REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3

10 010 ZAGREB

Poslovni broj: 98 Ovr-36/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu tog suda Borisu Ljubiću, kao sucu pojedincu na prijedlog sudske savjetnice Sare Margetić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupan po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Osijeku, protiv ovršenika GJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, 14. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se ovršeniku GJ naknaditi ovrhovoditelju Hrvatski Telekom d.d. trošak postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 46,87 € (četrdesetšest eura i osamdesetsedam centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. siječnja 2026., koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve do isplate u roku od 8 (osam) dana.

II.Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 62,50 € (šezdesetdva eura i pedeset centi) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Podneskom od 8. siječnja 2026., ovrhovoditelj je zatražio naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 109,37 €.

2. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je ovrhovoditelj, zastupan po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Osijeku, temeljem rješenja o ovrsi izdanog od strane javnog bilježnika Bore Bubnjića iz Samobora, pod poslovnim brojem Ovrv- 16337/25 od 28. kolovoza 2025., podnošenjem zahtjeva za naplatu pokrenuo postupak izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom.

3. Odredbom članka 14. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj:

112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ) propisano je da troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe i osiguranja prethodno snosi ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja. S tim u vezi valja istaknuti da je na sjednici sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su IV-148/2018. održanog 29. ožujka 2018. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem se troškovi izravne naplate priznaju kao troškovi ovršnog postupka.

4. Nadalje, odredbom članka 14. stavkom 4. OZ propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje, s tim da se sukladno odredbi članka 14. stavkom 6. OZ, zahtjev za naknadu troškova podnosi najkasnije u roku od 30 dana od dana završetka postupka.

5. Obzirom da iz potvrde o podnošenju zahtjeva Financijskoj Agenciji (list 17 spisa) proizlazi da je predmetna osnova zaprimljena kod Financijske Agencije dana 11. prosinca 2025. utvrđeno je kako je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe od dana 8. siječnja 2026. pravovremeno podnesen.

6. Imajući u vidu da je ovrhovoditelj zahtjev za naplatu podnio po punomoćniku

– odvjetniku, te da je navedena radnja bila potrebna za provedbu izvansudske ovrhe, to je zahtjev ovrhovoditelja utvrđen osnovanim u odnosu na trošak sastava zahtjeva za naplatu, odnosno dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Financijskog agenciji sukladno Tbr.11.t.6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023, dalje: Tarifa) u iznosu od 25,00 €, te u odnosu na trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe, u iznosu od 12,50 €, sukladno Tbr.11.t.10. Tarife.

7. Slijedom svega navedenog, a obzirom da je sud utvrdio kako je zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova djelomično osnovan, ovrhovoditelju je valjalo dosuditi nastali trošak postupka izvansudske ovrhe u sveukupnom iznosu od 37,50 €, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 9,37 €, što ukupno čini iznos od 46,87 €.

8. Iz gore navedenih razloga, valjalo je riješiti kao u točki I. izreke.

9. Zahtjev ovrhovoditelja nije osnovan u dijelu u kojem isti potražuje iznos od 50 € uvećan za PDV od 25 % (12,50 €) na ime pribave klauzula pravomoćnosti i ovršnosti, obzirom da javni bilježnik sukladno čl. 283. st. 1. OZ-a sam po službenoj dužnosti dostavlja klauzule zainteresiranoj stranci, odnosno ovrhovoditelju. Dakle, ovrhovoditelja je valjalo odbiti za ukupan iznos od 62,50 € obzirom da za dosudu istog u konkretnom slučaju ne postoji pravna osnova. Također, praksa na koju se poziva ovrhovoditelj rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br: Rev 74/2023, odnosi se na zahtjev za izravnu naplatu (ovršna isprava), a ne, na zahtjev za naplatu (vjerodostojna isprava). S tim u vezi treba dodati, a kako je propisano čl. 283. st. 4. OZ, rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik će dostaviti ovrhovoditelju. Dakle, u konkretnom slučaju u kojem javni bilježnik ima zakonsku obvezu dostaviti rješenje o ovrsi zajedno s klauzulama ovrhovoditelju, nije zdravorazumski da se zbog toga ovrhovoditelju dosuđuje daljnji trošak i to za radnju koju ovrhovoditelj po punomoćniku nije niti poduzeo, već ju je faktički, po sili zakona, napravio javni bilježnik. Isti zaključak nalazimo i u sudskoj praksi Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž- Ovr-1680/2024, od 19. prosinca 2024. godine gdje sud navodi " ...u konkretnom slučaju ovršenik nije izjavio prigovor na rješenje o ovrsi, zbog čega je potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi stavio javni bilježnik te za ovrhovoditelja nije nastao trošak postupka u tom dijelu u smislu odredbe čl. 14. st. 4. OZ"[1] . Treba imati na umu da je jedan od ciljeva, Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 131/20), a koji je stupio na snagu 28. studenoga 2020. godine, bio pojednostavnjenje i smanjenje troškova postupka te modernizaciju i digitalizaciju ovršnog postupka. S tim u vezi, upravo je predmetnom izmjenom OZ-a uvedena novost u odnosu na dosadašnje postupanje javnih bilježnika, a koja sukladno javnoj raspravi koja je prethodila donošenju izmjena zakona, ima za cilj smanjiti troškove postupka, i ta je da će javni bilježnik, bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, nakon čega će pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi dostaviti ovrhovoditelju. Konačno, da je namjera zakonodavca bila smanjiti troškove ovršnog postupka na način da se više strankama ne priznaje trošak pribave klauzula pravomoćnosti i ovršnosti vidljivo je i na stranicama Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 27. studenog 2020. godine (dan prije stupanja na snagu izmjena OZ-a) gdje je izričito navedeno: "Jeftiniji postupak", "nema više troškova pribave klauzula pravomoćnosti i ovršnosti (ona će se izdavati automatizmom)[2] .

10. Iz gore navedenog razloga odlučeno je kao u točki II. izreke.

11. Na dosuđeni trošak trebalo je dosuditi i pripadajuću zateznu kamatu određenu sukladno članku 30. stavku 2. OZ. u svezi s člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21., 114/22., 156/22, 145/23 i 155/23).

12. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 14. siječnja 2026.

Sudac:

Boris Ljubić

1 slično ŽS Zagreb, posl. br: Gž Ovr-1860/2024-2 od 13. siječnja 2025.g, ŽS Velika Gorica, posl. br: Gž Ovr-19/25

od 14. siječnja 2025.g

2 https://mpudt.gov.hr/vijesti/izglasan-zakon-o-izmjenama-i-dopunama-ovrsnog-zakona/24318?big=0&lang=hr

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl.11.st.1. i 3. OZ.).

DNA:

1. Pun. ovrhovoditelja

2. Ovršeniku

3. U spis