Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Pn-72/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja IP, dipl. iur. i punomoćnika tuženika Ivice Šimundića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Pisarnica u Osijeku, po objavi 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete, isplati iznos od 12.329,17 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, naknaditi tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, prouzročeni parnični trošak u iznosu 500,00 eura (slovima: petsto eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki II. izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 27. ožujka 2025. navodi da je njegov osiguranik TP smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 13. ožujka 2007. te da je po tom osnovu tužitelj priznao pravo na obiteljsku mirovinu djeci i udovici umrlog osiguranika počevši od 13.03.2007., odnosno 01.05.2013. Navedenu nesreću izazvala je LP upravljajući osobnim automobilom marke Citroen Xsara, reg. oznake [registarska oznaka], Državnom cestom br. 34 iz smjera zapada u smjeru istoka pri čemu se nije kretala sredinom obilježene prometne trake već je prešla u prometni trak namijenjen za kretanje vozila iz suprotnog smjera, te je prednjim lijevim dijelom automobila udarila u prednji lijevi dio osobnog automobila marke VW Golf, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao TP desnim prometnim trakom iz smjera istoka u smjeru zapada, te je od udara njegov osobni automobil odbačen u odvodni kanal sa sjeverne strane kolnika, uslijed čega je TP zadobio teške tjelesne ozljede koje su prouzročile njegovu smrt. U trenutku štetnog događaja vozilo kojim je prouzročena prometna nesreća je bilo osigurano kod tuženika policom br. [broj police] te je tuženik odgovoran za naknadu štete koja za tužitelja nastaje isplatom navedene obiteljske mirovine. Tužitelj je protiv tuženika po istom osnovu već vodio postupke za naknadu štete za prethodna razdoblja počevši od 13.03.2007. te je tuženik po odštetnim zahtjevima i sudskim presudama naknadio štetu tužitelju zaključno s 31.07.2017., dok je za posljednje utuženo razdoblje (01.08.2017. – 30.04.2022.) u tijeku parnični postupak pred Općinskim sudom u Osijeku br. Pn-1/2020. Daljnjom isplatom navedene obiteljske mirovine nastaje šteta za tužitelja. Tužitelj podnosi ovu tužbu radi naknade štete zbog isplaćene obiteljske mirovine za razdoblje od 01.05.2022. do 31.10.2023., a u kojem razdoblju je isplaćeno sveukupno 12.329,17 eura. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu navedene štete u mirnom postupku, međutim tuženik je isti otklonio. Kako je osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika, to je tuženik temeljem odredbe članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) odgovoran za naknadu štete tužitelju u iznosu od 12.329,17 eura pa se predlaže sudu da nakon provedene rasprave donese presudu:

" Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete, isplati iznos od 12.329,17 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

1.1. U podnesku od 14. svibnja 2025. tužitelj iznosi da je članak 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, prema kojem bi se, po tuženiku, trebao utvrditi iznos stvarne štete nejasan, proturječan drugim odredbama ZOOP-a i samom sebi te kao takav neprimjenjiv. Prije svega, navedena odredba kaže da se razmjerni dio mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine određene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, dok se obiteljska mirovina ne spominje. Ovdje je riječ upravo o obiteljskoj mirovini. Dakle, citirana odredba ZOOP-a uopće ne predviđa obračun razmjernog dijela obiteljske mirovine, tako da se ista nikako ne može primijeniti niti se obveza tuženika može temeljem te odredbe izračunati (kao, uostalom, ni kod invalidske mirovine). Naime, prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju koje definiraju određivanje mirovine, jasno je da obiteljska mirovina nikad nije veća od invalidske mirovine priznate zbog ozljede na radu, (kao uostalom ni invalidska zbog ozljede izvan rada – uvijek manja, te invalidska zbog ozljede na radu – uvijek jednaka) što bi automatski značilo da tužitelj nikada neće imati pravo na naknadu štete. U nastavku podneska tužitelj opsežno elaborira zašto bi se u konkretnom slučaju imale primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te se poziva i na presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Gž-1105/2022 od 29. studenoga 2023. u kojima je isti zauzeo stav da je mjerodavan Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznom osiguranju u prometu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje kao neprijepornu činjenicu da se 13. ožujka 2007. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] i da je za to vozilo vlasnik GP u trenutku prometne nezgode imala kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti br. 808190264. U cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tužbeni zahtjev je neosnovan prvenstveno što utuženo potraživanje nije šteta iz članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP), a osnovanost potraživanja tužitelja HZMO prema tuženiku kao osiguravajućem društvu potrebno je prosuđivati primjenom odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05., 36/09., 75/09; u daljnjem tekstu: ZOOP). Pasivna legitimacija tuženika temelji se na postojanju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a taj ugovor o obveznom osiguranju u prometu su vlasnici vozila dužni sklopiti s nekim od osiguravajući društava u RH prije stavljanja vozila u promet, dakle, prije uporabe vozila u prometu što je uređeno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (članak 2. stavak 2. ZOOP-a u svezi s člankom 4. stavkom 1. ZOOP-a). Društvo za osiguranje koje posluje u RH je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu i uvjetima osiguranja (članak 8. stavak 1. ZOOP-a). Da nema tog ugovora o obveznom osiguranju u prometu tuženik ne bi bio pasivno legitimiran. Iz tog razloga, postojanje i opseg obveze tuženika na naknadu štete koja je predmet ovoga postupka regulirana je odredbama ZOOP-a odnosno odredbom članka 27. ZOOP. U konkretnom slučaju, obveza tuženika, društva za osiguranje, postojala bi samo onda ukoliko bi razmjerni iznos obiteljske mirovine koju tužitelj HZMO isplaćuje djeci i udovici umrlog osiguranika TP bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu osiguranika tužitelja TP, i to samo u visini te razlike ako je ima. Te stvarne štete (obveze) iz članka 27. ZOOP-a u konkretnom slučaju nema. Naime, prema navodima tužbe tužitelj HZMO isplaćuje djeci i udovici umrlog osiguranika obiteljsku mirovinu, dakle, tužitelj tvrdi da isplaćuje obiteljsku mirovinu zbog smrti osiguranika TP, a čiji je uzrok ozljeda na radu, pa tužitelj treba pružiti dokaze da postoji razlika između obiteljske mirovine utvrđene tim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena osiguraniku TP za slučaj njegovog umirovljenja zbog povrede na radu. Tuženik osporava da postoji takva razlika, dapače, iste nema niti je može biti! Ovo stoga što je sam tužitelj HZMO svojim rješenjem broj 0198513 od 20.04.2007. utvrdio da je isključivi uzrok priznanja prava na obiteljsku mirovinu smrt osiguranika tuženika TP iz prometne nezgode od 13. ožujka 2007. koja je priznata kao ozljeda na radu, iz čega proizlazi da ne postoji razlika mirovine koju bi tuženik bio dužan naknaditi tužitelju. Ako tužitelj HZMO iz nekog razloga misli suprotno, tada je na tužitelju teret dokazivanja da trpi štetu u visini kako to propisuje odredba članka 27. ZOOP-a. Budući tužitelj HZMO u tužbi nije priložio dokaze s tim u svezi, niti je predložio izvođenje financijskog vještačenja na okolnosti postojanje i visine štete u smislu odredbe članka 27. ZOOP-a, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao nedokazan odnosno neosnovan! U potkrjepu iznijetom tj. da se postojanje i visine štete treba raspraviti i utvrditi u smislu odredbe članka 27. ZOOP-a, tuženik ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženo u brojnim recentnim odlukama iz 2024., 2023., 2022. i 2021. godine pa i onima iz 2020. godine u kojim je revizijski sud meritorno odlučio povodom revizija izjavljenih temeljem čl.382.st.2. ZPP-a, smatrajući da se radi materijalno pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, zbog čega te odluke predstavljaju i sui generis izvor materijalnog prava, kao i u odlukama u kojima je dopustio podnošenje revizije iz istog razloga. U svezi s pozivanjem tužitelja na neke druge sudske postupke za prethodna razdoblja isplate obiteljske mirovine, tuženik navodi da je parnični postupak vođen radi naknade štete za prethodno razdoblje isplate mirovine (od 01.08.2017. do 30.04.2022.) nepravomoćno okončan presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-1/2020-15 od 14.01.2025. na način da je tužitelj nepravomoćno odbijen i to u cijelosti, a cijeli predmet se po žalbi tužitelja nalazi na rješavanju kod Županijskog suda u Sisku gdje se vodi pod poslovni brojem Gž-137/2025, te do danas nije donesena drugostupanjska odluka. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 20. travnja 2007. (stranica 3- 5 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 7. svibnja 2013. (stranica 6-7 spisa), obavijest o prometnoj nesreći od 5. ožujka 2009. (stranica 8-10 spisa), prijavu o ozljedi na radu (stranica 11-14 spisa), obračun isplata (stranica 22-33 spisa) i drugu spisu priležeću dokumentaciju.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obiteljske mirovine, a koju je isti isplatio ZP, te OP, ĐP i JP, nakon smrti njihova supruga i oca TP, koji je preminuo od posljedica prometne nezgode koja se dogodila 13. ožujka 2007. i za koju je odgovorna vozačica vozila osiguranog kod tužene, LP. Tužitelj potražuje isplaćenu obiteljsku mirovinu u razdoblju od 1. svibnja 2022. do 31. listopada 2023.

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, odnosno da je osiguranik tužitelja TP preminuo od ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koja se dogodila 13. ožujka 2007., u kojem je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika.

6. Spornom se ukazuje prije svega osnova potraživanja, odnosno primjenjuje li se na konkretan slučaj Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22. – dalje u tekstu: ZMO) ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. – dalje u tekstu: ZOOP).

6.1. Prema ocjeni ovoga suda na konkretni slučaj primjenjuje se ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. U konkretnom slučaju radi se o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja, te se tuženik kao osiguratelj ne nalazi u položaju u kojoj je štetnik - vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguratelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a jer tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema Ugovoru o osiguranju u smislu članka 8. ZOOP-a, kojeg je tuženik bio dužan sklopiti, čime je reguliran i opseg njegova pokrića i rizici, pa time i navedeno načelo razmjernosti iz članka 27. ZOOP-a. S tim u svezi, iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VSRH) poslovni broj Rev 328/2023, Rev 12/2022, Rev 159/2022, Rev 184/2022, Rev 1437/2021, Rev 635/2023 proizlazi da je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a koji pravno shvaćanje nje napušteno, pa su neosnovani navodi tužitelja da u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe ZMO, te s time u vezi i pozivanje na odluke koje odstupaju od tog shvaćanja.

6.2. U odnosu na navod tužitelja da je ZMO lex posterior u odnosu na ZOOP, valja reći da navedeni zakoni nemaju isto područje primjene, odnosno ZMO propisuje kada HZMO može potraživati naknadu štete, ali prema svim osobama prema kojim može potraživati naknadu stvarne štete. ZOOP pak propisuje pitanje odgovornosti društva za osiguranje kada HZMO od njih potražuje naknadu štete. Dakle, iako je ZMO kasniji zakon, ZOOP je posebni zakon, koji uređuje užu problematiku, pa se u konkretnoj situaciji ne može primijeniti načelo lex posterior derogat lex priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmjeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja. Takav stav je iznesen i u odluci VSRH broj Rev 90/2023-2 od 4. travnja 2023.

7. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. propisano je da se razmjeni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavkom 4. propisano je da se odredbe stavka 1., 2., 3. odgovarajuće primjenjuje na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

7.1. U smislu citirane odredbe članka 27. ZOOP-a, obveza tuženika, društva za osiguranje postoji samo ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog ozljede na radu. Isti stav je izražen u odluci VSRH broj Rev 641/2022-2 od 14. lipnja 2023. u kojoj je navedeno da kada je riječ o izdacima učinjenim na ime mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika. Budući prema članku 27. ZOOP, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, to je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Drugim riječima, obveza tuženika ne postoji ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio manji ili bi bio jednak razmjernom iznosu mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog ozljede na radu. Obzirom na iznijeti stav VSRH u odluci Rev 641/2022-2 od 14. lipnja 2023., odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a primjenjuju se, a suprotno stavu tužitelja, ne samo na isplatu invalidske mirovine, već i na isplatu obiteljske mirovine, o kojoj je u konkretnom slučaju riječ.

8. Teret dokaza činjenica o postojanju razlike između iznosa mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu je na tužitelju, a ovo sukladno članku 219. ZPP-a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje u tekstu: ZPP). Međutim, tužitelj je na ročištu 17. prosinca 2025. izrijekom iznio da ne predlaže nikakve dokaze na utvrđenje visine potraživanja u smislu tog Zakona, odnosno u smislu odredbe članka 27. stavka 3.

8.1. Kako tužitelj nije dokazao da je obiteljska mirovina, koja se isplaćuje osiguranicima tužitelja veća od one koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, odnosno nije dokazao da je sukladno odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a tužitelju nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik, osiguravajuće društvo, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, ovaj sud utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Obzirom tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjevu (niti je za to predložio odgovarajuće dokaze), uvažavajući načelo ekonomičnost postupka, sud nije izveo niti druge predložene dokaze, a na okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, te su tuženiku priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa). Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, i to za:

- sastav odgovora na tužbu u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife)

- zastupanje na ročištu 17. prosinca 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

ukupno 400,00 eura što uvećano za pripadajući iznos PDV-a iznosi 500,00 eura. Tuženiku nije dosuđen trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu, budući taj trošak nije niti imao. Kako tužitelj nije uspio u sporu, dužan je naknaditi parnični trošak tuženiku, zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od donošenja ove presude pa do isplate temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a.

11. Slijedom iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Osijeku 14. siječnja 2026.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3

2. Odvjetničko društvo Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu