REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1097/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Srđanu Sessi, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja NV, vl. obrta " [obrt]", [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić i Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 14. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 160,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata preko kamatne stope priznate pod točkom I. izreke presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 207,41 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 37,88 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata preko kamatne stope priznate pod točkom III. izreke presude.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 16. travnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je u prometnoj nezgodi od 2. kolovoza 2024. nastala šteta na vozilu marke Seat tip Leon 2.0 TDI Style, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BKS - LEASING CROATIA d.o.o., Zagreb, kao i da je tuženik kao odgovorni osiguratelj obvezan nadoknaditi štetu na temelju police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Naveo je da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku koji je 23. rujna 2024. izvršio procjenu i izvid štete, kao i da je tuženik potom utvrdio da je šteta pravno osnovana te poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela štete u iznosu od 425,17 eura, no da je tom uplatom samo djelomično podmirio iznos štete, odnosno da razliku u iznosu od 160,00 eura odbija platiti iz razloga što ne priznaje veću cijenu sata rada za popravak vozila od nesporno plaćene. Istaknuo je da je oštećenik sam odabrao auto servis tužitelja za svoj popravak vozila, kao i da je tužitelj predmetno vozilo popravio sukladno pravilima struke te za svoju uslugu ispostavio račun br. 17/VP/1 u iznosu od 731,46 eura. Zaključno, naveo je da je s oštećenikom sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 20. veljače 2025. kojim je oštećenik kao ustupitelj na tužitelja prenio svoje dospjelo i nepodmireno potraživanje u iznosu od 160,00 eura, o čemu je obaviješten i tuženik. Tužitelj je stoga predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 160,00 eura, uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 22. svibnja 2025. tuženik je osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva s navodom da tužitelj za svoje činjenične navode nije dostavio niti predložio nikakve dokaze. Dodatno, naveo je da je u konkretnom slučaju ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila u drugim servisima, a za istu kvalitetu te po nižoj cijeni od one koju navodi tužitelj u tužbi, no da je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po višoj cijeni. Osim toga, istaknuo je da vozilo nije popravljeno u skladu s izvidom štete. Osporio je tijek i stopu zateznih kamata te je stoga predložio da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun/otpremnicu br. 17/VP/1 (list 9. spisa), izvid štete od 23. rujna 2024. (list 10. spisa), obrazloženu ponudu tuženika (list 11. spisa), potvrde o uplati (list 12.-13. spisa), e-mail korespondenciju (list 14.-15. spisa), cjenik tužitelja od 2. siječnja 2024. (list 16. spisa), ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja od 20. veljače 2025. s notifikacijom od 12. ožujka 2025. (list 17.- 19. spisa), e-mail Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 3. srpnja 2015. (list 39.-40. spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 46.-49. spisa) i dokumentaciju iz sličnih ili istovjetnih predmeta vezano za cijenu sata rada (list 71.-73. spisa i 77.-78. spisa).

4. Sud nije proveo dokazne prijedloge saslušanjem svjedoka korisnika leasinga te saslušanjem stranaka, niti je izveo dokaz prometnim vještačenjem te pribavom police osiguranja, sve iz razloga što izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke o pravno-relevantnim činjenicama u ovom sporu, uzevši u obzir i odredbu članka 492.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.; dalje: ZPP) prema kojoj će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava. Iz istog razloga sud nije proveo dokazne prijedloge tuženika pribavom poslovnih knjiga tužitelja na okolnost cijene sata rada, kao niti provođenjem prometnog i financijskog vještačenja na okolnosti iz točke 17.5 odgovora na tužbu.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 160,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama sukladno ugovoru o ustupu tražbine i računu tužitelja br. 17/VP/1 od 20. veljače 2025. na ime popravka vozila Seat Leon, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BKS - LEASING CROATIA d.o.o., Zagreb, po osnovi police obveznog automobilskog osiguranja.

7. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost za naknadu štete i visina tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u izvid štete broj 240510514267/1 (list 10. spisa), utvrđeno je da je djelatnik tuženika 23. rujna 2024. izvršio pregled vozila Seat Leon, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BKS - LEASING CROATIA d.o.o., povodom prometne nezgode od 2. kolovoza 2024. Predmetnim izvidom tuženik je utvrdio da je na vozilu nastala djelomična šteta te je utvrdio dijelove za popravak (stražnji pokrov branika i dio stražnjeg poklopca) i zamjenu (natpis model), a ujedno je izvršio procjenu radnog vremena potrebnog za popravak vozila, i to za limara u trajanju od 4,00 sati te lakirera u trajanju od 6,00 sati.

9. Iz uvida u obrazloženu i konačnu ponudu tuženika, broj 240510514267 od 8. veljače 2025. (list 11. spisa), povodom prometne nezgode od 2. kolovoza 2024., vidljivo je da je tuženik kao odgovorni osiguratelj oštećeniku dostavio obrazloženu ponudu od 25. rujna 2024., na koju je oštećenik izjavio prigovor, a da je potom tuženik razmotrio navode iz oštećenikovog prigovora te procijenio štetu na vozilu u iznosu od 585,17 eura, uz umanjenje iznosa od 160,00 eura na ime razlike cijene radnog sata (10,00 x 16,00 eura), smatrajući da isti nije u skladu s tržišnim cijenama rada. Dakle, proizlazi da je tuženik utvrdio osnovanost odštetnog zahtjeva povodom predmetnog štetnog događaja od 2. kolovoza 2024. ocijenivši ga pravno osnovanim, dok je visinu štete konačno procijenio na iznos od 425,17 eura uslijed razlike u cijeni radnog sata.

10. Osim toga, iz gore spomenute obrazložene i konačne ponude tuženika razvidno je da je tuženik 30. rujna 2024. isplatio oštećeniku iznos od 260,00 eura na ime naknade predmetne štete na vozilu, a da se potom spomenutom ponudom obvezao oštećeniku u roku od petnaest dana isplatiti daljnji iznos od 165,17 eura na ime naknade predmetne štete, dakle sveukupan iznos od 425,17 eura.

11. Sud je gore spomenuti izvid štete kao i obrazloženu ponudu tuženika ocijenio vjerodostojnima budući da su navedene isprave izrađene na poslovnom papiru tuženika, a tuženik ih uostalom ničim nije izrijekom osporio, s time da je sud posebno cijenio činjenicu što je tuženik po osnovi predmetnog izvida štete upravo izvršio uplatu nespornog iznosa štete oštećeniku u ukupnom iznosu od 425,17 eura.

12. S obzirom da iz gore spomenutih isprava jasno proizlazi da je sam tuženik izvršio procjenu štete na predmetnom vozilu, kao i da je potom u obrazloženoj ponudi priznao osnovanost odštetnog zahtjeva po osnovi predmetnog štetnog događaja, slijedom čega je podmirio dugovanje prema tužitelju u većem dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku, koja se odnosi na razliku u cijeni satnice tužitelja i cijene koju priznaje tuženik, odbio platiti, po stavu ovog suda jasno proizlazi da je isti, kao osiguratelj vozila štetnika po osnovi police obveznog osiguranja, pasivno legitimiran u ovoj parnici.

13. Osim toga, s obzirom da je tuženik u svojoj obrazloženoj ponudi priznao gore navedene činjenice te izvršio isplatu nespornog dijela štete oštećeniku povodom prometne nezgode od 2. kolovoza 2024., jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju dogodio štetni događaj - prometna nezgoda, na temelju koje je nastala šteta na vozilu oštećenika.

14. Također, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe priznao osnovanost odštetnog zahtjeva te potom izvršio isplatu štete koju je procijenio u visini od 425,17 eura, a ovdje utuženu razliku je odbio platiti iz razloga što, po njegovom stavu, zatražena cijena radnog sata nije u skladu s tržišnim cijenama rada, ocjena je ovog suda, uzimajući u obzir sve prethodno iznesene okolnosti te pritom cijeneći odredbu članka 221. stavak 2. ZPP-a, kako je tuženik u cijelosti odgovoran za naknadu štete u ovoj pravnoj stvari.

15. Nadalje, uvidom u račun/otpremnicu br. 17/VP/1 od 5. veljače 2025. (list 9. spisa) utvrđeno je da je tužitelj predmetni račun ispostavio oštećeniku BKS - LEASING CROATIA d.o.o. na ime popravka vozila Seat Leon, reg. oznake [registarska oznaka], sve na temelju tuženikovog izvida štete broj 240510514267, i to na iznos od 585,17 eura bez PDV-a. Osim toga, na računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati na ime popravka vozila, i to za autolimara u trajanju od 4,00 sati te autolakirera u trajanju od 6,00 sati, koji u cijelosti odgovaraju procijenjenoj količini radnih sati iz izvida štete, i to po cijeni radnog sata u iznosu od 40,00 eura, bez PDV-a.

16. Osim toga, cijena sata rada tužitelja koja je naznačena na predmetnom računu u iznosu od 40,00 eura bez PDV-a obračunata je u skladu s cjenikom tužitelja (list 16. spisa), koji je na snazi od 2. siječnja 2024., a na kojem je navedeno da tužiteljeva cijena sata za limarske i lakirerske radove iznosi 40,00 eura bez PDV-a.

17. Uvidom u ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja od 20. veljače 2025. (list 17.-19. spisa), utvrđeno je da je on sklopljen između društva BKS - LEASING CROATIA d.o.o. kao ustupitelja tražbine i tužitelja kao primatelja tražbine za novčano potraživanje koje ustupitelj ima prema ovdje tuženiku u ukupnom iznosu od 160,00 eura sukladno računu popravka br. 17/VP/1 (članak 1. tog ugovora).

18. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO), vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

19. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj, ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine.

20. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.

21. Prema odredbi članka 82. stavak 1. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, s time da je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, što je tužitelj učinio notifikacijom koja je tuženiku upućena putem e-maila 12. ožujka 2025. (list 19. spisa), a koju činjenicu tuženik nije osporio.

22. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je tuženikov prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja ocijenjen kao neosnovan.

23. Osim toga, po provedenoj analizi izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom sukladno kojem u svom redovnom poslovanju obavlja popravke vozila.

24. Po stavu ovog suda, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koje mu je preporučilo osiguravajuće društvo, već je vozilo ovlašten popraviti u mjestu u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis inače redovito naplaćuje. Dakle, oštećenici mogu slobodno odabrati servisnu radionicu u mjestu svog prebivališta/sjedišta u kojoj će popraviti svoje vozilo neovisno o tome što na tom području postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila povoljnija od cijene sata tužitelja. Poduzetnici, pa i oni koji se u okviru svoje registrirane djelatnosti bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili dužni popravljati vozilo isključivo u najpovoljnijem servisu, uslijed čega je neosnovan stav tuženika da bi u konkretnom slučaju oštećenikov odabir tužiteljeve servisne radionice predstavljao doprinos oštećenika nastanku štete, odnosno da bi isti postupio protivno odredbama članaka 8. i 10. ZOO- a (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj, Pž-914/2024- 2 od 18. ožujka 2024.). Prema stajalištu suda, tuženik nije taj koji može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete odnosno njezinu visinu uvjetovati izborom servisera (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024.). Oštećenik ima samostalno pravo odabrati servisnu radionicu u kojoj će obaviti popravak svog vozila, prema cijenama uredno istaknutim u njihovim cjenicima, na temelju kojih one redovno posluju na tržištu te plaćaju poreze i doprinose.

25. Osim toga, iz dostavljene dokumentacije vezano za cijenu sata rada limara i/ili lakirera proizlazi da je tuženik tijekom 2024. godine priznao cijenu sata rada u iznosu od 46,00 eura bez PDV-a (list 77.-78. spisa), slijedom čega je po mišljenju ovog suda tužiteljeva cijena u iznosu od 40,00 eura, bez PDV-a, tijekom 2024. godine svakako bila tržišna cijena.

26. Stoga, s obzirom da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da djelomičnom isplatom po osnovi računa kojeg je tužitelj ispostavio za svoj rad tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu, tuženik mu je dužan naknaditi štetu sukladno odredbi članaka 1085. i 1090. ZOO-a u vezi s odredbom članka 84. stavak 1. ZOO-a, i to u preostalom nepodmirenom iznosu koji se odnosi na neplaćenu razliku cijene radnog sata u iznosu od 160,00 eura.

27. S obzirom da sukladno odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, pa tako i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zakonske zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a i članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.; dalje: ZOOP), prema kojem oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa zakonskih zateznih kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

28. Budući da je iz konačne i obrazložene ponude tuženika od 8. veljače 2025. (list 11. spisa) vidljivo da mu je oštećenik podnio odštetni zahtjev dana 12. kolovoza 2024. te imajući u vidu da su prilikom ustupanja tražbine s glavnom tražbinom na tužitelja prešla i sva sporedna prava u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZOO-a, tužitelj bi na temelju odredbe članka 12. stavak 4. ZOOP-a imao pravo na zatražene zakonske zatezne kamate od sljedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, po stopi iz odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose budući da nije riječ o potraživanju po osnovi trgovačkog ugovora, već je riječ o izvanugovornoj obvezi. S obzirom da tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate od kasnijeg dana, konkretno od 21. veljače 2025., sud je o tom dijelu zahtjeva odlučivao primjenom odredbe članka 2. stavak 1. ZPP-a.

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke presude. 30. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici u pogledu glavnog zahtjeva, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine" broj 37/23., dalje: Uredba o tarifi).

31. Stoga, tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 52.1. i Tbr. 54. Tarife, i to za sastav tužbe od 16. travnja 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 22. svibnja 2025. kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu od 16. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), što iznosi ukupno 150,00 eura, odnosno uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) sveukupno 187,50 eura.

32. Pored toga, tužitelj ima pravo na naknadu troškova na ime plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 eura, kao i na sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 13,27 eura, na temelju Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi te članka 7. stavak 1. ZSP-a.

33. Na ime troškova parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose (nije riječ o potraživanju po osnovi trgovačkog ugovora), koje teku od 14. siječnja 2026., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).

34. S druge strane, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 25,00 eura, uvećano za PDV, budući da taj trošak sukladno odredbi članka 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice. Naime, ako stranka koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude na isto ne pristupi, može istoga dana preuzeti sadržaj presude s e-Oglasne ploče suda i na taj način na vrijeme biti upoznata sa sadržajem presude, sve kako bi eventualno u zakonskom roku podnijela žalbu. Osim toga, potrebno je istaknuti kako sud, pri odmjeravanju troškova parničnog postupka, treba uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje parnice, a ne one koji su bili svrhoviti za pojedinu parničnu stranku. Stoga, eventualni pristup punomoćnika na ročište za objavu presude nije nužna niti potrebna parnična radnja jer je glavna rasprava već zaključena, uslijed čega se radi isključivo o osobnom probitku punomoćnika tužitelja budući da će presuda po objavi odmah biti dostupna na e-Oglasnoj ploči suda za preuzimanje, pa navedeno ne može ići na teret protivne strane. Premda ZPP i Tarifa doista propisuju mogućnost naplate troška za pristup na ročište za objavu presude, sud pri odmjeravanju troškova parničnog postupka koja padaju na teret protivne stranke mora prvenstveno imati u vidu načela parničnog postupka iz ZPP-a, posebno načelo ekonomičnosti, kao i odredbu ranije spomenutog članka 155. ZPP-a, pa uzevši u obzir sve navedene okolnosti (posebno okolnost kako već dosuđeni troškovi parničnog postupka iz točke III. izreke presude premašuju vrijednost predmeta spora), ocijenjeno je da taj trošak doista nije bio svrhovit za vođenje ove konkretne parnice.

35. Tužitelj, nadalje, nema pravo niti na naknadu troškova ime sudske pristojbe za tužbu preko priznatog iznosa od 6,64 eura budući da mu je na ime navedene pristojbe nastao trošak upravo u priznatom iznosu od 6,64 eura, koji odgovara visini polovice propisanog iznosa pristojbe koju je on podmirio prije podnošenja tužbe putem e-Komunikacije dana 10. travnja 2025. (potvrda o uplati s lista 60. spisa) te pritom koristio pogodnost plaćanja polovice propisanog iznosa pristojbe sukladno odredbi članka 7. stavak 1. ZSP-a.

36. Tuženik je u cijelosti izgubio spor pa stoga nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, već ih je u obvezi naknaditi tužitelju.

37. Slijedom iznesenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama III. do V. izreke presude.

U Zagrebu 14. siječnja 2026.

Sudac:

Srđan Sessa

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).