P-149/2023-55
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, Stjepana Radića 27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužitelja ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, a protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473 iz [adresa], zastupanog po Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija j.t.d. Zagreb, povodom tužbe radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave od 15. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objavom presude na ročište za objavu od 14. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, da tužitelju ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčanu tražbinu u iznosu od 1.305,54 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja je od 01. siječnja 2008. godine propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, i to:
-na iznos od 12,99 EUR tekućim od 11. veljače 2008. godine do isplate,
-na iznos od 12,99 EUR tekućim od 11. ožujka 2008. godine do isplate,
-na iznos od 12,99 EUR tekućim od 11. travnja 2008. godine do isplate,
-na iznos od 12,99 EUR tekućim od 11. svibnja 2008. godine do isplate,
-na iznos od 12,99 EUR tekućim od 11. lipnja 2008. godine do isplate,
-na iznos od 12,99 EUR tekućim od 11. srpnja 2008. godine do isplate,
-na iznos od 12,99 EUR tekućim od 11. kolovoza 2008. godine do isplate,
-na iznos od 12,99 EUR tekućim od 11. rujna 2008. godine do isplate,
-na iznos od 12,99 EUR tekućim od 11. listopada 2008. godine do isplate,
- na iznos od 12,99 EUR tekućim od 11. studenog 2008. godine do isplate,
-na iznos od 12,99 EUR tekućim od 11. prosinca 2008. godine do isplate,
-na iznos od 12,99 EUR tekućim od 11. siječnja 2009. godine do isplate,
-na iznos od 12,99 EUR tekućim od 11. veljače 2009. godine do isplate,
-na iznos od 12,99 EUR tekućim od 11. ožujka 2009. godine do isplate,
-na iznos od 12,99 EUR tekućim od 11. travnja 2009. godine do isplate,
-na iznos od 12,99 EUR tekućim od 11. svibnja 2009. godine do isplate,
-na iznos od 12,99 EUR tekućim od 11. lipnja 2009. godine do isplate,
-na iznos od 22,80 EUR tekućim od 11. srpnja 2009. godine do isplate,
-na iznos od 22,80 EUR tekućim od 11. kolovoza 2009. godine do isplate,
-na iznos od 22,80 EUR tekućim od 11. rujna 2009. godine do isplate,
-na iznos od 22,80 EUR tekućim od 11. listopada 2009. godine do isplate,
- na iznos od 22,80 EUR tekućim od 11. studenog 2009. godine do isplate,
-na iznos od 22,80 EUR tekućim od 11. prosinca 2009. godine do isplate,
-na iznos od 22,80 EUR tekućim od 11. siječnja 2010. godine do isplate,
-na iznos od 22,80 EUR tekućim od 11. veljače 2010. godine do isplate,
-na iznos od 22,80 EUR tekućim od 11. ožujka 2010. godine do isplate,
-na iznos od 22,79 EUR tekućim od 11. travnja 2010. godine do isplate,
-na iznos od 22,79 EUR tekućim od 11. svibnja 2010. godine do isplate,
-na iznos od 22,79 EUR tekućim od 11. lipnja 2010. godine do isplate,
-na iznos od 22,79 EUR tekućim od 11. srpnja 2010. godine do isplate,
-na iznos od 22,79 EUR tekućim od 11. kolovoza 2010. godine do isplate,
-na iznos od 22,79 EUR tekućim od 11. rujna 2010. godine do isplate,
-na iznos od 22,79 EUR tekućim od 11. listopada 2010. godine do isplate,
- na iznos od 22,79 EUR tekućim od 11. studenog 2010. godine do isplate,
-na iznos od 22,78 EUR tekućim od 11. prosinca 2010. godine do isplate,
-na iznos od 22,78 EUR tekućim od 11. siječnja 2011. godine do isplate,
-na iznos od 22,77 EUR tekućim od 11. veljače 2011. godine do isplate,
-na iznos od 22,78 EUR tekućim od 11. ožujka 2011. godine do isplate,
-na iznos od 22,77 EUR tekućim od 11. travnja 2011. godine do isplate,
-na iznos od 22,77 EUR tekućim od 11. svibnja 2011. godine do isplate,
-na iznos od 22,77 EUR tekućim od 11. lipnja 2011. godine do isplate,
-na iznos od 17,99 EUR tekućim od 11. srpnja 2011. godine do isplate,
-na iznos od 17,98 EUR tekućim od 11. kolovoza 2011. godine do isplate,
-na iznos od 17,98 EUR tekućim od 11. rujna 2011. godine do isplate,
-na iznos od 17,98 EUR tekućim od 11. listopada 2011. godine do isplate,
-na iznos od 17,98 EUR tekućim od 11. studenog 2011. godine do isplate,
-na iznos od 17,98 EUR tekućim od 11. prosinca 2011. godine do isplate,
-na iznos od 17,97 EUR tekućim od 11. siječnja 2012. godine do isplate,
-na iznos od 17,97 EUR tekućim od 11. veljače 2012. godine do isplate,
-na iznos od 17,96 EUR tekućim od 11. ožujka 2012. godine do isplate,
-na iznos od 17,96 EUR tekućim od 11. travnja 2012. godine do isplate,
-na iznos od 17,95 EUR tekućim od 11. svibnja 2012. godine do isplate,
-na iznos od 17,94 EUR tekućim od 11. lipnja 2012. godine do isplate,
-na iznos od 17,94 EUR tekućim od 11. srpnja 2012. godine do isplate,
-na iznos od 17,94 EUR tekućim od 11. kolovoza 2012. godine do isplate,
-na iznos od 17,94 EUR tekućim od 11. rujna 2012. godine do isplate,
-na iznos od 17,93 EUR tekućim od 11. listopada 2012. godine do isplate,
-na iznos od 17,93 EUR tekućim od 11. studenog 2012. godine do isplate,
-na iznos od 17,92 EUR tekućim od 11. prosinca 2012. godine do isplate,
-na iznos od 17,91 EUR tekućim od 11. siječnja 2013. godine do isplate,
-na iznos od 17,91 EUR tekućim od 11. veljače 2013. godine do isplate,
-na iznos od 17,90 EUR tekućim od 11. ožujka 2013. godine do isplate,
-na iznos od 17,89 EUR tekućim od 11. travnja 2013. godine do isplate,
-na iznos od 17,89 EUR tekućim od 11. svibnja 2013. godine do isplate,
-na iznos od 17,88 EUR tekućim od 11. lipnja 2013. godine do isplate,
-na iznos od 17,87 EUR tekućim od 11. srpnja 2013. godine do isplate,
-na iznos od 17,87 EUR tekućim od 11. kolovoza 2013. godine do isplate,
-na iznos od 17,86 EUR tekućim od 11. rujna 2013. godine do isplate,
-na iznos od 17,86 EUR tekućim od 11. listopada 2013. godine do isplate,
-na iznos od 17,85 EUR tekućim od 11. studenog 2013. godine do isplate,
-na iznos od 17,84 EUR tekućim od 11. prosinca 2013. godine do isplate, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, da tužitelju ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčanu tražbinu u iznosu od 3.734,82 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja je od 01. siječnja 2008. godine propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, i to:
-na iznos od 3,28 EUR tekućim od 11. siječnja 2008. godine do isplate,
-na iznos od 5,02 EUR tekućim od 11. veljače 2008. godine do isplate,
-na iznos od 8,02 EUR tekućim od 11. ožujka 2008. godine do isplate,
-na iznos od 6,07 EUR tekućim od 11. travnja 2008. godine do isplate,
-na iznos od 3,90 EUR tekućim od 11. svibnja 2008. godine do isplate,
-na iznos od 3,88 EUR tekućim od 11. lipnja 2008. godine do isplate,
-na iznos od 2,74 EUR tekućim od 11. srpnja 2008. godine do isplate,
-na iznos od 1,86 EUR tekućim od 11. kolovoza 2008. godine do isplate,
-na iznos od 2,49 EUR tekućim od 11. rujna 2008. godine do isplate,
-na iznos od 7,14 EUR tekućim od 11. listopada 2008. godine do isplate,
-na iznos od 12,11 EUR tekućim od 11. studenog 2008. godine do isplate,
-na iznos od 7,43 EUR tekućim od 11. prosinca 2008. godine do isplate,
-na iznos od 16,31 EUR tekućim od 11. siječnja 2009. godine do isplate,
-na iznos od 17,64 EUR tekućim od 11. veljače 2009. godine do isplate,
-na iznos od 21,99 EUR tekućim od 11. ožujka 2009. godine do isplate,
-na iznos od 15,66 EUR tekućim od 11. travnja 2009. godine do isplate,
-na iznos od 15,55 EUR tekućim od 11. svibnja 2009. godine do isplate,
-na iznos od 0,99 EUR tekućim od 11. lipnja 2009. godine do isplate,
-na iznos od 15,07 EUR tekućim od 11. srpnja 2009. godine do isplate,
-na iznos od 14,12 EUR tekućim od 11. kolovoza 2009. godine do isplate,
-na iznos od 15,30 EUR tekućim od 11. rujna 2009. godine do isplate,
-na iznos od 13,42 EUR tekućim od 11. listopada 2009. godine do isplate,
- na iznos od 14,56 EUR tekućim od 11. studenog 2009. godine do isplate,
-na iznos od 14,77 EUR tekućim od 11. prosinca 2009. godine do isplate,
-na iznos od 18,28 EUR tekućim od 11. siječnja 2010. godine do isplate,
-na iznos od 20,63 EUR tekućim od 11. veljače 2010. godine do isplate,
-na iznos od 19,74 EUR tekućim od 11. ožujka 2010. godine do isplate,
-na iznos od 23,24 EUR tekućim od 11. travnja 2010. godine do isplate,
-na iznos od 24,93 EUR tekućim od 11. svibnja 2010. godine do isplate,
-na iznos od 30,03 EUR tekućim od 11. lipnja 2010. godine do isplate,
-na iznos od 33,64 EUR tekućim od 11. srpnja 2010. godine do isplate,
-na iznos od 28,97 EUR tekućim od 11. kolovoza 2010. godine do isplate,
-na iznos od 42,58 EUR tekućim od 11. rujna 2010. godine do isplate,
-na iznos od 36,67 EUR tekućim od 11. listopada 2010. godine do isplate,
- na iznos od 37,63 EUR tekućim od 11. studenog 2010. godine do isplate,
-na iznos od 43,09 EUR tekućim od 11. prosinca 2010. godine do isplate,
-na iznos od 51,83 EUR tekućim od 11. siječnja 2011. godine do isplate,
-na iznos od 42,35 EUR tekućim od 11. veljače 2011. godine do isplate,
-na iznos od 45,18 EUR tekućim od 11. ožujka 2011. godine do isplate,
-na iznos od 41,56 EUR tekućim od 11. travnja 2011. godine do isplate,
-na iznos od 49,43 EUR tekućim od 11. svibnja 2011. godine do isplate,
-na iznos od 56,75 EUR tekućim od 11. lipnja 2011. godine do isplate,
-na iznos od 58,68 EUR tekućim od 11. srpnja 2011. godine do isplate,
-na iznos od 88,05 EUR tekućim od 11. kolovoza 2011. godine do isplate,
-na iznos od 59,14 EUR tekućim od 11. rujna 2011. godine do isplate,
-na iznos od 55,55 EUR tekućim od 11. listopada 2011. godine do isplate,
- na iznos od 55,79 EUR tekućim od 11. studenog 2011. godine do isplate,
-na iznos od 55,80 EUR tekućim od 11. prosinca 2011. godine do isplate,
-na iznos od 59,80 EUR tekućim od 11. siječnja 2012. godine do isplate,
-na iznos od 62,14 EUR tekućim od 11. veljače 2012. godine do isplate,
-na iznos od 62,43 EUR tekućim od 11. ožujka 2012. godine do isplate,
-na iznos od 60,85 EUR tekućim od 11. travnja 2012. godine do isplate,
-na iznos od 61,66 EUR tekućim od 11. svibnja 2012. godine do isplate,
-na iznos od 63,39 EUR tekućim od 11. lipnja 2012. godine do isplate,
-na iznos od 61,38 EUR tekućim od 11. srpnja 2012. godine do isplate,
-na iznos od 61,54 EUR tekućim od 11. kolovoza 2012. godine do isplate,
-na iznos od 58,09 EUR tekućim od 11. rujna 2012. godine do isplate,
-na iznos od 59,23 EUR tekućim od 11. listopada 2012. godine do isplate,
- na iznos od 61,70 EUR tekućim od 11. studenog 2012. godine do isplate,
-na iznos od 60,94 EUR tekućim od 11. prosinca 2012. godine do isplate,
-na iznos od 62,16 EUR tekućim od 11. siječnja 2013. godine do isplate,
-na iznos od 58,97 EUR tekućim od 11. veljače 2013. godine do isplate,
-na iznos od 58,06 EUR tekućim od 11. ožujka 2013. godine do isplate,
-na iznos od 61,36 EUR tekućim od 11. travnja 2013. godine do isplate,
-na iznos od 58,70 EUR tekućim od 11. svibnja 2013. godine do isplate,
-na iznos od 57,40 EUR tekućim od 11. lipnja 2013. godine do isplate,
-na iznos od 54,10 EUR tekućim od 11. srpnja 2013. godine do isplate,
-na iznos od 56,41 EUR tekućim od 11. kolovoza 2013. godine do isplate,
-na iznos od 57,92 EUR tekućim od 11. rujna 2013. godine do isplate,
-na iznos od 59,86 EUR tekućim od 11. listopada 2013. godine do isplate,
- na iznos od 60,03 EUR tekućim od 11. studenog 2013. godine do isplate,
-na iznos od 61,19 EUR tekućim od 11. prosinca 2013. godine do isplate,
-na iznos od 58,98 EUR tekućim od 11. siječnja 2014. godine do isplate,
-na iznos od 46,91 EUR tekućim od 11. veljače 2014. godine do isplate,
-na iznos od 47,57 EUR tekućim od 11. ožujka 2014. godine do isplate,
-na iznos od 47,07 EUR tekućim od 11. travnja 2014. godine do isplate,
-na iznos od 46,02 EUR tekućim od 14. svibnja 2014. godine do isplate,
-na iznos od 45,97 EUR tekućim od 11. lipnja 2014. godine do isplate,
-na iznos od 46,71 EUR tekućim od 11. srpnja 2014. godine do isplate,
-na iznos od 48,07 EUR tekućim od 11. kolovoza 2014. godine do isplate,
-na iznos od 48,56 EUR tekućim od 11. rujna 2014. godine do isplate,
-na iznos od 48,17 EUR tekućim od 11. listopada 2014. godine do isplate,
-na iznos od 49,68 EUR tekućim od 11. studenog 2014. godine do isplate,
-na iznos od 50,08 EUR tekućim od 11. prosinca 2014. godine do isplate,
-na iznos od 50,24 EUR tekućim od 11. siječnja 2015. godine do isplate,
-na iznos od 50,33 EUR tekućim od 11. veljače 2015. godine do isplate,
-na iznos od 50,32 EUR tekućim od 11. ožujka 2015. godine do isplate,
-na iznos od 50,32 EUR tekućim od 11. travnja 2015. godine do isplate,
-na iznos od 50,33 EUR tekućim od 11. svibnja 2015. godine do isplate,
-na iznos od 50,33 EUR tekućim od 11. lipnja 2015. godine do isplate,
-na iznos od 50,33 EUR tekućim od 11. srpnja 2015. godine do isplate,
-na iznos od 50,33 EUR tekućim od 11. kolovoza 2015. godine do isplate,
-na iznos od 50,33 EUR tekućim od 11. rujna 2015. godine do isplate, u roku od 15 dana.",
kao neosnovanim.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.125,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 14. prosinca 2007. zaključio Ugovor o kreditu za iznos kredita od 41.300,00 CHF. Ovo sve uz nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita prema promjenjivoj kamatnoj stopi i prema tečaju CHF (švicarskog franka) na dan otplate kredita (valutnoj klauzuli). Navodi da je dana 25. siječnja 2016. s tuženikom sklopio Dodatak Ugovora o kreditu, ali i po tom Ugovoru je zbog ništetnih odredbi iz Osnovnog ugovora preplatio određeni iznos kredita i to na ime više plaćenih kamata 1.305,54 EUR i ime razlike promjene tečaja 3.734,82 EUR. Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika na isplatu razlike više preplaćenog kredita po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kako je to citirano u točki I. izreke presude i obveže tuženika na naknadu tužitelju parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
2. Dajući odgovor na tužbu, tuženik je između ostalog naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom. Navodi da su tužitelj i tuženik dana 25. siječnja 2016. sklopili Dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija Osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), pa stoga tužitelj više nema valjanu pravnu osnovu utvrđivati ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te posljedično tome i potraživati bilo kakva obeštećenja s te osnove.
Tuženik je istaknuo prigovor zastare cjelokupnog potraživanja tužitelja. Dajući odgovor na tužbu, tuženik je tužitelju i osporavao svojstvo potrošača, a u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača.
Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, te obveže tužitelja na naknadu tuženiku parničnog troška.
3. U tijeku postupka, sud je izveo slijedeće dokaze:
Uvid u Ugovor o namjenskom kreditu od 14. prosinca 2007. (list 6), Dodatak Ugovora o kreditu od 25. siječnja 2016. (listi 13), Obavijest o izračunu efekta konverzije (list 23), Pregled kamatnih stopa po kreditu (list 26, 53 i 56), Otplatni plan kredita (list 27, 39, 72 i 77), Promet po kreditu (list 33), obavijesti o promjeni kamatne stope (list 38, 71 i 81), izračun konverzije kredita (list 42, 44, 51 i 61), Pregled otvorenih stavki po kreditu (list 43, 62 i 84), Suglasnost za izravno terećenje (list 50), Obavijest o stanju kredita (list 59), vještački nalaz vještaka financijske struke vještaka Rašić Josipa (list 97), Prijedlog izmjene Ugovora o kreditu (list 129), Ugovore o kupoprodaji nekretnina (list 230 i 234), zk. izvadak broj 2013 k. o. [katastarska općina] (list 238), zk. izvadak broj 5008 k. o. [katastarska općina] (list 241), saslušana je tužiteljica kao stranka, provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po vještaku LIMA Forenzika iz [adresa], tj. po vještaku Malčić Lidiji, te je izvršen u uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 517, 542, 554 i 564).
4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:
Naime, između stranaka nije sporno da su dana 14. prosinca 2007. sklopili Ugovor o kreditu za novčani iznos od 41.300,00 CHF i to uz uvjete, a kako to tužitelj navodi u tužbi.
Nesporno je da su stranke dana 25. siječnja 2016. sklopili Dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija Osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Sporno je da li su ugovorne odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne i da li je uslijed takvih odredbi tuženik neosnovano stekao korist u vidu više otplaćenog kredita od strane tužitelja, te da li je u obvezi vratiti tužitelju neosnovanu stečenu korist.
Sporno je da li je nastupila zastara svih potraživanja tužitelja, te je sporno i da li tužitelj ima svojstvo potrošača u smislu Zakona o zaštiti potrošača.
5. Pravomoćnom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na tuženika, kao jednog od više utuženih banaka, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, odnosno korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ugovorena isto tako valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF (švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja, tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovaca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovaca.
Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti, ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
Iz navedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, ništetne.
Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nedopuštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora.
Prema odredbi čl. 5. iste Direktive, u slučaju ugovora u kojem se potrošaču, sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu naplate veće naknade za kredit, odnosno veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga bi tuženik bio u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate kredita zbog ništetne ugovorne odredbe, a u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
6. Temeljem odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, sud je vezan za utvrđenje unaprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u bitnom je izrazio stajalište da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredbi u ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.
7. Sud je isto tako na stanovištu da je tuženik Ugovorom o kreditu, kojeg je zaključio s tužiteljem povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnom i nepoštenom ugovornom odredbom, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03).
Naime, tužitelj kao građanin s prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja, nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja Ugovora, porasti više od ugovorenog i to u nekoliko navrata.
S druge strane, tuženik kao bankar je trebao upozoriti tužitelja i na okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati.
8. Naime, vještačkim nalazom vještaka financijsko – knjigovodstvene struke je utvrđeno da je tužitelj uslijed ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatio kredit za iznos od 1.305,54 EUR, a zbog promjene tečaja CHF je preplatio kredit za iznos od 3.734,82 EUR.
Istim vještačkim nalazom je utvrđeno da su sve takve uplate tužitelja uključene u izračun konverzije kredita, te da je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama iz čl. 19.c. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZIDZPK/15), a tu činjenicu nije ni osporavao tužitelj.
Kako time proizlazi da je tuženik temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, bio bi je dužan vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima).
Međutim, dana 30. rujna 2015. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) sve s ciljem uklanjanja negativnih posljedica iz Ugovora o kreditu, a vezano za ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Odnosno, istim odredbama spomenutog Zakona je omogućeno potrošačima kao korisnicima kredita u CHF izjednačavanje s potrošačima kao korisnicima kredita u EUR, a postupak konverzije kredita je propisan čl. 19.c. istog Zakona.
9. Dakle, kako je utvrđeno da je konverzija spornog kredita provedena u skladu s čl. 19.c. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, onda je tužitelj konverzijom kredita i riješio pitanje preplaćenog iznosa kredita zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF. Sud je stoga na stanovištu da tužitelj nema više pravo, tj. pravnu osnovu na povrat više plaćenog iznosa kredita zbog više plaćenih kamata i zbog promjene tečaja CHF (valutne klauzule), pa je stoga i odbio tužitelja s tim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki I. izreke presude.
Kako je sud odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, nije stoga imalo smisla ni raspravljati tuženikov prigovor zastare potraživanja tužitelja, kao niti prigovor tuženika da tužitelj nema svojstvo potrošača.
10. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud ga je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i obvezao na naknadu tuženiku u potpunosti parničnog troška i to u iznosu od 2.125,00 EUR, a kako je to naznačeno u točki II. izreke presude. Dosuđeni parnični troškovi tuženika se sastoje od troška zastupanja tuženika putem odvjetnika, a odnose se na sastav odgovora na tužbu (200,00 EUR), sastava 4 obrazložena podneska (800,00 EUR), sastava 3 daljnja obrazložena podneska (50% Tbr. 8. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) u iznosu od 300,00 EUR, zastupanje tuženika na 2 ročišta (400,00 EUR), PDV-a (425,00 EUR), a koji svi troškovi su bili potrebni za vođenje parnice i u skladu s odvjetničkom tarifom. Na dosuđene parnične troškove, sud je tuženiku temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima i dosudio zakonske zatezne kamate tako što je odredio da iste teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a kako je to i naznačeno u točki II. izreke presude.
11. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje ovakve odluke.
U Daruvaru 14. siječanj 2026.
S U D A C :
Branislav Hunjak
P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb
2. Odvjetničko društvo Porobija & Porobija, Zagreb
