REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: Us I-417/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja VILLA FENIKS d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 73784596482, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, radi ukidanja rješenja, 14. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-335- 06/24-01/125, URBROJ: 529-06-03-02-01/1-24-2 od 13. prosinca 2024. i rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za turizam, KLASA: UP/I-372-05/24-01/978, URBROJ: 2163-10/26-24-4 od 27. rujna 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za određenje odgodnog učinka tužbe.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-335-06/24-01/125, URBROJ: 529-06-03- 02-01/1-24-2 od 13. prosinca 2024. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana izjavljena protiv rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za turizam, KLASA: UP/I- 372-05/24-01/978, URBROJ: 2163-10/26-24-4 od 27. rujna 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je ukinuto rješenje Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Klasa: UP/I-372-05/10-01/206, Urbroj: 2163-03-02- 10-7 od 13. srpnja 2010. o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u smještajnom objektu vrste pansion naziva Feniks u Pješčanoj uvali IX ogr. broj 20, kojim posluje tužitelj, jer je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da tužitelj više ne ispunjava uvjet prava korištenja poslovnim prostorom propisan odredbom čl. 24. st. 1. t. 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine br. br. 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20., 126/21..; dalje: Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti).

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja te ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava budući Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti ne definira sadržaj pojma prava korištenja poslovnim prostorom niti propisuje način njegovog dokazivanja. Ne osporava da se postupak razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetne nekretnine vodi pred Općinskim sudom u Puli pod posl.br. R1-91/2024, no navodi da se ugostiteljska djelatnost obavlja u dijelu u kojem odgovara suvlasničkim udjelima suvlasnika O i RC, a na temelju čijih dopuštenja tužitelj obavlja djelatnost smještaja. Suvlasnički dio drugog suvlasnika (Erste&Steiermaerkische bank d.d.) da ne koristi te time ni ne vrijeđa prava tog suvlasnika, sukladno članku 38. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Smatra da bi mu ukidanjem rješenja bila nanesena znatna i nenadoknadiva šteta jer mu se time onemogućava obavljanje osnovne djelatnosti od koje egzistira, kao i da je predmetna djelatnost temeljni izvor prihoda obitelji suvlasnica. Predlaže sudu poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz određivanje odgodnog učinka tužbe jer bi mu se izvršenjem predmetnog akta nanijela teško popravljiva šteta (nemogućnost ostvarivanje zarade).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ostaje kod razloga iznijetih u obrazloženju osporavane odluke. Smatra kako prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari jer iz podataka u zemljišnim knjigama proizlazi kako je predmetna zgrada u kojoj se nalazi smještajni objekt u nepodijeljenom vlasništvu O i RC te Erste&Steiermaerkische bank d.d., koju činjenicu tužitelj ni ne spori. ističe kako iz samih navoda u tužbi proizlazi da među suvlasnicima postoji spor oko načina diobe nekretnine. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Kako se ne radi o pravnoj stvari za rješavanje koje bi bilo potrebno provesti rasprava na koju bi se pozvale stranke budući da činjenice bitne za rješenje ove upravne stvari nisu sporne, već se radi o primjeni prava, te kako tužitelj u tužbi nije izričito zatražio provođenje glavne rasprave, to je sud presudu donio bez rasprave i pozivanja stranaka (čl. 98. t. 4. ZUS-a).

5. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Sud nije izvodio druge dokaze predložene od strane tužitelja jer ih nije smatrao odlučnima, s obzirom na to da se odlučne činjenice mogu utvrditi iz isprava u spisu, što je detaljno obrazloženo u nastavku obrazloženja ove odluke.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Jedna od kumulativnih pretpostavki koje ugostitelj ili pravna osoba moraju ispuniti radi ispunjavanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti određene vrste jest postojanje prava korištenja poslovnog prostora ili objekta (čl. 24. st. 1. t. 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti).

8. Iz dokumentacije u spisu predmeta upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 27. rujna 2024. doneseno pozivom na odredbe čl. 20. i 27. st. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Potonjom odredbom je propisano da će se rješenja iz čl. 20. st. 1. i 2. toga Zakona (kojim je utvrđeno jesu li ispunjeni minimalni uvjeti za vrstu ugostiteljskog objekta) ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog čl. 24. st. 1. toga Zakona.

9. Iz Izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Puli-Pola za zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina predstavlja zgradu u kojoj se nalazi predmetni smještajni objekt, proizlazi da je nekretnina u suvlasništvu Erste&Steiermaerkische bank d.d. (502/867 suvlasničkih udjela), OC (365/1734 suvlasničkih udjela) i RC (365/1734 suvlasničkih udjela). Navedeno među strankama nije ni sporno, kao ni činjenica da nekretnina nije etažirana u smislu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje: Zakon o vlasništvu). U kontekstu rješavanja ove vrste predmeta, nisu od utjecaja tužbeni navodi o faktičnoj podjeli nekretnine, te povezano s tim, obavljanje ugostiteljske djelatnosti samo na određenom dijelu nekretnine. U ovoj vrsti predmeta radi se o poslovima izvanredne uprave, u smislu čl. 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

10. Odredbom čl. 41. st. 1. Zakona o vlasništvu propisano je da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna suglasnost svih vlasnika. Stavkom 2. toga članka propisano je da se u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitog upravljanja.

11. Iz Prijedloga za ukidanje rješenja o kategorizaciji ugostiteljskog objekta od 1. kolovoza 2024. podnesenog od Erste&Steiermaerkische bank d.d. proizlazi kako jedan od suvlasnika predmetne nekretnine nije suglasan da tužitelj ne nekretnini u njegovom suvlasništvu obavlja ugostiteljsku djelatnost.

12. Imajući u vidu odredbe čl. 41. st. 1. i st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojima je za davanje u zakup poslovnog prostora potrebna suglasnost svih suvlasnika, te pri čemu je jedan od suvlasnika uskratio takvu suglasnost, takva okolnost ima za posljedicu ukidanje rješenja o obavljanju ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu.

13. Neovisno o sadržaju (privremenog) rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, ako i kada ugostitelj prestane ispunjavati neki od propisanih kumulativnih uvjeta za pružanje usluga, nadležno javnopravno tijelo ovlašteno je ukinuti prijašnje favorabilno rješenje. U predmetnom slučaju, uskratom suvlasničke suglasnosti jednog od suvlasnika tužitelj je prestao ispunjavati uvjet propisan odredbom čl. 24. st. 1. t. 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Stoga je prvostupanjsko tijelo pravilno ukinulo privremeno rješenje od 13. srpnja 2010., što je tuženik osnovano potvrdio.

14. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Stoga je sud, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao u izreci presude.

15. Nadalje, tužitelj je predložio određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja predmetnog upravnog spora uz obrazloženje da bi mu izvršenjem rješenja predstavljao financijsku štetu.

16. Prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe nije osnovan.

17. Člankom 42. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak (stavak 1.) te da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.).

18. U smislu citirane odredbe čl. 42. st. 2. ZUS-a potrebno je učiniti vjerojatnim da bi izvršenjem rješenja tuženika nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, a tužitelj, osim samim tužbenim navodima, ničim nije dokazao vjerojatnost nastanka štete za njegovo poslovanje (primjerice dokumentacijom o prometu ugostiteljskog objekta).

19. Slijedom, budući nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 42. ZUS za određivanje odgodnog učinka tužbe, pozivom na citiranu odredbu riješeno je kao u t. I. izreke ovog rješenja.

20. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci 14. siječnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).