Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kžzd-52/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca za mladež toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća za mladež, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JA, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju Arsenu Stipinoviću, odvjetniku iz ZOU Stipinović i Miočić iz Rijeke, a podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Kzd-36/2018 od 28. svibnja 2024., temeljem odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika JA, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci broj Kzd-36/2018 od 28. svibnja 2024. okrivljenik JA oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset mjeseci) uz istovremeno izricanje uvjetne osude temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 na način da se kazna zatvora na koju je osuđen ne že izvršiti ukoliko isti u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo i ako ispuni posebnu obvezu.

1.1. Temeljem čl. 56. st. 4. i st. 5. u vezi čl. 62. st. 1. toč. 1. i st. 2. toč. 10. KZ/11 okrivljeniku JA naložena je posebna obveza da u roku od 1 (jedne) godine isplati sve dospjele, a neisplaćene obroke uzdržavanja za mlt. NA u iznosu od 16.859,40 eura (šesnaest tisuća osam stotina pedeset devet eura četrdeset centi) kao i da ubuduće redovito ispunjava obvezu uzdržavanja za mlt. NA uz pomoć stručne službe za probaciju.

1.2. Temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu uzdržavanja ili ju teško ili uporno krši.

1.3. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenik NA je sa imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 17.321,70 eura upućen na građanski postupak.

1.4. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljeniku JA naloženo je isplatiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eur (dvije stotine eura) te troškove zastupanja oštećenika po opunomoćeniku visina kojih će se odmjeriti naknadno rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Arsena Stipanovića, odvjetnika iz ZOU Stipinović i Miočić iz Rijeke i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba okrivljenika usvoji, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako žalitelj presudu između ostalog pobija i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08), isti ne obrazlaže u čemu bi se iste sastojale već iz sadržaja žalbe proizlazi da se žalbeni navodi u odnosu na ovu povredu suštinski zapravo odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer se u žalbi analiziraju provedeni dokazi i zaključci prvostupanjskog suda. Stoga je, ispitujući pobijanu presudu povodom podnesene žalbe, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 u pogledu bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povreda Kaznenog zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno da niti jedna takva povreda nije počinjena.

6. Nadalje, nije u pravu okrivljenik kada navodi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice na temelju kojih je izveo ispravne zaključke o kojima je iznio jasne i valjane razloge.

6.1. S pravom prvostupanjski sud okrivljenikovu obranu i razloge koje on iznosi kao nemogućnost plaćanja uzdržavanja za mlt. NA nije prihvatio kao vjerodostojne. Naime, tijekom dokaznog postupka, a primarno iz sadržaja materijalne dokumentacije u spisu, kao i iz iskaza svjedoka ĐA, VA i mlt. NA, te dijelom i iz obrane samog okrivljenika, nesporno proizlazi da je isti u inkriminiranom razdoblju bio zaposlen, te ostvarivao primanja po osnovi nesamostalnog rada. Činjenica što je isti u inkriminiranom razdoblju proveo izvjesno vrijeme na bolovanju, iako o tome sudu nije dostavio nikakav dokaz, okrivljenika ne ekskulpira. Naime, isti je unutar tog vremena ostvarivao naknadu po osnovi bolovanja. Nadalje, svjedokinja ĐA potvrdila je kako je u inkriminirano vrijeme okrivljenik imao otvorenu vlastitu firmu, potom obrt, te bio vlasnik nekretnina. Iz svega navedenog ispravno prvostupanjski sud zaključuje kako je okrivljenik JA bio u objektivnoj mogućnosti plaćati naloženu mu obvezu uzdržavanja za mlt. NA s obzirom na svoje osobne i imovinske prilike jer je bio radno sposoban, te je u inkriminiranom razdoblju radio i privređivao, primao naknadu za bolovanje, imao imovinu u svom vlasništvu, te je bio član i osnivač više trgovačkih društava koja su iskazala poslovnu dobit. Stoga ga je s pravom prvostupanjski sud oglasio krivim za učin kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11 na štetu mlt. NA.

7. Budući da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08, ovaj sud je ispitao i odluku o kaznenopravnoj sankciji.

7.1. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio pravilno sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, pa je tako okrivljeniku kao otegotno cijenio činjenicu dosadašnje osuđivanosti, dok olakotnih okolnosti na njegovoj strani nije utvrdio. U tom smislu, cijeneći sve navedeno, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da će se kaznom zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te uz primjenu uvjetne osude s rokom kušnje u trajanju od 3 (tri) godine ispuniti sve zakonom predviđene svrhe, jer i ovaj sud drži da je navedena kazna po vrsti i visini u svemu primjerena okolnostima, društvenoj opasnosti i težini počinjenog kaznenog djela, ali i okolnostima koje se tiču osobnih prilika okrivljenika.

8. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 14. siječnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća za

mladež

Ivana Raljević

Sandra Radanović