Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6991/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Kristine Gašparac Orlić i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. AT i okr. FT, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, ("Narodne novine" br. 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.) odlučujući o žalbi tužitelja, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, I. policijske postaje Osijek s ispostavom Čepin podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Donjem Miholjcu od 23. veljače 2024., broj: Pp-644/2024-6, u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, I. policijske postaje Osijek s ispostavom Čepin kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Donjem Miholjcu od 23. veljače 2024., broj: Pp-644/2024-6 okr. AT i okr. FT oslobođeni su optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajno pravnoj sankciji. Predlaže da se pobijana presuda potpuno ili djelomično ukine ili preinači sukladno utvrđenim činjenicama.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud okrivljenike oslobodio optužbe jer na temelju svih izvedenih dokaza nije na nedvojben način utvrdio da su okr. AT i okr. FT počinili prekršaje na način kako im se stavlja na teret optužnim aktom. Tužitelj u žalbi navodi kako su optuženi imali proturječnost u obranama prilikom suočenja, kako su negirali počinjenje terećenih djela te su jedno drugo teretili na počinjenje prekršaja. Nadalje, navodi kako je okr. AT bila prekršajno kažnjavana za istovrsni prekršaj, dok je kaznena prijava protiv okr. FT odbačena. Žalbeni navodi tužitelja u odnosu na prekršajno pravnu sankciju ukazuju na stav tužitelja da je prvostupanjski sud trebao izreći okrivljenima zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve i udaljenja iz zajedničkog domaćinstva, a navedeno iz razloga što su okrivljeni izjavili da su žrtve nasilja u obitelji.
6. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno s dovoljnim stupnjem izvjesnosti koji se zahtijeva za donošenje osuđujuće presude, da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret optužnim aktom. Ovo stoga što oba okrivljenika u svojim iskazima, a i u provedenom suočenju, negirali počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret te pritom teretili jedan drugog za počinjenje istih, dok ostali provedeni dokazi nisu pružili dostatnu i pouzdanu osnovu za zaključak o njihovoj prekršajno pravnoj odgovornosti.
7. S obzirom da je, dakle, prvostupanjski sud proveo sve dokaze koji su mu bili na raspolaganju, nakon čega, u nedostatku drugih relevantnih dokaza, nije mogao s nedvojbenom sigurnošću utvrditi da bi okrivljenici počinili inkriminirane prekršaje, to je, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, pravilno i osnovano, primjenom načela in dubio pro reo, okr. AT i okr. FT oslobodio optužbe. Prihvaćajući u cijelosti u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak, jer se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na nedvojbeno dokazanoj činjenici, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Slijedom navedenog nije bilo prostora za izricanje zaštitne mjere s obzirom na to da je uvjet njegova izricanja da je osoba počinila nasilje u obitelji, a što u konkretnom slučaju nije dokazano.
8. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 14. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, okrivljenicu i tužitelja
