Poslovni broj P-209/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik iz Pule protiv tuženika ĆŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Đuro Čubrilo, odvjetnik iz Pule, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 28. studenoga 2025. godine, održane u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 14. siječnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos od 15.926,74 Eur zajedno sa zakonskim zateznim od 10.12.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 eur, u roku od 15 dana.

III Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od dana 26. ožujka 2024. navodi da je tuženik sa ČŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dana 09.12.2013. sklopio Ugovor o kratkoročnoj pozajmici broj 3/2013 temeljem koje joj je dao pozajmicu u iznosu od 120.000,00 kuna. Tuženik je iznos od 120.000,00 kuna koji je na temelju Ugovora o kratkoročnoj pozajmici broj 3/2013 pozajmio ČŽ, zapravo pozajmio od tužitelja. Na poleđini navedenog Ugovora o kratkoročnoj pozajmici broj 3/2013 od dana 09.12.2013. tuženik je vlastoručno napisao i potpisao Izjavu u kojoj navodi da je navedena pozajmica (iz Ugovora o kratkoročnoj pozajmici broj 3/2013) uzeta od gospodina SŽ, [adresa], za potrebe podmirenja garancije firme DRAGUZET PROMET. Tužitelj se u više prilika obraćao tuženiku te ga pozivao da vrati dugovani iznos no tuženik se na svaki tužiteljev poziv oglušio te do dana pisanja ove tužbe nije postupio po traženju tužitelja i nije vratio pozajmicu koju je primio od tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako po osnovu tako i po visini. Ističe prigovor zastare s obzirom da se radi o Ugovoru o kratkoročnoj pozajmici od 9.12.2013. Netočna da je tvrdnja tužitelja da bi novac iz gore navedenog Ugovora koji je dan kao pozajmica ČŽ bio novac koji je tuženik pozajmio od tužitelja. Ovdje se radi o novcu koji je stvarno dao tužitelj ČŽ, a za podmirenje potreba za garanciju poduzeća Draguzet promet. Bez obzira što piše u Ugovoru davatelj pozajmice je bio tužitelj, a primatelj ČŽ, a što potvrđuje i izjava tuženika na drugoj strani Ugovora. Tuženik nije novac uzeo od tužitelja pa ga dao ČŽ, već je novac sam tužitelj predao u ruke ČŽ. Novac je i vraćen tužitelju od strane ČŽ. Predlaže da sud odbije tužitelja sa postavljenim tužbenim zahtjevom te ga obaveže da tuženiku naknadi troškove postupka.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o pozajmici, izjavu te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka ČŽ i tužitelja kao parnične strane.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Među strankama ovoga postupka sporna je osnovanost osnove tužbenog zahtjeva i prigovor zastare.

6. Uvidom u Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 9. prosinca 2013. utvrđeno je da je isti zaključen između tuženika kao davatelja pozajmice i ČŽ kao primatelja pozajmice. Ugovorom je ugovoreno da se davatelj pozajmice obvezuje primatelju pozajmice dati iznos od 120.000,00 kn, da se iznos pozajmice ne ukamaćuje i da je pozajmica dana iz dobivenog kredita. Povrat pozajmice je dvije godine i to na način kroz dogovor – kupnja automobila.

6.1. Na poleđini Ugovora o pozajmici nalazi se nedatirana izjava tuženika kojom izjavljuje da je navedena pozajmica uzeta od tužitelja za potrebe podmirenja garancije firme Draguzet promet.

7. Tužitelj je u iskazu u bitnom naveo da ga je tuženik ĆŽ zamolio da ima prijateljicu koja ima problem sa financijama da joj treba novac da zatvori neki kredit i da će mu kroz 3 mjeseca novac vratiti. Odlučio je pomoći i novac je dao tuženiku na ruke, rekao mu da ga ne interesira kome on novac daje ali da on garantira da će mu taj novac vratiti. On je potvrdio da će to tako biti. Nikakav ugovor sa tuženikom nije potpisao. Pola godine nakon što je novac dao upoznao je ČŽ i ona je rekla da je taj novac dan njoj i da će to biti vraćeno. Od tih 120,000,00 kuna njemu ništa nije vraćeno, da li je svjedokinja novac vračala tuženiku ne zna, ali njemu nije. Tuženika je vidio ove godine za Svisvete na terasi kako pije kavu. Tuženik mu je i neposredno nakon što mu je novac dao ali i kroz ovih 10 godina kada bih ga pitao da mu taj novac vrati, u međuvremenu je i prodavao stan, uvijek govorio da će sve biti ok. Kada je prošlo 10 godina, a svake godine ga je pitao da mu novac vrati i uvijek je rekao da će sve biti ok, dao mu je taj ugovor u kojem je vidio da je on sebe uglavio kao davatelja pozajmice. Izjavu koja je u spisu mu je tuženik potpisao prije 8-10 mjeseci u Vinkovcima, možda i godinu dana. To je potpisao na njegovo stalno inzistiranje da mu vrati novac. Kada ga je pitao zašto je u ugovoru napisao svoje ime rekao mu da mu je on rekao da radi šta hoće, da je novac dao njemu. Na njegovo inzistiranje tuženik mu je potvrdio da je novac uzet od njega za taj ugovor, a na pitanje da mu novac vrati ništa nije odgovorio. Prvotno mu je rekao odmah kada mu je novac dao da će novac biti vraćen nakon 3 mjeseca, nakon toga nikada mu nije rekao da će mu novac vrati. Na inzistiranje potpisao je izjavu koja je u spisu. Na pitanje svog punomoćnika da pojasni kako je prvotno izjavio da kada je sretao tuženika i pitao da mu novac vrati da mu je govorio da će biti sve ok, a sada da mu nikada tuženik nije rekao da će mu novac vratiti, pojasnio je da mu je tuženik svaki put kada bi se sreli i popili kavu govorio da će biti sve ok, a mislio je da ga sud pita da li mu je novac vraćen kada je odgovorio da mu nikada nije rekao da će mu novac vratiti.

8. Svjedokinja ČŽ u svom je iskazu navela da danas sa tužiteljem nije u nikakvom poslovnom odnosu. Međutim 2013. njezin je suprug bio vlasnik firme "Draguzet promet", bili su u financijskih problemima, nisu mogli dobiti bankarsku garanciju. Trebao im je iznos od oko 120.000,00 kuna i ona se obratila tuženiku RŽ da mu pomogne nabaviti taj iznos. On joj je rekao da taj novac nema ali da zna tko bi joj mogao posuditi. On ju je upoznao sa tužiteljem PŽ. Tužitelj joj je dao tih 120.000,00 kuna kojeg je uplatio na njezin račun, s tim novcem je platila što je trebala i kasnije mu taj novac vratila. Taj novac mu je vratila u više puta, nešto preko računa, a nešto u gotovini. Tužitelju je morala vratit isti novac koji joj je i posudio, a to je tih 120.000,00 kuna. Uplate za povrat tog novca vršila je tužitelju na račun i osobno. Ne zna da li je tuženik imao nekakvu obvezu prema tužitelju u svezi tog novca koji je njoj posuđen. Ne sjeća se da li je tuženik bio prisutan kada joj je taj iznos predan, nesporno je da je dobila tih 120.000,00 kuna, a ne sjeća se da li je bila uplata na račun ili na ruke. Ne sjeća se točno kada ali u 2014. je taj novac u cijelosti vratila tužitelju. Njoj se tužitelj od 2014. do danas nikada nije obratio sa zahtjevom da mu još nešto duguje. Ne sjeća se koji je bio rok za povrat ali su napravili nekakvu šprancu koja se sastavljala za posudbu. U vrijeme kada joj je novac posuđen imala je otvorene račune u RBA i OTP banci, a kada je novac vračala uplate su se vršile preko računa u OTP ili HPB banci, a dio na ruke. Kod potpisa te šprance o pozajmici bili su i ona i ĆŽ. Tuženik je bio tu jer ona tužitelja nije poznavala, a tuženik je bio njezin poznanik koji joj je pomogao pronaći novac kada joj je trebalo. Pored šprance nisu ništa drugo potpisivali. Kada je novac vračala tužitelju na ruke nisu se pisale nikakve potvrde već je to bilo na povjerenje, a priznanice od uplata preko banke više nema.

9. Iz iskaza tužitelja i svjedokinje ČŽ utvrđeno je da je iznos od 120.000,00 kuna koji je pozajmljen svjedokinji ČŽ novac tužitelja, a navedeno ni tuženik ne spori u svom odgovoru na tužbu, a isto proizlazi i iz iskaza svjedokinje ČŽ. Međutim, sud ne prihvaća navod tuženika da neovisno što piše u Ugovoru o pozajmici, da je novac ČŽ dao tužitelj jer navedeno sudu nije životno ni logično, naime, da je tome tako, logično bi bilo da bi Ugovor o pozajmici bio zaključen između tužitelja i ČŽ. Tuženik nije sudu dao ni jedan valjani razlog zbog kojega Ugovor o pozajmici nije zaključen između tužitelja i ČŽ, te u tom dijelu sud prihvaća iskaz tužitelja da ga je tuženik tražio novac za prijateljicu i da mu ga je tužitelj dao kao životno logičan, a navedeno proizlazi i iz Ugovora o pozajmici gdje stoji da tuženik pozajmljuje ČŽ iznos od 120.000,00 kn, a u iskazu je sama GŽ iskazala da je iznos od 120.000,00 kn koji je dobila novac tužitelja.

10. U odnosu na iskaz svjedokinje ČŽ da je iznos od 120.000,00 kuna u cijelosti vratila tužitelju još 2014. sud istome ne poklanja vjeru, obzirom sudu nije životno, a ni logično da kraj činjenice da je ista sa tuženikom zaključila pisani Ugovor o pozajmici za iznos od 120.000,00 kuna, a da novac vraća trećoj osobi, ovdje tužitelju, da o istome ne bi bile sačinjene pisane potvrde kao dokaz da je pozajmica vraćena.

11. Nadalje, tužitelj ne spori da je novac pozajmio 9. prosinca 2013., u iskazu navodi da mu je rečeno da će novac biti vraćen u roku od 3 mjeseca, u Ugovoru o pozajmici koji je zaključen između tuženika i ČŽ stoji rok od 2 godine, tužitelj potražuje i zakonsku zateznu kamatu od 10. prosinca 2015., a tužba je u ovome predmetu radi povrata iznosa od 120.000,00 kn podnijeta 26. ožujka 2024.

12. Odredbom čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 u daljnjem tekstu ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a st. 2. propisuje da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Nadalje, čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, koja odredba se ima primijeniti na konkretan slučaj. Člankom 271. ZOO-a propisno je da se zastara prekida kad dužnik prizna dug a koji se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

12.1. Tužitelj, na kojem je teret dokaza, u ovome postupku nije dokazao da je došlo do prekida zastare priznanjem duga od strane tuženika. Naime, u izjavi koja se nalazi na poleđini Ugovora o pozajmici, stoji da je pozajmica uzeta od tužitelja za potrebe podmirenja garancije firme Draguzet promet, što je u suglasju i sa iskazom svjedokinje ČŽ, no navedena izjava prema svome sadržaju, prema stavu ovoga suda ne predstavlja priznanje duga od strane tuženika prema tužitelju. Nadalje, kraj činjenice da su i tužitelj i tuženik upoznati s činjenicom da je novac pozajmljen ČŽ za podmirenje garancije društva Draguzet promet, sud iskaz tužitelja da mu je tuženik svaki put kada bi se sreli govorio da će sve biti ok, ne smatra priznanjem duga tuženika spram tužitelja u smislu odredbe čl. 271. ZOO-a. Naime, i sam je tužitelj u iskazu naveo da je na njegovo inzistiranje tuženik potvrdio da je novac uzet od njega za taj ugovor, a na pitanje da mu novac vrati tuženik da mu ništa nije odgovorio, što govori u prilog zaključku suda da tuženik tužitelju nije izjavio priznanje duga. Sam tužitelj je također iskazao da mu je prvotno tuženik rekao odmah kada mu je novac dao da će novac biti vraćen nakon 3 mjeseca, nakon toga nikada mu nije rekao da će mu novac vrati, koji iskaz sud prihvaća. I u tužbi tužitelj navodi da se tuženik na pozive tužitelja da mu novac vrati, (ne navodi se da li je riječ o pisanom ili usmenom pozivu) oglušio.

12.2. Iskaz tužitelja, odnosno njegovo naknado "pojašnjenje" dijela iskaza kada je iskazao da mu nikada tuženik nije rekao da će mu novac vratiti, da je izjavio jer je mislio da ga sud pita da li mu je novac vraćen sud ne prihvaća, obzirom je isti nelogičan, kontradiktoran ranijem iskazu i usmjeren isključivo na uspjeh tužitelja u ovome postupku, s obzirom na protek vremena od kada je iznos od 120.000,00 kuna pozajmljen.

12.3. S obzirom na naprijed navedeno, činjenicu da je novac BŽ pozajmljen 9. prosinca 2013., da je tužitelj u iskazu naveo da mu je rečeno da će novac biti vraćen u roku od 3 mjeseca, da u Ugovoru o pozajmici koji je zaključen između tuženika i ČŽ stoji rok vraćanja pozajmice od 2 godine, da je tužba u ovome predmetu podnesena 26. ožujka 2024., da na temelju provedenog dokaznog postupka tužitelj nije dokazao da je došlo do prekida zastare, sud prihvaća prigovor zastare istaknut od strane tuženika obzirom je u konkretnom slučaju u trenutku podnošenja tužbe sudu protekao rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a u kojem je tužitelj mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

13. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan i odlučio kao u točki I izreke ove presude.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23., 12/24., dalje: Odvjetnička tarifa).

14.1 Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odvjetničkoj tarifi i to za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, zastupanje na ročištu 12. svibnja 2025. i 28. studenog 2025. za svaku radnju po 250 bodova, odnosno ukupno 750 bodova što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur i PDV iznosi 1.875,00 EUR.

14.2. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu obzirom obveza plaćanja iste za tuženika nije nastala.

14.3. Tužitelj je u cijelosti postupak izgubio, slijedom čega je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadom troškova postupka.

U Puli, 14. siječnja 2026.

Sudac

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u 3 istovjetnih primjeraka, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku