REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-360/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Srđanu Sessi, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja Styria medijski servisi d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva ulica 3D, OIB: 29005509482, kojeg zastupa punomoćnik Kristijan Pehar, odvjetnik u Zagrebu, II Loparska ulica 2, protiv tuženika AR PLAN d.o.o., Samobor, Ulica Janka Staničića 7, OIB: 11718637900, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Bišćan, odvjetnik u Samoboru, A. G. Matoša 1, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, s danom objave 14. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Slavka Remenarića, Samobor, Trg kralja Tomislava 10, poslovni broj Ovrv-23397/2024 (UPP/OS-Ovrv-1402/2024) od 31. siječnja 2025., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju:

- iznos od 34,76 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku:

- na iznos od 30,51 eura od 12. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 4,25 eura od 12. ožujka 2024. do isplate;

- kao i iznos od 40,00 eura na ime posebne naknade.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva isplatu zakonskim zateznih kamata koje su na dosuđeni iznos od 40,00 eura na ime posebne naknade iz točke I. izreke presude tekle od 13. travnja 2024. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 150,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 126,54 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22. studenoga 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na osnovu kojeg je javni bilježnik Slavko Remenarić, Samobor, Trg kralja Tomislava 10, donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-23397/2024 (UPP/OS-Ovrv-1402/2024) od 31. siječnja 2025. (dalje: rješenje o ovrsi), radi naplate tražbine tužitelja u iznosu od 74,76 eura te troškova ovršnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio prigovor, slijedom čega se Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, rješenjem, poslovni broj Povrv- 92/2025-2 od 21. veljače 2025., oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je spis po pravomoćnosti tog rješenja ustupljen ovome sudu dana 8. travnja 2025. Potom je ovaj sud rješenjem, poslovni broj Povrv-360/2025-3 od 16. travnja 2025., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga.

3. Tuženik je u svom prigovoru od 10. veljače 2025. osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i vjerodostojnost tužiteljevog izvatka iz poslovnih knjiga. Istaknuo je i prigovor zastare utuženog potraživanja te naveo da je nejasno na što se odnosi posebna naknada u iznosu od 40,00 eura. Nadalje je naveo da je imao pretplatu na Večernji list, no da mu se ta usluga nije uredno obavljala, odnosno da nije dobivao novine na adresu kako je bilo ugovoreno pretplatničkim odnosom, slijedom čega je tužitelju raskinuo ugovor i otkazao pretplatu.

4. Podneskom od 22. travnja 2025. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi te naveo kako je u konkretnom slučaju riječ o potraživanju po osnovi pretplate na dnevne tiskovine, kao i da je riječ o tražbini na koju se primjenjuje opći zastarni rok, pa da je tuženikov prigovor zastare neosnovan. Ujedno je osporio sve navode iz tuženikovog prigovora kao paušalne i nedokazane. Predložio je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno utužene iznose glavnica, uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvod otvorenih stavki na dan 16. listopada 2024. (list 10. spisa) i izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 12. -14. spisa).

6. Pored navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe članka 221. b. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.; dalje: ZPP), rješenjem od 1. srpnja 2025. naložio tuženiku da u roku od petnaest dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima tužitelja, uz upozorenje iz da se će smatrati da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po navedenim računima ako u danom roku ne postupi po pozivu suda.

7. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u odnosu na glavni zahtjev, a djelomično neosnovan u odnosu na sporedni zahtjev za isplatu zateznih kamata.

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 74,76 eura sa zakonskim zateznim kamatama, od čega se iznos od 34,76 eura odnosi na potraživanje po osnovi pretplate na dnevne tiskovine (Večernji list), dok se iznos od 40,00 eura odnosi na potraživanje po osnovi posebne naknade iz članka 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/12., 144/12., 81/13., 112/13., 121/13., 78/15., 71/15., 114/22.; dalje: ZFPPN).

9. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te je li utuženo potraživanje u zastari. Nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu po osnovi ugovora o pretplati na dnevne tiskovine (Večernji list), no sporna je činjenica je li tuženik raskinuo predmetni ugovor.

10. Uvidom u izvod otvorenih stavki na dan 16. listopada 2024. (list 10. spisa) sud je utvrdio da je tužitelj evidentirao potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 74,76 eura, od čega se iznos od 34,76 eura odnosi na potraživanje po osnovi računa broj 4006210161 od 1. veljače 2024. (s datumom dospijeća 11. veljače 2024.) u iznosu od 30,51 eura i računa broj 4006232344 od 1. ožujka 2024. (s datumom dospijeća 11. ožujka 2024.), dok se daljnji iznos od 40,00 eura odnosi na posebnu naknadu iz članka 13. ZFPPN-a.

11. Prema odredbi članka 228. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO), međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

12. Člankom 215. stavak 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok prema članku 216. ZOO- a zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

13. S obzirom da je prijedlog za ovrhu u ovoj pravnoj stvari podnesen 22. studenoga 2024., a da je najstarije utuženo potraživanje dospjelo 11. veljače 2024., to proizlazi da je tužba podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka, slijedom čega je tuženikov prigovor zastare potraživanja ocijenjen kao neosnovan.

14. Odredbom članka 342. stavak 1. i 2. ZOO-a određeno je da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi; kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.

15. Uvidom u spis utvrđeno je da tuženik nije postupio po pozivu suda prema rješenju od 1. srpnja 2025., koje je zaprimio 17. srpnja 2025., odnosno, nije dostavio isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računa tužitelja u smislu odredbe članka 221. b. stavak 1. ZPP-a, premda je bio upozoren na odredbu članka 221. b. stavak 4. ZPP-a kojom je propisano da će se smatrati da je koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima ako u zadanom roku ne postupi po pozivu suda.

16. Sukladno odredbi članka 221. b stavka 1. ZPP-a, ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Stoga, u konkretnom slučaju vrijedi presumpcija korištenja odbitka pretporeza i posljedično postojanja tražbine.

17. S druge strane, tuženik nije dokazao da je u cijelosti ili djelomično podmirio utuženu tražbinu te da u svojim poslovnim knjigama nema evidentirao dugovanje prema tužitelju, iako je teret dokazivanja te sporne činjenice bio na tuženiku (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, poslovni broj Pž-6036/2016 od 30. listopada 2018.). Također, tuženik ničim nije dokazao da je raskinuo pretplatnički odnos s tužiteljem, niti je iznio činjenicu kada je uopće taj odnos raskinut.

18. Naime, prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a koja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

19. S obzirom da je na temelju rezultata provedenog postupka sud zaključio o postojanju tražbine tužitelja, dok tuženik nije dokazao suprotno (što je bio dužan učiniti u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a), sud je zaključio je da je tuženik, sukladno odredbama članaka 4., 9. i 376. stavka 1. ZOO-a, dužan isplatiti tužitelju utuženi iznos po osnovi računa broj 4006210161 i 4006232344, u ukupnom iznosu od 34,76 eura.

20. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati koja je tekla na utužene račune temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojima dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Sud je visinu stope zatezne kamate odredio na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a za trgovačke ugovore. U skladu s odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

21. Stoga, budući da tuženik nije ispunio utuženu tražbinu po dospijeću sukladno datumima pojedinačno naznačenima na izvatku iz poslovnih knjiga (list 10. spisa), dužan je, osim glavnice, platiti i zakonske zatezne kamate od prvog dana nakon dolaska u zakašnjenje pa do isplate (članak 300. stavak 1. ZOO-a prema kojem rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa).

22. U odnosu na potraživanje tužitelja u iznosu od 40,00 eura po osnovi posebne naknade iz odredbe članka 13. stavak 1. ZFPPN-a, sud iznosi sljedeće.

23. Na temelju odredbe članka 13. ZFPPN-a, u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze, vjerovnik ima pravo, bez ikakve daljnje opomene, na posebnu naknadu u iznosu od 40,00 eura. Vjerovnik ima pravo na posebnu naknadu bez obzira na to je li pretrpio kakvu štetu zbog dužnikovog zakašnjenja. Navedene odredbe ni na koji način ne umanjuju, ne ograničavaju niti isključuju pravo vjerovnika na naknadu štete, troškove postupka prisilne naplate i ostala prava koja mu pripadaju zbog dužnikovog zakašnjenja.

24. Ministarstvo financija, Porezna uprava, u predmetu, Klasa 423-08/13- 01/116 Ur.br.: 513-07-21-01/13-2, dalo je tumačenje naravi posebne naknade, i to u odnosu na transakcije na koje se primjenjuje, a prema tom mišljenju, sukladno članku 3. točka 16. ZFPPN-a, poslovne transakcije jesu svaka dostava robe ili pružanje usluga za novčanu naknadu, između poduzetnika ili između poduzetnika i osoba javnog prava.

25. Slijedom navedenog, budući da su parnične stranke poduzetnici koji samostalno obavljaju gospodarsku ili profesionalnu djelatnost radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi, te da je u konkretnom slučaju riječ o poslovnoj transakciji između poduzetnika, kao i da tuženik nije ispunio tužiteljevu tražbinu, proizlazi da tužitelj ima pravo na posebnu naknadu iz članka 13. stavak 1. ZFPPN-a za troškove prouzročene tuženikovim zakašnjenjem s ispunjenjem novčane obveze po tim računima, i to u zatraženom iznosu od 40,00 eura.

26. Međutim, tužitelj neosnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na posebnu naknadu budući da je riječ o fiksnom iznosu čija je svrha paušalna naknada troškova koji su tužitelju prouzročeni tuženikovim zakašnjenjem, i to onih troškova koji se odnose na administrativne i interne troškove povezane s naplatom potraživanja, a na koji se ne plaća porez, ali niti kamate (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj presudama, poslovni broj Pž-1403/2025-2 od 7. travnja 2025. i Pž-95/2025-2 od 22. travnja 2025.). Stoga je sud zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijeva zakonsku zateznu kamatu na iznos posebne naknade, a s obzirom da isti ne predstavlja dio platnog naloga, već ga je tužitelj potraživao naknadno u postupku nastavljenim po pravilima parničnog postupka (podnesak tužitelja od 22. travnja 2025.), odbio kao neosnovan te odlučio kao pod točkom II. izreke presude.

27. Imajući u vidu prethodno izneseno, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi te odlučio kao pod točkom I. izreke presude, dok je u odnosu na zakonske zatezne kamate koje su tekle na dosuđeni iznos posebne naknade tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

28. Odluka o troškovima parničnog i ovršnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1. i 2., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici u odnosu na glavni zahtjev, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.; dalje: Uredba o tarifi).

29. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na javnobilježničku nagradu u iznosu od 20,00 eura, uvećanu za PDV po stopi od 25% (članci 5., 7. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21., 18/22., 154/22. ), koja iznosi ukupno 25,00 eura.

30. Na ime troškova parničnog postupka tužitelju je priznata jednokratna nagrada za zastupanje tijekom jedinstvenog prvostupanjskog postupka, kako onih nastalih do podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi (do kojeg trenutka se postupak vodio po pravilima ovršnog postupka), tako i onih nastalih nakon podnošenja prigovora od kada se postupak vodi po pravilima parničnog postupka, i to u iznosu od 100,00 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 125,00 eura, sve sukladno Tbr. 7.9. i Tbr. 46. Tarife (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojim odlukama, poslovni broj Pž-1322/2020-3 od 4. prosinca 2020. i poslovni broj Pž-8755/2015-6 od 13. veljače 2018.).

31. Stoga, tužitelju su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 150,00 eura (ovršni troškovi u iznosu od 25,00 eura i troškovi parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura).

32. Na troškove parničnog i ovršnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 14. siječnja 2026., kao dana donošenja presude, pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a).

33. Dodatno, naglašava se da sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga, ovaj sud je o troškovima ovršnog postupka odlučivao zajedno s ostalim troškovima nastalim povodom ove parnice (parničnim troškovima) te tužitelju dosudio zatezne kamate na priznati iznos troškova ovršnog i parničnog postupka od dana donošenja ove presude.

34. Tuženik je u cijelosti izgubio spor pa stoga nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, već ih je u obvezi naknaditi tužitelju.

35. Slijedom navedenog, o troškovima ovršnog i parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama III.-IV. izreke presude.

U Zagrebu 14. siječnja 2026.

Sudac:

Srđan Sessa

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).