REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-773/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po predsjednici vijeća kao sucu pojedincu Marini Kapikul, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Apfenthaler, u kaznenom predmetu protiv optuženog RR zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12 i 56/15., dalje: KZ/11.) u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO- 4244/17 od 4. veljače 2019., izmijenjene 23. listopada 2020. i 27. svibnja 2021., nakon provedene javne rasprave održane 20. listopada 2025. i 14. siječnja 2026., a zaključene 14. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice OKDO u Zagrebu TR, optuženog RR i branitelja optuženika, odvjetnika Andreja Ilića, 19. siječnja 2026. objavio je, a 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Optuženi RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin R i T rođene Š, rođen u [adresa] **.**.1939., sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH i BiH, umirovljenik, pismen sa završenom Srednjom prometno-tehničkom školom, mirovina od 400,00 €, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, suvlasnik stana na adresi [adresa] površine 45 m2, vlasnik osobnog automobila marke "Mercedes" godina proizvodnje 2009., vlasnik zemljišta 5000 m2 u Velikoj Kosnici, vojsku služio u JNA 1961., bez čina, sudionik Domovinskog rata – teritorijalna obrana od 1991. – 1995., bez čina, nositelj više odlikovanja i zahvalnica, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan

k r i v  j e

što je

27. kolovoza 2016. u Zagrebu, Hađuri broj 57, u sjedištu trgovačkog društva M.Ž.N.K. d.o.o., s ciljem da se nepripadno materijalno okoristi u znatnom iznosu, uvjerio vlasnika navedenog trgovačkog društva ŠR da će od njega kupiti građevinski stroj gusjeničar marke Komatsu, tip PC 240-6, serijskog broja K32060, za iznos od 20.000,00 eura, pri tome potpisavši neformalni privremeni kupoprodajni ugovor prema kojem mu je na ruke odmah isplatio iznos od 8.000,00 eura, dok se obvezao na isplatu ostatka od 12.000,00 eura do 1. siječnja 2017., neistinito mu navodeći da nema sredstava za cjelokupnu isplatu, što nije bila istina jer je tada imao dovoljno novaca na računu, iako stvarne namjere na isplatu nije imao, u što mu je ŠR povjerovao, nemajući razloga sumnjati u istinitost njegovih navoda jer je ranije od RR već kupio jedan radni stroj koji mu je RR u potpunosti isplatio, te mu je stroj predao u Zagrebu, Slavonska avenija 23., pa kada je rok istekao govorio je ŠR da je u financijskim problemima, te mu nije niti vratio stroj niti isplatio ostatak kupoprodajne cijene niti nakon što mu je usmeno ŠR produžio rok plaćanja do sredine 2017., na koji način je oštetio trgovačko društvo M.Ž.N.K. d.o.o. za iznos od 89.640,00 kuna, a za sebe je zadržao predmetni građevinski stroj točno neutvrđene vrijednosti, ali svakako veće od 60.000,00 kuna,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna materijalna korist i prouzročena znatna šteta,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – prijevarom, opisano po članku 236. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 236. stavku 2. KZ/11.,

za koje se na temelju članka 236. stavka 2. KZ/11.

o s u đ u j e  n a

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE.

II/ Na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11. optuženiku se izriče

UVJETNA OSUDA

na način da se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

III/ Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22. i 72/25. – dalje: ZKP/08) oštećenom trgovačkom društvu M.Ž.N.K. d.o.o., OIB: 98065903200, Hađuri 57, 10040 Zagreb dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu 89.640,00 kuna/11.904,38 eura te se optuženiku nalaže navedeni iznos oštećenom trgovačkom društvu platiti u roku od 15 dana od izvršnosti presude.

IV/ Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. optuženi RR dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 (dana) od izvršnosti presude.

Obrazloženje

1.Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je uvodno citiranu optužnicu s izmjenama kao u uvodu protiv optuženog RR stavljajući mu na teret počinjenje kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11.

2. U ovom kaznenom predmetu 8. travnja 2022. donesena je prvostupanjska presuda kojom je optuženik proglašen krivim za predmetno kazneno djelo te osuđen na kaznu zatvora od jedne godine uz primjenu uvjetne osude. Županijski sud u Slavonskom Brodu je u povodu žalbi okrivljenika i njegovog branitelja, a po službenoj dužnosti, ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet uputio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su i pregledani račun R1 broj: 138/2006 od 19. listopada 2006. od strane TRUTINA d.o.o. izdan M.Ž.N.K. d.o.o., privremeni kupoprodajni ugovor između M.N.Ž.K. d.o.o. i RR od 27. kolovoza 2016., povijesni izvadak iz Sudskog registra za M.Ž.N.K. d.o.o., ispis prometa HPB d.d. po računu okrivljenika broj: 3211230615EUR, ispis prometa PBZ d.d. po računu okrivljenika broj: IBAN [broj bankovnog računa], ispis prometa ZABA d.d. po računima okrivljenika, ispis prometa RBA d.d. po računima okrivljenika.

3.1. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08. pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐR (listovi 35-36 spisa). Na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08. pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka ŠR s rasprave 22. listopada 2019. i 31. ožujka 2021. i svjedoka PR s rasprave 22. listopada 2019. (listovi 116-118 spisa), OR s rasprave 15. siječnja 2020. (list 128 spisa) te HR s rasprave 2. listopada 2020. (listovi 133-134 spisa). Na raspravi 14. siječnja 2026. neposredno je ispitan svjedok AR. Na temelju članka 435. ZKP/08. pročitana je obrana optuženika s rasprave od 4. siječnja 2021. te zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika RR od 18. srpnja 2018. i pregledana DVD snimkom ispitivanja od 18. srpnja 2018. Pročitani su i izvodi iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika.

4. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe optuženi RR na raspravi 20. listopada 2025. izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, dok obranu nije ponovno iznosio uslijed starije životne dobi i zdravstvenog stanja smatrajući da je opterećujuće i za njega i za sud da ponovno sve reproducira, pa je ostao kod svoje obrane na raspravi od 4. siječnja 2021. kao i kod obrane koju je dao državnom odvjetniku koje obrane je sud pročitao i reproducirao.

4.1. Optuženik je u svojoj obrani na raspravi 4. siječnja 2021. naveo kako je dugo vremena čekao posao sa šumarijom te je nakon tri godine čekanja konačno ugovorio posao sa šumarijom. Za obavljanje tog posla bio mu je potreban stroj, konkretno gusjeničar. Raspitivao se kod svojih kolega te je, putem ĐR, odlučio kontaktirati g. ŠR, budući da ga je ĐR podsjetio kako je od ŠR već ranije kupio jedan stroj. ŠR mu je rekao da ima stroj koji mu je potreban jer ga više ne koristi. Pitao ga je je li stroj u ispravnom stanju, na što mu je ŠR odgovorio da jest. Stroj su pogledali te je naveo da treba provjeriti radi li stroj, na što je ŠR rekao da nema problema s provjerom. Dogovorili su da on preveze stroj na adresu gdje će se obavljati radovi i izvrši provjeru te, ukoliko stroj bude ispravan, da će cijena iznositi 20.000,00 eura. ŠR je tada naveo da mora imati nekakvu garanciju u slučaju da se nešto dogodi sa strojem, a da ga on potom ne bi želio kupiti. Prvotno su se dogovorili da garancija iznosi 6.000,00 eura, no u trenutku kada je došao po stroj ŠR mu je rekao da ima novca te da bi za garanciju trebao dati 8.000,00 eura. Vezano uz predaju tog novca sačinili su potvrdu, koju je pisao ŠR, dok ju je on samo potpisao. U potvrdi je navedeno da se radi o predaji 8.000,00 eura, međutim, zbog brzine pisanja došlo je do pogreške te iz potvrde proizlazi da je ŠR njemu dužan 12.000,00 eura, odnosno da je ŠR njemu dao 8.000,00 eura, a ne obrnuto. Zamolio je ŠR da stroj, radi provjere ispravnosti, ostane kod njega do 12. mjeseca. Na pitanje suca zašto bi provjera trajala tako dugo, pojašnjava da se pogrešno izrazio, jer je ŠR zapravo zamolio da mu, ukoliko stroj bude ispravan, ostatak novca preda u 12. mjesecu, s obzirom na posao koji je trebao obaviti. Stroj je otpremio te je već sljedeći dan došao majstor, odnosno stručni strojar, kako bi provjerio ispravnost stroja, osobito u odnosu na posao koji je trebao obavljati. Strojar je odmah utvrdio da je stroj neispravan. Pojašnjava da je stroj odvezao od oštećenika te da je kod njega stajao oko 15 dana, najprije u Zagrebu, a potom, nakon što mu je šumarija potvrdila posao, stroj je prevezen u Lapac gdje ga je strojar pregledao. Od preuzimanja stroja do pregleda prošlo je otprilike 20 dana, točno trajanje ne može navesti. Na posebno pitanje suca navodi da oštećenika nije zanimalo kada će stroj biti pregledan, već su se dogovorili da će pregled biti izvršen neposredno prije početka rada za šumariju. Nakon što mu je strojar rekao da je stroj neispravan, odmah je nazvao ŠR i obavijestio ga o neispravnosti te zatražio povrat novca i da dođe po stroj. ŠR je tvrdio da to nije točno, da ima lošeg strojara te mu je objašnjavao što bi trebalo napraviti kako bi stroj radio. On mu je odgovorio da mu je predao neispravan stroj, da želi povrat novca te da može doći po stroj, kako su se i dogovorili. ŠR, međutim, nije pokazivao interes za preuzimanje stroja. U više navrata ga je zvao radi povrata novca, no ŠR se nije odazivao niti mu se javljao. Čuli su se tek oko Nove godine, kada je ponovno zatražio novac, a ŠR je rekao da trenutno nema novca. Obavijestio ga je da će, ukoliko mu novac ne bude vraćen, prodati stroj, dao mu je rok od 15 dana, na što mu je ŠR odgovorio: „Samo prodaj taj stroj.“ Nakon toga je počeo tražiti kupca za stroj. Prilikom nuđenja stroja na prodaju nije posebno naglašavao da se radi o neispravnom stroju, već je zainteresiranima omogućio da sami isprobaju stroj. Stroj je stajao u dvorištu i svatko ga je mogao isprobati na licu mjesta. U konačnici je stroj prodao za 6.000,00 eura jednom kupcu iz Bosne koji posjeduje više takvih strojeva. Prvotno je odbio ponudu jer je bila preniska, budući da je želio povratiti uloženi novac. Kako u međuvremenu nije uspio dobiti bolju ponudu, ponovno je kontaktirao istog kupca te mu prodao stroj za 6.000,00 eura. Sastavljen je kupoprodajni ugovor, sklopljen 13. veljače 2018. u Zagrebu. Na pitanje zašto u Zagrebu, iako se stroj nalazio u Lapcu, navodi da je stroj morao ići preko carine te je radi toga išao na carinu. Nakon što mu je ŠR rekao da može prodati stroj, više mu se nije javljao niti su imali kontakt sve dok nije dobio poziv na razgovor u policiji. Navodi da je potpuno netočno da bi prevario ŠR, već je on oštećen jer zbog neispravnog stroja nije mogao obaviti poslove za šumariju te je pretrpio gubitak. Posao koji je čekao tri godine propao je upravo zbog neispravnosti stroja, jer nije mogao odmah pronaći zamjenski stroj niti je imao dovoljno novca za novi. Na pitanje suca o kakvom se poslu sa šumarijom radilo, navodi da se inače bavi eksploatacijom šljunka te da je za šumariju trebao obavljati poslove posipanja šumskih putova šljunkom. Gusjeničar je imao funkciju kopanja šljunka i njegovog utovara na kamione. Njegov posao bio je utovar šljunka na kamione šumarije, dok je šumarija samostalno trebala posipati šumske putove. Na posebno pitanje branitelja navodi da nije bio dogovor o kupnji stroja, već isključivo o njegovom isprobavanju te da bi stroj kupio samo ako bude ispravan. Na posebno pitanje suca navodi da je stroj prodao tvrtki GALIĆ PROMET iz Bihaća. Na posebno pitanje branitelja navodi da je isprava o predaji 8.000,00 eura privremeni kupoprodajni ugovor koji su potpisali on i njegov sin AR. Potencijalnim kupcima davao je stroj na probu, ali isti nisu bili zainteresirani za kupnju, uključujući i HR koji je odmah rekao da stroj nije za njega. Stroj se isprobavao kod šljunčare u Donjem Lapcu. Na posebno pitanje zamjenice ODO navodi da mu ŠR nije predao papire za stroj jer ih nije imao, već je rekao da je uvijek radio bez papira te da će papire nabaviti ukoliko sklope kupoprodajni ugovor. Na posebno pitanje ZODO navodi da je prodao stroj u cijelosti, a ne dijelove, te da je utovaren na „labudicu“ u komadu. Također navodi da ŠR nikada nije došao niti na njegovu adresu u Zagrebu niti u Lapac, iako ga je zvao da preuzme stroj, te da ŠR ne govori istinu kada tvrdi da je dolazio u Lapac. Napominje da je ŠR došao u Lapac i vidio stroj iako je on već osam mjeseci ranije bio prodan. Navodi da nije bilo govora o stanju u [adresa] te da je to izmišljeno, a na pitanje zamjenice ODO navodi da ima kuću u [adresa] pored [adresa]. Na posebno pitanje navodi da je ranije od ŠR kupio jedan stroj, otprilike godinu dana prije ovog dogovora, ali ni taj stroj nije bio u potpunosti ispravan, što ga je potaknulo da dogovori provjeru ovog stroja. Smatra da ga je ŠR vjerojatno tužio kako on ne bi tužio njega, iako je mogao tražiti izgubljenu dobit. Na posebno pitanje punomoćnika oštećenika navodi da se stroj mogao upaliti, ali nije mogao obavljati poslove koji su mu bili potrebni, već je jedva funkcionirao. ŠR nije obavijestio da je stroj prodan, no ističe da mu je ŠR ranije rekao da ga može prodati. Na posebno pitanje suca kako je obavio carinjenje bez papira za stroj, navodi da je na carinu išao s privremenim kupoprodajnim ugovorom te da je prethodno stroj prenio na svoju tvrtku upravo temeljem tog ugovora. Dodaje da ga nitko nije pitao za papire stroja. Na posebno pitanje punomoćnika oštećenika navodi da stroj nije pokušavao prodati u dijelovima, već ga je želio što prije prodati kako ne bi dodatno gubio na njegovoj vrijednosti. Na posebno pitanje suca navodi da je g. ŠR dobio više nego što taj stroj vrijedi te zaključuje da se on ne bavi prodajom stanova.

5. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka ĐR od 15. listopada 2018. (listovi 35-36 spisa) proizlazi kako u cijelosti potvrđuje navode oštećenika te da je u kolovozu 2016. godine bio prisutan u naselju Resnik u Zagrebu, u skladištu tvrtke ŠR, gdje su se okrivljenik i oštećenik dogovorili o kupoprodaji predmetnog radnog stroja po cijeni od 20.000,00 eura. Svjedok navodi da je dogovoreno da okrivljenik, nakon nekoliko dana, isplati oštećeniku iznos od 5.000,00 do 6.000,00 eura, dok bi preostali dio kupoprodajne cijene bio isplaćen do kraja 2016. godine. Svjedok nadalje navodi da mu je poznato kako su oštećenik i okrivljenik nakon nekoliko dana potpisali ugovor te da je tom prilikom predan dio novčanih sredstava na ime kupoprodaje, no tom događaju nije bio nazočan, zbog čega mu nije poznat točan iznos predanog novca niti sadržaj sklopljenog ugovora. Svjedok također navodi da ima saznanja kako je RR predmetnim radnim strojem obavljao radove na području Donjeg Lapca, te da je putem javnog pogovora saznao da je navedeni radni stroj prodan na području [adresa] na otoku Pagu. Prema njegovim saznanjima, oštećeniku do dana donošenja presude nisu isplaćena sredstva u vezi kupoprodaje navedenog radnog stroja.

6. Iz zapisnika o ispitivanju ŠR kao svjedoka s rasprave 22. listopada 2019. i 31. ožujka 2021. (listovi 116-117 i 148-149 spisa) proizlazi kako svjedok u cijelosti ostaje kod iskaza danog na zapisniku od 15. 10. 2018. U vrijeme predmetnog događaja već je jednom poslovao s okrivljenim RR te mu je prodao jedan stroj koji je okrivljeni uredno platio. Okrivljeni je ponovno došao k njemu sa svojim sinom te je bio zainteresiran za stroj koji više nije koristio, a koji je okrivljenom trebao za obavljanje radova u Lici. Odlučio mu je prodati taj stroj te su dogovorili cijenu od 20.000,00 eura, pri čemu se radilo o stroju s čekićem. Okrivljeni mu je isplatio predujam u iznosu od 8.000,00 eura, a dogovoreno je da će ostatak od 12.000,00 eura isplatiti do Nove godine 2016./2017., uz napomenu okrivljenog da je moguće da će prije ostvariti određene prihode te ranije u cijelosti isplatiti stroj. Nakon Nove godine, budući da okrivljeni nije isplatio ostatak dogovorene cijene, nazvao ga je, pri čemu ga je okrivljeni zamolio da ga pričeka još otprilike pola godine zbog financijskih problema. Kako ni tada nije došlo do isplate, ponovno ga je kontaktirao, a okrivljeni mu je tada ponudio stan na moru. Na to mu je odgovorio da ga to ne zanima, već da mu može ili vratiti stroj ili isplatiti preostali dio cijene. Okrivljeni ga je tada zamolio da još malo pričeka dok ne riješi pitanje stana na moru.

6.1. Nakon što je još neko vrijeme čekao, a okrivljeni se nije javljao niti je plaćao ostatak cijene, odlučio je otići na njegovu adresu, odnosno na gradilište u Lapcu, gdje ga je ponovno pitao za novac odnosno za stroj, navodeći da mu, ukoliko ne može platiti, vrati stroj. Okrivljeni mu je tada rekao da je stroj prodao. Na pitanje kako je mogao prodati stroj koji mu još nije u cijelosti platio, okrivljeni je počeo tvrditi da je stroj bio neispravan te da ga je prodao u dijelovima, odnosno da ga je u cijelosti rastavio. Tijekom tog razgovora, s balkona njihove kuće, nakon što je razgovor postao bučniji, obratio mu se sin okrivljenog i zaprijetio mu da se makne iz dvorišta, uz prijetnju da će ga ubiti. Nakon toga je izašao iz dvorišta i odlučio sve prijaviti policiji. Naknadno je sreo drugog sina DR, koji je bio prisutan prilikom kupovine predmetnog stroja, te mu je isti rekao da mu je žao zbog načina na koji je njegov otac postupio. Odgovorio mu je da i dalje nema ništa protiv toga da mu se isplati cjelokupna cijena ili da mu se vrati stroj. Na pitanje suca, uz predočenje iskaza u kojem navodi da se s RR našao na parkiralištu njegovih strojeva u Zagrebu, predio Mičevac, navodi da je to točno, da su se ondje njih dvojica porječkali oko stroja te da se ondje nalazi i njegova kuća, a da je prethodno pogrešno uneseno da se radilo o Lapcu. U Lapac je išao isključivo kako bi provjerio nalazi li se stroj ondje, budući da je okrivljeni naveo da mu je stroj potreban za radove u Lici. Na posebno pitanje zamjenice OKDO u Zagrebu navodi da je stroj koji je okrivljeni prethodno kupio platio, koliko se sjeća, 3.000,00 eura. Na daljnje pitanje navodi da se stan koji mu je okrivljeni nudio nalazio u [adresa] te da mu ga je nudio za iznos od otprilike 40.000,00 ili 50.000,00 eura, što bi značilo da bi trebao platiti razliku između preostalih 12.000,00 eura i cijene stana. To ga nije interesiralo jer nije imao financijskih sredstava za kupnju stana na moru, a u konačnici ga nije zanimalo posjedovanje stana na moru. Na posebno pitanje zamjenice ODO navodi da je odlučio otići u Lapac jer ga je okrivljeni stalno zavlačio pričama o prodaji stana na moru, dobivanju novca, čekanju isplate te tvrdnjama da stroj u Lici i dalje radi. Zbog takvog odugovlačenja odlučio je otići u Liku i provjeriti nalazi li se stroj ondje, a to prethodno nije rekao okrivljenom. Kada je utvrdio da se stroj ne nalazi u Lapcu, iako mu je okrivljeni telefonski govorio da stalno radi na tom stroju, rekao mu je da je bio u Lapcu i da stroja ondje nema, zaključivši da ne govori istinu. Na posebno pitanje ODO navodi da se okrivljeni iznenadio kada je čuo da je bio u Lapcu te mu je rekao da je stroj prodao. Kada je svjedok zatražio da mu pokaže gdje je stroj prodan, okrivljeni je rekao da ga je razrezao na dijelove i kao takvog prodao. Na posebno pitanje ZODO naveo je da se nakon tog susreta s okrivljenim s njim još samo jednom čuo, i to zato što ga je okrivljeni očito slučajno nazvao. Kada ga je pitao zove li ga kako bi mu vratio novac ili stroj, okrivljeni je nešto promrmljao i prekinuo poziv.

6.2. Na daljnje pitanje navodi da mu je poznato ime ĐR jer ga je on upoznao s okrivljenim, dok mu ime Đ ne znači ništa. Na posebno pitanje branitelja okrivljenog navodi da je prilikom kupovine stroja RR bio sa svojim sinom te da su govorili kako se stroj kupuje za njegov obrt, uz napomenu da su navodili kako zajedno rade. Na posebno pitanje navodi da iznos od 8.000,00 eura nije uplatio na račun svoje firme jer nije znao hoće li stroj biti u cijelosti isplaćen ili će mu u konačnici biti vraćen, budući da je takav bio dogovor. Svjedok navodi da je dogovor s okrivljenim bio takav da okrivljeni kupuje stroj pod uvjetom da, ukoliko neće imati dovoljno novca, stroj vrati svjedoku, uz plaćanje naknade za korištenje stroja tijekom vremena koliko je stroj bio kod njega. Također ističe da je okrivljeni imao dogovoren posao u Lapcu te da je ostatak novca trebao platiti po obavljenom poslu u Lapcu. Svjedok dodaje da osim privremenog ugovora nisu sklopili nikakav drugi pisani ugovor niti sporazum.

6.3. Svjedok dalje navodi da je daljnji dogovor bio da će mu okrivljeni vratiti stroj ukoliko neće imati dovoljno novca za isplatu stroja u okviru posla za koji je stroj bio namijenjen. Nekih mjesec dana nakon sklapanja privremenog ugovora, okrivljeni ga je nazvao i rekao da stroj ne radi dobro te da izbacuje ulje. Svjedok je tada zamolio okrivljenog da ga nazove njegov sin, koji se više razumije u strojeve i servisirao je stroj prije polaska u Lapac. Sin okrivljenog je rekao da je na hladnjaku curilo ulje, te je zbog toga ili promijenio hladnjak ili ga pokrpao i nalio novo ulje. Kada ga je svjedok pitao koju vrstu ulja je ulio, sin je odgovorio da je, unatoč upozorenju da u hladnjak ide motorno ulje, ulio hidraulično ulje. Svjedok ističe da je upravo zbog miješanja dva različita ulja došlo do problema na radu stroja. Nakon toga, okrivljeni niti njegov sin nisu kontaktirali svjedoka niti spominjali kvar na stroju. Svjedok navodi da ga nisu obavijestili ni pisanim putem ni na drugi način o eventualnom vraćanju stroja ili raskidu ugovora. Dogovor je i dalje ostao da do Nove godine stroj bude vraćen ili da bude isplaćena cjelokupna kupoprodajna cijena. Stroj je u trenutku sklapanja privremenog ugovora bio u vlasništvu svjedokove firme, a novac za stroj trebao je biti uplaćen na račun firme, ovisno o tome hoće li stroj biti prodan ili će se platiti samo najam za određeno vrijeme.

6.4. Svjedok navodi da je okrivljeni pri sklapanju ugovora stroj isprobao i upalio ga, te da je radio sa strojem unutar deponija oko sat i pol, koristeći ga na šljunku. Ispravnost stroja, prema svjedoku, može se utvrditi već samim paljenjem jer kompjuterski sustav odmah pokazuje ako stroj ne radi ispravno, uključujući i minimalni broj okretaja koji ukazuje na kvar. Svjedok dalje objašnjava da je bio zabrinut zbog pada vrijednosti stroja protekom vremena, zbog njegove starosti (strojar je iz 2006. godine) i tipa stroja, te da je stroj okrivljenom ponudio i po nižoj tržišnoj vrijednosti nego što je stvarna. Najviše ga je zanimala opcija najma stroja jer je smatrao da će mu to donijeti najbolju zaradu. Na pitanje branitelja, svjedok navodi da je procjena pada vrijednosti stroja bila realna, jer u to vrijeme na tržištu nije bilo poslova za koje je stroj bio namijenjen, a nedostatak poslova prirodno smanjuje vrijednost takvog stroja. Svjedok ističe da je unatoč curenju ulja radio sa strojem oko godinu dana jer curenje nije bilo značajno – ulje se skupljalo u posudi ispod mjesta curenja, koju je svjedok redovito praznio. Svjedok naglašava da su okrivljeni i njegov sin vidjeli stanje stroja nakon isprobavanja. Sin s kojim je svjedok razgovarao vezano uz curenje ulja isti je sin s kojim je svjedok potpisao ugovor. Ugovor nije potpisan prilikom isprobavanja stroja, već naknadno, i stroj su isprobali okrivljeni i njegov sin.

7. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka PR s rasprave 22. listopada 2019. (listovi 117-118 spisa) proizlazi kako svjedok okrivljenog poznaje duže vrijeme te da je jedno vrijeme za njegovu firmu vozio kamione. Navodi da je u tvrtki Tehnika beton Osijek završio specijalizaciju za strojara. Kako ga okrivljeni dugo poznaje i zna da se razumije u strojeve, budući da je po struci strojarski tehničar, rekao mu je da u Lapcu ima jedan stroj s kojim nije zadovoljan, odnosno da mu se čini sporim. Svjedok mu je odgovorio da na takav način ne može ocijeniti je li stroj ispravan ili ne, već da bi trebao doći na lokaciju, pregledati stroj te s njim određeno vrijeme raditi kako bi se moglo utvrditi njegovo stvarno stanje. Svjedok navodi da je došao u Lapac, gdje je najprije pregledao stroj dok nije bio u pogonu te utvrdio da je u tom trenutku sve u redu. Nakon toga je stroj pokrenut te je bilo potrebno da radi oko 15 minuta kako bi se stvorila kompresija, nakon čega se moglo započeti s konkretnim radom. Svjedok i okrivljeni potom su otišli na teren, gdje je tijekom rada svjedok utvrdio da je stroj spor te da nema potrebnu snagu ni brzinu. Nadalje je utvrdio da se stroj tijekom rada sve više zagrijava te da hidraulična pumpa ne radi kako bi trebala. Nakon više od dva sata rada zaključio je da je hidraulična pumpa neispravna, a u konačnici je stroj i sam stao. Prema mišljenju svjedoka, radilo se o neispravnom stroju, o čemu je obavijestio okrivljenog, uz napomenu da bi bilo preporučljivo, odnosno nužno, pozvati servis jer je moguće da postoje i dodatni problemi s elektronikom. Svjedok navodi da su se nakon toga vratili u Zagreb te da mu nije poznato što se dalje događalo niti koje je daljnje radnje poduzeo gospodin HR, kao ni da ga je to nadalje interesiralo. Na posebno pitanje branitelja okrivljenog svjedok navodi da nova hidraulična pumpa košta između 10.000,00 i 15.000,00 eura, dok popravak pumpe iznosi oko 5.000,00 eura.

8. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka OR s rasprave 15. siječnja 2020. (list 128-129 spisa) proizlazi kako okrivljenog poznaje dugi niz godina te da je s njim i poslovno surađivao. Iako je po struci diplomirani pravnik, bavio se iskapanjem šljunka budući da je njegov sin imao šljunčaru, zbog čega ima saznanja o strojevima potrebnim za takvu vrstu poslova. Navodi da ga je tijekom ljeta 2016. godine nazvao okrivljeni te mu rekao da je zainteresiran za kupnju stroja marke Komatsu ili Caterpillar za potrebe iskapanja, budući da ima određeni posao u Lici, te ga je upitao zna li tko prodaje takav stroj. Svjedok se potom obratio određenim osobama u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koje se bave prodajom takvih strojeva te je dobio informaciju da se vrijednost takvog stroja kreće između 20.000,00 i 25.000,00 eura. O tim saznanjima obavijestio je okrivljenog, koji mu je tada rekao da je već pronašao stroj marke Komatsu te da je dogovorio kupnju po cijeni od 20.000,00 eura, odnosno da je platio predujam u iznosu od 8.000,00 eura, dok je preostali iznos od 12.000,00 eura trebao platiti nakon provjere ispravnosti stroja i konačne odluke o kupnji. Svjedok navodi da se s okrivljenim sastao u Zagrebu, u hotelu Dubrovnik, gdje mu je okrivljeni pokazao tzv. privremeni kupoprodajni ugovor. Sjeća se da je ugovor bio kratak te da mu je bilo neobično, čak i smiješno, što je u istom bilo navedeno da je prodavatelj isplatio iznos od 8.000,00 eura, umjesto da je navedeno da je kupac uplatio navedeni iznos. Navodi da je tada u šali komentirao okrivljenom da je dobro prošao jer je pribavio stroj i još za njega dobio 8.000,00 eura. Nakon tog susreta jedno se kraće vrijeme nije čuo s okrivljenim jer je bio na odmoru. Po povratku je ponovno stupio u kontakt s okrivljenim, koji mu je rekao da je potrebno prevesti stroj u Liku te da će ondje doći stručna osoba radi provjere rada i ispravnosti stroja, te da i on može poći s njima. Navodi da su otišli u Lapac, gdje je strojar, u prisutnosti svjedoka, sina okrivljenog AR te okrivljenog, najprije stavio stroj u pogon kako bi postigao radnu temperaturu, a potom pokušao s njim raditi. Tom prilikom utvrđeno je da se iz stroja dimi, da nema odgovarajuću brzinu rada niti potrebnu snagu, te da očito nije u ispravnom stanju. Svjedok navodi da je okrivljeni odmah nazvao osobu od koje je kupio stroj te joj opisao stanje stroja. Svjedok nije čuo odgovor te osobe, no okrivljeni im je naknadno rekao da je prodavatelj naveo kako je potrebno samo promijeniti ili doliti ulje. Svjedok je tada upozorio okrivljenog da to ne čini sam, kako se kasnije ne bi tvrdilo da je on oštetio stroj, već da bi bilo najbolje da stroj vrati prodavatelju. Prema njegovim saznanjima, okrivljeni stroj nije vratio jer prodavatelj nije došao po njega. Poznato mu je da je okrivljeni stroj kasnije prodao kako bi nadoknadio svoje troškove, uključujući plaćeni predujam i troškove prijevoza. Svjedok izričito navodi da se radilo o neispravnom stroju. Navodi da ne zna ime strojara koji je provjeravao stroj, da ga je tada prvi put vidio te da ga nakon toga više nije susretao. Na posebno pitanje suca navodi da se sa strojarom rukovao, ali da se ne sjeća njegovog imena, uz napomenu da bi mu se možda, kada bi čuo ime, moglo osvježiti sjećanje. Na posebno pitanje navodi da se sjeća da je strojar rekao okrivljenom da stroj nije ispravan te da ne može obavljati poslove za koje je kupljen, pa čak niti poslove koji zahtijevaju manju snagu. Na posebno pitanje branitelja navodi da se i nakon provjere stroja viđao s okrivljenim te da mu je okrivljeni rekao kako mu je prodavatelj stroja kazao da je primljenu kaparu potrošio te da nema sredstava za njezin povrat, zbog čega je okrivljeni naveo da mu je jedina mogućnost prodati stroj kako bi na taj način naplatio plaćenu kaparu i troškove prijevoza, jer bi u suprotnom ostao i bez stroja i bez kapare. Na posebno pitanje suca navodi da mu je okrivljeni rekao kako je stroj prodao za iznos od 6.000,00 eura, te da misli da je stroj prodan u Bosnu i Hercegovinu, čime su, prema njegovim saznanjima, namireni ukupni troškovi koje je okrivljeni imao. Na posebno pitanje zamjenika ODO navodi da o oštećeniku nema saznanja, da ga nije upoznao niti je s njim razgovarao, te da je svjedočio temeljem svojih neposrednih i posrednih saznanja.

9. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka HR s rasprave 2. listopada 2020. (listovi 133-134 spisa) proizlazi da je okrivljenog upoznao 1994., 1995. ili 1996. godine te da su tada surađivali u vezi s izvođenjem nasipa na području oko Drenja. Prije nekoliko godina gospodin DR mu je ponudio šljunak koji se nalazio na području Lapca. Tom prilikom svjedok je otišao u Lapac radi razgovora o navedenom šljunku, a tijekom istog dolaska gospodin DR mu je ponudio na prodaju i jedan stroj. Radilo se o stroju marke Komatsu 240, žute boje. Svjedok navodi da je stroj pogledao, ali ga isti uopće nije zanimao jer nije bio adekvatan za poslove kojima se on bavi. Ne može se točno sjetiti koje je godine to bilo, no navodi da se svakako radilo o razdoblju prije nekoliko godina. Ističe da je stroj bio u lošem stanju. Na posebno pitanje suca, kako to da mu je okrivljeni ponudio na prodaju stroj iako je došao razgovarati o kupnji šljunka, svjedok navodi da mu je okrivljeni tijekom tog razgovora ponudio predmetni stroj. Na posebno pitanje suca navodi da mu okrivljeni nije rekao od kuda mu taj stroj niti iz kojeg razloga ga prodaje. Na posebno pitanje branitelja svjedok navodi da je stroj bio sav „uljav“, u izrazito lošem stanju te da mu kao takav uopće nije bio interesantan niti adekvatan za poslove kojima se bavi. Navodi da nikada ranije nije vidio stroj u tako lošem stanju. Na posebno pitanje zamjenice ODO svjedok navodi da doista ne zna kada je to točno bilo, već da je to bilo prije tri ili četiri godine, a na dodatno pitanje suca navodi da se sjeća da tada nije padala kiša, no ne može procijeniti koje je bilo godišnje doba.

10. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka AR s rasprave 14. siječnja 2026. (listovi 324-326 spisa) proizlazi kako njegov otac, ovdje optuženi, od ranije poznaje oštećenika ŠR te da su i prije predmetnog inkriminiranog događaja bili u poslovnom odnosu, budući da je ŠR njegovu ocu prodao stroj gusjeničar za guranje materijala, odnosno buldozer. Navodi da je njegova bivša tvrtka Dinmar trade d.o.o. od ranije imala koncesiju za iskop šljunka te da su dobili posao u Donjem Lapcu za prodaju šljunka koji su iskapali, temeljem ugovora s Hrvatskim šumama, Podružnica ličko-senjska. Posao se dodjeljivao prema blizini lokacije šljunka. Vezano uz poslovni odnos njegovog oca i oštećenika, svjedok navodi da su sklopili ugovor o kupnji na pokus (probno razdoblje), iako isto nije bilo ugovoreno u pisanom obliku, već su se usmeno dogovorili da će njegov otac tijekom određenog vremena isprobavati stroj koji je bio predmet kupoprodaje, gusjeničar marke Komatsu. Ukupna kupoprodajna cijena stroja iznosila je 20.000,00 eura, uz usmeni dogovor da otac oštećeniku uplati iznos od 8.000,00 eura na ime pologa. Dogovoreno je da se stroj isprobava do kraja 2016. godine te da će, ukoliko se pokaže ispravnim, otac isplatiti ostatak kupoprodajne cijene do punog iznosa od 20.000,00 eura. Svjedok navodi da je, kako bi se stroj ispravno ispitao, isti morao raditi dulje vrijeme pod opterećenjem, zbog čega je isprobavanje obavljeno u Donjem Lapcu, gdje su imali koncesiju za iskop šljunka i gdje su dobili posao od Hrvatskih šuma. Naglašava da je stroj morao biti isprobavan upravo na toj lokaciji, budući da su na više čestica u tom području imali koncesiju za iskop, dok bi obavljanje iskopa na drugom području predstavljalo kazneno djelo. Na pitanje o vlasništvu stroja i postojanju pisanog ugovora o kupnji na pokus, svjedok navodi da ŠR nikada nije dokazao svoje vlasništvo nad strojem, u smislu da nije predočio nikakvu dokumentaciju. Stroj je isprobavao iskusni strojar MR. Tijekom isprobavanja utvrđeno je da stroj nema dovoljnu snagu za kopanje, da se pregrijava, dimi te da iz njega curi ulje. Svjedok navodi da je neispravnost hidraulične pumpe bila uzrok navedenih problema, pri čemu u stroju postoje dvije pumpe koje je trebalo zamijeniti. Ističe da je vrijednost tih pumpi veća od vrijednosti samog rabljenog stroja. Na pitanje o snazi stroja izraženoj u kilovatima i utjecaju iste na mogućnost iskapanja, svjedok navodi da mu nije poznata točna snaga stroja, no da je općepoznato kako snažniji strojevi po prirodi stvari učinkovitije rade i iskapaju šljunak. Svjedok navodi da je njegov otac pokušao vratiti stroj ŠR, no da oštećenik na to nije pristao, zbog čega je njegov otac bio izrazito ljut. Navodi da su za dva dana trebali započeti posao dobiven od Hrvatskih šuma, ali to zbog neispravnosti stroja nisu mogli, uslijed čega su izgubili posao, odnosno zamijenila ih je druga tvrtka, s kojom na kraju nisu dijelili dobit, već su dobili tek manji iznos, čijeg se točnog iznosa više ne sjeća. Ističe da su time bili oštećeni. Na pitanje o trgovačkom društvu TD Lubina, svjedok navodi da je to društvo preuzelo njegovu tvrtku za vrlo mali iznos kupnjom poslovnih udjela, no nije siguran je li to društvo preuzelo i posao koji oni nisu mogli obaviti zbog neispravnosti stroja. Naposljetku navodi da je njegov otac prodao stroj jednoj osobi u Bosni i Hercegovini za iznos od oko 6.000,00 eura. Na posebno pitanje branitelja optuženika, svjedok navodi da je njegov otac oštećenika ŠR o neispravnosti stroja obavijestio odmah po utvrđenju da stroj ne radi, odnosno da je neispravan, te je zatražio povrat pologa i preuzimanje stroja, što je ŠR odbijao, ne želeći vratiti novac. Na daljnje pitanje navodi da je njegov otac oštećenika obavijestio i o namjeri prodaje stroja, i to vrlo brzo nakon što je utvrđena neispravnost stroja, krajem 2016. ili početkom 2017. godine, na što je ŠR odgovorio da stroj slobodno proda. Nakon što mu sud predočava privremeni kupoprodajni ugovor na listu 6 spisa, a na pitanje branitelja optuženika čiji se potpisi nalaze na tom dokumentu, svjedok navodi da se radi o potpisu njegovog oca (donji potpis) te njegovom potpisu, odnosno potpisu svjedoka AR (gornji potpis). Na upit raspravnog suca zašto oštećenik nije potpisao navedeni ugovor, svjedok navodi da mu to nije poznato. Na daljnje pitanje branitelja optuženika o ulozi svjedoka u predmetnom poslu, razlozima potpisivanja privremenog kupoprodajnog ugovora te zašto tvrtka Dinmar trade d.o.o. nije odmah sklopila ugovor s ŠR, svjedok navodi da, budući da ŠR nije imao dokumentaciju o vlasništvu nad strojem, s njim nije bilo moguće sklopiti konačni ugovor, već se željelo privremeno provjeriti radi li stroj uopće. Krajnji kupac stroja trebala je biti tvrtka Dinmar trade d.o.o., koja je i dobila posao od Hrvatskih šuma o kojem je ranije govorio. Nakon što mu sud predočava račun na listu 5 spisa, iz kojeg proizlazi da je trgovačko društvo oštećenika „M.Ž.N.K.“ d.o.o. kupilo predmetni stroj od društva Trutina d.o.o., te na posebno pitanje branitelja je li svjedok ili njegov otac ikada zaprimio račun za kupnju stroja koji je predmet inkriminacije, svjedok navodi da nikada nisu dobili račun od oštećenika, niti ga je isti izdao. Navodi da je navedeni račun prvi put vidio na ranijoj raspravi pred ovim sudom te da se isti odnosi isključivo na poslovni odnos između oštećenika i društva od kojeg je on kupio stroj. Na posebno pitanje zamjenice OKDO svjedok navodi da nisu sačinili nikakvu pisanu analizu neispravnosti stroja, već je stroj pregledan te je usmeno utvrđeno što nije ispravno. Na pitanje jesu li tražili ili dobili ponudu za popravak stroja, navodi da nisu, jer bi za ispravnost stroja bilo potrebno zamijeniti hidrauličnu pumpu čija je vrijednost znatno veća od vrijednosti samog stroja, zbog čega se popravak nije isplatio. Na pitanje zašto mu je uopće bio potreban predmetni stroj, svjedok navodi da mu je bio potreban za obavljanje posla dobivenog na natječaju Hrvatskih šuma, te da je vjerovao kako je stroj ispravan. Na pitanje zašto je ušao u posao bez vlastitog stroja, navodi da je upravo sa strojem koji je njegov otac kupio od oštećenika planirao obaviti navedeni posao, odnosno iskop šljunka.

11. Iz računa R1 broj: 138/2006 od 19. listopada 2006. proizlazi kako je TRUTINA d.o.o. prodala rabljeni građevinski stroj gusjeničar KOMATSU PC 240-6 kupcu M.Ž.N.K. d.o.o. po kupoprodajnoj cijeni od 510.008,80 kuna.

12. Iz privremenog kupoprodajnog ugovor između M.Ž.N.K. d.o.o. i RR od 27. kolovoza 2016. proizlazi kako je isti sklopljen između MŽMK d.o.o. kao prodavatelja i FR kao kupca za bager gusjeničar Komatsu tvornički broj [tvornički broj] po cijeni od 20.000,00 eura, pri čemu je navedeno da je prodavatelj isplatio 8.000,00 eura, umjesto kupac kao i da se obvezuje isplatiti ostatak od 12.000,00 eura.

13. Uvidom u povijesni izvadak iz Sudskog registra za M.Ž.N.K. d.o.o., utvrđeno je da je jedini osnivač i direktor tog društva do **.**.2016. ŠR, a nakon tog datuma direktor je ĆR, a prokurist ŠR.

14. Uvidom u promet po računu korisnika DR kod Zagrebačke banke za razdoblje od 1.8.2016. do 27.12.2018.g. utvrđeno je da je 3.8.2016. na račun RR uplaćen iznos od 500.000,00 kuna od strane TRANSPORT BETON LUBINA d.o.o. temeljem Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, kao i da je 11.8.2016. od istog društva uplaćeno daljnjih 100.000,00 kuna, 30.8.2016 još 75.000,00 kuna, a 1.9.2016. uplaćen je dodatni iznos od 74.509,30 kuna.

15. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje.

15.1. Tijekom postupka bilo je nesporno, a s obzirom na činjenični opis kaznenog djela inkriminiranog optuženiku, izvedene dokaze i optuženikovu obranu da su optuženik i oštećeno trgovačko društvo M.Ž.N.K. d.o.o. sklopili privremeni kupoprodajni ugovor čiji je predmet bio stroj bager – gusjeničar pri čemu su ugovorili kupoprodajnu cijenu od 20.000,00 eura od čega je kupac (optuženik) društvu M.N.Ž.K. d.o.o. odmah isplatio 8.000,00 eura. Bilo je nesporno i da ostatak ugovorene kupoprodajne cijene optuženik nije isplatio oštećenom trgovačkom društvu kao i da je stroj, koji je bio predmet spomenutog kupoprodajnog ugovora kupac, odnosno optuženik dalje preprodao.

15.2. Međutim, tijekom postupka bilo je sporno je li optuženik ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijevare koje mu se stavlja na teret, odnosno je li prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora i uzimanja stroja u posjed postupao s prijevarnom namjerom da ne isplati ostatak kupoprodajne cijene oštećenom trgovačkom društvu, kao i da stroj ne vrati prodavatelju, odnosno oštećenom trgovačkom društvu.

16. Prethodno istaknute sporne okolnosti sud je utvrdio u smislu članka 450. stavka 2. ZKP/08. analizirajući izvedene materijalne i personalne dokaze te dovodeći iste u međusobnu vezu.

17. Glede ocjene izvedenih dokaza, za istaknuti je da je sud svu pročitanu materijalnu dokumentaciju ocijenio vjerodostojnom s obzirom da stranke nisu niti osporavale vjerodostojnost iste te su se suglasile s izvođenjem svih dokaza.

18. Analizirajući optuženikovu obranu i dovodeći ju u vezu s ostalim izvedenim dokazima, kako materijalnim, tako i personalnim, ovaj sud istu u pogledu spornih okolnosti nije prihvatio, ocjenjujući ju neživotnom, neuvjerljivom i usmjerenom u pravcu otklanjanja kaznenopravne odgovornosti od optuženika.

19. Naime, obrana želi prikazati (a što proizlazi i iz završnog govora optuženikovog branitelja) da je u konkretnom slučaju ugovorena kupnja na pokus kao institut obveznog prava propisan u članku 456. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) te da se optuženik nije bezuvjetno obvezao da će oštećenom društvu, odnosno ŠR isplatiti ostatak cijene od 12.000,00 eura već pod uvjetom da stroj isproba. Prema citiranoj odredbi članka 456. stavka 1. ZOO kada je ugovoreno da kupac uzima stvar pod uvjetom da je isproba da bi utvrdio odgovara li njegovim željama, dužan je o tome ostaje li pri ugovoru obavijestiti prodavatelja u roku utvrđenom ugovorom ili običajem, a ako takva nema, onda u primjerenom roku koji mu odredi prodavatelj, inače se smatra da je odustao od ugovora. Optuženik u svojoj obrani (listovi 141-142) navodi da je tako i postupio, da je nakon isprobavanja stroja ŠR obavijestio da je isti neispravan te ga u nekoliko navrata pozivao da dođe preuzeti stroj natrag, dok je ovaj to odbijao, a kada mu je optuženik rekao da će stroj prodati u dijelove, ŠR mu je rekao da to i učini. Nadalje, navodi kako je on prema pravilima obveznog prava došao u položaj vjerovnika te kako bi naplatio svoju tražbinu koju je oštećenik prema njemu imao ostvario je svoje zakonsko pravo zadržanja iz članka 72. ZOO s učinkom naplate iz njezine vrijednosti uz pravodobnu obavijest dužniku prema članku 75. ZOO.

19.1. Međutim, obrana zanemaruje odredbu stavka 2. citiranog članka 456. ZOO kojom je propisano da ako je stvar predana kupcu da bi je isprobao do određenog roka, a on je ne vrati bez odgađanja nakon isteka roka, ili ne izjavi prodavatelju da odustaje od ugovora, smatra se da je ostao pri ugovoru.

19.2. Dakle, ako je u konkretnom slučaju ugovorena kupnja na pokus tada je bilo objektivno i logično te u skladu s citiranim zakonskim uređenjem tog instituta da je optuženik, kao kupac, sam vratio prodavatelju, odnosno oštećenom društvu ŠR, stroj za koji je smatrao da je neispravan ili ako to nije slučaj da je izjavio da ostaje pri ugovoru. Međutim, nijednom od te dvije opcije koje su propisane člankom 456. stavkom ZOO optuženik se nije poslužio, dakle niti je vratio stroj niti je izjavio da ostaje pri ugovoru.

19.3. Naime, iz optuženikove obrane proizlazi da je on ŠR pozivao da stroj preuzme i da ga je upozoravao da će stroj dalje prodati, no niti jednim aktivnim potezom nije pokazao stvarnu volju i želju da mu taj stroj doista i vrati, kada ga je već smatrao neispravnim i neuporabljivim niti je od ŠR tražio povrat svojih uplaćenih 8.000,00 eura za stroj, bilo izvansudskim putem bilo putem tužbe parničnom sudu, nego je takav, po njegovu kazivanju, neispravan stroj, dalje preprodao.

20. Nadalje, prema ocjeni ovog suda nije vjerodostojan iskaz svjedoka AR, optuženikovog sina, u pogledu spornih okolnosti kada pokušava objasniti pozadinu sklapanja neformalnog privremenog kupoprodajnog ugovora navodeći da je to bilo u svrhu isprobavanja radi li stroj uopće s obzirom da s ŠR nije bilo moguće sklopiti ugovor budući da nije imao dokaz o vlasništvu nad strojem, a krajnji kupac bila bi svjedokova tvrtka Dinmar trade d.o.o.

20.1. Naime, svjedok tvrdi da je njegovo društvo Dinmar trade d.o.o. dobilo posao od ličko-senjske podružnice Hrvatskih šuma, a vezano uz iskop i prodaju šljunka, za što su u Donjem Lapcu imali koncesiju koja ih je obvezivala da upravo na tom području iskapaju šljunak. Sve kada bi se ta teza i prihvatila kao istinita nije realno za očekivati da bi se ozbiljno društvo koje je dobilo posao od Hrvatskih šuma u taj posao upustilo nepripremljeno, odnosno bez osnovnog stroja pomoću kojeg bi taj šljunak iskapali, a koji su imali namjeru nabaviti netom prije početka samog posla, iako su bili svjesni (i optuženik i svjedok CR) da bageru treba neko vrijeme da radi pod opterećenjem kako bi se utvrdilo je li ispravan.

20.1.1. Dakle, uspjeh u poslu koji je bio od velike važnosti za društvo Dinmar trade d.o.o. optuženik i njegov sin su u cijelosti temeljili na jednom stroju koji je kupljen na neformalan, a moglo bi se u poslovnim krugovima okarakterizirati i kao neozbiljan način, da bi prema kazivanju samog svjedoka AR zbog neispravnosti stroja taj posao i izgubili.

20.2. Pri tome je bitno napomenuti da ovaj dio iskaza svjedoka AR optuženik nikada nije potkrijepio dokumentacijom tijekom postupka niti je dostavio podatke o natječaju na kojem su dobili posao od Hrvatskih šuma kao i o samom poslu te prijenosu poslovnih udjela svoga društva na drugo društvo.

21. Međutim, iz prometa po optuženika kod Zagrebačke banke za razdoblje od 1.8.2016. do 27.12.2018.g. (listovi 69-93) utvrđeno je da je 3.8.2016. na račun RR uplaćen iznos od 500.000,00 kuna od strane TRANSPORT BETON LUBINA d.o.o. temeljem Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, kao i da je 11.8.2016. od istog društva uplaćeno daljnjih 100.000,00 kuna, a 1.9.2016. dodatni iznos od 74.509,30 kuna.

21.1. Dakle, iz navedenog je razvidno kako su optuženik i njegov sin, svjedok RR udjele u svom društvu Dinmar trade d.o.o. prenijeli na drugo društvo prije (isplata prvog dijela cijene udjela je 3.8.2016., a sljedeće tri isplate su bile 11.8.2016., 30.8.2016. i 3. 9.2016.) sklapanja privremenog kupoprodajnog ugovora između optuženika i oštećenog trgovačkog društva. Da su optuženik i njegov sin privremeni ugovor o kupoprodaji doista sklopili iz pobuda koje obrana navodi, odnosno radi poduzimanja posla od strane Hrvatskih šuma, tada ne bi udjele svom društvu prebacili na drugo društvo uopće prije dogovaranja same kupnje stroja te poduzimanja posla.

21.2. Također, s tim u vezi, ovaj sud nije prihvatio obranu optuženika kako je stroj naposljetku prodan ''firmi'' u Bosni i Hercegovini jer se takvom konstrukcijom obrane po ocjeni ovog suda želi prikriti da je stroj stvarno prodan istom društvu kojem su prodani i udjeli spomenutog društva optuženika i njegova sina, dakle društvu TRANSPORT BETON LUBINA d.o.o. što je svojim iskazom potvrdio i svjedok ĐR. Prema tome, ovaj sud smatra da optuženikova namjera prilikom sklapanja spornog privremenog kupoprodajnog ugovora nikada nije ni bila izvođenje posla koji je dobiven od Hrvatskih šuma nego je stroj svjesno preuzet od ŠR s namjerom da se isti ne vrati nego da se preproda društvu kojem je optuženik i prije kupnje stroja prodao svoje poslovne udjele, a kao što je već izloženo u prethodnim točkama.

22. Nadalje, logičan je i životan iskaz ŠR dan u prethodnom postupku te dopunjen na raspravi pri čemu on navodi da ga je optuženik molio da pričeka s isplatom ostatka kupoprodajne cijene jer je u financijskim problemima te mu povoljno nudio stan u [adresa] na Pagu (gdje prema vlastitom kazivanju optuženik ima nekretninu). Tek nakon što je ŠR postalo suspektno zašto mu optuženik nudi stan u [adresa] za dug od 12.000,00 eura i nakon što na gradilištu u [adresa] P nije pronašao svoj stroj i suočio optuženika, isti mu je odvratio da mu je prodao loš i neispravan stroj te da je stroj u dijelovima.

23. Analizirajući iskaze ostalih svjedoka, PR koji je utvrdio da stroj nije ispravan, OR koji potvrđuje isto kao i da je bio prisutan prilikom isprobavanja stroja te HR koji govori o tome da mu je optuženik htio prodati neispravan stroj koji je bio sav ''uljav'' i u lošem stanju i dovodeći ih u vezu s obranom optuženikom za zaključiti je kako su njihovi iskazi podudarni i u suglasju u dijelu da stroj doista nije radio ispravno, međutim okolnost je li stroj ili nije radio ispravno nije pravnorelevantna činjenica u kontekstu utvrđivanja kaznene odgovornosti optuženika. O odlučnim činjenicama ovi svjedoci nisu iskazivali.

24. Slijedom svega navedenog, a kao što je izloženo pod točkama 20. i 21. obrazloženja ove presude, sud smatra da je optuženik prilikom sklapanja ugovora postupao u cilju da isti ne ispuni, dakle s prijevarnom namjerom želeći stroj i udjele u svom društvu preprodati trećem društvu, što je i realizirao, a kako je vidljivo iz prometa po njegovom računu. Pri tome nikada nije potraživao natrag iznos od 8.000,00 eura ''kapare'' koji je uplatio za stroj niti je stroj vratio ŠR ili inzistirao da se ugovor ispuni do kraja, odnosno isplatio ostatak kupoprodajne cijene ŠR već je stroj prodao društvu TRANSPORT BETON LUBINA d.o.o. od kojeg je primio četiri iznosa od 500.000,00 kuna, 100.000,00 kuna, 75.000,00 kuna i 74.509,30 kuna, od čega prva tri iznosa datiraju prije sklapanja ugovora o kupoprodaji stroja sa M.Ž.N.K. d.o.o., dok treći iznos datira s 1.9.2016., dakle tri dana nakon inkriminiranog dana.

25. Slijedom svega navedenog, ovaj sud izvan svake dvojbe nalazi utvrđenim da je optuženi RR ostvario objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11., odnosno tzv. kvalificirani oblik prijevare jer je s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist u iznosu većem od 60.000,00 kuna, dakle znatnu imovinsku korist doveo ŠR lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi te naveo da na štetu imovine oštećenog društva M.Ž.N.K. d.o.o. nešto učini. Pravna oznaka kaznenog djela tijekom postupka nije dovedena ni u pitanje s obzirom da je oštećenik postavio i imovinskopravni zahtjev koji odgovara visini neisplaćene kupoprodajne cijene za predmetni bager, a koja visina (12.000,00 eura) je nesporna i sasvim sigurno prelazi zakonski prag iz članka 87. točke 29. KZ/11. kako je ispravno i opisano u činjeničnom opisu optužnice.

26. Glede subjektivne komponente kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, valja napomenuti da je optuženik tempore criminis bio ubrojiv jer njegova ubrojivost niti jednim od izvedenih dokaza nije dovedena u sumnju, bio je svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno, pri čemu ne postoji nijedan ispričavajući razlog, zbog čega sud smatra da je postupao u sferi izravne namjere.

27. Vezano uz primjenu blažeg zakona iz članka 3. KZ/11. valja istaknuti kako je na optuženika primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, jer zakonske izmjene koje su stupile na snagu nakon počinjenja djela ne propisuju blaže kažnjavanje i nisu blaže za počinitelja.

28. Pri razmatranju vrste i mjere kazne sud je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11., dakle svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

28.1. Olakotnim je cijenjena optuženikova starija životna dob od 87 godina te dosadašnja kaznena neosuđivanost i prekršajna nekažnjavanost koje ukazuju da je cijeli optuženikov život bio uzoran i bez aberacija, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.

28.2. Stoga je ocjena suda da se svrha kažnjavanja može ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora, odnosno izricanjem uvjetne osude optuženiku kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo pri čemu je sud osobito imao na umu njegov raniji život koji je bio u potpunosti u skladu sa zakonom. Naime, sud smatra da je vrijeme provjeravanja od tri godine što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako u tom roku optuženik ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan rok za ispunjenje svoje svrhe. U tom vremenu provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne optuženiku će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te da je shvatio neprimjerenost takvog načina postupanja.

28.3. Konačno, sud smatra da će se upravo ovakvom kaznom postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

29. S obzirom da podaci u spisu daju pouzdanu osnovu za njegovo presuđenje, sud je na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08. oštećenom trgovačkom društvu M.Ž.N.K. d.o.o., OIB: 98065903200, Hađuri 57, 10040 Zagreb dosudio postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu 89.640,00 kuna/11.904,38 eura te optuženika obvezao da navedeni iznos oštećenom trgovačkom društvu plati u roku od 15 dana od izvršnosti presude, a sve u skladu s uputom Županijskog suda u Slavonskom Brodu u rješenju broj Kž-264/2022 od 10. travnja 2025. Naime, radi se o iznosu preostalog dijela kupoprodajne cijene stroja koju je optuženik bio dužan platiti oštećenom trgovačkom društvu (12.000,00 eura) no dosuđeno je 89.640,00 kuna/11.904,38 eura jer je oštećeno društvo postavilo imovinskopravni zahtjev u toj visini.

30. Naposljetku, na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. optuženi RR dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 (dana) od izvršnosti presude.

30.1. Naime, kako je optuženik proglašen krivom dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka pri čemu je sud prilikom odmjeravanja visine paušalne svote u konkretnom slučaju vodio računa o trajanju i složenosti postupka i izvedenim dokazima ocijenivši kako plaćanjem troškova kaznenog postupka u cijelosti neće biti dovedeno nužno uzdržavanje i egzistencija optuženika i njegove obitelji.

31. Slijedom svih obrazloženih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kapikul

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu izjaviti žalbu putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb, na broj: KO-DO-1192/2020

2. Optuženi RR

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Andrej Ilić

4. Oštećeno TD M.Ž.N.K. d.o.o.

5. U spis