REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Kzd-96/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu za mladež Sanji Čule Poljak, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Milene Rogošić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika GZ zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje u tekstu KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KOz- DO-368/20 od 10. lipnja 2020., nakon održane rasprave, dana 9. siječnja 2026. u nazočnosti optuženika s braniteljicom Anom Perković Žaja, odvjetnicom u Splitu, te zamjenicom ODO Split TZ, dana 14. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e:
OPTUŽENIK: GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin G i T, rođene O, rođen **.**.1963., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, inženjer elektrotehnike, nezaposlen, razveden, otac troje djece, dobrog imovnog stana, neosuđivan,
k r i v j e:
I. što je u razdoblju od svibnja 2015. do veljače 2020. iako je rješenjem Općinskog suda u Splitu broj: Rob: 7/13 od 16. srpnja 2013., koje je pravomoćno dana 13. kolovoza 2013. određeno da će se njegovi susreti i druženja s malodobnim djetetom OZ ( rođena **.**.2010.), koja prebiva u [adresa], održavati svakog petka i nedjelje od 18,00 sati do 20,00 sati uz nazočnost majke KZ, iako je svjestan ove svoje obveze i istu je bio u mogućnosti izvršiti, to nije htio učiniti
dakle, nije provodio odluku za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odradio sud, II. čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta – djelo označeno i kažnjivo po čl. 173. st. 1. KZ/11
III. Temeljem čl. 173. st. 1. KZ/11 optuženi GZ osuđuje se
na kaznu zatvora u trajanju od deset (10) mjeseci
IV.Temeljem čl. 56. KZ/11 optuženom GZ izriče se
UVJETNA OSUDA
s time da mu se prethodno izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini neko novo kazneno djelo po pravomoćnosti ove presude.
V. Temeljem članka 148. st. 1. u vezi s člankom 145. st. 2. toč. 6 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08), dužan je optuženik GZ u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 132,72 Euro ( stotridesetdvaeuraisedamdesetdvacenta) na ime paušalne svote.
Obrazloženje
1.Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu broj KOz-DO-368/20 od 10. lipnja 2020., protiv optuženog IZ, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta – opisano i kažnjivo po čl. 173. st.1. KZ/11.
2.Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice optuženik je naveo da se ne smatra krivima za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te da će svoju obranu iznijeti na kraju dokazanog postupka.
3.U obrani u prethodnom postupku optuženi je negirao počinjenje kaznenog djela te je u bitnom naveo da nije mogao ostvarivati normalne kontakte s kćeri OZ iz razloga što mu je isto onemogućavala njezina majka KZ jer je utjecala negativno na dijete te mu skrivala podatak na kojoj adresi boravi s djetetom.
4.U obrani pred sudom optuženi je naveo da nikada nije imao zabranu susreta s djetetom niti je ikada proglašen nepodobnim za dijete. Od 2016. nije imao mogućnost vidjeti dijete jer mu nije bila poznata adresa djeteta, a svaki njegov pokušaj kontakta s djetetom, telefonom ili pisanim putem, je ostao neostvaren i zbog toga se obratio centru i policiji. Dijete danas ima šesnaest godina i on želi da mu se omoguće susreti i druženja bez drugog roditelja, a prethodni postupak i medijacija po potrebi. On ovaj postupak ne vidi kao postupak protiv njega već kao postupak da se ponovno uspostavi odnos između njega i djeteta.
4.1.Prihvatio je pravomoćnu odluku suda iz 2013. u kojoj je reguliran način susreta i druženja između njega i djeteta uz nazočnost djetetove majke jer je dijete tada bilo u dobio od četiri godine iako je već tada pokazao zabrinutost jer po njemu ta odluka nije održiva. Međutim njemu je tada rečeno da kada dijete bude starije da može tražiti izmjenu odluke, a na čemu je on radio ali nije uspio doći do adrese djeteta. Jedino što je mogao on je učinio, a to da je otišao u školu i tražio uvid u e- dnevnik ali to je učinio samo jedanput da dijete ne bi imao stres. Zbog mogućih stresnih situacije za dijete nije dolazio na kućnu adresu djeteta niti na adresu djetetova djeda i bake, niti je pokušao tražiti dijete kod trećih osoba. U interesu je djeteta koje sad ima šesnaest godina da ima kontakt s oboje roditelja, a pri tom ne želi ograničavati prava majke. Čitavo ovo vrijeme izbjegavao je konflikte s majkom djeteta te djedom i bakom, odnosno susreti i druženja s djetetom se između ostalog nisu dešavali iz razloga što mu je drugi roditelj, kao i djed i baka djeteta zaprijetili pa ispada da je jedina mogućnost bila da kuca na vrata i traži informacije o djetetu. Nakon što je sud donio odluku 2013. on kada bi bio u gradu, a obzirom da je određeno vrijeme tijekom godine radio na brodu, majka djeteta bi dovela dijete odnosno kazala gdje on mora doći i tada se nije ponašala prikladno odnosno više je bila usmjerena na svoje potrebe tako da ta druženja upravo zbog nazočnosti majke nisu mogla biti realizirana u interesu djeteta,. Često na njegov poziv da vidi dijete majka uopće ne bi odgovorila, a on ponekad ne bi zvao jer je prethodni susret zbog ponašanja majke bio neprijateljski pa tako jedne prigode kada su bili u Solinu (2014/2015) on je s djetetom igrao balon, dijete je bilo sretno, a majka je u jednom trenutku uzela dijete i otišla iako joj je on govorio "gdje odlaziš još je moj termin". On dijete nije vidio od 2016., a kontakte je pokušao uspostaviti i o tome je priložio dokaze u spis. To je pokušao i putem braniteljice i kćeri MZ., a kada je o tome obavijestio centar dobio je odgovor "kao da ne znate adresu, možete ići tamo, kakav ste vi otac". On misli da je cijeloj ovoj situaciji pridonijela majka djeteta koja manipulira umjesto da kao roditelj radi na odnosu između njega i djeteta.
4.2.Na pitanje zastupnice optužbe "je li ikada pokrenuo postupak pred sudom radi izmjene odluke o druženjima" optuženik je odgovorio " da je on tražio da susreti i druženja s djetetom budu bez nazočnosti majke ali je morao povući tužbu jer se nije moglo doći do adrese majke, odnosno na postojećoj adresi majka nije primala pismena".
4.3.Na pitanje braniteljice "je li se sjeća da je u tom postupku radi izmjene sudske odluke plato sudskog dostavljača" optuženik je odgovorio " da se ne može sjetiti ali da vjerojatno je".
5.Suglasnošću stranaka pročitani su i pregledani: preslik rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Rob-7/13 od 16. srpnja 2013. godine (list 2-3),podnesci Centru za socijalnu skrb Split zz oštećenice KZ (list 4-10), izvješće Centra za socijalnu skrb Split Klasa: 552-04/19-07/9, Urbroj: 2181-160-03/24-19-6 od 03. lipnja 2019. godine (list 19),mišljenje defektologa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 07. veljače 2020. godine s prilozima (list 25-36),zapisnik o ispitivanju svjedokinje- oštećenice KZ sastavljen u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu dana 26. veljače 2020. godine (list 39-43),izvješće Centra za socijalnu skrb Split, Klasa: 555-09/19-03/89, Urbroj: 2181-160-03/24-24-20-7 od 11. ožujka 2020. godine (list 49-51),zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika RZ sastavljen u PU Splitsko-dalmatinskoj, Služba općeg kriminaliteta dana 12. svibnja 2020. godine sa snimkom ispitivanja (list 53-62), izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika GZ (list 63), spis poslovni broj Pob-695/2013 te dokumentacija koju je optuženik dostavio na raspravi od 12. prosinca 2025.g. i to: primjerak poruke svjedokinje MZ upućene putem mobitela na ime EZ mama, službena e-mail adresa zz oštećene i to na Filozofskom fakultetu Split, potvrde Kompromis d.o.. za organizaciju postupka mirenja Split 12. srpnja 2024.g., e –mail prepiska braniteljice optuženika, e- mail prepiska GZV i optuženika, e-mail prepisku optuženika prema zz oštećene, službenu bilješku OŠ Blatine Škrape, preslik stranice službene koverte iz koje je razvidno da je pismeno upućeno zz oštećene vraćeno s naznakom dostavljača: "Obaviješten, nije podigao pošiljku", prepiska između optuženog i zz oštećene od 14. listopada 2021.g., 17. srpnja 2020.g., 17. siječnja 2023.g. te prepiska optuženika i braniteljice od 20. studenog 2018.g., podnesak zz oštećenice KZ od 24. studenog 2025.
6.Tijekom dokaznog postupka ispitana je svjedokinja KZ, zz oštećene te MZ, kćer optuženika.
7.Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, dokazni postupak je okončan.
8.Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženiku rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Rob-7/13 od 16. srpnja 2012., koje je postalo pravomoćno dana 13. kolovoza 2013., određeno da će se njegovi susreti i druženja s malodobnim djetetom OZ održavati, svakoga petaka i nedjelje od 18:00 do 20: 00 sati uz nazočnost majke KZ i nije bilo sporno da od 2016. godine optuženik nije provodio odluku za zaštitu djeteta koju je odredio sud.
9.Ono što je bilo sporno i što je trebalo nedvojbeno utvrditi jest je li optuženik počinio kazneno djelo upravo na način kako ga se i tereti.
10.Kako je optuženik očitujući se o optužnom aktu u bitnom naveo da nije mogao ostvarivati normalne kontakte s djetetom jer mu je to onemogućavala majka djeteta jer je skrivala podatak na kojoj adresi boravi s djetetom valjalo je na nedvojben način utvrditi je li optuženik objektivno bio u mogućnosti izvršavati naloženu zakonsku obvezu viđanja i kontakta sa mal. kćeri OZ sukladno pravomoćnoj i ovršnoj presudi.
11.Iz iskaza svjedokinje KZ proizlazi da je s optuženim bila u izvanbračnoj vezi iz koje je 18. kolovoza 2010 rođeno zajedničko dijete OZ. Budući da je od strane optuženika otkad je dijete rođeno izostao svaki vid brige i interesa pokretnula je postupak pred sudom te je Općinski sud u Splitu 16. srpnja 2013. donio rješenje broj Rob-7/2013 koje je postalo pravomoćno 13. kolovoza 2013. i kojim rješenjem je određeno da će OZ živjeti s majkom, uz zajedničku roditeljsku skrb, a susreti djeteta s ocem odvijat će se svakog petka i nedjelje od 18,00 do 20,00 sati s tim da je optuženik dužan na ime uzdržavanja doprinositi iznos od tada 1.500,00 kuna mjesečno. Nakon donošenja rješenja optuženik je nekoliko mjeseci relativno redovno viđao zajedničko dijete na način da bi došao na susrete u park na "Žnjanu". Međutim tijekom tih susreta nije bio angažiran na komunikaciji s djetetom na način da bi nekada kasnio na susrete, nekada uopće ne bi došao i ne bi opravdao izostanak iako su ona i dijete čekali, a kada bi došao ne bi imao interakciju s djetetom. Nakon tih nekoliko mjeseci kontakti optuženika sa zajedničkim djetetom postaju rijetki odnosno sporadični pa je tako posljednji kontakt zajedničkog djeteta i optuženog bio u svibnju 2015. Što se tiče susreta u tom kratkom vremenu svjedokinja je izdvojila susret na Gospinom otoku u Solinu kada je optuženik nakon 10 min kazao da ona i dijete hodaju brzo te je otišao, zatim dva susreta u igraonici u centru "Mekrator" u svibnju 2015. kada je optuženik došao i sjeo u kafić te joj mahao da dovede dijete koje se igralo i nije htjelo doći jer joj otac nije blizak nakon čega se optuženi okrenuo i otišao, i kada se u istoj igraonici pojavio u 19,40 sati te izazvao neugodnu situaciju govoreći da dijete ne voli oca. Što se tiče susreta i druženja ona je u pravilu čekala poruku od optuženika, a kada optuženi ne bi poslao poruku ona bi s djetetom došla u park na Žnjanu gdje su se inače sastajali i tu je dolazila sve dok nije počela zima, otprilike do listopada 2013. Od studenog 2013. pa do svibnja 2015.. susreti i druženja optuženika i zajedničkog djeteta su bili vrlo rijetki, recimo svakih devet-deset mjeseci, optuženi bi izrazio želju da vidi dijete na određenom mjestu i ona bi dijete dovela, a između tih susreta i druženja od optuženika nije bilo nikakvih upita vezano za dijete, a niti je ona komunicirala s optuženim na način da bi ga obavještavala o djetetu. Njoj su ti susreti bili stresni jer između optuženog i djeteta nije vidjela nikakvu interakciju.
11.1Nadalje je navela da je optuženi 2019. došao u školu koju pohađa dijete te se kod ravnatelja interesirao za pristup e-dnevniku, a dijete je tada bilo izdvojeno u knjižnicu škole da ne bi došlo do susreta jer nije poznavala oca da bi u rujnu 2021 dobila poruku od razrednice te su je zamolili da dođe u školu jer se optuženi interesirao za ocjene djeteta, a ujedno je tražio da škola organizira susret oca i djeteta što je škola odbila jer to nije u nadležnosti škole, a nakon čega je optuženi tražio potvrdu da on brine o zajedničkom djetetu. Svjedokinja je također navela da optuženik cca 10 godina uopće nije vidio zajedničko dijete, dakle od 2015. pa do danas nije bilo kontakta ni susreta s djetetom niti je optuženi pokazao interes za rast i razvoj djeteta. Plaćanje alimentacije je bilo neredovito te je ona četiri puta pokretala postupke ovrhe. Ona s optuženikom nije imala kontakt do 2018 kada joj je trebao potpis da bi zajedničko dijete dobilo osobnu iskaznicu. Te prigode mu je kazala da ukoliko želi vidjet dijete da će je pripremit za susret, a optuženik je tada u centu u koji su pozvani na savjetovanje kazao da će dati potpis kada uspostavi očinski odnos s djetetom. Ona je nakon toga pred Općinskim sudom u Splitu 2019 pokrenula postupak radi izdavanja rješenja radi izrade osobne iskaznice za dijete koji je u međuvremenu okončan.
11.2.Svjedokinja je u svom iskazu navela da je centu upućivala dopise u smislu da se pomogne u uspostavljanju kontakta između optuženika i zajedničkog djeteta (četiri puta) te ih je obavještavala o situaciji da nije uspostavljena interakcija između optuženika i djeteta ali nikada od strane centra nije organiziran nikakav sastanak u svezi toga niti joj je ponuđen nekakav prijedlog na koji način te susrete organizirati. Smatra da je osnovni problem što optuženik nema empatiju prema zajedničkom djetetu. Od centra ona nije tražila da se zajednički susreti i druženja ostvare na drugačiji način, a poznato joj je da je to tražio optuženi ali je od toga odustao i o toj činjenici ju je obavijestio porukom. Optuženi nije pokušao uspostaviti kontakt sa zajedničkim djetetom putem mobitela ili društvenih mreža (uz napomenu da dijete nema facebook), a obzirom se radi o iznimno uspješnoj djevojčici škola je objavila njezin uspjeh na njihovoj lokalnoj mreži te je ona dobila podatak od svoje prijateljice kako se optuženik time hvali na svojoj društvenoj mreži. Nije joj poznato da bi braniteljica optuženog s njom pokušala stupit u kontakt, a dok je bila u vezi s optuženim isti je radio na platformi i bio bi odsutan cca 2-3 mjeseca. Čitavo vrijeme dakle 2012. i 2013. boravila je na svojoj adresi u Splitu gdje živi i danas ili ponekad kod roditelja u Klisu, s tim da je optuženom poznato na kojoj adresi žive njezini roditelji.
12.Iz dopisa upućenih Centru za socijalnu skrb od 20. prosinca 2013, 02. lipnja 2015. i 21. rujna 2019. od strane majke KZ, razvidno je da se majka u više navrata obraćala Centru za socijalnu skrb zbog nepoštivanja pravomoćne sudske odluke od strane optuženika. Znači majka se već 2013., nedugo nakon pravomoćnosti odluke obratili Centru za socijalnu skrb jer su već počeli problemi s izvršavanjem odluke.
13.Iz izvješća Centra za socijalnu skrb Split od 03. lipnja 2019. i 11. ožujka 2020. godine proizlazi da je stručna služba Centra upoznata s obiteljskom situacijom djeteta OZ, da su obavljeni višekratni savjetodavni razgovori s njenim roditeljima KZ i GZ, budući da njihov međusobni odnos narušen i otežana komunikacija te je utvrđeno da otac djeteta od 2015. godine ne viđa kćer sukladno sudskoj odluci i sa njom nema razvijen roditeljski odnos.
14.Iz mišljenja defektologa ODO Split od 7. veljače 2020. u bitnom proizlazi da se radi o roditeljskom paru koji je od samog početka veze donio odluku o odvojenom životu pri čemu nitko od partnera nije problematizirao činjenicu da dijete nema kontakt s ocem. Očekivano u trenutku kada se pojavi prava i tehnička poteškoća koja zahtjeva barem na papiru nazočnost oboje roditelja događa se prvi kontakt s Centrom za socijalni rad. Navodi u izvješću kažu da je odnos narušen, a komunikacija otežana. Zapravo znači da se radi o dvoje ljudi koji se nisu vidjeli nekoliko godina i koji nemaju odnos. Podaci o IZ (djeca, prethodne veze, brakovi) jasno ocrtavaju o kakvom se roditelju radi zbog čega se ne može dovoditi u odnos jednake odgovornosti majku KZ. Iako nitko ne može osporiti da je GZ otac djeteta i da ima prava zbog zaštite interesa djeteta, a radi se o djevojčici koja oca ne pozna, potrebno je postupati s naročitim oprezom. kako bi se izbjegla stigmatizacija i još veća taumatizacija.
15.Utvrđujući sve relevantne činjenice u tom pravcu sud se rukovodio iskazom majke mal. oštećenice, svjedokinje KZ ispitane pred ovim sudom i pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu koja je u bitnom navela kako je zbog neredovitih susreta i druženja oca s malodobnim djetetom pokrenula postupak pred sudom, ishodovala pravomoćnu odluku kojom su regulirani susreti i druženja, i koje se optuženi nije pridržavao, a o čemu je obavijestila više puta Zavod za socijalni rad u Splitu.
16.Iskaz navedene svjedokinje sud je prihvatio kao logičan, uvjerljiv i istinit jer upravo iz sadržaja istog proizlazi kako se optuženik nije pridržavao ranije citirane pravomoćne i ovršne odluke Općinskog suda u Splitu pod br. Rob-7/13 od 16. srpnja 2013. koja je pravomoćna i ovršna dana 13. kolovoza 2013.g., na način da viđa i druži se sa svojim djetetom mal. OZ kako je to u predmetnoj presudi navedeno. Iskaz svjedokinje KZ objektiviziran je i dijelom obrane optuženika koji navodi da uistinu kroz inkriminirano razdoblje nije se pridržavao ranije citirane pravomoćne i ovršne odluke Općinskog suda u Splitu te nije ostvarivao kontakte s mal. djetetom OZ kako je to naznačeno u predmetnoj presudi, koji dio obrane optuženika je sud prihvatio kao osnovanom kao sukladno izvješćem centara iz kojeg proizlazi da se majka obraćala centru zbog nepoštovanja odluke o susretima i druženjima s djetetom od strane oca.
17.Upravo iz naprijed navedenih dokaza, odnosno dijela obrane optuženika koju sud prihvaća osnovanom kao i iskaza svjedokinje KZ koja je prihvaćena kao istinita, logična i uvjerljiva, te izvješća centra s ovaj sud dolazi do neprijepornog zaključka kako je optuženik da je htio mogao četiri sata sedmično ostvarivati kontakt sa mal. kćeri OZ kako je to navedeno u pravomoćnoj i ovršnoj odluci i Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Rob. 7/13 od 16. srpnja 2013.
18.Naime, optuženik je kroz inkriminirano razdoblje bio zaposlen (po vlastitom iskazu ukupno cca pola godine bi bio na brodu), ostvarivao je mjesečna primanja, očito brinuo o sebi i održavao kontakte s drugom djecom (o tome svjedočila kćer MZ) pa je sigurno mogao uložiti i dodatne napore kako bi dva puta u tjednu po dva sata ostvario kontakt (kada nije na brodu) s maloljetnim djetetom, što mu je u ostalom ne samo moralna veći zakonska obveza. Naime, mal. OZ je dijete optuženika pa je optuženik morao znati da je djetetu potreban kontakt s oboje roditelja kako bi se osjećalo sretnim i zadovoljnim uz svojega oca što joj je očito kroz ovo inkriminirano vrijeme koje se navodi u optužnom aktu nedostajalo. Očito je, vidljivo iz ponašanja optuženika kroz inkriminirano razdoblje da je isti tu svoju zakonsku obvezu ignorirao odnosno imao negativistički stav spram iste pa tako opisanim ponašanjem kroz utuženo vremensko razdoblje na način da nije imao kontakt s malodobnim djetetom uz obrazloženje da je u tome bio onemogućen zbog ponašanja majke, da nije znao adresu … iako je iz njegovog iskaza nedvojbeno da dijete nije vidio u razdoblju od 2016. do danas. Navod da nije mogao ostvariti kontakt jer mu nije bila poznata adresa sud ne može prihvatiti jer je iz iskaza majke razvidno da ista čitavo vrijeme boravi na adresi prebivališta koja adresa je bila dobro poznata optuženom, kao i da povremeno boravi kod svojih roditelja na Klisu što je također bilo poznato optuženom i da nikada nije zabranjivala kontakte i druženja zajedničkog djeteta i optuženika što je potvrdio i optuženi u svojoj obrani navodeći "nikada nisam imao zabranu kontakta s djetetom ". Navod da je pokušao izmijeniti odluku pa da je od toga odustao jer mu nije poznata adresa sud ne može prihvatiti kao bitno u odnosu na inkriminirano razdoblje jer je upravo pregledom spis broj .Pob-695/13 utvrđeno da se taj postupak optuženi pokrenuo i da je postupak zbog povlačenja tužbe od strane optuženog završio prije utuženog razdoblja (16. listopada 2014) dakle u vremenu kada je optuženi i po navodima majke imao doduše neredovite susrete sa zajedničkim djetetom, a i sama majka u svom iskazu je potvrdila da joj je poznata ta činjenica jer je optuženi o tome obavijestio porukom. Također optuženi je naveo da dijete nije tražio na adresi prebivališta/boravišta iz razloga da to ne bi uzrokovalo stres djetetu a što je u suprotnosti s njegovim navodom da mu adresa nije bila poznata odnosno da je majka skrivala adresu na kojoj boravi s djetetom. Nadalje navod obrane da je optuženi čitavo vrijeme pokušao uspostaviti kontakt s majkom zajedničkom djeteta kao i njegova braniteljica sud ne može prihvatiti jer pisana dokumentacija koja je priložena u spisu kao dokaz njegovih tvrdnji odnosi se na razdoblje nakon inkriminiranog razdoblja.( 17. srpnja 2020., 17. siječnja 2021., 14. listopada 2021., 17. srpnja 2020., 20. prosinca 2018., 12. srpnja 2024., 3. studenog 2020., 21. studenog 2025., 17. srpnja 2020., 1. listopada 2020.). ,
19.Osim toga sud tijekom postupka nije utvrdio razloge zbog kojih bi majka oštećene lažno teretila optuženog čak štoviše ista je navela da je prijavu protiv optuženog podnijela jer je bila "pogrešno" upućena od strane Zavoda za socijalni rad i da je istu prijavu povukla ali da se radi o djelu koje se progoni po službenoj dužnosti. Ona osobno da nije zainteresirana za kazneni postupak prema optuženom i smatra da je osnovi razlog takvog ponašanja optuženog što optuženik nema empatiju prema zajedničkom djetetu.
20.Također i MZ, kćer optuženog u svom iskazu je navela kako zajedničko dijete nije dugo vidjela pri tome opisujući njezine susrete s djetetom u nazočnosti optuženog koji su se odnosili na razdoblje kada je dijete OZ imala tri-četiri godine, dakle prije inkriminiranog razdoblja, a na upit sudu kada je optuženi po njezinom saznanju pokušavao uspostaviti kontakt s djetetom nije se mogla precizno izjasnit i pri tome je pojasnila da je po uputi oca pokušala stupiti u kontakt s majkom zajedničkog djeteta i bakom ali je to bilo u veljače 2025. dakle nakon inkriminiranog razdoblja odnosno i nakon pokretanja ovog postupka.
21.Imajući u vidu sve navedeno, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ/11 na štetu svoje malodobne kćeri OZ.
22.Treba naglasiti kako ubrojivost optuženika nije bila upitna, zbog čega ga sud smatra u cijelosti ubrojivim počiniteljem.
23.Utvrđujući potrebiti oblik krivnje, a pri tome cijeneći cjelokupne rezultate raspravljanja, odnosno sve činjenice koje su tijekom postupka utvrđene, a naprijed navedene, zaključuje se kako je optuženik postupao s izravnom namjerom, dakle, da je bio svjestan svojeg učina i htio njegovo počinjenje, pa slijedom toga sud ga i drži krivim za počinjeno navedeno kazneno djelo na štetu mal. Nine Kevo.
24.Prilikom izbora vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, sud je ocijenio sljedeće okolnosti.
25.Kao olakotno cijenjena je ranija neosuđivanost optuženog dok je kao otegotne okolnosti sud cijenio jačinu ugroze zaštićenog društvenog dobra počinjenjem ovakvog kaznenog djela koji negativno utječe na razvoj djeteta malodobne OZ.
26. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koju će odrediti sud mora uvijek uzeti u obzir i okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz koji je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonom, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju predmetnog kaznenog djela.
27.Imajući u vidu sve navedeno, u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, sud je optuženika na temelju čl. 173. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na način da je kaznu zatvora temeljem čl. 56. KZ/11 uvjetovao rokom provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine.
28. Ovakva kazna zatvora, po vrsti i mjeri, i rok provjeravanja su po mišljenju suda opravdani i primjereni za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne tako i generalne prevencije.
29.Na optuženika je primijenjen materijalni zakon koji je važio tempore criminis tj. u vrijeme počinjenja djela – Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 dalje: KZ/11).
30.Temeljem čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 dužan je optuženik u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 132,72 eura na ime paušalne svote. Prilikom donošenja odluke sud je vodio računa o trajanju, složenosti postupka kao i o imovinskom staju optuženika.
Split, 14. siječnja 2026.
SUDAC ZA MLADEŽ:
Sanja Čule Poljak
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka, a putem ovog suda.
DNA:
-optuženik
-braniteljica
-ODO Split
-oštećena po zz
-Zavod za socijalnu skrb – Split – na znanje
-u spis
