ovu situaciju doveden nepoštivanjem ugovornih obveza pravnog prednika tužitelja da mu osigura zamjenski stan?
3. nije li se legitimni cilj mogao postići blažom mjerom na način da tužitelj ispuni ugovornu obvezu svog prednika i osigura tuženiku zamjenski stan, što je svakako u mogućnosti, kako navodi i prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke?".
Pored pitanja tuženik se poziva i na zaštitu Ustavnog i Konvencijskog prava na dom.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu uopće nisu jasno naznačeni razlozi važnosti iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Što se pak tiče zaštite Ustavnog i Konvencijskog prava tuženiku valja odgovoriti da su sudovi proveli detaljan test razmjernosti koji su precizno i detaljno obrazložili, pa takva povreda nije učinjena. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.a st. 2. i 3. ZPP-a riješeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 14. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
