REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Samobor, Obrtnička 2

P-30/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu toga suda Mireli Crnjak u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Zagreb Margaretska 3, protiv tuženika ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po Ivanu Bišćanu, odvjetniku u Samoboru, radi isplate, na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. listopada 2025. u nazočnosti ĐL, dipl. pravnika po generalnoj punomoći Su-815/2018, te punomoćnika tuženika, sukladno čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 2/07

- Odluka USRH, 84/08.,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 35/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, dalje u tekstu ZPP-a), 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Margaretska 3, Zagreb, iznos od 3.585,66 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20.09.2022. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Margaretska 3, Zagreb, trošak parničnog postupka u iznosu od 350,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. siječnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je pravomoćnim rješenjem tužitelja, KLASA: UP/I- 503-01/19-01/542, URBROJ: 338-21-02-02-20-02 od 24.02.2020. tuženiku utvrđen prestanak statusa osigurane osobe Zavoda kao osobe u radnom odnosu kod pravne osobe sa sjedištem u [adresa], SPORTAŠ j.d.o.o., zasnovan 18.01.2014. Tuženik je u razdoblju od 30.05.2016. do 10.06.2019., na teret tužitelja neopravdano koristio zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u ukupnom iznosu od 3.585,66 EUR / 27.016,19 kn u razdoblju kada nije ostvarivao status zdravstveno osigurane osobe. Prema čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju a u skladu s odredbom čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna je vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu te ga uplatiti na račun Zavoda, odnosno državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima. Tužitelj kamate potražuje od dana primitka poziva na plaćanje. Tuženik do dana pisanja ove tužbe nije podmirio dug iako je bio pozvan na podmirenje istog, predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti usvojiti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženiku nije dostavljen ni jedan prilog koji se navodi u tužbi. Ako je tužiteljevim rješenjem klasa UP/I-503-01/19-01/542, urbroj 338-21-02-02-20-02 od 24. veljače 2020. godine tuženiku utvrđen prestanak statusa osigurane osobe kod Zavoda kao osobe u radnom odnosu kod pravne osobe, to je status osiguranika prestao tek s pravomoćnošću navedenog rješenja. Ako je rješenje doneseno 24. veljače 2020. godine, pravomoćno je moglo postati tek nakon tog datuma. Kako je pravomoćnost rješenja o prestanku statusa osigurane osobe za tuženika nastupila iza 24. veljače 2020. godine, to je sve do pravomoćnosti tog rješenja tuženik imao status osigurane osobe. Smatra da tužitelj traži tužbom isplatu iznosa za razdoblje od 30. svibnja 2016. pa do 10. lipnja 2019., kada je u tome razdoblju tuženik još uvijek imao status osigurane osobe. Tužitelj se poziva na čl. 137. Zakona obveznom zdravstvenom osiguranju , a koji pak uređuje naknadu štete (glava X. - NAKNADA ŠTETE, članci 135. do 148.). Ako je nastala šteta tužitelju po čl. 137. Zakona obveznom zdravstvenom osiguranju, ta je šteta zastarjela. Zahtjev za naknadu štete zastarijeva u roku od 3 godine od dana nastanka štete (čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima). Navodna šteta nije specificirana, a čl. 135. do 148. Zakona obveznom zdravstvenom osiguranju navode razne temelje za naknadu štete. No u svim se člancima nesumnjivo radi o naknadi štete, a naknadu štete određuje Zakon o obveznim odnosima. Kako tužitelj traži naknadu za razdoblje od 30. svibnja 2016. godine pa do 10. lipnja 2019., i eventualna šteta nastala na zadnji datum traženja 10. 6. 2019. je zastarjela, i to s danom 10. 6. 2022. Tužitelj u tužbi čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju povezuje i s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima koji se pak odnosi na stjecanje bez osnove. Izvan ugovorne obveze nastaju ili iz štete ili iz stjecanja bez osnove, ali ne istovremeno po obje osnove u istom slučaju. Stoga je i iz ovog razloga tužba nejasna. Tužitelj se protivi provođenju predloženih dokaza, posebno financijskog i medicinskog vještačenja te pribave medicinske dokumentacije. Nije jasno što bi se dokazalo ovim Tužitelj u tužbenom zahtjevu također traži obračun zateznih zakonskih kamata od tekućih od dana 20. rujna 2022. godine. Sve kada bi tužbeni zahtjev na isplatu bio osnovan, nije jasno zašto bi zakonske zatezne kamate tekle od tog dana, koji nije poduprt ni jednom činjenicom. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u financijsku dokumentaciju i to popis računa za razdoblje od 30.05.2016. do 10.06.2019., računa ispostavljenih na ime tuženika za troškove zdravstvenih usluga, potvrde računovodstva o izvršenoj uplati zdravstvenim ustanovama (list 3-944), poziv na plaćanje duga od 13.09.2022. s povratnicom (list 273-275), opomena pred tužbu od 15.11.2022. (list 276), Rješenje tužitelja od 24. veljače 2020. s povratnicama (list 269-272),nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 29. siječnja 2025. (list 969-1008).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5 Nije sporno da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, Rješenjem od 24. veljače 2020. utvrdio da ČL s danom 30. travnja 2016. prestaje status obveznog zdravstveno osigurane osobe Zavoda kao osobe u radnom odnosu kod pravne osobe sa sjedištem u [adresa], Sportaš j.d.o.o., zasnovan dana 18. siječnja 2014.

5.1.Sporno je je li tražbina u zastari odnosno osnovanost i visina tražbine.

6.Prema čl. 147. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) rokovi zastare tražbina naknade štete počinju teći u konkretnom slučaju od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo ili je pripadalo u manjem opsegu.

6.1.Obzirom da se predmetno potraživanje odnosi na regresno potraživanje utemeljeno na pravomoćnoj i ovršnoj ispravi, valjalo je primijeniti odredbu čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05. i 41/08 i 78/15, 78/15, 29/18, 156/22, dalje u tekstu ZOO-a) iz koje proizlazi da tražbine zastarijevaju za pet godina ako nije propisan drugi rok zastare (a ne kako obje stranke smatraju 3 godine).

6.2.Obzirom da je rješenje u upravnom postupku kojim je utvrđeno da je tuženiku status osigurane osobe prestao s danom 30. travnja 2016. postalo pravomoćno dana 23.03.2020., izvršno dana 5. ožujka 2020., a tužba je podnesena 13.01.2023., to je očito da je ista podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina, te je prigovor zastare neosnovan.

7. Osnova tužiteljeva potraživanje je rješenje KLASA: UP/I-503-01/19-01/542, URBROJ: 338-21-02-02-20-02 od 24.02.2020., pravomoćno 23.03.2020., izvršno 05.03.2020., dok protiv istog tuženik nije ulagao pravni lijek.

7.1.Stoga tuženik u ovom postupku ne može isticati da mu je status osigurane osobe prestao s nekim drugim datumom a ne onim utvrđenom u predmetnom rješenju odnosno 30. travnja 2016.

8.Slijedom navedenog, u pravu je tužitelj kada tvrdi da je tuženik neopravdano koristio zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 30.05.2016. do 10.06.2019. jer u tom razdoblju nije ostvarivao status u obveznom zdravstvenom osiguranju, a što proizlazi iz pravomoćnog i izvršnog rješenja.

9. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije Centra za financijska vještačenja Zagreb, od 29. siječnja 2025. proizlazi da je nalaz sačinjen temeljem Iz spisu priloženog Popisa računa ispostavljenih na ime ČL, OIB [osobni identifikacijski broj], za troškove zdravstvenih usluga pruženih u razdoblju od 30.05.2016. – 10.06.2019., iz kojih je razvidno da troškovi pruženih zdravstvenih usluga tuženiku ČL u predmetnom razdoblju ukupno iznose 27.016,19 kn. U popisu računa se navode računi za primarnu zdravstvenu zaštitu (PZZS), računi za izdane lijekove i medicinske proizvode na liječnički recept (RECEPTI) te računi za specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu (SKZZ).

10.1. Nadalje, Iz priloženih Pregleda realiziranih recepata u ljekarnama je razvidno da u ukupni iznos za koji se tereti Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje po svakom realiziranom receptu, osim cijene lijeka i poreza na dodanu vrijednost, je uključena i naknada za uslugu. Odredbama članka 38. stavka 2. točke d) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13, 99/14, 115/16, 106/18, 121/19) i članka 47. stavka 1. točke d) Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (NN 79/13, 160/13, 157/14, 1/20) propisano je da se porez na dodanu vrijednost po sniženoj stopi 5% plaća na lijekove koji se izdaju na liječnički recept prema odobrenju nadležnog tijela za lijekove i medicinske proizvode prema posebnim propisima. Navedenim lijekovima smatraju se i lijekovi utvrđeni općim aktom o utvrđivanju liste lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Stopa PDV-a od 5% primjenjuje se na lijekove koji se izdaju na liječnički recept i koji imaju odobrenje nadležnog tijela za lijekove i medicinske proizvode (HALMED, Europska komisija). Navedeno uključuje i lijekove s Osnovne liste lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

10.2.Slijedom navedenog temeljem dostavljenih Pregleda realiziranih recepata u ljekarnama, sudski vještak izračunao je ukupni trošak od 25.951,23 kn. (tabela 1. nalaza) a koji je u utuženom razdoblju nastao Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje uslijed propisivanja lijekova tuženiku ČL u razdoblju od 30.05.2016. do 10.06.2019. godine, a u kojem razdoblju nije ostvarivao status zdravstveno osigurane osobe sukladno Rješenju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, od dana 24.02.2020.

10.3. Nadalje, iz Osobnih računa za SKZZ usluge, list spisa 714, dokumenata Pregled postupaka u PZZ-u, list spisa 3 – 34, te Pregled postupaka u PZZ-u za siječanj 2018. godine te siječanj i veljaču 2019., koji se dostavljaju uz nalaz. Iz dostavljenih Osobnih računa za pružene SKZZ usluge je razvidno u kojoj zdravstvenoj ustanovi je usluga obavljena, datum dijagnostičko-terapijskog postupka (DTP), šifra dijagnostičko- terapijskog postupka, te iznos za koji se terete sredstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za obavljeni dijagnostičko-terapijski postupak. Proizlazi da u razdoblju od 30.05.2016. do 10.06.2019. ukupni trošak za dijagnostičko-terapijske postupke u okviru specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite za koji se terete sredstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iznosi 171,60 kn. (Tabela 2. nalaza).

10.4. Također, temeljem dostavljenih Pregleda postupaka u PZZ- u, (Tabeli 3. nalaza) temeljem izdanih računa za postupke realizirane u okviru primarne zdravstvene zaštite, u razdoblju od 30.05.2016. do 10.06.2019. godine ukupni trošak za realizirane postupke u okviru primarne zdravstvene zaštite za koji se terete sredstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iznosi 893,36 kn.

11. Kada se zbroje navedeni iznosi, proizlazi da ukupni troškovi za koje se terete sredstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za osiguranika ČL u razdoblju od 30.05.2016. do 10.06.2019. godine iznose 27.016,19 kn, što preračunato po fiksnom tečaju konverzije kune u euro iznosi 3.585,67 EUR (sve preračunato u službenu valutu Republike Hrvatske na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro).

12. Na nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, te sud u cijelosti prihvaća detaljno i obrazloženo mišljenje sudskog vještaka jer je stručno, razumljivo i utemeljeno na opsežnoj dokumentaciji u spisu. ukupni trošak za izdane lijekove i medicinske proizvode na liječnički recept za koji se terete sredstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje

13.Dakle, tužitelj je plaćanjem troškova liječenja s osnova obveznog zdravstvenog osiguranja u ukupnom iznosu glavnice od 3.585,67 EUR stekao pravo na regresni zahtjev prema tuženiku za nastalo plaćanje primjenom odredbe čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN broj: 80/13, 137/13, 98/19), temeljem koje je propisano da osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna je vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu te ga uplatiti na račun Zavoda, odnosno državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima. Tužitelj kamate potražuje od dana primitka poziva na plaćanje.

13.1. Člankom 29 st. 1.ZOO) propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

13.12. Tužitelju pripada kamata na isplaćeni iznos od dana kada je o obvezi izvijestio tuženika odnosno od 20. rujna 2022. (dostavnica na listu 275), sve temeljem odredbe čl. 277 st. 1 i čl. 324 st. 2 ZOO-a.

13.13. Slijedom navedenog odlučeno kao u izreci, točka I.

14. Temeljem čl. 154. st.1. i čl. 155. st.1. ZPP-a tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 350,00 EUR s osnova troškova provedenog financijskog vještačenja, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude, točka II.

U Samoboru, 14. siječnja 2026.

Sudac:

Mirela Crnjak

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba drugostupanjskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Rj

Dna Tužitelj

Tuženik po pun.

Kal. 30 dana