Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

[adresa], Ć 14

Poslovni broj: P-338/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji toga suda Ivani Čolić Bagarić, u pravnoj stvari tužitelja ĆĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Jacinti Toš Špehar, odvjetnici u [adresa] protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 53056966535, zastupana po punomoćniku Mateji Vidaković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 27. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnice Jacinte Toš Špehar i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnice Anite Marković, 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 3. i 9. Ugovora o kreditu broj 718-50-4835441 sklopljenog 22.04.2008. između tužitelja ĆĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 53056966535, kojim je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditno zahtjeva u vidini od 3,70 % od iznosa odobrenog kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita uz suglasnost tuženika i uvjetima koje odredi tuženik.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 53056966535 da tužitelju tužitelja ĆĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos s od 470,12 eura (četiristo sedamdeset eura dvanaest centi) sa zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća pojedinog iznosa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015. do 31. 12.2022. po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30 12.2023. do isplate po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, a koja teče na iznos od 312,44 eura počev od 06.05.2008., a na iznos od 157,68 eura počev od 09.04.2012. do isplate sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 53056966535 da tužitelju ĆĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.178,10 eura (tisuću sto sedamdeset i osam eura i deset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude tj. 13. siječnja 2026. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu Ugovora o kreditu broj 718-50-4835441 dana 22.04.2008.u švicarskim francima te da mu je prilikom sklapanja predmetnog ugovora tuženik nametnuo odredbe kojom je tužitelj bio u obvezi platiti naknadu za obradu kredita u iznosu od 3,70 %od iznosa odobrenog kredita, a koja naknada je iznosila 2.354,10 kn, odnosno 312,44 eura i ustegnuta je tužitelju prilikom isplate kredita. Osim navedenog, ističe kako mu je nametnuta i odredba o plaćanju naknade za slučaj prijevremene otplate kredita koja je definirana na način: „ Korisnika kredita može se izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost uz uvjete koje odredi kreditor“. Temeljem prethodno citirane odredbe obračunata naknada mu je za prijevremenu otplatu kredita prilikom prijevremene isplate kredita u iznosu od 1.188,10 kuna/ 157,68 eura (članak 3. i 9. predmetnog Ugovora o kreditu).

1.1. Obrazlažući činjenične navode tužitelj je istaknuo kako su predmetne odredbe ugovora nepoštene i ništetne, s obzirom da je odredbom članka 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZOO) propisano da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnika se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Također je odredbom članka 1024. ZOO-a propisano da je korisnik kredita uz prethodnu obavijest banci može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanjem kredita, a u kojem slučaju je korisnik kredita dužan naknaditi štetu koju bi banka u tom slučaju trpjela. Dakle prema mišljenju tužitelja, zakon je već precizirao što je kreditor ovlašten naplaćivati temeljem ugovora o kreditu. Također ističe kako tijekom sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovarao o bilo kojoj odredbi Ugovora o kreditu, pa tako i o odredbama koje se odnosi na naplatu naknade za obradu kredita kao i naknade za prijevremenu otplatu kredita. Stav o ništetnosti naknade za prijevremenu otplatu kredita zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici održanoj 5. studenog 2020., a koji stav je obvezujući za sve nacionalne sudove. Predlaže tužbeni zahtjev usvojiti te naložiti tuženiku plaćanje troškova parničnih troškova.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu u cijelosti odbacuje sve tužiteljeve zahtjeve kao neosnovane te osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ističe kako je predmetna odredba ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita bila jasna, lako uočljiva i razumljiva tužitelju te da kao takva ne predstavlja ništetnu i nepoštenu odredbu ugovora o kreditu. Osporava i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata od dana plaćanja naknada. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao potvrdu od 3. travnja 2024. (list 4 spisa), ugovor o kreditu broj 718-50-4835441 (list 6—10 spisa), promotivne uvjete za odobravanja kredita građanima iza kupnju novih i rabljenih automobila uvjete poslovanja (list 43-46 spisa), naknade u poslovima kreditiranja građana od 26.07.2010. (list 45-46 spisa), smjernice HNB-a objavljenu na https//www.hnb.hr/-/kada-se-placa- naknada-za-prijevremeni-povrat-kredita- te saslušao tužitelja (list 150-151 spisa).

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza posebno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka sud je našao da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 12.3. Ugovora o kreditu temeljem članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22 i 59/23) te zahtjev za isplatom neosnovano stečenog iznosa od 470,10 eura koji se odnosi na prethodno plaćenu naknadu za obradu kreditai naknadu za prijevremenu otplatu kredita temeljem članka 1111. ZOO-a.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu s ovdje tuženikom.

6.1 Sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva.

7. Na temelju te ugovora o kreditu broj 718-50-4835441 sud je utvrdio da je da je isti sastavljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu što upućuje na zaključak da se o pojedinim ugovornim odredbama nije raspravljao, već je ugovor unaprijed pripremljen od strane banke.

7.1. Na temelju potvrde od 3. travnja 2024. sud je utvrdio da je tužitelj dana kada je i sklopio ugovor o kreditu isplatio tuženiku (22. travnja 2008.) naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2.354,10 kn/ 312,44 eura, a 30.10.2012. naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.188,10 kn/157,68 eura.

7.2. Na temelju iskaza tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj podigao kredite za kupnju automobila u Raiffeisen banci jer ga je tamo uputila autokuća u kojoj je htio kupiti automobil. Utvrđeno je da je prilikom dolaska u banku, banka imala pripremljen obrazac ugovora o kreditu te da je tužitelj pokušao izmijeniti pojedine odredne ugovora primjerice rok otplate, međutim tuženik mu nije omogućio izmjenu odredbi ugovora. Iznos kredita je u cijelosti korišten u svrhu kupnje automobila. Također je utvrđeno da tužitelju prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije bilo obrazloženo na kakav se trošak odnosi ta naknada za obradu kredita, niti mu je posebno napomenuto da će tuženik naplatiti i tužitelju naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Također je utvrđeno da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tužitelj nije obavljao nikakvu gospodarsku odnosno profesionalnu djelatnost.

7.3. Na temelju promotivnih uvjeta za odobravanja kredita građanima i za kupnju novih i rabljenih automobila uvjete poslovanja i naknade u poslovima kreditiranja građana od 26.07.2010. sud je utvrdio da su uvjeti i naknade jednostrano određeni od strane tuženika, bez mogućnosti pregovaranja i mogućnosti izmjene istih od strane potrošača.

7.4. NA temelju smjernica HNB-a objavljenu na https//www.hnb.hr/-/kada-se-placa- naknada-za-prijevremeni-povrat-kredita- je utvrđeno da je za ugovore sklopljene prije 2010. godine dopušteno naplaćivati naknadu za prijevremenu otplatu kredita prema tarifama banke.

7.4. Dakle na temelju priloženog ugovora, potvrde banke od 3. travnja 2024. te iskaza stranke sud je utvrdio da tijekom sklapanja ugovora nisu vođeni pregovori o bitnim odredbama, već je tužitelj prihvatio uvjete koje je pretežito odredio tuženik. Budući da je on, kao prosječni potrošač, imao znatno slabiju pregovaračku poziciju i nije raspola- gao stručnim znanjem o bankarskim mehanizmima niti na što se to točno odnosi naknada za obradu kredita kao i naknada za prijevremenu otplatu kredita, nije imao niti mogućnosti mijenjati pojedine odredbe ugovora o kredita, pa tako niti o odredbi koja se odnosila na naknadu za obradu kredita prijevremenu otplatu kredita. Sukladno čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača, takve se odredbe smatraju nepoštenima i ništetnima. Sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, pri čemu njezino isticanje ne zastarijeva te ju ima pravo isticati svaka zainteresirana strana sukladno člancima 327. i 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZOO). Stoga tužitelj zadržava pravni interes da zahtijeva proglašenje tih odredbi ništetnima, budući da one čine gotovo cjelinu ugovora čiji je ona stranka.

8. Nadalje, na temelju priložene potvrde od 3. travnja 2024., sud je utvrdio da je tužitelj doista i platio tuženiku predmetne naknadu za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita u utuženoj visini te pored proglašenja tih ugovornih odredbi nepoštenim.

9 Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje.

9.1. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti, a koju je sud utvrdio u izreci ove presude u odnosu na ugovorne odredbe vezane za naknadu za obradu kredita, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje.

9.2. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovornih odredbi ništetnim potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je tijekom dokaznog postupka utvrđeno da je tužitelj platio iznos od 470,12 eura na ima naknade za obradu kredita i naknade za prijevremenu otplatu to mu je tuženik dužan isplatiti navedeni iznose zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja predmetnog iznosa.

10. Dakle na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da je proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za tužitelja nastalo subjektivno pravo na restituciju (članak 323. stavak 1. ZOO-a), a što znači da tužitelj ima pravo na punu restituciju neosnovano isplaćenog iznosa od trenutka kad je plaćen, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C- 307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

10.1 Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova po kojoj je tuženik primio od tužitelja iznos od 470,12 eura, to je osnovano tužitelj postavio tužbeni zahtjev za isplatom tužitelju tog iznosa (članak 1111. stavak 3. ZOO-a) sa zateznim kamatama tekućim od stjecanja (6. svibnja 2008. na iznos od 312,44 eura te 9.ravnja 2012. na iznos od 157,68 eura) do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a).

10.2 Na iznose koje je tuženik dužan platiti, tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu od dana kad su plaćeni, a ne od dana podnošenja zahtjeva, budući da je tuženik i prije obraćanja tužitelja imao razloga vjerovati da je stekao bez osnove predmetni iznos, a time bio i nesavjestan od dana stjecanja.

11. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a te na Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje Tarifa).

11.1.Tužitelju je, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 1.800,12 eura koju vrijednost predmeta spora ovaj sud smatra ispravno naznačenu u tužbi, a uzimajući u obzir da se tužbom traži samo utvrđenje ništetnosti, priznat trošak za:

- sastav tužbe 200,00 eura /Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – dalje OT/ (50 bodova x 2,00 eura= 100,00 eura)

- trošak sastava podneska od 18.06.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.1.)

- zastupanje na ročištu 23.09.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9.1.)

- zastupanje na ročištu 27.11 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1.)

- zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr 9.3.)

- PDV na gore navedene radnje na ovaj iznos 25% (Tbr. 46) u iznosu od 225,00 eura

- sudska pristojba na tužbu 26,55 eura,

- sudska pristojba na presudu 26,55 eura,

odnosno sveukupno u iznosu od 1.178,10 eura.

12.2. Ovaj trošak tužiteljici je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 14. siječnja 2026. pa do plateža.

14. Radi iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Križevcima 14. siječnja 2026.

Sutkinja

Ivana Čolić Bagarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranaka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasne ploče sudova 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).