REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Psp-30/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojed incu, u pravnoj stvari tužiteljice CŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Markovinoviću, odvjetniku u Bjelovaru, Mihanovićeva br. 1, protiv tuženika UŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi smetanja posjeda puta, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 13. studenog 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), nakon odgode ročišta za objavu presude, dana 14. siječnja 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženik UŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protuporavno i bez odobrenja tužiteljice CŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], preorao dio puta u širini od 3,6 m, dužini od 6,6 m u istočnom dijelu, a u zapadnom dijelu u dužini od 5,4 m, što ima ukupnu površinu od 21,6 m2, a koji prelazi preko nekretnine tuženika upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] pašnjak voćnjak u gorjanskom polju sa 688 čhv, sve u posjedu tužiteljice, kojim činom je smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu opisanog puta.

II. Zabranjuje se tuženiku pod prijetnjom novačane kazne, svako takvo ili slično uznemiravanje posjeda puta tužiteljice.

III. Nalaže se tuženiku UŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužiteljici CŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vrati oduzeti posjed dijela puta i to u širini od 3,6 m, dužini od 6,6 m u istočnom dijelu, a u zapadnom dijelu u dužini od 5,4 m, što sve ima ukupnu površinu od 21,6 m2, a koji prelazi preko nekretnina tuženika upisanih u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] pašnjak voćnjak u gorjanskom polju sa 688 čhv, tj. da uspostavi stanje stvari kakvo je bilo u času smetanja.

IV. Tuženik UŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dužan je tužiteljici CŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nadokaditi parnične troškove u iznosu od 1.346,62 Eura u roku od 15 dana.“

II. Tužiteljica CŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] je dužna tuženiku UŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.125,00 Eura, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos po stopi koja se određuje u smislu čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, počevši od 14. siječnja 2026. godine, pa sve do isplate i to sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika, radi smetanja posjeda puta.

2. U tužbi tvrdi da je posljednji mirni posjednik i zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] voćar sa 2309 m2, odnosno da se u naravi radi o livadi koju gospodarski iskorištava, te da je tuženik suvlasnik u 3/5 dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] pašnjak voćnjak u gorjanskom polju sa 688 čhv, te da se u naravi radi o zapuštenom poljoprivrednom zemljištu.

3. Tužiteljica, nadalje, navodi da bi došla na svoju navedenu nekretninu mora proći preko čestice 1025 put sa 502 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a zatim se put nastavlja preko čestice broj 1038 koja je u suvlasništvu tuženika, pa tako tužiteljica dolazi na svoju nekretninu, a tim putem prolazi već više od 50 godina i nitko nije do sada tužiteljici, a niti drugim prijašnjim vlasnicima čestice broj 1039, branio da tim pravcem prolaze (samo iz ove tvrdnje tužiteljice, jasno proizlazi kako dotična apelira, bez ikakve dileme, na pravo svoje služnosti puta, preko tuđeg zemljišta – opaska suca). Međutim, tužiteljica nadalje ističe, kako je dana 28. listopada 2024. godine, tuženik preorao put kojim tužiteljica dolazi na svoju nekretninu i to u dijelu kojim put prelazi preko čestice broj 1038, time da je za takvo preoravanje, tužiteljica saznala dana 30. listopada 2024. godine, kada je došla na svoju nekretninu.

4. Kako iz opisanog činjeničnog stanja po tužiteljici proizlazi da je dotična od strane tuženika, samovlasno, smetana u korištenju navedenog dijela puta jer je tuženik preorao dio tog puta koji prelazi preko njegove nekretnine, čime je omeo tužiteljicu u posjedu tog puta, tužiteljica je predložila da joj se pruži posjedovna zaštita u smislu da se utvrdi čin smetanja tužiteljice u posjedu dijela navedenog puta od strane tuženika, da se zabrani tuženiku svako takvo ili slično daljnje uznemiravanje „posjeda puta tužiteljice“, ali i da se tuženiku naloži uspostava ranijeg stanja, odnosno da joj „vrati oduzeti posjed dijela puta“ i da ga se obveže na naknadu parničnih troškova.

5. Podneskom od 07. siječnja 2025. godine, kojim se očitovala o tuženikovom odgovoru na tužbu, tužiteljica je osporila tvrdnju tuženika da je dotični preoravanje napravio radi poravnavanja zemljišta, obzirom da je preoravanje radnja suprotna poravnavanju. Pri tome je istakla da je namjera tuženika nebitna u konkretnom slučaju, te da je bitno kako čin tuženika utječe na pravo tužiteljice, a tužiteljica je navedenim preoravanjem zemljišta spriječena koristiti put kako ga je do tada koristila, dakle prolaz pješice i prelazak odgovarajućim vozilima - osobnim, dostavnim i sl. (zanimljivo je da u ovom dijelu, sama tužiteljica posredstvom svog odvjetnika, izričito navodi da je sporni dio zemljišta koristila radi prolaska pješice i prelaska spornog dijela zemljišta odgovarajućim vozilom, no unatoč tome ne potražuje u ovoj parnici zaštitu tog stvarnog prava služnosti puta u smislu prolaska preko spornog zemljišta pješice i prelaska odgovarajućim vozilima, nego u ovoj parnici potražuje samo i isključivo zaštitu „posjeda puta“, koji put si inače ne svojata niti kao svoje vlasništvo, niti u smislu da ga želi na neki drugi način koristiti ili posjedovati, izuzev za opisano pravo stvarne služnosti puta

– opaska suca).

6. Nakon izvedenog dokaza održavanjem uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje geodetskog vještaka Damira Mlinarića i nakon dostave u spis vještačkog nalaza i mišljenja, te vještačke skice izmjere, tužiteljica je podneskom od 09. lipnja 2025. godine, tužbeni zahtjev precizirala uskladivši ga sa vještačkim nalazom i vještačkom izmjerom, na način opisan u izreci ove odluke u pogledu širine i dužine smetanja „posjeda puta“, odnosno ukupne smetane površine zemljišta u kontekstu zatražene sudske zaštite samo u vezi „posjeda puta“.

7. U pisanom odgovoru na tužbu, tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužiteljice.

8. Naime, tuženik nije osporavao tvrdnje tužiteljice koje su bile istaknute u pogledu vlasništva i suvlasništva navedenih nekretnina, niti je osporavao tvrdnju tužiteljice da se nekretnina iz zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čestica broj 1025 put sa 502 čhv, koristi kao put i to dugi niz godina, koji se nastavlja preko navedene nekretnine (upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čestice broj 1038 pašnjak voćar u gorjanskom polju sa 688 čhv) u suvlasništvu tuženika. Također, tuženik je istakao kako je točan navod tužiteljice da je tuženik preorao svoju nekretninu broj 1038 u površini od 688 čhv, no tuženik, suprotno tvrdnji tužiteljice, smatra da time nije smetao tužiteljicu da prolazi ustaljenim putem do svoje nekretnine, niti joj je ikada branio prolaz, pa stoga tužiteljica može slobodno prolaziti preko nekretnine tuženika. Sama činjenica da je tuženik preorao svoju nekretninu, po tuženiku, ne znači da je time tužiteljicu smetao u posjedu prava služnosti puta jer tužiteljica i dalje može prolaziti preko nekretnine tuženika u namjeri da dođe na svoju nekretninu. Tuženik tvrdi da je opisanim činom oranja (a na kojem pooranom zemljištu nije posjedio nekakave usjeve, što po tuženiku dodatno potvrđuje da činom oranja zemljišta nije spriječio tužiteljicu u posjedu služnosti prolaza) svoje nekretnine, zapravo poravnao sporno zem ljište, ali da na taj način tužiteljica nije ograničena, niti ometana u korištenju spornog puta.

9. Radi razrješenja spornih odlučnih činjenica su izvedeni dokazi uvidom u izvatke iz zemljišne knjige za nekretnine stranaka od 08.11.2024.g. (list 4 -5), ali i izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 08.11.2024.g. (list 6-7), izvadak iz kopije katastarskog plana (list 8), fotografija zemljišta koja prikazuje čin smetanja (list 9), sudsku praksu dostavljenu po tuženiku (list 15 spisa), originalne fotografije tužiteljice koje prikazuju čin smetanja i da oranjem nije pooravnat teren (list 27-39), te je izveden dokaz uviđajem na licu mjesta dana 21. svibnja 2025. godine, uz sudjelovanje geodetskog vještaka, Damira Mlinarića (list 51-55), kao i uvidom u pisani nalaz i mišljenje vještaka Mlinarića od 28.05.2025.g., te skicu izmjere vještaka, ali i fotografije koje je vještak uslikao na licu mjesta, prilikom održanog uviđaja (list 61-65).

10. Izvedeni su dokazi i saslušanjem tužiteljice (list 41 - 43) i tuženika (list 43) u svojstvu stranaka.

11. Kako se tuženik nije protivio preinaci tužbe tužiteljice, promjenom istovjetnosti tužbenog zahtjeva, obzirom da je dotična podneskom od 09. lipnja 2025. godine, samo uskladila tužbeni zahtjev koji se isključivo odnosio na „smetanje posjeda puta“ sa izvršenom izmjerom geoodetskog vještaka u pogledu površine smetanog zemljišta, na zadnjoj održanoj raspravi je na zapisniku sud prihvatio navedenu preinaku tužbe tužiteljice, promjenom istovjetnosti tužbenog zahtjeva, prema podnesku tužiteljice od 09. lipnja 2025. godine.

12. Izvedeni dokazi su ocijenjeni u smislu čl. 8. ZPP.

13. Konačno istaknuti tužbeni zahtjev tužiteljice je ocijenjen neosnovanim.

14. Naime, između stranaka je bilo nesporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] voćar sa 2309 m2, odnosno da se u naravi radi o livadi koju tužiteljica gospodarski iskorištava, te da je do te nekretnine tužiteljica dolazila dugi niz godina preko nekretnine koja se nalazi u suvlasništvu tuženika i koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] pašnjak voćnjak u gorjanskom polju sa 688 čhv, a nesporno je i da je tuženik preorao tu nekretninu koju ima u suvlasništvu (broj 1038 pašnjak voćnjak u gorjanskom polju sa 688 čhv), odnosno da je tužba tužiteljice pravovremena.

15. Između stranaka je sporno, prije svega, a što je i za sud bilo odlučno u kontekstu odlučivanja o istaknutom zahtjevu tužiteljice, o kakvoj se ovdje konkretno zaštiti prava tužiteljice radi. Naime, iako je početnim tužbenim zahtjevom, ali i konačno istaknutim zahtjevom, tužiteljica tražila sudsku zaštitu „zbog smetanja posjeda puta“, tuženik je u svom odgovoru na tužbu jasno ukazao da nije smetao tužiteljicu da prolazi ustaljenim putom, odnosno da ju nije smetao u korištenju prava stvarne služnosti prolaza i provoženja spornim dijelom zemljišta ili puta, tvrdeći da tužiteljica i dalje, dakle nakon izvršenog oranja zemljišta od strane tuženika, može slobodno prolaziti preko nekretnine tuženika.

16. Osim toga, sporno je da li je izvršenim oranjem čestice broj 1038, tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu puta na nekretnini tužitelja u granicama istaknute površine od ukupno 21,6 m2.

17. Kako je sud nakon izvedenih dokaza utvrdio da je opisanim oranjem svog zemljišta, tuženik smetao tužiteljicu i to ne u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu puta na zemljištu u suvlasništvu tuženika, već ju je smetao u korištenju prava stvarne služnosti puta jer nakon izvršenog oranja navedenog spornog dijela zemljišta tuženika, tužiteljica više nije mogla koristiti svoje pravo služnosti provoženja primjerice nekim dostavnim vozilom, dijelom nekretnine tuženika, na način kako je ranije mogla koristiti taj istio dio nekretnine tuženika, da dođe do svoje nekretnine, odnosno kako je to činila sve dok tuženik nije poorao svoju nekretninu, a tužbeni zahtjev tužiteljice nije niti bio usmjeren na smetanje prava služnosti puta ili na smetanje izvanknjižnog prava prolaza i provoza preko zemljišta tuženika, valjalo je odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva, odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

18. Ovdje valja ponovo naglasiti razliku između posjeda nekretnine u kontekstu zatražene posjedovne zaštite „posjeda puta“ i korištenja prava služnosti puta, odnosno smetanja posjeda prava, zbog čega je potražujući pogrešnu pravnu zaštitu podnesenom tužbom, uostalom tužiteljica i izgubila ovu panicu, odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva tužiteljice.

19. Naime, čl. 10.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tesktu: ZV), propisano je da je posjednik osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, dok je pravo vlasništvo u članku 30.st.1. ZV, definirano kao stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari čini što ga je volja, ako to nije protivno tuđim pravima, pri čemu čl. 30.st.2. ZV, jasno upućuje da vlasnik ima, između ostalih prava, pravo posjedovanja, korištenja i raspolaganja svojom stvari. Osim toga, čl. 16.st.1. ZV, propisano je kad posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpiti , a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj.

20. U konkretnom slučaju koji je tužiteljica opisala u historijatu tužbe, ako bi se primijenile citirane odredbe, posve je jasno da tužiteljica nije bila, niti jest, vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] pašnjak voćnjak u gorjanskom polju sa 688 čhv – što upućuje na zaključak da joj uopće niti ne pripada pravo na posjed te nekretnine (odnosno spornog dijela nekretnine tuženika), ali i da nije niti bila u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu spornog dijela nekretnine tuženika, već da je samo bila vlasnik i posjednik svoje povlasne nekretnine broj 1039, a u vezi korištenja koje svoje nekretnine je bila „posjednik prava stvarne služnosti“ (kako to opisuje čl. 16.st.1. ZV), odnosno korisnik prava stvarne služnosti puta na spornom dijelu zemljišta tuženika označenom u zemljišnoj knjizi kao čestica broj 1038, kao poslužnom.

21. U drugu ruku, tuženik je bio kritičnog dana, ali i sada to još uvijek jest, suvlasnik te nekretnine broj 1038, a što ga između ostalih vlasničkih ovlasti, ovlašćuje da tu nekretninu koju ima u suvlasništvu i posjeduje i koristi (što je uostalom i učinio kritičnog dana, kada ju je poorao), ali i da korištenjem svoje nekretnine broj 1038 u spornom dijelu, nije zapravo smetao tužiteljicu u posjedu tog dijela zemljišta tuženika koji tužiteljica tretira „posjedom puta“, nego ju je zapravo činom oranja smetao u korištenju prava služnosti puta i to preko tog spornog dijela nekretnine tuženika. Analogijom se samo može zaključiti da je tužiteljica, kao vlasnica nekretnine broj 1039 voćar sa 2309 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bila ovlaštena, između ostalih prava koje joj vlasništvo omogućava, da tu svoju nekretninu koristi i posjeduje.

22. Prema tome, kada se govori o konkretnom oranju nekretnine u suvlasništvu tuženika (čestica broj 1038), od strane tuženika, kritičnog dana, kao osobe koja je inače bila ovlaštena i koristiti i posjedovati tu nekretninu, sa pravnog aspekta je sasvim jasno da tim činom tuženik nije povrijedio, niti je uopće mogao povrijediti, nekakvo tužiteljičino pravo na posjed nekretnine broj 1038 ili samo dijela te nekretnine koji je tužiteljica konkretizirala svojim konačnim zahtjevom i kojim taj svoj posjed potpuno pogrešno tretira „posjedom puta“ (jer tužiteljica nikada nije niti imala pravo na posjed nekretnine tuženika, niti je taj sporni dio nekretnine ikada posjedovala u smislu čl. 10.st.1. ZV, a upravo u vezi smetanja posjeda dijela tuženikove nekretnine ili puta koji se nalazi na tuženikovoj nekretnini je podnijela predmetnu tužbu).

23. Da je kojim slučajem, tuženik primjerice svojim izvršenim oranjem poorao i dio zemljišta u vlasništvu tužiteljice, na primjer nekretnine br. 1039 voćar sa 2309 m2 u vezi koje nekretnine tužiteljici kao vlasnici, pripada pravo na posjed tog cijelog zemljišta, te koju nekretninu tužiteljica i posjeduje, tek tada bi tužiteljica imala opravdanog razloga za podnošenje ovakve tužbe, radi smetanja posjeda njezine nekretnine ili dijela njezine nekretnine.

24. Činjenica jest da sud posjedovnu zaštitu u sudskom postupku, doista može pružiti i nevlasniku nekretnine, odnosno osobi koja nije vlasnik određene nekretnine koju posjeduje u odnosu na drugu osobu koja ju smeta, ometa ili ne neki konkretni način uznemirava u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu te nekretnine, dakle čak i u odnosu na zemljišnoknjižnog vlasnika, a neposjednika te iste nekretnine, međutim u ovom slučaju, po uvjerenju ovoga suda, tužiteljica ne ispunjava zakonske uvjete da joj se pruži posjedovna zaštita koju je zatražila iz opisanih razloga jer niti je tužiteljica imala faktičnu vlast glede spornog dijela nekretnine tuženika (kako to upućuje čl. 10.st.1. ZV, te nije niti bila posljednji mirni posjednik tog dijela nekretnine tužitelja – to proizlazi iz iskaza stranaka), niti ona realno smatra da joj pripada pravo na posjed na tom dijelu zemljišta tuženika u smislu da ima faktičnu vlast na tom spornom dijelu zemljišta ili da taj sporni dio zemljišta tuženika, tužiteljica koristi na bilo koji drugi način (primjerice oranjem ili drugačijim obrađivanjem, odnosno nekakvom izgradnjom nečega na tom dijelu zemljišta) koji njoj odgovara (izuzev da se služi tim spornim dijelom zemljišta tuženika i to isključivo i samo za prolaz i provoz do svoje čestice broj 1039).

25. U ovom opisanom slučaju, istaknutom u historijatu tužbe (a što je uostalom utvrđeno i temeljem odgovora na tužbu tuženika i temeljem iskaza saslušanih stranaka u ovoj parnici, ali i nakon održanog uviđaja na licu mjesta, te izvedenog dokaza geodetskim vještačenjem), tijekom izvedenih dokaza je potpuno izvjesno, utvrđeno slijedeće:

- da je tužiteljica imala i koristila izvanknjižno pravo stvarne služnosti puta na poslužnoj nekretnini tuženika (čestici broj 1038), što joj tuženik niti ne osporava, na način da prolazi pješice, ali i da se provozi sa motornim vozilima preko dijela navedene nekretnine tuženika (koji dio tužiteljica tretira „putom“), za korist svoje povlasne nekretnine broj 1039 (tužiteljica i sama prilikom saslušanja izričito navodi da je tuženik poorao dio zemljišta „zbog čega sam ometana da nesmetano dolazim na svoju česticu broj 1039...“, da je redovito dolazila do svoje čestice broj 1039 „preko dijela čestice 1038“, te da se uglavnom kretala kombijem, te da se nakon navedenog oranja više „nije moglo sa kombijem tim putem preko tog oranja doći do čestice broj 1039“),

- da je tužiteljica dugi niz godina koristila to svoje izvanknjižno pravo stvarne služnosti puta u smislu prolaza i provoženja motornim vozilima do svoje nekretnine , preko navedenog dijela nekretnine u suvlasništvu tuženika u ukupnoj površini od 21,6 m2,

- da je tuženik poorao svoju nekretninu broj 1038, ali i da je tim činom onemogućio tužiteljicu da se sa nekakvim dostavnim ili kombi vozilom koristi opisanom služnosti provoženja i to ne sa namjerom da tužiteljica samo na neki konkretan način koristi ili posjeduje baš sporni dio nekretnine tuženika, nego samo i isključivo sa namjerom da preko tog spornog dijela čestice broj 1038, tužiteljica pristupi na svoju nekretninu broj 1039.

26. Tuženik u ovome predmetu, inače, pogrešno posredstvom svog punomoćnika u osobi odvjetnika, smatra da izvršenim oranjem nije omeo ili smetao tužiteljicu u njezinom pravu korištenja spornog dijela nekretnine tuženika u ukupnoj površini od 21,6 m2 u svrhu realizacije tužiteljičinog opisanog prava služnosti puta na način da se tim pooranim spornim dijelom zemljišta, tužiteljica preveze sa kombi vozilom da dođe do svoje nekretnine broj 1039 (premda to tuženik smatra u ovoj parnici isključivo u podnesku kojim je dostavio odgovor na tužbu, a koji je sastavio odvjetnik tuženika koji se bavio smiješnom i potpuno nelogičnom idejom da je spornim oranjem tuženik zapravo poravnao teren, no tako nešto očito ne smatra i sam tuženik, koji je jasno i pošteno prilikom saslušanja u svojstvu stranke, priznao da tužiteljica nakon njegovog izvršenog oranja, doista više nije mogla preko tog spornog dijela zemljišta kombijem proći da dođe do svojeg zemljišta). Naime, potpuno je jasno i očito kako tužiteljica nakon opisanog oranja (vidljivog na fotografijama u spisu) nije više mogla izvršiti provoženje tim pooranim spornim dijelom zemljišta tuženika na čestici broj 1038, sa nekim dostavnim vozilom ili kombijem, primjerice da doveze nekakav materijal do svoje nekretnine broj 1039. Na tu činjenicu uostalom upućuju u tom dijelu suglasni iskazi obje stranke.

27. Međutim, kako je isticanjem svog konačnog zahtjeva, tužiteljica ustrajala isključivo na potraživanju pravne zaštite u smislu smetanja „posjeda puta tužiteljice“, a u vezi posjeda kojeg puta tužiteljica u sve tri točke svog glavnog zahtjeva, potražuje sudsku zaštitu u ovom postupku, valjalo je (neovisno o tome, što samo odvjetnik tuženika potpuno pogrešno smatra, kako tuženik nije smetao tužiteljicu u korištenju prava stvarne služnosti puta) odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice jer joj sud ne može u opisanim okolnostima slučaja pružiti bilo kakvu zaštitu u vezi posjeda dijela nekretnine tužitelja, nazivala ju tužiteljica „posjedom puta“ ili posjedom dijela nekretnine tuženika, obzirom da joj ne pripada takva posjedovna zaštita u opisanim okolnostima slučaja, cijeneći sve navedeno u kontekstu istaknutih okolnosti konkretnoga slučaja.

28. Teoretski je bilo moguće da nakon izvedenog predmetnog dokaza vještačenjem, odnosno pažljivijim iščitavanjem tuženikovog odgovora na tužbu, tužiteljica svoju tužbu preinači, promjenom istovjetnosti tužbenog zahtjeva u smislu traženja sudske zaštite u pogledu njezinog prava koje joj pripada i to u vezi opisane stvarne služnosti puta na spornom dijelu nekretnine tuženika, pa bi se u slučaju prihvaćanja takve preinačene tužbe tužiteljice, svakako udovoljilo takvom preinačenom zahtjevu tužiteljice, obzirom na opisane okolnosti slučaja i utvrđenja do kojih je sud došao saslušanjem stranaka, ali i održanim uviđajem na licu mjesta, odnosno geodetskim vještačenjem, no kako tužiteljica nije u tom smislu preinačila tužbu i ostala je kod zahtjeva koji se odnosio na posjedovnu zaštitu, zbog smetanje posjeda puta, valjalo je takav zahtjev odbiti kao neosnovan.

29. Kako je izgubila parnicu, tužiteljica je dužna tuženiku nadoknaditi parnične troškove u smislu čl. 154.st.1. ZPP.

30. Opravdani parnični troškovi tuženika su odmjereni sukladno vrsti predmeta, odnosno u granicama istaknutog zahtjeva tuženika za naknadom parničnog troška – troškovnikom punomoćnika tuženika od 13. studenog 2025. godine, a primjenom važeće Odvjetničke tarife.

31. Stoga je tuženiku u vezi zastupanja u ovom prvostupanjskom postupku, priznat iznos od 500,00 Eura u pogledu jednokratne nagrade u smislu Tbr. 7.t.2. Odvjetničke tarife, koja obuhvaća prve 4 radnje i to sastavljanje odgovora na tužbu i podneska od 13. veljače 2025. godine, te zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištima održanim dana 03. veljače i 09. travnja 2025. godine, ali još i po 200,00 Eura za svako zastupanje tuženika po punomoćniku u osobi odvjetnika, na održanom uviđaju i zadnjoj raspravi dana 21. svibnja i 13. studenog 2025. godine.

32. Pored ovog opravdanog troška u iznosu od 900,00 Eura, tuženiku je priznata i svota od 225,00 Eura u vezi pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost na taj opravdani parnični trošak, što za sada daje ukupnu svotu od 1.125,00 Eura, opravdanih parničnih troškova koja je dosuđena tužitelju sa osnovano zatraženom u smislu čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, zateznom kamatom.

33. Naime, obzirom da čl. 29.st.2. Zakona o obveznim osnosima, primjenom kojeg je i odlučeno o sporednom zahtjevu tužitelja u vezi zatezne kamate, ne sadrži navod „zakonska“, kada se radi o zateznoj kamati, te se samo podrazumjeva da je ta zatezna kamata i zakonska, sud je iz izreke ove odluke izostavio sasvim suvišnu riječ „zakonska“ (koju je tuženik naveo u podnesku od 13. studenog 2025. godine, kada je tražio naknadu parničnih troškova sa „zakonskom zateznom kamatom“), dosuđujući tužitelju samo osnovano zatraženu zateznu kamatu jer se u sudkim odlukama trebaju koristiti zakonski termini, a ne oni koji su se trebali koristiti prije više od dvoznamenkastog broja godina, kada je uostalom pozitivnim propisima bilo izričito i određeno da vjerovnicima pripada „zakonska zatezna kamata“.

34. Ova odluka o trošku na sadrži odluku o zahtjevu tuženika u vezi naknade parničnog troška u iznosu od 125,00 Eura u vezi zastupanja na ročištu za objavu presude, sa pripadajućim porezom na dodanu vrijednost u vezi tog troška, jer je buduća neizvjesna činjenica u odnosu na vrijeme izrade ove odluke, hoće li odvjetnik tuženika uopće pristupiti na to ročište na kojem će dana 14. siječnja 2026 .godine, biti objavljena predmetno rješenje i ujedno uručeno osobama koje su pozvane i koje pristupe na to ročište. Tek nakon održavanja navedenog ročišta za objavu ove odluke, ukoliko za to budu ispunjeni uvjeti, odlučiti će se o tom zahtjevu tuženika posebnim rješenjem.

U Bjelovaru, 14. siječnja 2026. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 8 dana, računajući od dana 15. siječnja 2026. godine, a putem ovoga suda.