Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11865/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni Sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić Prester u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika AU, zbog prekršaja iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja, Policijske uprave primorsko goranske, Postaje prometne policije Rijeka, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-4543/2023-6, od 20. listopada 2025. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Policijske uprave primorsko goranske, Postaje prometne policije Rijeka, kao neosnovana i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik AU proglašen je krivim zbog prekršaja članka iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 30 dana, uz primjenu mjere upozorenja uvjetne osude, pa se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 12 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.
Okrivljenik je prvostupanjskom presudom obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 EUR-a, u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu ovlašteni tužitelj zbog odluke o sankcijama, jer da izrečena uvjetna kazna zatvora s rokom kušnje od 12 mjeseci nije odgovarajuća sankcija za okrivljenika i za prekršaj koji je počinio, te da istom treba izreči bezuvjetnu kaznu zatvora i predloženu zaštitnu mjeru.
Žalitelj predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu.
3. Žalba ovlaštenog tužitelja nije osnovana.
4. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona – dalje PZ, ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom ovlaštenog tužitelja, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. PZ-a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti.
5. Prvostupanjski je Sud prilikom odlučivanja o kažnjavanju vrednovao i uzeo u obzir sve okolnosti na strani okrivljenika od utjecaja na sankcije, te je svoju odluku u tom dijelu valjano obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud. Izrečena kazna zatvora uz primjenu mjere upozorenja uvjetne osude i rokom kušnje u trajanju od 12 mjeseci primjerena je težini prekršaja i subjektivnim okolnostima na strani okrivljenika, pri čemu ovaj Sud ima u vidu da je i sam tužitelj u predložio u optužnom prijedlogu izricanje novčane kazne.
6. Zbog naprijed navedenih razloga, uz prihvaćeno obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, koja nije izrečena u konkretnom slučaju, ovaj Sud nije prihvatio prijedlog žalitelja za izricanje zaštitne mjere. Za postizanje svrhe kažnjavanja u konkretnom slučaju i po ocjeni ovog Suda nije ovog puta nužno izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.
7. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu ovlaštenog tužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 14. siječnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić Prester, v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 3 otpravka za: spis, okrivljenika i tužitelja.
