Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4232/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Kristine Gašparac Orlić i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. NO, zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22., 47/2023.), odlučujući o žalbi okr. NO, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 28. ožujka 2025., broj Pp-206/2025-6, u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. NO kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. NO je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 28. ožujka 2025., broj Pp-206/2025-6, proglašen je krivim okr. NO da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je, izrečena novčana kazna 1.500,00 eura (tisuću petsto eura), u koju je na temelju čl. 40. st. 1. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme uhićenja od 13. siječnja 2025. u 22.50 do 14. siječnja 2025. u 10,00 kao 2 (dva) dana zatvora, odnosno 79,64 eura, pa okrivljenik ima platiti još 1.420,36 eura (tisuću četiristo dvadeset eura i trideset šest centi), a koji preostali dio novčane kazne je dužni platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.
1.1. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je okr. NO obvezan naknaditi 50,00 eura (pedeset eura).
2. Protiv navedene presude, žalbu je osobno podnio okr. NO, ne naznačujući u uvodu žalbe žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe vidljivo da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno prethodno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik u žalbi navodi kako je cijeli incident posljedica inzistiranja policijske službenice da okrivljenik pričeka završetak policijske provjere izvan vozila na prometnoj cesti i hladnoći, a za što po mišljenju okrivljenika nije bilo valjanog razloga. Navodi kako zbog navedenog događaja trpi psihičke i fizičke posljedice. Nadalje navodi kako policijska službenica nije bila prisutna na ročištu na koje je bila pozvana te smatra da je trebala biti ispitana. Zaključno, ističe kako nije bio pod utjecajem alkohola, imao je valjane dokumente te nije počinio nikakav prometni prekršaj.
6. Suprotno tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Iskazi svjedoka policijskih službenika ZO i OO, koji su spornog događaja bili prisutni prilikom vršenja policijske kontrole, detaljno i okolnosno potvrđuju slijed događaja te potvrđuju riječi kojima je okrivljenik opetovano vrijeđao službene osobe prilikom vršenja službe. U spisu predmeta nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost iskaza navedenih svjedoka, niti u istima ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi s odlučnim činjenicama. Okrivljenik u žalbi ukazuje na činjenicu da policijska službenica VO nije iskazivala, no budući su oba ispitana policijska službenika detaljno potvrdila inkriminirano ponašanje okrivljenika i kao takvi nisu ostavili nikakvu dvojbu o postojanju djela prekršaja te ni sam okrivljenik nije osporio prvo od ukupno tri vrijeđanja policijskih službenika koje mu se stavljaju na teret, izostanak svjedočenja policijske službenice VO sam po sebi ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost zaključka prvostupanjskog suda o počinjenju prekršaja s obzirom na to da je i bez navedenog iskaza isti nedvojbeno utvrđen.
6.1. U odnosu na navod žalbe da je počinjenje prekršaja posljedica naredbe policijske službenice da okrivljenik pričeka izvan vozila završetak kontrole, a koja naredba je po njegovom mišljenju „bez valjanog razloga“ ističe se je čl. 54. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" br. 76/09., 92/14., 70/19.) propisano kako policijski službenik ima pravo i ovlast izdati građaninu naredbu radi ostvarenja taksativno navedenih ciljeva u okviru policijske djelatnosti, te takvo zakonito vršenje dužnosti nije i ne može biti opravdanje za činjenje prekršaja, kako to okrivljenik u žalbi sugerira. U odnosu na navod okrivljenika kako nije počinio prometni ili drugi prekršaj, ističe se da su policijski službenici ovlašteni vršiti kontrolu sudionika u cestovnom prometu te kako činjenica da okrivljenik nije počinio prometni prekršaj, a zaustavljen je radi kontrole, istome ne daje opravdanje za vrijeđanje ili omalovažavanje policijskih službenika, te je u tome smislu takav žalbeni navod bespredmetan.
7. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da žalbeni navodi predstavljaju bezuspješan pokušaj otklanjanja vlastite prekršajne odgovornosti te da provedeni dokazi ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Utvrđene okolnosti su, po mišljenju ovog suda, dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Stoga, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale ublažavanje izrečene kazne, već je pravilno cijenjena kao otegotna ranija prekršajna kažnjavanost okrivljenika i njegova upornost u činjenju prekršaja ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, zbog čega nije bilo osnove presudu preinačavati u tom dijelu.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 13,27 do 663,61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bila toliko lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i/ili uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.
10. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 14. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 3 ovjerena prijepisa: za spis, žalitelja i tužitelja.
