REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1008/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Matija Bartol, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. OIB: 26187994862 Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Matije Bartola, odvjetnika, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 14. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. OIB: 26187994862 Zagreb, Vatroslava Jagića 33, da tužiteljici ĆŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 2.900,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. OIB: 26187994862 Zagreb, Vatroslava Jagića 33, da tužiteljici ĆŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu) isplati iznos od 385,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 385,00 eur tekuće od 14. svibnja 2025. do 13. siječnja 2026. godine.

IV Odbija se do tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 439,00 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. V Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 1.840,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu dana 03. lipnja 2025. podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi je navela da je 03. studenog 2024. zadobila ozljedu na radu kod poslodavca Kaufland Hrvatska k.d., na način da se prilikom čišćenja prostora spotaknula i pala te je zadobila prijelom kosti desne šake. Navedena ozljeda priznata je kao ozljeda na radu od strane HZZO-a rješenjem od 06. prosinca 2024. godine. Tužiteljica smatra da je za štetu pretrpljenu u štetnom događaju odgovoran njezin poslodavac koji odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a s obzirom da je tužiteljičin poslodavac osiguran kod tuženika temeljem ugovora o osiguranju odgovornosti prema radnicima, tužiteljica smatra da joj je štetu dužan nadoknaditi tuženik. Tužiteljica je tuženiku 13. svibnja 2025. podnijela odštetni zahtjev koji je tuženik odbio dopisom od 27. svibnja 2025. godine.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 07. studenog 2025. tužiteljica na ime naknade štete potražuje ukupni iznos od 3.724,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. svibnja 2025. do isplate i to:

- za fizičke bolove 1.530,00 eur,

- za strah 1.000,00 eur,

- za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 600,00 eur,

- za tuđu pomoć i njegu 594,00 eur.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da priznaje činjenicu da je tužiteljičin poslodavac na dan štetnog događaja kod tuženika imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti broj: 078700108982. Tuženik je osporio nastanak štetnog događaja na način opisan u tužbi, osporio je odgovornost svog osiguranika i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik je osporio dinamiku nastanka štetnog događaja jer je u prijavi o ozljedi na radu navedeno da se tužiteljica spotaknula na nogu kupca na odjelu voća i povrća, a u tužbi je navedeno da je obavljala poslove čišćenja kojom prilikom se spotaknula i pala. Tuženik je naveo da u ponašanju njegovog osiguranika nije bilo propusta koji bi utjecao na nastanak štetnog događaja već je šteta nastala isključivo zbog tužiteljičine nepažnje na koju poslodavac nije mogao utjecati niti izbjeći posljedice. Tuženik tvrdi da tužiteljica nije primijenila dužnu pažnju pri obavljanju redovitog radnog zadatka na uobičajeni način. Tuženik je osporio zatraženi tijek zakonske zatezne kamate.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u e-mail korespondenciju (list 6, 30- 32 spisa), prijavu o ozljedi na radu (list 7-10), medicinsku dokumentaciju tužiteljice, odštetni zahtjev od 13. svibnja 2025. (list 26-27), obavijest o neosnovanom odštetnom zahtjevu od 27. svibnja 2025. (list 28-29). Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka ĆŠ (list 47-49). U postupku je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu dr. Jošku Filipušiću (list 56-58).

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu utvrđeno je da je tužiteljica 02. studenog 2024. za vrijeme radnog vremena zadobila ozljedu na radu prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta kod tuženika, na način da se spotaknula na nogu kupca na odjelu voća i povrća.

7. Na ročištu održanom 09. listopada 2025. sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice koji je izjavila da je u vrijeme štetnog događaja bila zaposlena kod poslodavca Kaufland Hrvatska na radnom mjestu blagajnica. U vrijeme štetnog događaja vraćala je robu koju su kupci ostavili na blagajni, na police i prolazila je između police za voće i police s drugim proizvodima. Kupac je stajao leđima okrenut tužiteljici i gledao u policu s drugim proizvodima, tužiteljica je prolazila pored tog kupca i kada je zakoračila unaprijed, kupac je krenuo unatrag, tužiteljica je zapela za njegovu nogu, kupac je gurnuo nogu tužiteljici u raskorak i tužiteljica je pala prema naprijed i udarila je rukom u pod. Pod je bio izrađen od keramičkih pločica, bio je suh, a tužiteljica je nosila radne cipele s gumenim potplatom i metalnim kapicama s gornje strane. Prolaz između polica u kojem se desio štetni događaj bio je uzak (širine oko 1,5 metar).

8. Svjedok ĆŠ, voditelj poslovnice, koji je bio nadređen tužiteljici, je prilikom saslušanja izjavio da nema neposrednih saznanja o štetnom događaju jer u to vrijeme nije bio na poslu, ali ga je o istom obavijestila njegova zamjenica KŠ koja mu je rekla da je tužiteljica bila na pauzi, da je išla kupiti hranu, spotaknula se na košaricu, pala i dočekala na ruku. Izjavio je da se u prijavu o ozljedi na radu upisuje opis događaja na temelju izjave ozlijeđenog radnika i voditelja koji je prisutan na poslu, a to je bila KŠ.

9. Temeljem iskaza tužiteljice sud je zaključio da se štetni događaj desio za vrijeme dok je tužiteljica obavljala poslove svog radnog mjesta kod poslodavca Kaufland Hrvatska k.d., te da se tužiteljica spotaknula na nogu kupca koji je zakoračio unatrag prema tužiteljici za vrijeme dok joj je bio okrenut leđima.

10. Temeljem iskaza svjedoka ĆŠ sud nije utvrdio niti jednu relevantnu činjenicu jer isti nije bio očevidac štetnog događaja, nije bio prisutan na poslu u vrijeme štetnog događaja pa nema neposrednih saznanja o štetnom događaju.

11. Člankom 111 Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

12. Člankom 25 Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14) propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13. Iz navedenih odredaba zakona proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu.

14. Tužiteljica je kao zaposlenica društva Kaufland Hrvatska k.d. morala prolaziti kroz trgovinu kako bi obavila svoje radne zadatke, a prostor trgovine u kojoj se desio štetni događaj predstavlja tužiteljičino mjesto rada. Otklanjajući svoju odgovornost tuženik je naveo da šteta koju je tužiteljica pretrpjela nastala zbog njezine nepažnje jer nije primijenila dužnu pažnju pri obavljanju redovitog radnog zadatka na uobičajenom mjestu rada. Tuženik nije naveo u čemu se konkretno sastoji propust tužiteljice, odnosno što je tužiteljica pogrešno i nepažljivo učinila, a što je prema tvrdnji tuženika dovelo do nastanaka štetnog događaja. To znači da tuženik nije dokazao da postoje činjenice iz kojih bi proizlazilo da je tužiteljica svojim propustom odnosno nepažnjom uzrokovala nastanak štetnog događaja. Tuženik također nije dokazao niti jednu okolnost iz koje bi proizlazilo da tužiteljičin poslodavac nije odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju. To znači da tuženik nije dokazao da postoje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornosti pa je sud zaključio da je osiguranik tuženika-tužiteljičin poslodavac po principu objektivne odgovornosti odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju.

15. Tuženik je s tužiteljičinim poslodavcem Kaufland Hrvatska k.d. sklopio policu osiguranja odgovornosti broj: 078700108982 kojom je osigurao odgovornost (što proizlazi iz odgovora na tužbu) pa tuženik odgovara za štetu tužiteljici na isti način kao što odgovara tužiteljičin poslodavac

16. Odgovornost tuženika za štetu temelji se na polici osiguranja odgovornosti broj: 078700108982 koju je tuženik sklopio s tužiteljičinim poslodavcem.

17. U prijavi o ozljedi na radu upisano je da je tužiteljica ozlijeđena na način da se spotaknula na nogu kupca na odjelu voća i povrća, a temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužiteljičinu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno članku 129 stavak 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine 80/2013, 137/2013, 98/2019 i 33/2023) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužiteljici priznao ozljedu od 02. studenog 2024. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 7-10 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja tužiteljičin poslodavac podnio žalbu (niti je to tvrdio tijekom postupka) što znači da je rješenje HZZO-a kojim je tužiteljici priznata ozljeda na radu ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, postalo pravomoćno.

18. Pitanje da li je ozljeda koju je tužiteljica zadobila 02. studenog 2024., ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu članka 12 stavak 1 ZPP-a. S obzirom da je o tom pitanju nadležno tijelo (HZZO) donijelo odluku, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku. S obzirom da je rješenjem HZZO-a utvrđeno da ozljeda koju je tužiteljica zadobila u utuženom štetnom događaju, predstavlja ozljedu na radu, sud je utvrdio da navedena ozljeda predstavlja ozljedu na radu za koju poslodavac odgovara po principu objektivne odgovornosti. Sud nije ovlašten preispitivati pravilnost odluke koju je HZZO donio u upravnom postupku i kojom je tužiteljici priznao ozljedu od 02. studenog 2024. kao ozljedu na radu.

19. S obzirom da je rješenjem HZZO-a utvrđeno da ozljeda koju je tužitelj zadobio u utuženom štetnom događaju, predstavlja ozljedu na radu, sud je utvrdio da je za štetu pretrpljenu u štetnom događaju odgovoran tužiteljičin poslodavac, a budući da je tužiteljičin poslodavac s tuženikom sklopio policu osiguranja od odgovornosti, štetu pretrpljenu u štetnom događaju, tužiteljici je temeljem police osiguranja, dužan nadoknaditi tuženik kao osiguravatelj tužiteljičinog poslodavca.

20. Radi utvrđenja ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu dr. Jošku Filipušiću. Uz suglasnost parničnih stranaka vještačenje je provedeno po jednom vještaku i to kirurgu te da vještak kirurg vještači i strah. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom baze V kosti desne šake. Tužiteljica je nosila imobilizaciju do 11. prosinca 2024., a ozljeda je zbrinuta konzervativno postavljanjem imobilizacije. Tužiteljičino liječenje trajalo je do 28. travnja 2025., kada je nađena nepotpuna ekstenzija malog prsta, a do zatvaranja šake malim prstom do dlana nedostajao je 1 cm. .Uslijed zadobivenih ozljeda tužiteljica je trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od tri dana, srednje jaki bolovi trajali su osam dana, a manji bolovi kumulativne naravi bili su prisutni šest tjedana. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takvi ulaze u pojačane napore. Tužiteljica je pretrpjela primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljnjeg liječenja bio je prisutan sekundarni strah i to jači dva dana, srednji tri dana i manji četiri dana. Kasni strah slabijeg intenziteta u trajanju od 30 dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja. Kod tužiteljice je zbog zaostalog ograničenja pokretljivosti i stanja nakon prijeloma jedne kosti šake došlo do smanjenja životne aktivnosti za 3% trajno. Shodno tome tužiteljica će morati ulagati pojačane napore. Kod tužiteljice nije zaostalo naruženje. Dok se nalazila na kućnom liječenju tužitelju je bila potrebna pomoć i njega druge osobe dva sata dnevno od 02. studenog 2024. do 11. prosinca 2024., jer je nosila imobilizaciju. Nakon toga još 30 dana po jedan sat dnevno zbog ortoze, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova i svih težih svakodnevnih aktivnosti.

21. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka jer je sačinjen objektivno i stručno, a parnične stranke nisu imale primjedbe na medicinsko vještačenje.

22. Cijeneći intenzitet i trajanje straha i fizičkih bolova utvrđenih u nalazu i mišljenju od 22. listopada 2025., sukladno članku 1100 ZOO-a, sud je zaključio da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete pripada ukupni iznos od 2.900,00 eur (za fizičke bolove 1.300,00 eur, za strah 1.000,00 eur i za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 600,00 eur).

23. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega dva sata dnevno kroz 40 dana (od 02. studenog 2024. do 11. prosinca 2024. – 80 sati) i nakon toga jedan sat dnevno kroz 30 dana, što znači da je tužiteljici bila potrebna pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 110 sati. Uzimajući da cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 3,50 eur, sud je zaključio da tužiteljici na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada ukupni iznos od 385,00 eur.

24. Iz navedenog proizlazi da tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete pretrpljene u štetnom događaju pripada ukupni iznos od 3.285,00 eur.

25. Tužiteljici je na iznos naknade neimovinske štete od 2.900,00 eur dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od 14. svibnja 2025. do isplate jer je tužiteljica toga dana tuženiku podnijela odštetni zahtjev (što je vidljivo iz tužiteljičinog e-maila na listu 30 spisa), a obveza pravične novčane naknade, sukladno članku 1103 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15) dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe.

26. Tužiteljici je na iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 385,00 eur dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude 14. siječnja 2026. jer je donošenjem presude utvrđen točan iznos naknade za tuđu pomoć i njegu koji je tuženik dužan isplatiti tužiteljici. Iz navedenog razloga sud je odbio tužiteljičin zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 385,00 eur tekuće od 14. svibnja 2025. do 13. siječnja 2026. godine.

27. Tužiteljici je na ime naknade neimovinske i imovinske štete dosuđen ukupni iznos od 3.285,00 eur, a preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 439,00 eur sud je odbio kao neosnovan.

28. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 78/2015 i 156/2022, 155/2023).

29. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 2 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

30. Sud je zaključio da tužiteljev kvalitativni uspjeh u sporu iznosi 100% jer je tužitelj u cijelosti dokazao odgovornost tuženika i osnovanost tužbenog zahtjeva. U kvantitativnom dijelu tužitelj je uspio u sporu sa 88%, što znači da je tužitelj uspio u sporu sa 94%.

31. Sukladno članku 154 stavak 2 ZPP-a sud je utvrdio da je tuženik uspio u sporu sa 6%, što znači da tužitelju pripada naknada parničnog troška u omjeru od 88%.

32. Tužitelju je priznata nagrada za sastav odštetnog zahtjeva od 13.05.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 32), za sastav tužbe od u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), za sastav podneska od 23.06.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 01.09.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 09.10.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 07.11.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 18.12.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1).

33. Ukupan trošak tužiteljice iznosi 1.400,00 eur, a s obzirom da je tužiteljica uspjela u sporu sa 94%, što umanjeno za uspjeh tuženika od 6% iznosi 88%, tužiteljici na ime parničnog troška pripada iznos od 1.232,00 eur. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 308,00 eur i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eur, pa je tužiteljici na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 1.840,00 eur.

34. Tužiteljici je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

35. Tužiteljici nije priznata nagrada za sastav podneska od 13. listopada 2025., jer navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, u smislu članka 155 ZPP- a.

36. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 14. siječnja 2026.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Tuženiku