REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Poslovni broj: P-573/2022-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sutkinji Mirjani Urlić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. OJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2. ĐJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 3. JJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi tužitelji zastupani po punomoćniku BJ, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika pod 1. DJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 2. HJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Zoranu Antunoviću, odvjetniku u Makarskoj, radi utvrđenja ništetnosti, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 1. prosinca 2025. u nazočnosti tužitelja pod 1. osobno, punomoćnika tužitelja BJ odvjetnika u [adresa], tužene pod 2. osobno te punomoćnika tužene pod 2. Zorana Antunovića, odvjetnika u Makarskoj, dana 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"NIŠTETNI SU (NIŠTAVI SU) :

A/ Ugovor o darovanju sklopljen u Makarskoj dana 24. rujna 1997. godine, ovjeren u potpisima ugovornih stranaka NJ (pok. O) rođ. Đ, OIB [osobni identifikacijski broj] – kao darovateljica i tužena ad 2) HJ, OIB [osobni identifikacijski broj] – kao obdarenica (daroprimateljica ) kod Javnog bilježnika Ante Barbića u Makarskoj pod brojevima OV-5754, 5755/97 dana 26. rujna 1997. godine, kojeg su sklopile sad pok. majka parničnih stranaka NJ (pok. O) rođ. Đ, OIB [osobni identifikacijski broj] – kao darovateljica i tužena ad 2) HJ, OIB [osobni identifikacijski broj] – kao obdarenica ( daroprimateljica ), kao i

B/ Ugovor o darovanju sklopljen u Makarskoj dana 04. veljače 2003. godine, ovjeren u otisku kažiprsta NJ (pok. O) rođ. Đ – kao darovateljice i potpisu tužene ad 2) HJ, OIB [osobni identifikacijski broj] – kao obdarenice (daroprimateljice) kod Javnog bilježnika Ante Barbića u Makarskoj pod brojevima OV-1095, 1096/03 dana 04. veljače 2003. godine, kojeg su sklopile NJ (pok. O) rođ. Đ, OIB [osobni identifikacijski broj] – kao darovateljica i tužena ad 2) HJ, OIB [osobni identifikacijski broj] – kao obdarenica (daroprimateljica), tako da naprijed navedeni ugovori o darovanju od početka ne proizvode valjane pravne učinke."

II. Dužni su tužitelji u roku od 15 dana tuženoj HJ naknaditi parnični trošak u iznosu 1.625,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 16. svibnja 2022. navodi se kako je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Makarskoj brojem O-2149/2019 od 01. listopada 2020. nasljednici dužni pokrenuti parnicu radi utvrđenja da ugovori o darovanju sklopljeni dana 26. rujna 1997. i 04. veljače 2003. između ostaviteljice – majke parničnih stranaka pok. NJ, preminule **.**.2019., nisu pravno valjani.

Dana 24. rujna 1997. sada pok. NJ i tužena pod 2. HJ sklopile su Ugovor o darovanju, temeljem kojeg darovateljica daruje svojoj kćeri, tuženoj pod 2. pravo vlasništva ½ desnog prizemlja njene obiteljske kuće u [adresa], što u naravi predstavlja kuhinju, sobu, hodnik i sanitarni čvor. Dana 04. veljače 2003., sad pok. NJ i tužena pod 2. HJ sklopile su Ugovor o darovanju, temeljem kojega darovateljica daruje svojoj kćeri, tuženoj pod 2. pravo vlasništva lijevog dijela prizemlja njene obiteljske kuće u [adresa], što u naravi predstavlja sobu, kužinu i lijevi dio dvorišta ispred te sobe i kužine. Oba navedena ugovora su ništetna.

Iz ugovora o darovanju nekretnine sklopljenog navodno između pok. NJ, kao darovateljice i HJ rođene NJ, kao obdarenice od 24. rujna 1997., temeljem kojega ona navodno daruje 1/2 desnog prizemlja njene obiteljske kuće u [adresa], u [adresa], u naravi kuhinja, soba, hodnik i sanitarni čvor, proizlazi da darovateljica daruje 1/2 desnog prizemlja, a ne desno prizemlje. Predmet darovanja kako je opisa u navedenim ugovorima u naravi ne postoji. Sud prvog stupnja trebati će u ovom postupku prvenstveno utvrditi šta u naravi predstavlja predmet darovanja, o čemu će se nastavno predložiti odgovarajući dokazi, poglavito iz razloga što 1/2 upisanog suvlasništva na kući sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3003 K. O. [katastarska općina] – Makar ne odgovara prizemlju kuće, koje je znatno manje od ostalih etaža kuće, pa je zaduženje upisano na imenu pok. ostaviteljice neistinito (pogrešno). Dakle, nije razumljivo na temelju kojih činjenica i izvedenih dokaza je uvaženi sud u ostavinskom postupku došao do zaključka da je idealni dio od 1/2 suvlasništva vezan upravo za vlasništvo onoga dijela kuće koji je predmetom ugovora o darovanju. Ugovor o darovanju je ništavan (ništetan) pravni posao, jer prema pravilima koja su se u vrijeme njegovog navodnog sklapanja primjenjivala, takav ugovor nije sklopljen u formi sudskog zapisnika, sukladno odredbi paragrafa 943. Austrijskog općeg građanskog zakonika, koji se u to vrijeme primjenjivao kao domaći propis. Osim naprijed navedenog, temeljem članka 482. ZOO ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta ili potvrđene – solemnizirane isprave, jer prave predaje stvari – nekretnine nije bilo, a pravu predaju stvari propisivao je i AGZ ili pak sklapanje u formi sudskog zapisnika. Tužena pod 2. nije stupila u posjed onoga što je navedeno u predmetnim ugovorima, jer takav predmet darovanja pravno ne postoji. U ovjeri Javnog bilježnika Ante Barbića pod brojem OV-5754 i 5755/97 od 26. rujna 1997. navodi se da su potpisi istiniti, a razvidno je da se darovateljica – ostaviteljica nije potpisala, što predstavlja ispravu (ovjeru) neistinitog sadržaja, pa je se ne može prihvatiti kao pravno valjanu. Osim toga, kod ovjere otiska prsta u to vrijeme, po pravilima ovjeravanja koje je regulirao tadašnji Zakon o javnim bilježnicima, ovjeru je trebalo provesti na drugi način. Obzirom ovjera na predmetnom ugovoru nije napravljena u skladu s tadašnjim pravilima, a ovjera potpisa darovatelja je nužan uvjet za valjanost ugovora, ima se predmetni ugovor smatrati ništavim (ništetnim). Prilikom ovjere potpisa otiskom prsta trebalo je pozvati svjedoke.

Ugovor o darovanju od 04. veljače 2003. kolidira sa prethodnim ugovorom. I na koncu valja osobito istaknuti da oba ugovora nisu poštivala načelo jedinstvenosti nekretnine po odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, što je imperativna odredba, čije nepoštivanje ima za pravnu posljedicu ništetnost sklopljenog pravnog posla. K tome, HJ nije nikada tražila niti ishodila izmjenu i/ili dopunu tih ugovora iako je sve do smrti majke– ostaviteljice imala za to mogućnosti. Napominje se da je ZVDSP stupio na snagu 1.1.1997., dakle, prije sklapanja predmetnih ugovora o darovanju. ZVDSP utvrđuje da povreda načela jedinstvenosti nekretnine ima za pravnu posljedicu ne nastajanje valjanih pravnih učinaka iz toga pravnog posla, ali je ipak dao mogućnost strankama tražiti pravilnu izmjenu i/ili dopunu ugovora. Tu pravnu mogućnost HJ nije iskoristila niti je više može iskoristiti.

2. U odgovoru na tužbu tužena pod 2. osporila je tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Netočno je da objekti darovanja, kako su opisani u Ugovoru o darovanju od 24. rujna 1997. (u nastavku: Ugovor o darovanju I) i u Ugovoru o darovanju od 04. ožujka 2003. (u nastavku: Ugovor o darovanju II) ne postoje i ne predstavljaju samostalne uporabne cjeline. Netočno je i da tužena pod 2/ nije stupila u posjed onog što je joj je darovano Ugovorima o darovanju I i II, a što je uostalom razvidno i iz tih ugovora u kojima su ugovorne stranke suglasno potvrdile i to u čl. 3. Ugovora o darovanju I: da se tužena pod 2/ nalazi u posjedu predmeta darovanja „više od 15 godina, te u čl. 3. Ugovora o darovanju II: da tužena pod 2/ ulazi u posjed darovane nekretnine odmah po potpisu ovog ugovora, a što je ista i učinila.

Također su netočne i tvrdnje tužitelja kojima osporavaju valjanost potpisa na Ugovoru o darovanju I.

Naime, točno je da je navedeni ugovor nije perfektuiran vlastoručnim potpisom darovateljice već njezinim vlastoručnim otiskom prsta, a da je javni bilježnik Ante Barbić stavio potvrdu da su stranke u njegovoj nazočnosti potpisale to pismeno i da takva potvrda, strogo formalno gledajući, ne bi bila u skladu s odredbom čl. 77. st.1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/93 i 29/94, u nastavku: ZJB/93), kojom je propisano da u tom slučaju javni bilježnik može potvrditi da je stranka u njegovoj nazočnosti na to pismeno stavila svoj rukoznak (ili da je rukoznak, koji je već na pismenu, pred njim priznala kao svoj). Unatoč tomu, nesumnjivo je da je riječ o omašci javnog bilježnika kojom nije doveden u pitanje stvarni smisao te potvrde i da smislenim tumačenjem njezinog sadržaja (da su stranke u njegovoj nazočnosti potpisale to pismeno) valja razumjeti kao potvrdu da darovateljica kao nesporno nepismena osoba koja nije mogla dati pisano očitovanje niti ga perfektuirati svojim vlastoručnim potpisom, to učinila na način da je njegovoj nazočnosti na to pismeno stavila svoj rukoznak - vlastoručni otisak prsta koji također znači odobrenje pisanog očitovanja.

S druge pak strane, pitanje pravilnosti same ovjere potpisa darovateljice na Ugovoru o darovanju I nije relevantno za ovu pravnu stvar, obzirom da kod činjenice da je taj ugovor u cijelosti realiziran (pratila ga je prava predaja), a da je sudska praska zauzela shvaćanje da je za valjanost ugovora o darovanju koji je u cijelosti realiziran (izvršen) bila dostatna i usmena forma (primjerice: VSH u svojoj odluci broj Gž-3504/75). Isto tako je netočno da je ovjera potpisa darovateljice bila nužan uvjet za valjanost ugovora o darovanju bilo s pravom ili bez prave predaje. Naprotiv, kao što je to ranije kazano za valjanost ugovora o darovanju s pravom predajom tražila se samo pismena forma, koja je ovdje u cijelosti ispunjena jer je darovateljica na pismeno stavila svoj rukoznak

- vlastoručni otisak prsta koji također znači odobrenje pisanog očitovanja, dok se za darovni ugovor bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimatelja, sukladno odredbi članak 53. st.1., tč. 3. ZJB/93 tražila forma javnobilježničkog akta, što ovdje nije slučaj. Također je netočno da javni bilježnik osobi koja je nepismena prije potpisa ne čita sadržaj isprave koju treba potpisati niti provjerava je li upoznata s tim sadržajem, obzirom da je odredbom čl. 53. st.1. tč. 6. ZJB/93, među ostalima, propisano da ako sudionik ne zna čitati da će mu javni bilježnik pročitati pismeno prije nego što ovjeri potpis ili rukoznak. Također je netočno da je u tom slučaju javni bilježnik prilikom ovjere potpisa vlastoručnim otiskom prsta trebao pozvati svjedoke, jer takvo što ne proizlazi iz ZJB/93 a niti drugog mjerodavnog propisa. U konačnici, netočno je da navedeni ugovori nisu poštivali načeo jedinstva nekretnine, obzirom da su tužitelji ovaj prigovor isticali i u žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj O-2149/2019 od 01. listopada 2020. godine i da je Županijski sud u Dubrovniku u svom rješenju poslovni broj Gž-1060/2020 od 09. veljače 2022. godine otklonio osnovanost takvog prigovora.

Objekt darovanja je nesumnjivo određen (podredno i odrediv) i kao takav ne isključuje zemljište na kojem je ta zgrada izgrađena i koje služi njezinoj redovitoj uporabi, pa stoga nije ni protivan jedinstvu nekretnine određenom čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), slijedom čega nema za posljedicu ni ništetnost u smislu odredbe čl. 366. st. 4. tog Zakona. Zbog svega navedenog, tužena pod 2/ predlaže da sud, nakon provedenog glavnog raspravljanja i izvođenja onih dokaza koje odredi izvesti, odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništavosti ugovora o darovanju sklopljenih između NJ i HJ dana 24. rujna 1997. i 04. ožujka 2003.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaz ugovora o darovanju "U [adresa], 24. rujna 1997.", ugovora o darovanju "U [adresa], 4. veljače 2023.", fotografija na listovima 24., 25., 26., 27., 28., 29., 30., 31., fotografija na listovima 58., 59., 60., 61., 62., 63., 64., saslušanjem tužitelja pod 1., 2., 3. te tužene pod 2., fotografije na listu 77. spisa, saslušanjem svjedoka IJ, RJ, KJ, OJO, VJ, EJ, ČJ, ŽJ i ZJ.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Uvidom u ugovor o darovanju sklopljen između NJ i HJ rođene NJ u [adresa] dana 24. rujna 1997. utvrđeno je da darovateljica NJ svojoj kćeri HJ daruje u vlasništvo ½ desnog prizemlja njezine obiteljske kuće u [adresa], a u naravi to predstavlja kuhinju, sobu, hodnik i sanitarni čvor koji prostor daroprimateljica već koristi, a što je daroprimateljica sa zahvalnošću primila. Stranke su suglasno izjavile da je daroprimateljica u posjedu navedenog prostora više od 15 godina. Ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Ante Barbića pod brojem OV-5754, 5755/97 dana 26. rujna 1997. Uvidom u ugovor o darovanju sačinjen između darovateljice NJ i njezine kćeri daroprimateljice HJ utvrđeno je da je isti sklopljen dana 4. veljače 2003. i tim ugovorom darovateljica je darovala svojoj kćeri HJ u vlasništvo lijevi dio prizemlja njezine obiteljske kuće u [adresa], a u naravi to predstavlja sobu i kužinu i lijevi dio dvorišta ispred te sobe i kužine, a što je daroprimateljica sa zahvalnošću primila. Stranke su suglasno izjavile da daroprimateljica ulazi u posjed darovne nekretnine odmah po potpisu ugovora, s time da darovateljica ima pravo korištenja i stanovanja navedene prostorije do svoje smrti. Predmetni ugovor ovjeren je od strane javnog bilježnika u [adresa] Ante Barbića pod bojem Ov-1095, 1096/03 dana 4. veljače 2003., s time da je NJ ostavila otisak kažiprsta desne ruke na predmetnu ispravu, a HJ priznala potpis na pismenu kao svoj, uz navod javnog bilježnika da su potpis i rukoznak na pismenu su istiniti.

Uvidom u fotografije koje prilaže listovima 24. do 31. spisa utvrđen u izgled predmetne nekretnine.

Uvidom u fotografije koje prileže spisu na listovima 58. do 64. te na listu 77. spisa utvrđen je izgled predmetne nekretnine.

7.1. U dokaznom postupku izveden je dokaz saslušanjem tužitelja pod 1., 2. i 3., tužene pod 2. te svjedoka IJ, RJ, KJ, OJO, VJ, EJ, ČJ, ŽJ i ZJ.

7.2. Tužitelj pod 1. u bitnom je naveo kako kuća koja je predmet postupka sastoji se od suterena, prizemlja i kata. Također postoji pravo gradnje, koje je dobio darovnim ugovorom od svoga oca. Suteren je manje površine od prizemlja i kata i ima oko 70 m2, dok je kat iste veličine kao i prizemlje i imaju svaki oko 144 m2. Navodi kako nije bio upoznat sa darovnim ugovorima koji su predmet ovog postupka, majka mu o njima nikada nije govorila i prvi put ih je vidio na ostavinskoj raspravi kod javnog bilježnika. Prije su živjeli na katu, oporukom njegova oca iz 1984., majka je dobila donje prizemlje što u naravi predstavlja četiri sobe, a on je dobio gornje prizemlje i pravo gradnje. Navodi kako je renovirao donje prizemlje, prije renovacije donje prizemlje odnosno suteren kuće je imao dvije povezane sobe te sobu sa lijeve i desne strane, on je to renovirao na način da je tu napravio dva stana. U jednom je živio on, a u drugom HJ sa svojom obitelji. Nakon što je oporuka postala pravomoćna, preselio se na kat, a njegova se majka spustila u njegov stan u donjem prizemlju, odnosno suterenu kuće. To je bilo oko 1996./1997 godine. HJ i dalje živi u svome stanu, dok je stan njegove majke prazan i trenutno nitko u njemu ne živi. Imao je ključeve od stana svoje majke, da bi jednom prilikom primijetili da je brava promijenjena, tada su provalili u stan. Tom prilikom bile su još pristupne njegove sestre ĐJ, JJ i DJ i tada su zvali na razgovor sestru HJ, no ona nije došla, već je otišla u svoj stan i kasnije otišla na policiju da joj je netko provalio u stan. Nakon toga vrata su otključana i više nitko nema ključ. Svojoj sestri HJ osporava vlasništvo oba stana, stana u kojem ona živi i vlasništvo stana u kojem je živjela njegova majka. Njegova sestra HJ u svom stanu živi od 1996. ili 1997., s time da napominje da je u taj stan on doveo struju i vodu i to prije renovacije.

Njegova sestra HJ nikada nije bila u posjedu stana u kojem je živjela njihova majka. U periodu od 1992. pa do 1996. ili 1997.,a kada se njihova majka spustila u svoj stan, u tom stanu su imali podstanare, s time da je tužitelj pod 1. u to vrijeme bio u ratu tako da ne može precizirati kome se plaćala najamnina.

U spis je priložio dvije fotografije, radi lakše orijentacije, na fotografiji broj 2. pokazuje prvu etažu i navodi da je ta etaža zapravo suteren i da se sastoji od dva stana. U lijevom stanu je živjela majka, a u desnom živi sestra HJ. Druga etaža predstavlja prizemlje i u prizemlju živi on. Do 1997. na prvoj etaži živio je samo on, njegova sestra tu nije živjela. U razdoblju od 1993. do 1996. iznajmljivao se podstanarima samo jedan stan i to stan u kojem je ona prije živjela, odnosno lijevi stan gledano sa ulice. Iskazao je da je on sam ulagao u renovaciju prve etaže i nje tražio suglasnost sestara. Treću etažu izgradio je on oko 90-ih godina i da ga nitko nije pri tome sprječavao. Stan u kojem je živjela njegova majka sastoji se od sobe, kupaone i kuhinje, a stan u kojem živi njegova sestra sastoji se također od sobe, kupaone i kuhinje. On je rekonstrukciju suterena vršio na temelju darovnog ugovora oca, no prema oporuci oca 1984. ta etaža je pripala majci.

7.3. Tužiteljica pod 2. iskazala je kako joj nije poznato ništa o ugovorima o darovanju koje je sklopila njezina majka, prvi put vidjela ih je vidjela na ostavinskoj raspravi kod javnog bilježnika. U toj kući je živjela do prije 40 godina, odnosno dok se nije udala, a tada su svi živjeli na drugoj etaži, koju oni zovu prizemlje. Njezina sestra HJ od svoje udaje živi u suterenu, odnosno na prvoj etaži. Do renovacije živjela je u sobi koja je tamo već postojala, a nakon što je brat renovirao prizemlje, od tada njezina sestra živi u svome stanu. Njih je bilo petero djece i o majci nakon što je preselila u svoj stan na prvoj etaži su se svi brinuli i pomagali.

7.4. Tužiteljica pod 3. JJ iskazala je kako joj nisu poznati ugovori o darovanju koji su premetom postupka, za njih je prvi put čula na ostavinskoj raspravi iza majke, majka o njima nikada nije govorila. Navodi da je u predmetnoj kući živjela do 1982., poslije je živjela u blizini te kuće i dolazila skoro svaki dan. Njezina majka i sestra preselili su u svoje stanove 1997. i tako su živjeli sve do majčine smrti. Nakon smrti majke ključ od njenog stana imao je brat, oni su svi mogli uzeti taj ključ i potom ući u stan i uzeti što im je bilo potrebno. Jednom prilikom njezina sestra ĐJ i ona su primijetile da je brava promijenjena i tada su upitali tuženu pod 2. i njenog sina da li im je poznato tko je promijenio bravu, na što su oni odgovorili da su oni bravu promijenili, tada su oni ostali provalili u taj stan i napisali na papir što su napravili i od tada su vrata otvorena, svako može ući ukoliko mu je potrebno, ali do okončanja sudskih postupaka ta vrata se ne zaključavaju. Njezina sestra HJ nikada nije sama boravila u tom stanu. Majka nije znala ni čitati ni pisati.

7.5. Tužena pod 2. HJ u bitnom je navela kako je njezin otac na predmetnoj kući napravio prizemlje i kat i nakon svoje smrti majci je ostavio prvu etažu, nakon toga majka se preselila u jedan stan, a ona je već prije živjela u drugom stanu na toj prvoj etaži. Cijeli svoj život živi tamo zajedno sa svoja 2 sina, budući je samohrana majka. Njezina majka je njoj i njezinoj djeci uvijek pomagala ako je što trebalo, a i oni su njoj pomagali. Kada se ona uselila u svoj stan, on nije bio namješten, nego joj je ona sve to kupila. Kako je majka bila starija, umrla je sa 97 godina, njoj je bila potrebna sve veća pomoć i tu su joj pomagali njezina djeca i ona. Ovdje se govori o dva stana, ali zapravo one su sve radile zajedno, tako da tu i ne postoji formalno dva stana. Ne zna točno koje godine je njezina majka rekla da ona želi to sve učvrstiti na način da joj nitko ne može oduzeti i tada su uzele odvjetnika i otišle kod javnog bilježnika i sklopili prvi ugovor o darovanju i taj ugovor je sklopljen za stan u kojem ona živi. Kako su jedna drugoj stalno pomagale, tada je njezina majka njoj rekla da ne sumnja da će joj pomagati i kasnije i da će joj dati ove druge dvije sobe, a ako neće to, da će ih onda darovati njezinoj djeci. Tada su opet našle odvjetnika i ponovno otišle kod javnog bilježnika da ovjeri ugovor o darovanju. Napominje da je tada već živjela i u stanu svoje majke, ona je tamo i kuhala i prala. Također je u tom stanu i živjela, budući je majka zalegla i nije mogla ništa sama i tada je ona tamo i živjela i zato je imala ključ od tog stana i taj stan je otključavala i zaključavala. Navodi kako je brat znao za ugovore o darovanju i tada ih je podržavao i rekao je majci da ona da njom najbliža i da je red da to ostavi njoj i ne zna zašto to sada osporava. Njezine sestre su također znale za te ugovore o darovanju, nisu se slagale s tim ugovorima i prigovarale su joj zašto ih je sklapala, na kraju nisu više htjele niti dolaziti do majke. Dva-tri mjeseca nakon smrti majke, promijenila je bravu na vratima, nakon čega su brat i sestre provalili i od tada se ta vrata ne zaključavaju. Njezina sestra DJ ne živi u toj kući, s njom nije u kontaktu. Ugovor je bio napisan u odvjetničkoj kancelariji odvjetnika Lalića, a bili su prisutne ona, majka i advokat. Njezina majka nije bila pismena osoba, ali su i odvjetnik i javni bilježnik rekli da se može potpisati pomoću prsta.

7.6. Svjedok IJ iskazao je kako je u predmetnoj nekretnini živio u razdoblju od 29. travnja 1977. do 9. listopada 1985. Živio je u prizemlju i to u istočnom djelu 3 godine. Taj istočni dio sastajao se od sobe i wc-a, koji je bio izvana, ispod stepenica. Kasnije je dobio još jednu prostoji, kuhinju, ali ona nije bila spojena s tom sobom, nego je bila sa zapadne strane. U sredini je prvo živio ĆJ, koji je tamo živio sve dok se HJ nije udala. Kada se HJ udala, onda je ona došla živjeti u te prostorije. Cijela obitelj je živjela na katu i tako je bilo sve dok se HJ nije udala i preselila u prizemlje. Što se dešavalo nakon što je on odselio, nije mu poznato. Sobe su mu dali LJ i NJ, s time da je plaćao SJ.

7.7. Svjedokinja TJ, sestra supruge tužitelja pod 1., iskazala je kako se njezina sestra udala u 4. mjesecu 1991. i tada je došla u tu kuću. Oni su svi prije živjeli na srednjoj etaži koju su nazivali prizemlje, a kasnije su njezina sestra EJ i OJ sa djetetom spustili se u prizemlje i tamo su jedno vrijeme živjeli. Ubrzo je djed umro i tada su se oni vratili na srednju etažu. Poznato joj je da su u prizemlju bili podstanari, a kasnije u taj dio se spustila baka NJ. Ona je tamo živjela neko vrijeme, a tamo je i umrla. Sjeća se da su svi govorili da je to njihovo i da su podstanari bili njihovi. Otkad je počela dolaziti, prostorije odmah do stepenica bile su Milenine. Nije joj poznato otkada je ona tamo živjela, a uvijek je mislila da je ta etaže podijeljena na pola i da svatko ima po dvije prostorije. Koliko je ona čula razgovore u kući, shvatila je da je srednju etažu i nadogradnju dobio OJ, a baka NJ da je dobila prizemlje.

7.8. Svjedok KJ iskazao je kako je sa MJ, sinom od HJ išao u osnovnu školu i bili su vrlo dobri prijatelji. MJ je živio sa svojom obitelji u prizemlju kuće. Taj stan se sastajao od malog hodnika, wc-a, dnevnog boravka sa kuhinjom i sobe. U drugom dijelu prizemlja živjela je njegova baka, dok je ujak sa svojom obitelji živio na katu. Zna da je MJ dolazio kod bake dok je baka bila živa, poslije nije vidio da bi tamo ulazio. Sada mu nije poznato što je s tim dijelom. Uvijek je pretpostavljao da se o baki NJ brine HJ.

7.9. Svjedok OJO iskazao je kako je prijatelj sa MJ, koji je stariji sin HJ i s njim je išao zajedno u osnovnu školu, a i živi u blizini. Zna da je MJ sa svojom obitelji živio u prizemlju s istočne strane. Njihov dio prizemlja se sastojao od hodnika i wc-a, desno je bila kuhinja i dnevni boravak, a također je tu bila i soba. Sa zapadne strane prizemlja živjela je baka NJ, a na katu je živio Darkov ujak sa svojom obitelji.

7.10. Svjedokinja VJ, supruga tužitelja pod 1., iskazala je kako se u predmetnu kuću doselila 90-te godine i tada je živjela na visokom prizemlju (druga etaža) u zajednici sa svekrom i svekrvom. U suterenu (prva etaža) živjela je HJ sa svojim mužem i djecom, 1992. njezin muž i ona su se preselili dolje u suteren, s time da je pok. svekar zamolio HJ da se preseli krajnje dvije sobe s lijeve strane, tako da bi njezin suprug i ona mogli koristiti dvije sobe. Kada je svekar umro, oni su se vratili gore s njima je živjela i svekrva, a suteren su iznajmljivali podstanarima. 1997. godine svekrva se preselila dolje i tamo je živjela sve do svoje smrti. O svekrvi su se brinuli HJ i ona. Od tog djela prizemlja gdje je živjela njezina svekrva ključeve su imale ona i HJ. Nakon smrti svekrve oni su se svi dogovarali oko sprovoda, tada su se nalazili u prostoriji gdje je živjela pok. svekrva i tada je došla HJ i rekla je da je to njezino. Poslije je ona promijenila brave, bila je pozvana i policija, a onda su se brave ponovno promijenile i sad nitko nema ključ od te prostorija, odnosno one su otvorene. U drugom djelu suterena živi HJ od otprilike 1992. godine. Od tog dijela prizemlja gdje živi HJ samo ona ima ključeve

7.11. Svjedokinja EJ iskazala je kako se rodila i živjela do udaje u kući koja je udaljena 50 metara od predmetne kuće, a od kada se udala živi u kući koja je udaljena otprilike 20 metara. HJ je prvo živjela sa svojim roditeljima, ali kada se udala i kada su došla djeca tada se preselila u suteren. Sjeća se da kada se brat oženio on je živio na katu, a da je majka od HJ kasnije prešla u prizemlje i živjela je tamo do svoje smrti. Milenine sestre su rijetko dolazile, a to joj je poznato zato što bi parkirale automobile ispred njezine kuće, a nije joj poznato koliko su se Milenin brat i nevjesta brinuli o pok. majci. Poznato joj je da se o njoj brinula HJ, ona joj je kuhala, prala, mijenjala pelene, zvala joj doktora. Poznato joj je da je imala ključ od tih prostorija, nije joj poznato da li je još netko imao ključ od tih prostorija. Sada u tim prostorijama ne živi nitko, vrata su često otvorena, a i ima vrlo malo namještaja.

7.12. Saslušani svjedok AJ, bivši suprug tužene pod 2., iskazao je kako je živio u suterenu predmetne kuće od petog mjeseca 1979. do desetog mjeseca 1994.g. Koristili su srednji ulaz, imali su jednu sobu i kuhinju i kupaonu i wc. Tada su HJ i on koristili zapadnu sobu, a pok. punac ih je 1992. godine zamolio da iz zapadne sobe pređu u istočnu, tako da od tog djela naprave stan. U to vrijeme NJ je bila gore na prvoj etaži. Kasnije je čuo od djece da se je NJ preselila u zapadni dio, a HJ i djeca su ostali u istočnom djelu suterena. Čuo je od djece da je baka HJ taj suteren ostavila darovnim ugovorima i to prvi je sastavila 1997., dok je drugi sastavila kada se razboljela. Poznato mu je da nakon smrti NJ je HJ promijenila bravu na zapadnom djelu suterena, OJ je ta vrata ta razbio, izbacio stvari, bila je pozvana policija i sada taj dio nitko ne koristi.

Po priči djece poznato mu je da se o NJ brinula HJ, ona joj je čistila kuhala i prala i iz tog razloga imala je ključ od tih prostorija.

7.13. Svjedok ŽJ iskazao je kako mu nije poznato ništa o sklopljenim ugovorima o darovanju, nije mu je poznato tko je imao ključeve od prizemlja no on je u prizemlju kod njihove majke viđao i OJ i HJ, viđao bih se sa njima oko kuće i u vrtu. Majke tužene pod 2. je bila starija gospođa, bila joj je potrebna pomoć, viđao ju je kako hoda sa hodalicom.

7.14. Svjedok ZJ iskazao je da se 1982. s majkom ponovno doselio u tu kuću, tada su živjeli u krajnje dvije prostorije, dok u središnje dvije prostorije je živjela HJ sa svojim mužem. U to vrijeme OJ je živio na katu sa svojim roditeljima, oni su tamo živjeli otprilike 3 – 4 godine. Zna da je otac stranaka kasnije započeo zadnju etažu, a ništa drugo vezano uz tu kuću nije mu poznato.

7.15. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka, budući smatra da su iskazivali životno, argumentirano, međusobno sukladno, kao i sukladno ostalim provedenim dokazima. Sud je iz istih razloga poklonio vjeru i iskazu tužene pod 1.

Tužitelji su istovjetno iskazivali o tome tko gdje i koliko živi i u tom dijelu njihovi iskazi su vjerodostojni.

8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u predmet ovog suda broj P-1354/2022, u kojem je tužiteljica HJ podnijela tužbu protiv OJ, ĐJ, JJ i DJ, u kojem traži da su donese presudu, kojom se utvrđuje da je tužiteljica stekla dosjelošću pravo vlasništva posebnih dijelova nekretnine označene kao zk.č.148/9, pašnjak površine 413 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - Makar, i to stana u prizemlju (tj. na prvoj etaži) zgrade koji se sastoji od dnevne sobe s kuhinjom, sanitarnog čvora i spavaće sobe, koje vlasništvo je neodvojivo povezano s ¼ dijela cijele nekretnine, te vlasništvo stana također u prizemlju (tj. na prvoj etaži) zgrade koji se sastoji od predsoblja, sanitarnog čvora, dnevne sobe s kuhinjom i spavaće sobe, koje vlasništvo je neodvojivo povezano s ¼ dijela cijele nekretnine, sve pobliže prikazano u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka građevinske struke kao sastavnom dijelu ove presude, pa je ovlaštena temeljem ove presude upisati to pravo u zemljišnu knjigu i druge javne upisnike u kojim se upisuje vlasništvo na nekretninama na svoje ime u označenom idealnom dijelu, uz istovremeno brisanje tog prava s imena prednice stranaka NJ ud. Marka u označenom idealnom dijelu koji ukupno iznosi 2/4 dijela cijele nekretnine, odnosno njezinih označenih nasljednika.

Također, postavio je alternativni tužbeni zahtjev, ako i zahtjev kojim traži da se izmjeni ugovor o darovanju.

Rješenjem od 5. prosinca 2023. taj postupak je pravomoćno prekinut do okončanja predmetnog postupka.

9. Uvidom u postupak ovog suda broj O-122/1993 koji se je vodio iza smrti pok. LJ, utvrđeno je da je u istom doneseno rješenje o nasljeđivanju dana 9. rujna 1993., da ostavinsku masu, između ostaloga čini i č. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], za cijelo i njegovi nasljednici su NJ, supruga ostavitelja za ½ dijela i PJ, sin ostavitelja za ½ dijela.

10. Odredbom članka 329. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

Nadalje odredbom čl. 326. ZOO-a propisano je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, ali ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen, ništetnost se ne može isticati. Odredbom čl. 327. i 328. ZOO-a određeno je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba te pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.

11. Prvenstveno valja navesti da je pok. NJ pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju broj O-2149/2019 postala vlasnica ½ dijela zgr. 148/9 zk. ul. [broj ZK uloška]. U tom postupku sudjelovali su svi ovdje tužitelji, pa tako i OJ, slijedom čega njega to rješenje obvezuje i više ne može isticati prigovore da je upravo on vlasnik cijele nekretnine.

12. Tužitelji ističu da su predmetni ugovori ništetni iz razloga što Ugovor o darovanju je ništavan (ništetan) pravni posao, jer prema pravilima koja su se u vrijeme njegovog navodnog sklapanja primjenjivala, takav ugovor nije sklopljen u formi sudskog zapisnika. Nadalje, u ovjeri Javnog bilježnika Ante Barbića pod brojem OV-5754 i 5755/97 od 26. rujna 1997. navodi se da su potpisi istiniti, a razvidno je da se darovateljica – ostaviteljica nije potpisala, što predstavlja ispravu (ovjeru) neistinitog sadržaja, pa je se ne može prihvatiti kao pravno valjanu.

13. U vrijeme ugovaranja predmetnih Ugovora o darovanju na snazi je bio Zakon o obveznim odnosima (1978) ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05.), koji nije regulirao područje darovanja, slijedom čega se primjenjuju pravna pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" br. 1/11., dalje OGZ).

Prema pravnom pravilu paragrafa 943. OGZ-a, odnosno zauzetom stavu sudske prakse, ugovor o darovanju valjan je i kada nije sklopljen u obliku sudskog zapisnika ako je izvršena prava predaja darovanih stvari.

Naime, u mnogobrojnim odlukama VSRH (npr. Rev-542/03 od 15 prosinca 2004., Rev- 995/04 od 4. listopada 2005.) donesenim u primjeni pravnog pravila iz paragrafa 943. bivšeg OGZ-a zauzeto je pravno shvaćanje da ugovor o darovanju treba biti sačinjen u formi sudskog zapisnika odnosno javnobilježničkog akta, a kad ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj formi (što je i ovdje slučaj) tada taj nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari. Takvo je stajalište sudske prakse rezultat primjene pravnog pravila iz paragrafa 319. OGZ, koji je predviđao predaju očitovanjem volje, na način da dotadašnji posjednik pravo posjeda ustupi drugom, te ubuduće stvar nastavi držati u njegovo ime.

14. Iz iskaza svih stranaka i svjedoka razvidno je da je HJ živjela u stanu u suterenu, odnosno prizemlju predmetne kuće, a što je predmetom ugovora o darovanju iz 1993., odnosno ona je imala posjed tog stana.

Stoga navodi tužitelja o nedostatku forme, obzirom da NJ nije znala čitati niti pisati, nisu od značaja, budući je darovanje u cijelosti izvršeno.

15. Vezano za ugovor o darovanju sklopljen 2003., radi se o stanu u kojem je živjela njezina majka, o kojoj se ona brinula i njegovala, slijedom čega je imala ključeve i od tog stana. Samim ugovorom u čl. 3. ugovoreno je da daroprimateljica ulazi u posjed darovane nekretnine odmah po potpisu ugovora, slijedom čega i u ovom slučaju izvršena je prava predaja darovane stvari.

16. Slijedom navedenog, predmetni ugovori nisu ništetni zbog omaške u postupanju javnog bilježnika prilikom ovjeravanja iste, budući su isti valjani, sve obzirom da je izvršena prava predaja svari (tako i VSH, Gž-3504/75, VSRH rev-617/2021).

17. Tužitelji navode da su ugovori ništetni i iz razloga što prilikom sklapanja istih nije poštivano načelo jedinstvenosti nekretnine sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Odredbom čl. 366. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014.) propisano je da od dana stupanja na snagu ovoga Zakona pravni poslovi koji su suprotni načelu jedinstvenosti nekretnine ne proizvode pravne učinke.

No, navedena odredba nema za posljedicu ništavost pravnog posla, a što se upravo traži tužbenim zahtjevom, već je samo određeno da taj pravni posao ne proizvodi pravne učinke dok stranke ne iskoriste mogućnost da se otkloni odnosno da se izvrši izmjena ugovora kojim bi se taj nedostatak otklonio (tako i VSRH R-x-74/2018-2 i ŽS Zg Gž-4130/2022-2).

18. Također su neosnovani navodi da nije jasno označen predmet darovanja, odnosno da isti ne postoje u naravi.

Naime, iz iskaza svih stranaka i svjedoka razvidno je da predmet Ugovora o darovanju su dva stana koji se nalaze u prizemlju (suterenu, prvoj etaži) kuće, s time da u jednom stanu već duži niz godina živi HJ, a što je i predmet prvog Ugovora o darovanju iz 1997., dok u drugom stanu je živjela njezina majka i taj stan je predmet drugog Ugovora o darovanju iz 2003.

19. Za napomenuti je da je tužiteljica pred ovim sudom pokrenula postupak, koji se vodi pod poslovnim brojem P-1354/2022, a kojim traži utvrđenje vlasništva dosjelošću i to na dva stana u prizemlju nekretnine označene kao zk. č. 148/9, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Makar, podredno traži da se izmjene ugovori o darovanju od 24. rujna 1997. i 4. ožujka 2003. sukladno načelu pravne jedinstvenosti nekretnine.

20. Dakle, kako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je vlasnica ½ dijela zk. č. 148/9, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Makar bila UJ, ona je sa svojom kćerkom HJ sklopila dva ugovora o darovanju, prvi 1997. godine, kojim joj je darovala stan u kojem je živjela HJ, te drugi 2003., kojim joj je darovala stan u kojem je živjela darovateljica. HJ je već bila u posjedu stana koji je predmetom prvog ugovora o darovanju, budući je u istom živjela, dok joj je ugovorom predan posjed i drugog stana, te je ista stupila u posjed i tog stana. Naime, iz iskaza HJ, ali i svjedoka proizlazi da je HJ imala posjed i majčinog stana, budući se je brinula o njoj, tamo je kuhala i spremala te je imala i ključeve od istog.

21. Stoga, predmetni ugovori o darovanju nisu ništetni, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom I., odnosno valjalo je odbiti tužbeni zahtjev.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., 155. i 164. ZPP-a. Budući su u cijelosti izgubili postupak, pravo na naknadu trošak pripada tuženoj pod 2. Parnični trošak odmjeren je trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023., dalje Tarifa) i to za odgovor na tužbu te za pristup na ročišta održana dana 5.12.2023., 26.9.2024., 30.1.2025., 15.10.2025. i 1.12.2025., svaka radnja po 100 bodova, te za ročišta koja su odgođena prije raspravljanja i to dana 17.7.2024. i 21.5.2025. (Tbr. 9.5.) po 25 bodova, dakle ukupno 650 bodova, odnosno 1.300,00 eur. Navedeni iznos treba uvećati za vrijednost PDV- a od 25%, odnosno za iznos od 325,00 eur, pa ukupni trošak tužitelja iznosi 1.625,00 eur, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

Makarska, 14. siječnja 2026.

S U T K I NJ A:

Mirjana Urlić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: - pun. tužitelja

- tuženoj pod 1.

- pun. tuženika pod 2.

- u spis.