RepublikaHrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj: 11 Pr-110/2024-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Pecirep, odvjetniku iz Zagreba, Bužanova 6D protiv tuženika Republika Hrvatska - Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714 zastupano po ODO Karlovac, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 11. prosinca 2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi dana 14. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I.
„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju ŽK isplati neto iznos od 285,69 EUR (slovima: dvjesto osamdeset pet eura i šezdeset devet centi) zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:
- na iznos od 5,95 EUR od 16.05.2019. godine
- na iznos od 5,95 EUR od 16.06.2019. godine
- na iznos od 5,95 EUR od 16.07.2019. godine
- na iznos od 6,09 EUR od 16.08.2019. godine
- na iznos od 6,09 EUR od 16.09.2019. godine
- na iznos od 6,09 EUR od 16.10.2019. godine
- na iznos od 6,09 EUR od 16.11.2019. godine
- na iznos od 6,09 EUR od 16.12.2019. godine
- na iznos od 6,09 EUR od 16.01.2020. godine
- na iznos od 6,14 EUR od 16.02.2020. godine
- na iznos od 6,14 EUR od 16.03.2020. godine
- na iznos od 6,14 EUR od 16.04.2020. godine
- na iznos od 6,14 EUR od 16.05.2020. godine
- na iznos od 6,14 EUR od 16.06.2020. godine
- na iznos od 6,14 EUR od 16.07.2020. godine
- na iznos od 6,22 EUR od 16.08.2020. godine
- na iznos od 6,22 EUR od 16.09.2020. godine
- na iznos od 6,22 EUR od 16.10.2020. godine
- na iznos od 6,22 EUR od 16.11.2020. godine
- na iznos od 6,22 EUR od 16.12.2020. godine
- na iznos od 6,22 EUR od 16.01.2021. godine
- na iznos od 6,26 EUR od 16.02.2021. godine
- na iznos od 6,26 EUR od 16.03.2021. godine
- na iznos od 6,26 EUR od 16.04.2021. godine
- na iznos od 6,26 EUR od 16.05.2021. godine
- na iznos od 6,26 EUR od 16.06.2021. godine
- na iznos od 6,26 EUR od 16.07.2021. godine
- na iznos od 6,41 EUR od 16.08.2021. godine
- na iznos od 6,41 EUR od 16.09.2021. godine
- na iznos od 6,41 EUR od 16.10.2021. godine
- na iznos od 6,41 EUR od 16.11.2021. godine
- na iznos od 6,41 EUR od 16.12.2021. godine
- na iznos od 6,41 EUR od 16.01.2022. godine
- na iznos od 6,56 EUR od 16.02.2022. godine
- na iznos od 6,56 EUR od 16.03.2022. godine
- na iznos od 6,56 EUR od 16.04.2022. godine
- na iznos od 6,56 EUR od 16.05.2022. godine
- na iznos od 6,56 EUR od 16.06.2022. godine
- na iznos od 6,56 EUR od 16.07.2022. godine
- na iznos od 6,96 EUR od 16.08.2022. godine
- na iznos od 6,96 EUR od 16.09.2022. godine
- na iznos od 6,96 EUR od 16.10.2022. godine
- na iznos od 6,96 EUR od 16.11.2022. godine
- na iznos od 6,96 EUR od 16.12.2022. godine
- na iznos od 6,96 EUR od 16.01.2023. godine pa sve do isplate,
kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 800,01 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 14. siječnja 2026. godine, sve u roku 15 dana.“
II.
Odbija se tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva radi isplate na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je bio zaposlenik kod tuženog – MORH – Hrvatska kopnena vojska – sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe, sve do dana 01.06.2014. godine, kada je umirovljen. Za vrijeme rada u Ministarstvu obrane tuženik nije tužitelju uredno plaćao dodatke na plaću, radi čega je sudskim odlukama tuženiku naloženo isplatiti tužitelju neisplaćene dodatke na plaću.
2. Međutim, prilikom umirovljenja i izračuna mirovinske osnovice tužitelju u njegov zbroj ostvarenih plaća i obračuna vrijednosnih bodova, temeljem kojeg se utvrđuje mirovinska osnovica, nisu uvršteni i iznosi dodataka na plaću iz svake priložene sudske presude pa je mirovinska osnovica i time tako utvrđena mirovina tužitelja bila manja od one koju bi tužitelj ostvario da su mu utuženi dodaci na plaću od strane tuženika pravovremeno obračunati i uplaćeni.
3. Dana 19.12.2023. godine tužitelj je podnio pred nadležnom službom HZMO zahtjev za obnovu postupka za donošenje novog rješenja o visini mirovine, u kojem bi se trebali obračunati i iznosi iz navedenih sudskih odluka i novih podataka o plaći . Kako temeljem čl. 134. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) tužitelju pripada pravo na uvećanu mirovinu tek od prvog dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku, razvidno je kako je tužitelju od umirovljenja pa do podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno do donošenja tog novog rješenja u obnovljenom postupku isplaćivan manji iznos mirovine od iznosa koji bi mu pripadao jer mu u ranijem obračunu mirovine nisu ušle u obračun osnovice plaće a time i mirovinske osnovice i iznosi utvrđeni citiranim sudskim odlukama.
4. Zbog neuplate utuženih a potom i dosuđenih dodataka na plaću te pripadajućih poreza, prireza i doprinosa, kao i zbog nedostavljanja odgovarajućih obrazaca nadležnom HZMO-u o tome, tužitelj je oštećen za iznos razlike između ostvarene visine mirovine i visine mirovine koju bi tužitelj ostvario da je tuženik pravovremeno isplatio tužitelju dugovane neto iznose te pripadajuće poreze, prireze i doprinose na ove neto iznose i da je pravovremeno o tome dostavila odgovarajuće obrasce nadležnom HZMO, u nezastarnom roku unazad 5 godina, odnosno od 01.03.2019. godine pa do dana 01.01.2024. godine, kao prvog dana idućeg mjeseca nakon dana podnošenja zahtjeva za obnovu postupku, pa stoga tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete u vidu manje isplaćene mu mirovine za navedeno utuženo razdoblje. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, međutim njegovu zahtjevu nije udovoljeno.
5. Obzirom na prezentirano činjenično stanje, a budući da tužitelj u ovom trenutku ne može utvrditi točnu visinu razlike mirovine dok mu tuženik ne dostavi podatke o visini uplate dugovanih neto iznosa te iznosa poreza doprinosa i prireza iz navedenih sudskih presuda, a kojima raspolaže tuženik, odnosno prije nego li se provede financijsko vještačenje, tužitelj sukladno čl. 186. b. ZPP-a, podnosi stupnjevitu tužbu te predlaže da sud donese presudu kao u izreci.
6. U odgovoru na tužbu tuženik nema saznanja kolika se mirovina isplaćuje tužitelju ali vidljivo je iz rješenja HZMO.
7. Po svim presudama tužitelj se isplatio izravnom naplatom kod Fine te su mu poznati neto iznosi koji su mu uplaćeni kao i doprinosi i porezi koje je prije isplate na račun punomoćnika izračunala Porezna uprava i dostavila tužitelju i Fini.
8. Tužitelj je presudu Pr-2279/2011 od 05.svibnja 2014. trebao predati u HZMO kad mu se vršio izračun mirovine 2014. godine pri prvom izračunu mirovine, te je šteta nastala krivnjom tužitelja jer tužitelj nije na vrijeme predao presudu. Druga presuda P- 1553/13 od 20.12.2017. tužitelj je tad trebao predati HZMO da mu ne nastane šteta te da mu se uskladi mirovina. Sada je nastupila zastara potraživanja od 3 godine od saznanja za nastanak štete.
9. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, u rješenje tuženika od 11. svibnja 2014. godine, te rješenje HZMO od 02. listopada 2014. , u ovos. pravomoćnu presudu br. P-2279/2011 od 5. svibnja 2014., u ovos. pravomoćnu presudu br. P-1553/2013 od 20. prosinca 2017., rješenje HZMO od 09. srpnja 2024., u prepisku HZMO od 11. travnja 2025. godine, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz nalaz i mišljenje te dopunu vještaka D&S d.o.o.
10. Odlučujući u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je prije svega našao za shodno odlučivati o tuženikovom istaknutom prigovoru zastare te utvrdio da isti prigovor nije osnovan. Naime, kako je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora 22. ožujka 2024. godine, a najstarije potraživanje tužitelja dospijeva 16. svibnja 2019. godine to je ovaj sud sukladno odredbama čl. 139 Zakona o radu NN 93/14 127/17, 98/19 utvrdio da tužba tužitelja nije zastarjela, budući da od 16. svibnja 2019. godine, pa sve do 22. ožujka 2024. godine odnosno prekida zastarijevanja, nije proteklo 5 godina u kojem je tužitelj imao pravo podnijeti tužbu.
11. Uvidom u Odluku MORH-a od 13. svibnja 2014. godine sud je utvrdio da je tužitelj kao razvodniku prestaje djelatna vojna služba s danom od 31. svibnja 2014. godine uz častan otpust s pravom na starosnu mirovinu.
12. Štoviše, rješenjem HZMO Područni ured u Karlovcu od 02. listopada 2014. godine tužitelju kao osiguraniku je priznata starosna mirovina u visini od 2.664,85 kuna mjesečno počem od 01. lipnja 2014.
13. Kako među strankama nije utvrđeno jesu li tužitelju prilikom obračuna mirovine uključeni doprinosi iz ovos. presude P-2279/11 od 05. svibnja 2014. godine P- 1553/2013 od 20. prosinca 2017. godine, to je ovaj sud na navedenu okolnost našao za shodno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje i to na okolnost visine mjesečne neto razlike mirovine koju je tužitelj primao i iznosa mirovine koji bi tužitelj primao da mu je tuženik pravovremeno isplaćivao dodatke na plaću utvrđene navedenim presudama u utuženom razdoblju od 01. ožujka 2019. godine do 01. siječnja 2024. godine, uz utvrđivanja iznosa mjesečne neto razlike mirovine koju je tužitelj primao i iznosa mirovine koji bi tužitelj primao da mu je tuženik pravovremeno isplaćivao dodatke na plaću utvrđene navedenim presudama u utuženom razdoblju od 01. ožujka 2019. godine do 01. siječnja 2024. godine.
14. Vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da bruto razlika mirovine utvrđena kao razlika između mirovine koju je tužitelj primao i iznosa mirovine koju bi tužitelj primao da mu je tuženik pravovremeno isplaćivao dodatke na plaću utvrđene u presudom Općinskog suda u Karlovcu broj: P-2279/11 od 5.5.2014. i P-1553/13 od 20.12.2017. iznosi 285,69 eura. Neto razlika odgovara utvrđenim bruto razlikama jer tužitelj cijelo vrijeme nema obvezu plaćanja poreza na dohodak.
15. Kako nije bilo prigovora na nalaz i mišljenje vještaka pa ga je u cijelosti prihvatio i ovaj sud, pa kako je iz provedenog postupka utvrđeno da je tužitelj pretrpio štetu koja se očituje u razlici mirovine koju je trebao primati da mu je tuženica na vrijeme isplatila sve dodatke na plaću i pravovremeno uplatila dužne doprinose i mirovine koju je primao u utuženom razdoblju, to je sukladno odredbama članka 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014. – u nastavku: ZR) tužena odgovorna za štetu i dužna ju je naknaditi tužitelju.
16. Kako se sukladno odredbama članka 92. ZR-a, plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, pa shodno tome se nakon obavljenog rada isplaćuju i dodaci na plaću, a koju razliku plaće je tužitelj ostvario u naprijed navedenim parničnim postupcima to je ujedno sud dosudio tužitelju zatraženi iznos sa zakonskim zateznim kamatama u skladu s čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. na pojedine iznose kako je to navedeno u izreci ove presude.
17. Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku NN 53/91 do 89/14, te dosudio tužitelju trošak koji se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 62,50 EUR, za sastav tužbe u iznosu od 62,50 EUR, trošak sastava podneska od 13. rujna 2024. godine u iznosu od 62,50 EUR, zastupanje na ročištu od 07. ožujka 2025. godine u iznosu od 62,50 EUR, sastav podneska od 28. ožujka 2025. godine u iznosu od 15,63 EUR, zastupanje na ročištu od 08. travnja 2025. godine u iznosu od 62,50 EUR, sastav podneska od 24. travnja 2025. godine u iznosu od 15,63 EUR, sastav podneska od 30. rujna 2025. godine u iznosu od 62,50 EUR, zastupanje na ročištu od 11. prosinca 2025. godine u iznosu od 62,50 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 31,25 EUR, knjigovodstveno financijsko vještačenje u iznosu od 300,00 EUR, sveukupno 800,01 EUR uz zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29 st. 2 ZOO-a počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 14. studenog 2025. godine, pa sve do isplate.
18. Ovaj sud nije dosudio tužitelju trošak sastava podneska od 02. listopada 2024. godine, jer je navode iz istog mogao iznijeti u podnesku od 13. rujna 2024. godine, a niti trošak sastava podneska od 05. studenog 2024. godine, jer je isto mogao učiniti i u tužbi, niti trošak podneska od 25. studenog jer je isto mogao učiniti i ranije u tužbi, niti sastav podneska od 12. ožujka 2025. godine jer istim ponavlja navode iz ranijih podnesaka uz obrazlaganje pravne osnove i visine tužbenog zahtjeva te predlaže financijsko vještačenje što je učinio i ranije, niti sastav podneska od 08. svibnja 2025. godine jer je navode iz istog mogao iznijeti u podnesku od 24. travnja 2025. godine, niti sastav podneska od 11. rujna 2025. godine, jer istim nije konačno specificiran tužbeni zahtjev.
U Karlovcu, 14. siječnja 2026.
Sudac: Tomislav Maras
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
Dostavljeno:
1. Anti Pecirep, odvjetniku iz Zagreba, Bužanova 6D
2. ODO Karlovac, Građansko upravni odjel P-DO-59/2024
