Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-232/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe MAXIMUS d.o.o. sada Senjak Hoteli d.o.o. i II okrivljene odgovorne osobe ČU, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 4. i st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), čl. 172. st. 1. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22), te zbog prekršaja iz čl. 150. st. 1. i st. 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13, 137/13 i 98/19), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-6644/2023-11 od 16. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba MAXIMUS d.o.o. sada Senjak Hoteli d.o.o. i II okrivljenica odgovorna osoba ČU su proglašeni krivima i oslobođeni od kazne, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 4. i st. 2. Zakona o radu, čl. 172. st. 1. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i čl. 150. st. 1. i st. 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u točkama 1., 2. i 3. pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 30,00 eura.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnim sankcijama odnosno na oslobođenje od novčanih kazni navodeći u bitnom da u konkretnom slučaju okrivljenici nisu otklonili ili umanjili posljedice prekršaja ili naknadili štetu koju su prouzročili, niti su platili ili ispunili propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak pa prema tome zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jasno je da sud nije niti mogao pravilno primjeniti odredbe materijalnog prava. Opće poznato je da zakašnjele prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje znače rad „na crno“ koji je jedan od najtežih prekršaja poslodavca, a poslodavac i odgovorna osoba poslodavca su već prekršajno kažnjavani više puta te očito na njih kazne ne djeluju, a kakoće onda djelovati oslobođenje od kazne.
3.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu točno utvrdio činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djela pod točkama 1., 2. i 3. izreke.
6. Prvostupanjski sud je, na temelju provedenog prekršajnog postupka, i to obrane okrivljenika i uvid u priloženu dokumentaciju, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno pravno označio djela koja se stavljaju na teret okrivljenicima, utvrdivši da su ispunjena sva bitna obilježja prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju te članka 150. stavka 1. i stavka 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanim u točkama 1., 2. i 3. izreke pobijane presude.
7. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju postojala zakonska osnova za primjenu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona. Naime, odredbom članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona propisano je da sud može osloboditi od kazne počinitelja kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da su okrivljenici, iako su bili u počinjenju prekršaja kritične zgode, naknadno ispunili propisane obveze, bez znatnijeg prekoračenja propisanog roka dostavili radnici ČUĆĐ primjerke prijava na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, podnijeli prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje s danom početka rada i prijavu obveznog zdravstvenog osiguranja s danom početka rada za ČU koja je obavljala poslove direktorice poslodavca, to je pravilno prvostupanjski sud primijenio institut oslobođenja okrivljenika od kazne, jer su posljedice prekršaja otklonjene, a navodi žalbe tužitelja nisu doveli u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava u tom dijelu.
8. Nadalje, prvostupanjski sud je uzeo u obzir raniju prekršajnu kažnjavanost okrivljenika. Međutim, prema podacima iz Potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, za sve prekršaje zbog kojih su ranije bili proglašeni krivima, je protekom tri godine nastupila rehabilitacija prema članku 77. Prekršajnog zakona, pa se u odnosu na te prethodne odluke okrivljenici smatraju neosuđivanim i iste se ne mogu uzimati u obzir kao otegotna okolnost.
9. Navodi žalbe tužitelja o težini prekršaja i ranijoj kažnjavanosti ne dovode u pitanje zaključke prvostupanjskog suda o zakonskoj osnovi za oslobođenje od kazne, jer su navedeni navodi utemeljeni na procjeni težine prekršaja i ranije kažnjavanosti, a ne osporavaju činjenicu naknadnog ispunjenja propisanih obveza koje su uklonile posljedice prekršaja.
10. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 14. siječnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
