Poslovni broj Pn-135/2025-19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

[adresa], B [adresa]

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja BS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borisu Gregoviću i dr., odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika Zavod za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije iz Rijeke, Branka Blečića 7, OIB 55700291940, zastupan po punomoćnici Danijeli Lukšić Kokić, odvjetnici iz Rijeke, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupan po OD Grgić i partneri, odvjetnici iz Rijeke radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane 03. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika , zaključene temeljem odredbe čl. 335. ZPP-a, javno objavivši 14. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 8.147,96 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja, sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB, do 31.07.2015. g. iznosi 12% godišnje, a počevši od 01.08.2015. g., pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena , a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena na iznose kako slijedi:

na iznos od 269,81 EUR počam od dana 15.06.2015. g., pa do isplate,

na iznos od 267,43 EUR počam od dana 15.07.2015. g., pa do isplate,

na iznos od 246,20 EUR počam od dana 14.08.2015. g., pa do isplate, na iznos od 265,19 EUR počam od dana 15.09.2015. g., pa do isplate,

na iznos od 399,32 EUR počam od dana 15.10.2015. g., pa do isplate,

na iznos od 479,44 EUR počam od dana 15.04.2016. g., pa do isplate,

na iznos od 482,24 EUR počam od dana 12.05.2016. g., pa do isplate,

na iznos od 482,24 EUR počam od dana 15.06.2016. g., pa do isplate,

na iznos od 482,24 EUR počam od dana 15.07.2016. g., pa do isplate,

na iznos od 476,08 EUR počam od dana 12.08.2016. g., pa do isplate,

na iznos od 476,41 EUR počam od dana 15.09.2016. g., pa do isplate,

na iznos od 483,78 EUR počam od dana 14.10.2016. g., pa do isplate,

na iznos od 479,16 EUR počam od dana 15.11.2016. g., pa do isplate,

na iznos od 474,54 EUR počam od dana 15.12.2016. g., pa do isplate,

na iznos od 467,58 EUR počam od dana 12.01.2017. g., pa do isplate,

na iznos od 473,00 EUR počam od dana 15.02.2017. g., pa do isplate,

na iznos od 480,19 EUR počam od dana 15.03.2017. g., pa do isplate,

na iznos od 480,92 EUR počam od dana 14.04.2017. g., pa do isplate,

na iznos od 482,05 EUR počam od dana 15.05.2017. g., pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak 12.271,15 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška tužitelj odbija.

Obrazloženje

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-694/2023 od 10. travnja 2025. djelomično su odbijene žalbe stranaka i djelomično uvažene u odnosu na presudu ovoga suda poslovni broj Pn-169&2016 od 28.02.2023. te je presuda potvrđena u dosuđujućem dijelu točke I. izreke do iznosa od 12.974,40 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to kako slijedi: -na iznos neimovinske štete od 11.752,00 EUR počev od 12. lipnja 2016. do isplate; -na iznos od 1.222,40 EUR na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, troškove putovanja, liječenja i pojačane ishrane počev od presuđenja tj. od 28. veljače 2023. do isplate; Preinačena u pobijanom dosuđujućem dijelu točke I. izreke u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata na iznos neimovinske i imovinske štete na način da se sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od 9. travnja 2014. do 11. lipnja 2016. na iznos od 11.752,00 EUR, te sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od 9. travnja 2014. do 27. veljače 2023. na iznos od 1.222,40 EUR tužitelj odbija te ukida u pobijanom dosuđujući dijelu točke I. izreke i to za iznos od 8.147,96 EUR na ime imovinske štete za izgubljenu zaradu zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose kao i u točki III. izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U obrazloženju odluke suda drugog stupnja u odnosu na dio presude koji je ukinut navedeno je u odnosu na utvrđenu visinu imovinske štete zbog izgubljene zarade, osnovano umješač u žalbi ukazuje da presuda suda prvog stupnja ne sadrži u dovoljnoj mjeri obrazložene razloge zbog kojih sud tužitelju dosuđuje naknadu štete zbog izgubljene zarade u periodu nakon 31. ožujka 2016. s obzirom da se u tom periodu tužitelj vodio kao nezaposlena osoba. Nadalje, ukoliko mu i pripada pravo na naknadu istog oblika štete presuda suda prvog stupnja nema nikakvih razloga zašto se ista naknada štete utvrđuje na temelju plaće koju bi tužitelj ostvarivao kod ranijeg poslodavca Građa Solin d. d. unatoč tome što zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi nakon 30. rujna 2015. radio u istoj tvrtki, odnosno iz kojeg razloga za isto razdoblje u pogledu utvrđivanja izgubljene zarade nije koristio pribavljene podatke Državnog zavoda za statistiku u pogledu prosječnih plaća za vozače. Sud prvog stupnja će prilikom odlučivanja o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja u pogledu naknade imovinske štete za izgubljenu zaradu otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom ukidbenom odlukom, dat će jasne i razumljive razloge zbog kojih eventualno tužitelju pripada pravo na taj vid štete i nakon 31. ožujka 2016. te će po potrebi dopuniti provedeno financijsko vještačenje u tom dijelu. Također će novom odlukom odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka i to vodeći računa o sveukupnom uspjehu tužitelja kako u pogledu osnove tako i visine tužbenog zahtjeva te jasno naznačiti primjenom koje Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika strankama priznaje nagradu

U ponovljenom postupku tužitelj u cijelosti ustraje kod sada jedinog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu zaradu te navodi Nije sporno kako je zbog predmetnog štetnog događaja tužitelj bio na bolovanju i kako mu je radna sposobnost nakon štetnog događaja bila smanjena odnosno ograničena kroz određeno razdoblje te mu je trebalo neko vrijeme da se prilagodi novonastaloj situaciji i da pronađe novi posao. Tužitelj se 30. rujna 2015. godine, prijavio na Zavod za zapošljavanje kao nezaposlena osoba jer mu je 15.01.2015. godine istekao ugovor sa Građa. d.d., a novi nije potpisivan zbog nesposobnosti tužitelja za obavljanje poslova vozača zbog predmetne ozljede. Da nije bilo štetnog događaja poslodavac bi mu sigurno obnovio ugovor jer je tako radio do tada i tako radi sa svim drugim djelatnicima. Naime, Građa d.d. ima više podružnica odnosno povezanih pravnih osoba te seli radnike prema potrebi iz firme u firmu kako bi izbjegao zapošljavanje radnika za stalno odnosno izbjegava zaključenje ugovora o radu ne neodređeno vrijeme. Naime, u spisu se nalazi potvrda poslodavca tužitelja o prestanku rada dana 15.1.2025. odnosno nakon isteka 3 godine od 6.01.2012. zaposlenja kod istog poslodavca. Tužitelju nije obnovljen ugovor jer nije bio radno sposoban zbog konkretne ozljede. Unatoč traženju posla i javljanju na Zavod za zapošljavanje tužitelj je tek u ožujku 2016. godine, dobio ponudu za posao vozača autobusa, međutim, tužitelj ni tada nije prošao liječnički pregled, odnosno nije mu izdano uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika, zbog posljedica ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju. To je vidljivo iz uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja od dana 31.03.2016. g. koja se nalazi u spisu u kojoj se navodi: neocijenjen do donošenja novih specijalističkih nalaza. Iz uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika medicine rada proizlazi kako na dan 31.3.2016 godine tužitelj nije bio zdravstveno sposoban za rad. Tužitelj je bio radno nesposoban zbog konkretne ozljede, ali i nakon završenog liječenja nije mogao odmah početi raditi jer mu isti poslodavac nije htio produžiti ugovor, a nije mogao ishodovati odmah niti liječničko uvjerenje o radnoj sposobnosti. Tužitelj je unatoč prijavi na Zavod za zapošljavanje i unatoč traženju posla uspio se zaposliti tek 2018 godine. Životno je i logično kako je tužitelju bilo potrebno neko vrijeme da se snađe, da se prilagodi na novonastalu situaciju i da pronađe novi posao. Da nije bilo štetnog događa tužitelj bi bez problema nastavio raditi kod istog poslodavca ili bi u najgoroj varijanti pronašao posao kod drugog poslodavac jer je posao vozača tražen posao. Stoga je potraživanje izgubljene zarade za traženi period potpuno opravdano.

Tuženik u ponovljenom postupku i dalje osporava tražbinu tužitelja kako po osnovu tako i po visini, navodi se u cijelosti protivi opravdanosti potraživanja za izgubljenu zaradu za razdoblje nakon 30.09.2015., odnosno i za razdoblje nakon 31.03.2016., iz razloga što tužitelj nije dokazao gdje bi radio nakon 31.03.2016. Tuženik u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih tijekom postupka, te predlaže tužitelja odbiti s daljnjim traženjem naknade štete u cijelosti i obvezati tužitelja naknaditi tuženiku parnične troškove.

Umješač ustraje kod svih dosadašnjih navoda osporava potraživanje tužitelja u cijelosti.

Sud je proveo dokaze uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušan je tužitelj kao stranka u postupku te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Aleksandri Vio.

Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

Tužitelj u svom iskazu navodi da je vrijeme štetnog događaja bio je zaposlen u tvrtci Građa na određeno vrijeme i upravo u trenutku bio zaposlen jedno godinu i pol dana. Ugovor je trebao trajati još godinu i pol, dakle do tri godine. Nakon toga u toj tvrtci su ga trebali zaposliti u sestrinskoj tvrtci Građa Zagreb, no zbog ove nezgode bio je još nekakvih godinu i pol dana na bolovanju i tada su istekle te tri godine, ugovor nisu produžili, rekli su da će ga opet zaposliti kada ozdravim. No, nije sposoban za ovaj posao jer posao vozača nije samo voziti već treba dizati i teške terete. Sada je nezaposlen. Bio je prijavljen na Zavod za zapošljavanje i ostvarivao je naknadu za nezaposlene, no, više nisam prijavljen jer Zavod. Dobivao je neke ponude za vozača dostavljača, no taj posao zbog ovih ozljeda ne može obavljati i kako je odbio te ponude više ne može biti prijavljen na Zavodu. Dopunski saslušan navodi kako je nakon prometne nezgode bio na bolovanju bio sve do ožujka 2016. U vrijeme štetnog događaja bio sam zaposlenik tvrtke Građa d.d. i ugovor mi je s njima trajao do 15.1.2015. Na zavod za zapošljavanje se prijavio nakon što je prekinut ugovor. Intenzivno je tražio posao u Autotroleju, no nije taj posao mogao dobiti jer je koristio lijekove za srce i tlak, nije prošao liječnički pregled za navedenu vrstu posla. U Autotroleju je posao tražio i 2016. g. Konačno se uspio zaposliti 16.05.2018. g. kod poslodavca Omega bus. Ovaj ugovor o radu koji je bio zaključen kod tvrtke Građa u vrijeme štetnog događaja bio je zaključen na vrijeme od 3 godine, svi djelatnici Građe imaju takvu vrstu ugovora, a nakon isteka im se ugovor produljuje. Tvrtka Građa ima više poslovnica, a kada istekne tih 3 godine onda vas formalno presele u drugu poslovnicu, s novim ugovorom. Da nije bilo ove nesreće oni ugovor bi mu sigurno produžili.

Člankom 1095. st. 1. ZOO-a je propisano da tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove u vezi s time, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

U odnosu na visinu izgubljene zarade tužitelja koju tužitelj potražuje u periodu od svibnja 2015. do travnja 2017. sud je uzeo u obzir da je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja bio zaposlen kod TD Građa d.d. kao vozač kamiona s dizalicom na određeno vrijeme, da je od dana nastanka štetnog događaja pa do 12. rujna 2015. bio na bolovanju-list 169 spisa, te u tom periodu primao naknadu za bolovanje s time što je do travnja 2015. primao na ime naknade plaće 100% iznosa jer mu je bila priznata ozljeda na radu, a nakon tog perioda, iako mu je do 12.09.25 priznata ozljeda na radu kako to proizlazi iz potvrde liječnice obiteljske medicine dr. ĐS, tužitelj je primao umanjeni iznos od HZZO-a na ime naknade plaće za vrijeme bolovanja. Od HZZO je ukupno na ime naknade plaće za vrijeme bolovanje primio 80.974,40 kn –list 702-703 spisa.

Tužitelju je s danom 15. siječnja 2015. istekao ugovor o radu kod poslodavca

–list 167 spisa, no kako je i dalje bio na bolovanju s osnova ozljede na radu bolovanje je potrajalo sve do 12. rujna 2015. za koji period mu je isplaćena naknada plaće. Tužitelj je nadalje od 30. rujna 2015. tužitelj bio prijavljen na zavod za zapošljavanje (list 166 spisa), te je od HZZ primao naknadu za nezaposlene u periodu od 1.10.2015 do 9.02.2016. –list 767 spisa. Sud je potom radi izračuna izgubljene zarade pribavio podatke o visini plaće od tvrtke Građa d.d. Solin gdje je tužitelj radio i to od radnika komparanta KS koji je radio na istom radnom mjestu kao tužitelj. Sud je pribavio i podatke Državnog zavoda za statistiku iz kojih proizlazi da je prosječna isplaćena neto plaća u RH za KV radnika u 2015. iznosila 4.353 kn, a u 2016. 4.379 kn –list 755 spisa, za 2017. 4.578,00 kn-list 766 spisa.

Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Aleksandre Vio od 12. prosinca 2021. proizlazi kako je razlika između naknade plaće zbog bolovanja koju je tužitelj primio u periodu od 01. svibnja 2015. do 12. rujna 2015., odnosno naknade na ime nezaposlenosti koju je primao od 01. listopada 2015. do 09. veljače 2016., te plaće koju bi primio da je obavljao svoj redovni posao KV vozač (uz napomenu da je bio na bolovanju od 24. listopada 2013. do 12. rujna 2015. te da je u periodu do kraja travnja 2015. primao 100% na ime naknade plaće), a sve za utuženi period od 01. svibnja 2015. pa do 01. travnja 2017. iskazano u pojedinačnim mjesečnim iznosima s datumima dospijeća istih, a uzimajući u obzir plaću radnika komparanta KS koje je bio zaposlen na istom radno mjestu kao tužitelj kod poslodavca Građa Solin d.d. u navedeno, periodu iznosi 87.758,24 kn uključujući travanj 2017. Po mjesecima iskazano razlika iznosi: za svibanj 2015. iznos od 2.541,09 kn, za lipanj 2015 iznos od 2.518,69 kn, za srpanj 2015 iznos od 2.318,73 kn, za kolovoz 2015. iznos od 2.497,59 kn, za rujan 2015. iznos od 3.760,89 kn, za listopad 2015. 0,00 Kn, studeni 2015. iznos 1.456,91 kn, za prosinac 2015 iznos od 2.502,31 kn, za siječanj 2016. iznos od 2.997,88 kn, za veljaču 2016 iznos od 4.063,83 kn za ožujak 2016. 4515,41 kn, za travanj 2016 iznos od 4.541,79 kn za svibanj 2016. iznos od 4.541,79 kn, za lipanj 2016 iznos od 4.541,79 kn, za srpanj 2016. iznos od 4.483,79 kn, za kolovoz 2016 iznos od 4.486,93 kn, za rujan 2016. iznos od 4.556,29 kn, za listopad 2016 iznos od 4.512,79 kn, za studeni 2016. 4.469,29 kn, za prosinac 2016 iznos od 4.403,73 kn, za siječanj 2017 iznos od 4.454,79 kn, za veljaču 2017. iznos od 4.552,49 kn, za ožujak 2017. iznos od 4.529,37 kn te za travanj 2017. iznos od 4.540,05 kn dakle sveukupno 87.758,24 kn.

Na nalaz i mišljenje stranke nisu istakle primjedbe te ga sud prihvaća u cijelosti kao objektivan te izrađen sukladno pravilima struke.

Tužitelj je potraživanje izgubljene zarade konačno precizirao sukladno nalazu i mišljenju vještakinje podneskom od 24. prosinca 2021. te potražuje iznos od 87.758,24 kn u pojedinačnim mjesečnim iznosima kako je to vještak izračunao.

Umješač u podnesku od 30.12.2021. navodi kako je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev s osnova izgubljene zarade jer da je za period od svibnja 2015. do zaključno rujna 2015. potraživao na ime izgubljene zarade mjesečno iznos od po 2.000,00 kn, a sada isto povisuje pa se za povišeni dio ističe prigovor zastare, za listopad 2015. sada više ništa ne potražuje dakle taj dio je povuče, za studeni 2015, sada prvi puta potražuje iznos od 1.456,91 kn pa se ističe prigovor zastare (ranije za taj mjesec nije potraživao izgubljenu zaradu) , za period od prosinca 2015. do ožujka 2016. tužitelj potražuje više od onog što je potraživao podneskom od 19.09.2017. pa za povišeno traženje izgubljene zarade ističe prigovor zastare, za period od travnja 2016. do travnja 2017. također potražuje više nego podneskom od 19.09.2017. pa za povišeni dio ističe prigovor zastare. Ističe da iako je u ukupnom zbroju došlo do smanjenja tuženog zahtjeva zbog djelomičnog povlačenja, ipak je došlo do preinake tužbe njezinim povišenjem za pojedinačne mjesečne iznose, te se zastara preinačene tužbe utvrđuje kada je tužba preinačena a ne kada je podnesena te se za taj dio predlaže odbiti tužitelja.

Nije umješač u pravu kada navodi da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev glede potraživanja na ime izgubljene zarade, naime sveukupno zbrojeni iznos na ime izgubljene zarade u konačno preciziranom tužbenom zahtjevu nije povišen, već su pojedinačni mjesečni iznosi na koje teče zakonska zatezna kamata usklađeni s nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke.

Prvotno valja navesti kako je odnosu na potraživanje tužitelja zbog izgubljene zarade u periodu od listopada 2015. do 28.02.2016. pravomoćno odlučeno na način da je tužitelj s tim dijelom tužbenog zahtjeva na ime naknade izgubljene zarade odbijen.

Predmet ponovljenog postupka je tužbeni zahtjev koji se odnosi na naknadu izgubljene zarade u periodu od 01. svibnja 2015. - od kada je unatoč priznatoj ozljedi na radu od HZZO dobivao manju naknadu plaće za vrijeme bolovanja do rujna 2015.

– do kada je bio na bolovanju, te period od ožujka 2016. pa zaključno travnja 2017.

Tužitelja za utuženi period od 01. svibnja 2015. do 30.09.2015. u kojem periodu je bio na bolovanju pripada naknada izgubljene zarade prema izračunu vještakinje Aleksandre Vio i to za svibanj 2015. iznos od 2.541,09 kn, za lipanj 2015. iznos od 2.518,69 kn, za srpanj 2015 iznos od 2.318,73 kn, za kolovoz 2015. iznos od 2.497,59 kn, za rujan 2015. iznos od 3.760,89 kn, naime iako je za taj period bolovanja tužitelju bila priznata ozljeda na radu nije mu bila isplaćena naknada plaće u visini od 100%, već umanjena pa je vještak uzimajući u obzir visinu plaće radnika kooperanta i naknade plaće za vrijeme bolovanja koju je tužitelj u tom periodu primio i izračunala navedenu razliku koja tužitelju pripada.

U odnosu pak na razdoblje od 01. ožujka 2016. do kraja travnja 2017. tužitelj je dokazao da isti nije mogao prihvatiti posao vozača autobusa koji mu je ponuđen zbog nesposobnosti za rad koja je uzrokovana ozljedama zadobivenima u prometnoj nezgodi od 24.10.2013.naime kako u iskazu navodi u ožujku 2016. dobio ponudu za posao vozača autobusa koji je bio voljan prihvatiti, no nije prošao liječnički pregled, a to jasno proizlazi iz uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti od 31.ožujka 2016-list 153 spisa u kojoj tužitelj nije ocijenjen, te se tek u lipnju 2018. vraća se na posao vozača, naime liječnik medicine rada tada nije našao kontraindikacije, odnosno zapreke za obavljanje posla. Stoga za period od ožujka 2016. do travnja 2017. tužitelju na ime naknade plaće pripadaju iznosi za ožujak 2016. 4515,41 kn, za travanj 2016 iznos od 4.541,79 kn za svibanj 2016. iznos od 4.541,79 kn, za lipanj 2016 iznos od 4.541,79 kn, za srpanj 2016. iznos od 4.483,79 kn, za kolovoz 2016. iznos od 4.486,93 kn, za rujan 2016 iznos od 4.556,29 kn, za listopad 2016 iznos od 4.512,79 kn, za studeni 2016. 4.469,29 kn, za prosinac 2016 iznos od 4.403,73 kn, za siječanj 2017 iznos od 4.454,79 kn, za veljaču 2017 iznos od 4.552,49 kn, za ožujak 2017. iznos od 4.529,37 kn te za travanj 2017 iznos od 4.540,05 kn, dakle sveukupno na ime naknade izgubljene zarade tužitelju od zatraženih 87.758,24 kn ne bi pripadao iznos od 11.020,93 kn (period od 01.10.15 do 28.02.2016), dakle osnovano potražuje 76.737,31 kn, ali isti iznos treba umanjiti za 20 % u kojem postupku kako je u ranijem postupku utvrđeno tuženik ne odgovara za štetu tužitelju, dakle tužitelju pripada kada se zbroji svaki pojedinačni mjesečni iznos sveukupno 8.147,96 EUR / 61.390,83 kn, stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

U odnosu na navod suda drugog stupnja da nije obrazloženo zašto sud nije koristio pribavljene podatke Državnog zavoda za statistiku o visini place KV radnika u 2015.-2017. godini valja navesti da iz pribavljenih podatak proizlazi kako je u 2015. visina prosječne plaće KV radnika iznosila 4.353,00 kn, u 2016. je iznosila 4.379,00 kn, a u 2017. je iznosila 4.578,00 kn. Nadalje iz podataka pribavljenih od TD Građa d.d. Solin plaća radnika komparanta se u 2015. kretala u rasponu od 4.333,93 kn do 4.626,35 kn, u 2016. u rasponu od 4.454,00 kn do 4.556,29 kn, a u 2017. u rasponu od 4.454,79 kn do 4.540,05 kn. Komparirajući podatke Državnog zavoda za statistiku i podatke o visini plaće radnika komparanta vidljivo da je u 2015. i 2016. plaća radnika komparanta bila nešto veća, dok je 2017. bila manja od prosječne isplaćene plaće u RH za KV radnike. Visina izgubljene zarade izračunava na način da se utvrdi kolika bi bila visina zarade tužitelja da nije bilo predmetne prometne nesreće zbog koje je bio na bolovanju te kasnije nije mogao naći posao, jer zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi nije prošao liječnički pregled, prema mišljenju ovoga suda visina takve zarade se jedino može utvrditi kroz visinu plaće radnika komparanta koji je radio u utuženom razdoblju na istom radnom mjestu to je kod izračuna izgubljene zarade valjalo koristiti podatke pribavljene od TD Građa d.d. Naime sud je mišljenja kako bi tužitelj u tom razdoblju ostvarivo plaću najmanje u visini plaće radnika komparanta , koja se ne razlikuje puno od prosječne plaće za KV radnika u istom razdoblju, uostalom u 2017. plaća radnika komparanta bila je i niža od prosječne plaće KV radnika u RH .

Na dosuđene iznose izgubljene zarade koji su preračunati u EUR valuti primjenom fiksnog tečaja konverzije od 1EUR = 7,53450 kn tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana isplate plaće kao je isplaćena radniku komparantu za prethodni mjesec kako je to tužitelj i tražio pozivom na odredbu čl. 29.s t.1 i 2 ZOO.-a jer tada tuženik zapada u zakašnjenje.

Ostale navode parničnih stranaka kao i ostalu dokumentaciju uloženu u ovaj sud nije posebno obrazlagao budući nije važna za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

Odluka o parničnim troškovima tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a pa uzimajući u obzir da je tužitelj u ovome sporu uspio u odnosu na osnov omjeru od 80 %, a u odnosu na visinu 59 %, dakle ukupno 69,50 % dok je uspjeh tuženika u odnosu na osnov 10%, a u odnosu na visinu 41%, dakle 30,5 % te oduzimajući postotak tužitelja koji je u većoj mjeri uspjela u ovome sporu od postotka tuženika kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu, dolazi se do postotka od 39%. U odnosu na radnje obavljene u ponovljenom postupku uspjeh tužitelja u sporu je 100%.

Tužitelju zastupanom po punomoćniku je valjalo priznati za radnje obavljene do 24. svibnja 2017. -do kada je VPS bio 27.615,36 EUR po 250 bodova, a nakon toga prema VPS od 34.516,98 EUR, odnosno 36.640,54 EUR te konačno po 36.201,24 EUR za koje radnje vrijednost iznosi 500 bodova, pa tako tužitelju pripada trošak za sastav tužbe u visini od 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), za sastav odštetnog zahtjeva u visini od 250 bodova (Tbr. 28.), za sastav podneska od 12.07.2016. i 12. 9.2016. u visini od po 250 bodova, za sastav podneska od 27.11. 2019. i 24.12.2021. svaki u visini od 500 bodova (Tbr 8 toč.1-najviše ukupno 4 takva podneska tijekom postupka), za sastav podnesaka od 12.5.17., 24.5.17, 19.9.17., 5.2.18., 10.7.18., 16.1.2019., 14.10.19., 1.10.20., 6.10.20., 12.1.21., 16.2.21. te

3.10.22. svaki u visini od po 100 bodova ( Tbr .8 toč.3) te za pristup na ročišta održana 23.03.2017., u visini od 250 bodova, a za ročišta održana 24.05.2017., 19.09.2017., 21.11.2017., 1.2.2018., 23.3.2018., 17.05.2018., 10.7.2018., 22.3.2019., 20.1.2020. 14.4.2021. 2.3.22. i 23.11.22. svako u visini od po 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), za ročište od 15.2.2021. u visini od 50 bodova (Tbr 9 toč.5), vrijednost boda 2,00 EUR sve uz priznanje 25% PDV-a, a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, što sveukupno iznosi 23.750,00 EUR, no, navedeni trošak je tužitelju valjalo odmjeriti u omjeru od 39%, dakle, u iznosu od 9.262,50 EUR. Pored toga tužitelju pripada u ponovljenom postupku prema vrijednosti predmeta spora od 8.147,00 EUR trošak sastava podneska 17. rujna 2025. u visini od 100 bodova (Tbr 8. toč. 1) i za pristup na ročišta održana 17.09.2025. i 3.11.2025. svako u visini od po 100 bodova (Tbr 9 toč1) vrijednost boda 2,00 EUR sve uz priznanje 25% PDV-a, a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ukupno još 750 EUR.

Tužitelju međutim bez umanjivanja naprijed utvrđenog postotka, pripada trošak medicinskog vještačenja i pribave zdravstvenog kartona u visini od 480,82 eur/ 3.622,80 kn te očevida na licu mjesta i prometnog vještačenja u visini od 536,73 EUR/ 4.044,00 kn kao i trošak financijskog vještačenja u visini od 308,18 eur/ 2.322,00 kn budući su bili nužni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari zbog osporavanja po tuženika kako osnova tako i visine svih zahtjeva tužitelja, zatim trošak svjedoka DS u visini od 15,93 EUR/120,00 kn, ZS u visIni od 127,41 EUR/ 960 kn te RS u visini od 58,66 EUR/ 442,00 kn ( dokazi o snošenju troškova svjedoka na listovima 365-367 spisa) kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 322,52 EUR i na presudu u iznosu od 408,46 EUR. Stoga tužitelju na ima naknade troškova pripada ukupno iznos od 12.271,15 EUR.

U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troška za sastav podnesak do 15. siječnja 2021 isti je neosnovan jer je istovjetan podnesku od 12. siječnja 2021. Na dosuđeni iznos temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a tužiteljima pripadaju zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude. Slijedom navedeno odlučeno ja kao u točki II. izreke odluke.

U Rijeci 14. siječnja 2026.

S u d a c

Katarina Bajčić Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- pun umješača