REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Poslovni broj: 1 P-104/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, po sucu Luki Zeniću, u pravnoj stvari tužiteljice ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Marini Cvitko Tomić, odvjetnici u Labinu, Matije Vlačića 2, protiv tuženice AG, nepoznatog boravišta i prebivališta, zastupane po privremenoj zastupnici Marini Mraković, odvjetnici u Buzetu, Sjeverna 1/2, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 4. prosinca 2025., u prisutnosti tužiteljice s punomoćnicom te u odsutnosti uredno pozvane privremene zastupnice tuženice, 14. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica, ŽG, vlasnica u 1/1 dijela k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II Po pravomoćnosti ove presude, a na prijedlog tužiteljice ŽG Općinski sud u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Pazin, izvršit će uknjižbu prava vlasništva na nekretnini iz točke I izreke ove presude, sa imena i vlasništva tuženice AG na ime i vlasništvo tužiteljice.

III Nalaže se tužiteljici da privremenoj zastupnici Marini Mraković isplati razliku predujma na ime troška rada i postavljanja u visini od 187,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu 9. veljače 2024. podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva dijela kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tuženice. Tvrdi da je na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj O-1498/2022-11 od 8. prosinca 2022., ostaviteljica CG, rođena Ž ostavila oporuku kojom je svakoj od svojih triju kćeri, među kojima je i tužiteljica, ostavila točno određene nekretnine iz ostavinske imovine. Ističe da joj je oporukom i rješenjem o nasljeđivanju pripala zgradna čestica kč. br. [katastarska čestica] ZGR. (zgrada, štala i dvorište) na kućnom broju 22 te kč. br. [katastarska čestica] ZGR., sve u k. o. [katastarska općina], te da su ona i njezini pravni prednici sve vrijeme držali i koristili dvorište uz predmetnu zgradu u uvjerenju da se radi o dijelu iste nekretnine. Tek neposredno prije podnošenja tužbe, usporedbom katastra i zemljišnih knjiga, utvrdila je da dio dvorišta koji je u naravi jedinstvena cjelina sa zgradom predstavlja zasebnu katastarsku česticu, kč. br. [katastarska čestica] na kojoj je knjižno upisana tuženica. Navodi da su ona i njezini pravni prednici predmetnu česticu držali u neposrednom, mirnom, zakonitom, samostalnom i poštenom posjedu od pamtivijeka, da je dvorište ograđeno, funkcionalno povezano sa zgradom, da služi kao nužan pristup prizemlju i gospodarskom objektu te da se s prvog kata na dvorište nadovezuje terasa. Ukazuje da nitko nikada nije osporavao takav posjed, niti ga je ometao, te da je protekom zakonskog roka stekla pravo vlasništva dosjelošću. Predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je ona vlasnica predmetne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se po pravomoćnosti presude naloži provedba uknjižbe na njezino ime umjesto knjižne vlasnice ŽGA.

2. Rješenjem ovog suda od 15. travnja 2024. tuženici je postavljen privremeni zastupnik u osobi Dejanu Jakcu, odvjetniku u Buzetu, ovo iz razloga jer se radi o osobama nepoznatog boravišta i prebivališta.

3. U odgovoru na tužbu od 21. svibnja 2024. tuženica se opreza radi usprotivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te predložila odbijanje istog kao neosnovanog, ali da se nije protivila provođenju predloženih dokaza.

4. Hrvatska odvjetnička komora je dopisom od 9. listopada 2025. obavijestila sud da se odvjetnik Dejan Jakac s danom 20. listopada 2025. briše iz imenika odvjetnika, dok je preuzimateljem njegovog ureda imenovana Marina Mraković, odvjetnica u Buzetu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva dijela nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], u naravi vrt, površine 150 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženice.

7. Radi razjašnjenja, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: izvadak iz zemljišne knjige, broj: 140 k. o. [katastarska općina] (list spisa 6-8), izvadak iz zemljišne knjige, broj: 432 k. o. [katastarska općina] (list spisa 9), fotografije (list spisa 10-14), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Nataše Jeromala Mauša, poslovni broj: O-1498/2022-11, UPP/S- 138/2022-11 od 8. prosinca 2022. (list spisa 15-18), nalaz i mišljenje vještaka mjerničke struke Slobodana Đekića (list spisa 127-134), proveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke Slobodana Đekića, saslušao svjedoke TG, EG i JG te tužiteljicu u svojstvu parnične stranke, dok je tužiteljica na uviđaju od 4. prosinca 2025. odustala od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka UG.

8. Člankom 388. stavka 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje u tekstu: ZV), stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako tim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno (stavak 1.), stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.), a rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu (stavak 3.).

9. Do 1. rujna 1980. primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: OGZ) na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj: 73/91.; dalje u tekstu: ZNPP). OGZ je za dosjelost zahtijevao pošteni posjed i rok posjedovanja od 30 godina (redovna dosjelost prema paragrafu 1468.), odnosno 40 godina (izvanredna dosjelost.). Prema načelnog mišljenju proširene opće sjednica Saveznog Vrhovnog suda 4. travnja 1960., usvojeno je načelno mišljenje da je za stjecanje prava vlasništva po osnovi dosjelosti nepokretnih stvari dovoljno vrijeme od 20 godina, i to bez obzira na to da li je posjed zakonit ili ne, pod pretpostavkom da je pošten, a poštenje se predmnijeva. Prema članku 28. stavku 2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ broj 6/80., 36/90.; dalje u tekstu: ZOVO) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar (redovnom) dosjelošću protekom deset godina, a (samo) savjesni posjednik (izvanrednom dosjelošću) protekom dvadeset godina. Dana 1. siječnja 1997. stupio je na snagu ZV. Člankom 159. stavkom 1. toga Zakona kao temeljne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predviđene su - samostalan posjed određene kakvoće i vrijeme dosjelosti određeno zakonom. U slučaju redovite dosjelosti, dakle one koja se temelji na kvalificiranom (zakonitom, istinitom i poštenom) posjedu, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je rok od 10 godina (članak 159. stavak 2. ZV), dok kod izvanredne dosjelosti, koja se temelji samo na poštenom posjedu, taj rok iznosi 20 godina (članak 159. stavak 3. ZV).

9.1. Na temelju članka 160. stavka 1. i 2. ZV vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Ova pitanja su, u bitnome, na isti način bila uređena člankom 30. stavkom 1. i 2. ZOVO.

9.2. Člankom 18. stavak 1. ZV propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja (članak 18. stavak 2. ZV). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (stavak 3.). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom i zlouporabom povjerenja a pošten je ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti ima dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. stavak 4. ZV), a sukladno stavku 5. istog članka posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

10. Tužiteljica u bitnome navodi da je predmetna kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi dvorište uz zgradu na kućnom broju 22, koju je naslijedila po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju nakon smrti svoje majke CG. Ističe da su ona i njezini pravni prednici oduvijek smatrali da se cijelo dvorište zgrade nalazi na kč. br. [katastarska čestica] ZGR., te da su tek neposredno prije podnošenja tužbe utvrdila da dvorište dijelom obuhvaća i kč. br. [katastarska čestica]. Predmetna kč. br. [katastarska čestica] oduvijek se koristila kao sastavni i funkcionalni dio kuće na broju 22, da je ograđena te da se preko nje ulazi u prizemlje zgrade i gospodarski objekt.

11. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, broj: 140 k. o. [katastarska općina] slijedi da je upisana predmetna kč. br. [katastarska čestica], u naravi vrt, površine 150 m2 u vlasništvu tuženice.

12. Iz izvatka iz zemljišne knjige, broj: 432 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je upisana kč. br. [katastarska čestica] ZGR., u naravi zgrada, štala i dvorište, površine 167 m2 u vlasništvu tužiteljice.

13. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Nataše Jeromala Mauša, poslovni broj: O-1498/2022-11, UPP/S-138/2022-11 od 8. prosinca 2022. slijedi da je proveden i dovršen ostavinski postupak iza pok. CG r. Ž, te da je tužiteljica ŽG, kao jedna od nasljednica, naslijedila među ostalim i nekretninu kč. br. [katastarska čestica] ZGR (zgrada, štala i dvorište) u k. o. [katastarska općina], kako proizlazi iz izreke navedenog rješenja.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka Slobodana Đekića od 4. prosinca 2025. slijedi da je kč. br. [katastarska čestica] upisana u posjedovnom listu 390, po kulturi oranica sa 150 m2. Ista se nalazi ispod kč. br. [katastarska čestica] koja je istovremeno pristup u dvorište. Predmetna kč.br. je u naravi dvorište kuće izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] ZGR. te se proteže do pokosa prema kč. br. [katastarska čestica]. Ista ima pristup samo i direktno sa ulice i kč. br. [katastarska čestica] te je omeđena sa istočne strane sa kč. br. [katastarska čestica] sa ogradnim zidom.

15. Po ocjeni ovog suda, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. – ispravljene, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 80/22., 114/22.; dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

16. Tijekom uviđaja održanog 4. prosinca 2025., sud je zajedno s tužiteljicom, svjedocima i vještakom obišao predmetnu nekretninu te je utvrđeno da se kč. br. [katastarska čestica] fizički nalazi kao dvorišni prostor neposredno uz stambenu zgradu na kućnom broju 22, da čini jedinstvenu uporabnu cjelinu s kućom i pripadajućim gospodarskim objektima te da se s predmetne čestice ostvaruje nesmetan pristup prizemlju zgrade, gospodarskim prostorima te terasi na katu. Uviđajem je potvrđeno da je predmetni prostor ograđen, održavan i korišten isključivo od strane tužiteljice i njezine obitelji, bez smetanja trećih osoba.

17. Na okolnosti načina korištenja i trajanja posjeda predmetne nekretnine sud je saslušao svjedoke TG, EG i JG, kao i tužiteljicu u svojstvu parnične stranke. Svi navedeni svjedoci suglasno su iskazali da se predmetno dvorište oduvijek koristilo kao dvorište kuće na kućnom broju 22, da su ga koristili isključivo djed i baka tužiteljice ĆG i DG, zatim, majka i otac tužiteljice CG i ČG, a nakon njih tužiteljica sa svojom obitelji, te da nikada nitko drugi nije na toj površini ostvarivao posjedovne ovlasti. Svjedoci su opisali da se kroz predmetno dvorište ulazi u prizemlje kuće i gospodarske objekte, da se dvorište koristi za svakodnevne kućanske i gospodarske potrebe (odlaganje drva, boravak, prolaz), te da je isti prostor ograđen i održavan od strane obitelji tužiteljice.

17.1. Svjedok TG (suprug tužiteljice) iskazao je da predmetno dvorište poznaje od 1978., kada je prvi put počeo dolaziti u obitelj tužiteljice, te da od tog vremena do danas dvorište koje je predmet spora uvijek vidi korišteno isključivo od strane obitelji ČG, odnosno sada tužiteljice. Naveo je da se u dvorište ulazi neposredno sa staze ispred kuće, iz dvorišta se pristupa u prizemlje i gospodarske prostore, te da se dvorište u cijelom razdoblju od kada ga poznaje koristi za odlaganje drva, održavanje okućnice i svakodnevne potrebe kućanstva. Potvrdio je da su dvorište najprije koristili djed i baka tužiteljice (ĆG i DG), zatim CG i ČG (roditelji tužiteljice), a nakon njih tužiteljica. Istaknuo je da nikada nije vidio da bi se bilo tko drugi koristio dvorištem, niti da bi itko polagao pravo na njega, niti je ikada čuo da bi itko osporavao posjed ili tvrdio da dvorište pripada nekoj drugoj osobi.

17.2. Svjedok EG, sin tužiteljice, rođen 1980., iskazao je da predmetno dvorište poznaje od djetinjstva, te da je tijekom godina obavljao različite radove, poput iznošenja i slaganja drva, čišćenja dvorišta, košnje i uređenja zelenila te sitnih popravaka ograde i zidova. Naveo je da je pritom uvijek viđao isključivo svoje roditelje kako se koriste dvorištem, te da osobno nikada nije vidio da bi bilo koja druga osoba dolazila u dvorište radi njegova korištenja ili poduzimala bilo kakve radnje koje bi upućivale na to da se smatra posjednikom predmetne čestice. Po njegovom iskazu, dvorište se u obitelji koristilo na isti način kroz čitavo vrijeme koje on pamti.

17.3. Svjedok JG, sestra tužiteljice, iskazala je da predmetno dvorište poznaje od djetinjstva te da ga koristili djed i baka, ĆG i DG, a nakon njih roditelji, CG i ČG, dok danas tužiteljica. U svom iskazu navela je da se dvorište koje je sada označeno kao kč. br. [katastarska čestica] faktično koristi kao dvorište kuće na kućnom broju 22, da se preko njega ulazi u prizemlje kuće i u gospodarske prostorije te da je ono ograđeno i održavano od strane njihove obitelji. Istaknula je da, koliko ona pamti, nitko drugi osim njihovih djeda i bake, roditelja, a potom tužiteljice, nije koristio to dvorište niti je tko dolazio s bilo kakvim zahtjevom ili prigovorom u pogledu korištenja tog prostora.

17.4. Tužiteljica ŽG u svojem iskazu navela je da se predmetno dvorište koristi „od kada sam ja živa“, te da su dvorište prije nje koristili njezini djed i baka, ĆG i DG, koji su živjeli u staroj kući smještenoj odmah iza današnje kuće koja je prije bila štala. Istaknula je da su stara kuća, nova kuća i predmetno dvorište starina njezina djeda ĆG, koji je tu imovinu, prema njezinu saznanju, naslijedio od svojega oca. Navela je da su ĆG i DG dvorište koristili još prije 1945. te da se ono koristilo na način svojstven tadašnjem seoskom domaćinstvu: u dvorištu se nalazila štala, držale su se svinje, kokoši, volovi, krave te se u dvorište smještao traktor nakon kupnje. Tužiteljica je iskazala da su njezini djed i baka do dvorišta pristupali preko javnog puta, odnosno preko kč. br. [katastarska čestica], kako bi došli do svojega dvorišta. Naglasila je da je dvorište „uvijek bilo ograđeno“, te da joj je poznato da je njezin otac ČG održavao tu ogradu. Prvotno se u dvorište ulazilo preko drvenog portuna koji je postavio njezin otac te ga redovito obnavljao, „kada sam ja bila mala, ima više od 50 godina“. Nakon toga je njezin otac postavio željezni portun, koji se i danas nalazi na istom mjestu. Iskazala je da je nakon smrti djeda ĆG njega naslijedio njegov sin, odnosno njezin otac ČG, koji je stekao svu obiteljsku imovinu, a koju je potom tužiteljica stekla nakon smrti svoje majke Mirande Srdoč 2022., na temelju oporuke. Navela je da se do bivše štale, danas prenamijenjene u kuću, nije moglo pristupiti drugačije nego upravo preko predmetnog dvorišta. Dalje je iskazala da pretpostavlja da je zid prema kč. br. [katastarska čestica] u starijem razdoblju izgradio njezin djed ĆG, koji je tada bio drvene konstrukcije, dok današnji zid od bloketa potječe iz vremena oko 1990-ih, kada ga je izgradio njezin otac ČG. U isto vrijeme, početkom 1990-ih, njezin otac je, prema njezinom iskazu, asfaltirao dvorište. Tužiteljica je navela da je tek početkom 2024., nakon smrti majke, kada su KG i njezin sin NG pregledavali prostorni plan i stanje parcela zbog planirane adaptacije kuće, saznala da predmetno dvorište nije upisano kao njezino vlasništvo. Istaknula je da je oduvijek smatrala da dvorište ne čini zasebnu česticu, nego da predstavlja jedinstvenu nekretninu zajedno s bivšom štalom, sada kućom u kojoj se nalazi. U svojem iskazu posebno je naglasila da nikada nije čula za AG, da nikada nije vidjela nijednu drugu osobu koja bi polagala bilo kakva prava na predmetno dvorište, te da nitko nikada nije uzrokovao probleme niti pokretao bilo kakve postupke vezane uz to dvorište.

18. Iz iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice, slijedi da su isti međusobno usklađeni, konzistentni i vjerodostojni, te da svi zajedno tvore jasnu i neprekinutu kronološku sliku o tome tko je i od kada koristio predmetno dvorište. Svi svjedoci navode iste osobe kao posjednike predmetne čestice: najprije djed i baka tužiteljice, ĆG i DG, zatim njezini roditelji, CG i ČG, a potom sama tužiteljica. Također su dosljedni u iskazima o načinu korištenja dvorišta – da se koristilo kao jedino dvorište kuće na kućnom broju 22, kao prostor preko kojeg se ulazilo u prizemlje kuće, gospodarske prostorije i nekadašnju štalu, te da se u dvorištu obavljaju svakodnevni kućanski i gospodarski poslovi. Bitna i zajednička obilježja svih iskaza su da je predmetno dvorište ograđeni prostor, da se oduvijek koristilo kao sastavni dio kuće tužiteljičine obitelji, te da nikada, kroz desetljeća, nije postojala niti jedna druga osoba koja bi isticala pravo na posjed, zahtijevala pristup ili osporavala korištenje dvorišta.

19. Iskazi su dodatno potvrđeni opažanjima s uviđaja te nalazom i mišljenjem vještaka mjerničke struke, iz kojih proizlazi da predmetna čestica u naravi predstavlja dvorišni prostor koji je fizički i funkcionalno povezan s kućom na kč. br. [katastarska čestica] ZGR. i koji jedini omogućuje pristup prizemlju i pomoćnim prostorijama. Slijedom navedenog, ovaj sud sve izvedene iskaze prihvaća kao vjerodostojnu i cjelovitu osnovu za utvrđenje činjeničnog stanja.

20. Polazeći od početka posjeda najranije 1945., primjenom članka 388. stavak 2. ZV, na stjecanje prava vlasništva u ovom slučaju primjenjuju se pravna pravila OGZ, paragrafa 1460. i 1468., u vezi s paragrafima 326., 328. i 345. OGZ. Prema tim pravilima, za stjecanje vlasništva dosjelošću potrebno je: da stvar može biti u privatnom vlasništvu, da stjecatelj ima sposobnost stjecanja, da posjed ima potrebnu kvalitetu (samostalan, istinit i pošten) te da protekne zakonom određeno vrijeme. Budući da u ovom slučaju posjed obitelji ČG, kako je utvrđeno, neprekinuto traje od vremena najranije od 1945., jasno je da je do podnošenja tužbe protekao rok za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću.

21. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da su ĆG i DG, kao izvorni dosjedatelji, na temelju samostalnog, istinitog i poštenog posjeda koji traje najranije od 1945. stekli pravo vlasništva na predmetnoj kč. br. [katastarska čestica] dosjelošću prema odredbama OGZ. To pravo je kao ostavinska imovina prešlo na CG, a potom na tužiteljicu.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 85. stavak 3. ZPP u svezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje u tekstu: OT) te je naloženo tužiteljici da na ime razlike predujma za rad i postavljanje privremene zastupnice isplati razliku od 187,00 EUR na ime sastava odgovora na tužbu 21. svibnja 2024. (Tbr. 8/1. OT u svezi Tbr. 40/1. OT i Tbr. 46. OT).

23. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Pazinu, 14. siječnja 2026.

Sudac:

Luka Zenić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira na to što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun. – uz sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženici po privremenoj zastupnici

3. Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Pazin – po pravomoćnosti