REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUDU SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: P-292/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Miličeviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 5. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 3. Ugovora o kreditu broj: 041- 50-3890406 od 24.1.2007., sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu koji glasi: „NAKNADA 3.30% ( tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…“

II Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 531,76 Eur-a (petsto trideset i jedan eur i sedamdeset i šest centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja od 25. siječnja 2007. do 1. siječnja 2008. teče po stopi određenoj čl.1.Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, a od 1. siječnja 2023. pa do 30. prosinca 2023. po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 31. prosinca 2023. pa do isplate po referentnoj stopi tj. po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju plati trošak parničnog postupka u iznosu od 803,10 Eur-a (osamsto tri eura i deset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. siječnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 24. siječnja 2007. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 041-50-3890406 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), temeljem kojeg je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit za kupnju novih vozila OPEL u iznosu od 26.574,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita. Da su navedenim ugovorom povrijeđena prava tužitelja kao potrošača, i to prvenstveno odredba čl. 3. predmetnog ugovora o kreditu, koja se odnosi na plaćanje tzv. „ulazne naknade“ tj. naknade za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 3,30% od iznosa kredita. Da je tuženik takvu ugovornu odredbu koristio kao određenu naknadu za troškove obrade kreditnog zahtjeva, iako je potpuno jasno da nikakvi posebni troškovi tuženiku nisu nastali prilikom obrade kreditnog zahtjeva, jer se radilo o uobičajenom i standardnom poslu koji tuženik obavlja. Da je tuženik tu odredbu jednostrano nametnuo u sadržaj ugovora, a da tužitelj o toj odredbi nije mogao pregovarati niti ju je mogao promijeniti. Radilo se o odredbi „uzmi ili ostavi“ te je tužitelj na istu bio prisiljen pristati kako bi mogao realizirati novčani iznos kredita. Nadalje, da je na taj način tuženik 25. siječnja 2007.ostavrio nepripadnu imovinsku korist u visini od 3,30% od iznosa kredita, što da je u tužiteljevom slučaju iznosilo 4.006,53 HRK odnosno 531,76 Eur-a. Slijedom navedenog predlaže da su u cijelosti usvoji njegov tužbeni zahtjev kako je isti naznačen u izreci ove presude.

2. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 4. travnja 2025. pod brojem Su- 198/2025 određena je nadležnost Općinskog suda u Sesvetama za postupanje u ovom predmetu (list 11-12 spisa).

3. Predmetna tužba dostavljena je tuženiku na odgovor, međutim odgovor na tužbu tuženika je izostao.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem materijalne dokumentacije koja prileži spisu: Potvrda tuženika od 6. ožujka 2025. (list 4 spisa), Ugovor o kreditu 041-50-3890406 od 24. siječnja 2007. (list 5-8 spisa), saslušan je tužitelj na ročištu kod ovog suda 5. prosinca 2025. (list 21-22 spisa).

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 dalje u tekstu ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Čitanjem Ugovora o kreditu 041-50-3890406 od 24. siječnja 2007. (list 5-8 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 24. siječnja 2007. Nadalje, utvrđeno je da je iznos kredita 26.574,54 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (čl. 1. Ugovora o kreditu), kao i da je ugovorena naknada 3,30% od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita (čl. 3. Ugovora o kreditu), te da se radi o kreditu za kupnju novih vozila OPEL (čl. 6. Ugovora o kreditu).

7. Čitanjem potvrde tuženika od 6. ožujka 2025. (list 4 spisa) utvrđeno je da je tužitelju naknada za obradu kredita u iznosu od 4.006,53 kn /531,76 Eur-a naplaćena/ustegnuta prilikom isplate odobrenog kredita.

8. Iz iskaza saslušanog tužitelja na ročištu od 5. prosinca 2025. (list 21-22 spisa) utvrđeno je da je tužitelj sa tuženikom predmetni Ugovor o kreditu sklopio jer su mu trebala novčana sredstva za kupnju osobnog automobila, dakle u privatne svrhe za osobnu upotrebu, te da tad nije imao udjele u nekom društvu niti da je bio vlasnik obrta. Da je predmetni ugovor pripremila banka, da ga je isti dočekao gotov u banci, nitko ga ništa posebno nije obavještavao vezano za odredbu ugovora o naknadi za korištenje kredita, niti mu je ukazivao na koji se način ista obračunava, i zašto baš u tom iznosu. Da je njemu trebao kredit i da bi ga dobio da je morao pristati na uvjete koji su bili određeni od strane banke. Sud prihvaća iskaz tužitelja u cijelosti kao istinit, vjerodostojan, i uvjerljiv.

9. Čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003, dalje u tekstu ZZP) propisano je da je »potrošač« svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Nadalje, čl. 81.st.1. ZZP propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2 navedenog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 4 navedenog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Čl. 87. st.1. ZPP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

10. Sud je u dokaznom postupku utvrdio da je tužitelj potrošač jer je predmetni kredit podigao u privatne svrhe, za kupnju osobnog automobila, te da isti u to vrijeme nije bio imatelj poslovnih udjela u nekom društvu, odnosno, vlasnik obrta. Također, utvrdio je na temelju iskaza tužitelja da se o ulaznoj naknadi, nije pojedinačno pregovaralo, dok je uvidom u sam ugovor o kreditu utvrđeno da se radi o odredbama ugovora u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (koji je unaprijed sastavljen od strane tuženika). Tuženik nije u skladu sa odredbom čl. 81 st.4. ZZP dokazao da se o predmetnim ugovornim odredbama u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (koji je unaprijed sastavljen od strane tuženika) pojedinačno pregovaralo. Prema tome, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

Nadalje, utvrđeno je da je člankom 3. Ugovora o kreditu tuženik obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu kredita, bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, od čega se isti sastoje, i zbog čega baš u tom postotku. Tuženik nije ničim dokazao da je tužitelja informirao o visini troškova, kao i o strukturi istih te o razlogu radi čega se isti obračunavaju i naplaćuju.

Dakle, tuženik je navedenu odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu formulirao u tipskom standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio kao jača ugovorna strana, te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a kojom je tužitelju nametnuta obveza sa čijim sadržajem niti je bio upoznat, niti je o njoj mogao pregovarati i utjecati na sadržaj iste. Dakle, tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, dok tuženik suprotno nije dokazao. Također, tužitelju nije posebno objašnjeno od čega se sastoji naknada za obradu kreditnog zahtjeva koja mu je naplaćena prilikom isplate kredita. Pri tome je tuženik tužitelju odobrio jedan iznos kredita, a isplatio mu drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ga prilikom isplate kredita za iznos od 4.006,53 kn/531,76 Eur-a nezakonito i potpuno netransparentno mu nametnuvši apstraktnu ulaznu naknadu. Obzirom da tijekom postupka nije utvrđeno da su tužitelju prilikom zaključenja ugovora o kreditu od strane tuženika pojašnjeni razlozi ugovaranja navedenih naknada, kao niti na što se iste naknade točno odnose, niti je tužitelju kao potrošaču bilo omogućeno da pristane na takve odredbe, to su takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe članka 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, dalje u tekstu ZOO).

Iz svega navedenoga proizlazi nepoštenost na koju ukazuje tužitelj, a koja se prvenstveno sastoji u činjenici da je sporna ugovorna odredba unaprijed formulirana i određena od strane tuženika, da se o istoj s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, kao i da nije jasno koji bi to posebni troškovi prilikom obrade kredita nastali za tužitelju, a da isti nisu ulazili u redovno obavljanje poslova bankarskih službenika. Sve navedeno sporni dio odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu čini nejasnom, nerazumljivom, nedovoljno jasnom i neodređenom, a opisano dovodi tužitelja kao korisnika kredita u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao davatelja kredita i jaču ugovornu stranu koja je jednostrano donijela odluku o spornoj naknadi. Dakle, plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvom se trošku uopće radi, u visini od 3,30% od iznosa kredita, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Radi svog navedenom, odredba čl. 3. Ugovora o krediti je nepoštena, a posljedično i ništetna sve u skladu sa odredom čl. 81. st.1., 87.st.1.ZZP, kao i odredbi čl. 322.st.1. ZOO-a.

11. Slijedom navedenoga, ovaj sud je utvrdio nepoštenom, time i ništetnom dio odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu kojom je određeno da naknada 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, slijedom čega je riješeno kao u točki I. izreke ove Presude.

12. Budući da je odredba Ugovora o kreditu ništetna u dijelu čl. 3. Ugovora o kreditu, sukladno čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan tužitelju vratiti ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu iznosa uplaćenog na ime naknade za obradu kredita, odnosno iznosa od 4.006,53 kn/531,76 Eur-a. Na taj iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja (naplate naknade), jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Tuženik je nepošten jer je povrijedio interese i prava potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je riješeno kao u točki II. Izreke ove Presude.

13. U odnosu na trošak postupka, trebalo je u skladu sa čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a isti priznati tužitelju zastupanom po punomoćniku koji je u ovom postupku uspio. Tako je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, 107/25 dalje u tekstu Tarifa) trebalo priznati tužitelju zatraženi trošak sastava tužbe od 18. ožujaka 2025. (Tbr.7.1. Tarife) u iznosu od 200,00 Eur-a, trošak pristupa na ročište 2. rujna 2025. (Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 Eur-a, pristupa na ročište od 5. prosinca 2025. (Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 Eur-a dakle ukupno 600,00 Eur-a uvećano za PDV 25%, odnosno 750,00 Eur-a, uvećano za sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 26,55 Eur-a i sudsku pristojbu Presude u iznosu od 26,55 Eur-a, dakle ukupno 803,10 Eur-a, sve u uvećano za zatražene zakonske zatezne kamate u skladu sa odredbom čl. 151.st.3. ZPP-a, slijedom čega je riješeno kao u točki III. izreke ove Presude.

Dugo Selo, 14. siječnja 2026.

Sutkinja

Natalia Suvaljko Ljubek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Dna:

1. Tužitelju po pun putem OPS uz pristojbu presude

2. Tuženiku putem OPS