Poslovni broj: P-1185/2019-84

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Trg žrtava fašizma 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VŽ iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petru Petrić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ČŽ iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Novak, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 12. studenog 2025., koja je zaključena u prisutnosti punomoćnika stranaka, 14. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Nalaže se tuženiku ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tužitelju JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 3.324,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- za studeni 2014. godine na iznos od 178,64 EUR počev od 20.12.2014. godine pa do isplate,

- za prosinac 2014. godine na iznos od 178,64 EUR počev od 16.01.2015. godine pa do isplate,

- za siječanj 2015. godine na iznos od 178,64 EUR počev od 02.02.2015. godine pa do isplate,

- za veljaču 2015. godine na iznos od 178,64 EUR počev od 23.02.2015. godine pa do isplate,

- za ožujak 2015. godine na iznos od 178,64 EUR počev od 25.03.2015. godine pa do isplate,

- za travanj 2015. godine na iznos od 178,64 EUR počev od 29.04.2015. godine pa do isplate,

- za svibanj 2015. godine na iznos od 178,64 EUR počev od 05.06.2015. godine pa do isplate,

- za lipanj 2015. godine na iznos od 178,64 EUR počev od 23.06.2015. godine pa do isplate,

- za srpanj 2015. godine na iznos od 178,64 EUR počev od 10.08.2015. godine pa do isplate,

- za kolovoz 2015. godine na iznos od 178,64 EUR počev od 16.09.2015. godine pa do isplate,

- za rujan 2015. godine na iznos od 178,64 EUR počev od 15.10.2015. godine pa do isplate,

- za listopad 2015. godine na iznos od 178,64 EUR počev od 20.11.2015. godine pa do isplate,

- za studeni 2015. godine na iznos od 178,64 EUR počev od 16.12.2015. godine pa do isplate,

- za prosinac 2015. godine na iznos od 178,64 EUR počev od 18.01.2016. godine pa do isplate,

- za siječanj i veljaču 2016. godine na iznos od 246,41 EUR počev od 15.02.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 142,11 EUR počev od 12.02.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 255,49 EUR počev od 15.02.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 179,50 EUR počev od 19.02.2016. godine pa do isplate, i to do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do a od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023, po stopi koja se određuje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka.

3.Odbija se kao neosnovan kompenzacijski prigovor tuženika u iznosu od 816,24eur.

4.Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.296,71eur u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u ovoj parnici tvrdi da mu je tuženik brat i da su oni zajedno kao djeca sada pokojne LŽ (umrle **.**.2016.) bili dužni ju uzdržavati u smislu čl. 292. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), zbog čega od tuženika potražuje iznose koje je on platio na ime troškova boravka majke u Domu za starije i nemoćne osobe u Gospiću i na ime troškova njezina pogreba, i to u ½ dijela, predlažući donošenje presude sadržaja kao u izreci, uz nadoknadu troškova ove parnice.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu, kao i tijekom cijele parnice, usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporavajući osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, prigovarajući aktivnoj legitimaciji tužitelja tvrdeći da nije vršio sporna plaćanja, zatim nedostatku tužiteljeva pravnog interesa za vođenje ove parnice smatrajući da bi predmetnu tužbu mogla podnijeti samo njihova majka, kao i zastari, ističući usto i da je njihova majka imala dovoljno vlastitih sredstava za život, pa da zbog toga nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 292. st. 1. Obiteljskog zakona na koji se poziva tužitelj. Ističe da je i on sudjelovao u troškovima smještaja majke u domu, te da troškovi sprovoda ne spadaju u troškove iz čl. 292. st. 1. Obiteljskog zakona. Tuženik podnosi i kompenzacijski prigovor u iznosu od 816,24eur s osnova novaca prikupljenih za sprovod od mještana u iznosu od 12.300,00kuna/1.632,49eur koji je tužitelj zadržao za sebe, predlažući odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu parničnog troška.

3.Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u potvrde o prometu po računu UŽ i VŽJ i tuženika, uplatnice, račune, presliku tužbe od 31. srpnja 2019., Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 16. siječnja 2009., obavijesti o mirovinskom primanju LŽ, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Gospiću broj: O-397/01 od 4. listopada 2001., izvadak iz zemljišne knjige za zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], popis uplata, opomenu od 15. studenog 2019., Potvrdu Policijske postaje Gospić od 7. ožujka 2020., presliku tužbe radi smetanja posjeda od 23. ožujka 2020., rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 28. studenog 2001. o priznanju prava LŽ na razmjerni dio obiteljske mirovine, zapise o prebivalištu i zaposlenju tuženika, rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 3. prosinca 2012. o priznanju prava tuženiku na prijevremenu starosnu mirovinu, potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje od 16. studenog 2016., pregled transakcija, vjenčani list za KŽ i OŽ, dopis Meštrović prijevoz d.o.o. od 23. studenog 2021., podatke Financijske agencije o otvorenim i zatvorenim računima LŽ, dopise Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 19. srpnja 2021., 23. prosinca 2021., 25. veljače 2022., 21. travnja 2022., 18. svibnja 2022., 3. kolovoza 2022. i 2. studenog 2022. s podacima o inozemnoj mirovini LŽ od 1. studenog 2014. do 29. veljače 2016., dopis Doma za starije osobe Ličko-Senjske županije od 13. siječnja 2022. i u podatke o stanju i prometu po računima LŽ, saslušane su stranke i svjedoci UŽ, VŽJ, BŽ, MŽ, SŽ, HŽ i NŽ, a zamolbenim putem i svjedok IŽ, te je provedeno financijsko vještačenje po ustanovi vještaka Vještak Tkalec d.o.o.

3a.Sud je proveo sve dokaze koje su stranke konačno predložile (list 290).

4.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka u smislu pravila čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), ovaj prvostupanjski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5.Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčane tražbine s osnova plaćenih troškova smještaja majke stranaka LŽ u Domu za starije osobe Ličko-Senjske županije u Gospiću i plaćenih troškova njezinog sprovoda.

6.Tužitelj tako tvrdi da su on i tuženik bili dužni uzdržavati njihovu sada pokojnu majku koja nije imala dovoljno sredstava za život, pa stoga zahtijeva od tuženika da mu vrati polovicu spornih troškova koje je on (tužitelj) platio.

7.Tuženik, s druge pak strane, osporava tužbeni zahtjev osporavajući osnovu i visinu utužene novčane tražbine tužitelja.

8.Uvidom u Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 16. siječnja 2009. utvrđeno je da je majka stranaka LŽ bila smještena u Dom za starije i nemoćne osobe Gospić, dok je uvidom u dopis potonjeg doma utvrđeno da taj ugovor obuhvaća slijedeće usluge: smještaj, prehranu u vidu tri dnevna obroka, usluge socijalnog rada, zdravstvene njege, održavanja osobne higijene, pranje osobnog i posteljnog rublja, te korištenje svih društvenih prostorija i uključivanje u domske aktivnosti.

9.Uvidom u dostavljene podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o mirovinskim primanjima LŽ utvrđeno je da je bila korisnica tuzemne mirovine u iznosu od 563,79kuna/74,83eur mjesečno (period do 30. lipnja 2015.), te u iznosu od 565,45kuna/75,05eur mjesečno (period od 1. srpnja 2015. do smrti), kao i da je bila korisnica inozemne mirovine u iznosu od 160,56eur (period do 30. lipnja 2015.), te u iznosu od 163,93eur (period od 1. srpnja 2015. do smrti), što znači da je potonja u periodu do 30. lipnja 2015. primala mirovinu u ukupnom iznosu od 235,39eur, a od 1. srpnja 2015. do smrti u ukupnom iznosu od 238,98eur, a što dalje znači da potonja nije imala dovoljno novčanih sredstava za plaćanje pune cijene domskog smještaja (čl. 2. citiranog ugovora), dok iz predloženog i prikupljenog raspravnog materijala ne proizlazi da je imala drugih novčanih sredstava i/ili imovine dovoljne za plaćanje pune cijene domskog smještaja.

10.Iz dostavljenih isprava o plaćanju cijene usluge domskog smještaja, kao i iz nalaza i mišljenja ustanove financijskog vještaka proizlazi da je u periodu od studenog 2014. do smrti majke stranaka LŽ plaćana cijena njezinog smještaja u iznosu od 2.692,00kuna/357,28eur mjesečno, s time da je u periodu za siječanj i za veljaču 2016. plaćen iznos od 3.713,13kuna/492,81eur, što, također, potvrđuje da mirovinska primanja majke stranaka nisu bila dovoljna za plaćanje pune cijene njezinog domskog smještaja.

10a.Također, proizlazi da je dio tih troškova platio svjedok VŽJ (iznos od 33.325,13kuna/4.423,00eur), a dio tih troškova svjedok UŽ (iznos od 8.076,00kuna/1.071,86eur). Iz iskaza tužitelja i potonjih svjedoka proizlazi da se radi o zajedničkim novčanim sredstvima tužitelja i njegove supruge-svjedoka UŽ, što nije dovedeno u sumnju niti jednim drugim dokazom provedenim na glavnoj raspravi, pa treba smatrati da je tužitelj u dijelu u kojem se radi o zajedničkim novčanim sredstvima njima obdaren od strane svog bračnog druga, zbog čega je aktivno legitimiran potraživati od tuženika takve troškove plaćene temeljem čl. 292. st. 1. Obiteljskog zakona bez obzira što nije formalni uplatitelj.

11.Prema tome, ocjena je ovoga suda da sada pokojna majka stranaka doista nije imala dovoljno novčanih sredstava za život, niti ih je mogla ostvariti iz imovine, zbog čega je bila egzistentna obveza parničnih stranaka kao njezine djece da ju uzdržavaju u smislu čl. 292. st. 1. Obiteljskog zakona, što u konkretnom slučaju znači da su bili dužni plaćati uslugu njezinoga smještaj u Domu za starije osobe, ali samo u onomu dijelu koji prelazi iznos njezine mirovine. Također, obzirom da je usluga njezina domskog smještaja obuhvaćala sve njezine vitalne egzistencijalne potrebe, parnične stranke nisu bile dužne u smislu čl. 292. st. 1. Obiteljskog zakona snositi bilo koje druge troškove.

12.Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 3. prosinca 2012. proizlazi da je tuženik korisnik starosne mirove u mjesečnom iznosu od 2.238,47kuna/297,09eur, dok je uvidom u dopis Meštrović prijevoz d.o.o. od 23. studenog 2021. utvrđeno da tuženik povremeno uz to još radi i kao vozač u toj tvrtki i prima novčanu naknadu prema fakturiranim uslugama koje pruža, što znači da je tuženik u skladu s odredbom iz čl. 284. st. 1. Obiteljskog zakona bio u mogućnosti snositi troškove smještaja svoje majke u domu zajedno s tužiteljem na jednake dijelove.

13.U konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je samo on snosio troškove domskog smještaja majke, pa bi dakle, u pretpostavljenoj situaciji da su takve tvrdnje točne, učinio izdatak za drugoga (u konkretnom slučaju tuženika), zbog čega bi imao pravo potraživati od njega polovicu nastalih troškova s osnova isplaćenog uzdržavanja majke u smislu čl. 1119. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), te mu ta tražbina ne bi zastarjela u smislu čl. 225. ZOO-a.

14.Iz potvrde o prometu po računu tuženika proizlazi da je tuženik tako podizao gotovinska sredstva s bankomata u periodu od studenog 2014. do lipnja 2015. u iznosima po 500,00kuna/66,36eur (studeni i prosinac), veljači 1.000,00kuna/132,72eur, ožujku 200,00kuna/26,54eur, travnju 1.000,00kuna/132,72eur i lipnju 1.000,00kuna/132,72eur, a od srpnja 2015. do siječnja 2016. da je iznose od po 500,00kuna mjesečno uplaćivao na račun svjedoka VŽJ, a što znači da je tuženik u periodu od studenog 2014. do lipnja 2015. s bankomata podigao iznos od 4.200,00kuna/557,43eur, a u periodu od srpnja 2015. do siječnja 2016. da je na račun svjedoka VŽJ uplatio iznos od 3.500,00kuna/464,53eur.

15.Tuženik tvrdi da je gotovinske iznose s bankomata podizao i davao na ruke tužitelju po osnovi svoga dijela troškova domskog smještaja majke, te da je po istoj osnovi iznose od po 500,00kuna/66,36eur uplaćivao na račun svjedoka VŽJ, što pak tužitelj osporava.

16.Prema ocjeni ovoga suda, puno su logičnije i uvjerljivije tvrdnje tuženika da je sudjelovao u plaćanju troškova domskog smještaja majke na način da je potonje iznose bilo podizao s bankomata i potom ih davao na ruke tužitelju, ili, pak, da ih je uplaćivao na račun potonjeg svjedoka od tvrdnji tužitelja koji tvrdi drukčije, jer uplaćeni iznosi upravo odgovaraju dijelu obveze tuženika da zajedno s tužiteljem na jednake dijelove sudjeluje u troškovima domskog smještaja njihove majke u dijelu u kojem cijena usluge njezinoga smještaj prelazi visinu njezine sveukupne mirovine, dok s druge strane tužitelj neuvjerljivo negira razloge tuženikovih uplata uplate na račun njegove kćeri i samo općenito osporava razloge podizanja gotovinskih sredstava s računa tuženika u istim iznosima. Zbog toga je sud uzeo da je tuženik po osnovi troškova domskog smještaja majke uplatio tužitelju u periodu od studenog 2014. do lipnja 2015. iznos od 4.200,00kuna/557,43eur, a u periodu od srpnja 2015. do siječnja 2016. iznos od 3.500,00kuna/464,53eur i na taj način u smislu odredbe čl. 292. st. 1. Obiteljskog zakona uzdržavao svoju majku sudjelujući u plaćanju cijene troškova njezinog boravka u domu.

17.Naime, kao što je već navedeno, majka stranaka je u periodu do 30. lipnja 2015. primala mirovinu u ukupnom iznosu od 235,39eur, a od 1. srpnja 2015. do smrti u ukupnom iznosu od 238,98eur, pa kako je dakle cijena usluge njezina domskog smještaja iznosila 357,28eur mjesečno, proizlazi da je uplatama u iznosu od po 66,36eur mjesečno tuženik u cijelosti podmirio svoj dio novčane obveze po osnovi svoga sudjelovanja u cijeni usluge njezinoga domskog smještaja (357,28-235,39 = 121,89eur ili 918,38kuna; 357,28- 238,98 =118,30eur ili 891,33kuna).

17a.Valja pritom pojasniti da je tuženik plaćanjem iznosa od 1.000,00kuna u mjesecu lipnju 2015. zatvorio dug po osnovi svoje obveze za ožujak 2015. kada je platio samo 200,00kuna, pa je preostao višak u iznosu 200,00kuna, kojim je zajedno s iznosima koje je tuženik mjesečno plaćao više (tuženik je plaćao 66,36 eur mjesečno za cijeli period iako je njegova mjesečna obveza do lipnja 2015. iznosila 60,95eur, a 59,95eur od srpnja 2015.), u cijelosti zatvorena njegova obveza za mjesec veljaču 2016. u iznosu 67,76eur.

18.Dakle, na temelju tako provedenih dokaza, imajući u vidu i iskaz tužitelja da je cijenu usluge smještaja majke u domu plaćao iz sredstava njezine tuzemne i inozemne mirovine, sud je sa sigurnošću zaključio da je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu iz čl. 292. st. 1. Obiteljskog zakona sudjelovanja u troškovima plaćanja cijene ostvarene usluge smještaja svoje majke LŽ u Dom za starije osobe u Gospiću u utuženom periodu od studenog 2014. pa do veljače 2016. plaćanjem netom spomenutih iznosa na ruke tužitelja, ili, pak, na račun njegove kćeri VŽJ, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja kojim po toj osnovi potražuje od tuženika iznos od ukupno 2.747,37eur zajedno s pripadajućim zateznim kamatama odbio u cijelosti kao neosnovan.

19.Što se tiče, pak, dijela tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje od tuženika isplatu pogrebnih troškova u iznosu od 4.348,20kuna/577,10eur, ocjena je ovog suda da je i taj dio tužbenog zahtjeva u cijelosti neosnovan. Naime, uvidom u dostavljeni popis uplaćenih donacija mještana povodom smrti majke stranaka (list 49 spisa) proizlazi da je po toj osnovi dobrovoljnim prilozima prikupljeno ukupno 12.300,00kuna/1.632,49eur, što potvrđuje i svjedok IŽ, a ne spori (do iznosa od 10.000,00kuna/1.327,22eur) niti sam tužitelj, a što znači da su utuženi pogrebni troškovi plaćeni u cijelosti iz dobrovoljnih priloga mještana i rodbine, jer tužitelj ničime ne dokazuje da bi ukupni troškovi sprovoda bili viši i da bi upravo utužene pogrebne troškove platio iz vlastitih novčanih sredstava.

20.Obzirom da nije utvrđeno postojanje novčane tražbine tužitelja, a limine je neosnovan i kompenzacijski prigovor tuženika.

21.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama iz čl. 154. st. 5. ZPP-a.

22.Obzirom da je tužitelj izgubio u cijelosti ovu parnicu u odnosu na tužbeni zahtjev, a da zbog dijela s kojim je uspio u odnosu na kompenzacijski prigovor tuženika nisu nastali posebni troškovi, nema pravo zahtijevati od tuženika da mu nadoknadi parnične troškove, nego je u smislu čl. 154. st. 5. ZPP-a parnične troškove tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku u cijelosti.

23.Odluka o troškovima parničnog postupka glede svoje visine utemeljena je na odredbama iz čl. 155. ZPP-a, te odredbama iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT).

24.Tuženiku su tako temeljem čl. 2. ZPP-a priznati i dosuđeni sljedeći parnični troškovi: trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 28. srpnja 2025. u iznosu od po 250,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT), trošak zastupanja na ročištima 5. srpnja 2021. i 17. travnja 2023. u iznosu od po 125,00eur (Tbr. 9.2. i 46. OT), te trošak zastupanja na ročištima od 3. srpnja 2023., 6. studenog 2023., 19. lipnja 2024., 27. siječnja 2025., 1. travnja 2025. i 12. studenog 2025. u iznosu od po 250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT), kao i trošak ovjerenog prijevoda u iznosu od 31,25eur i predujma za sudsku dostavu u iznosu od 15,46eur, što ukupno iznosi 2.296,71eur.

25.Tuženiku nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 3. rujna 2021, od 15. rujna 2021. i od 3. prosinca 2021., a niti troškovi sastava dopisa, jer nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Također, tuženiku nije priznat putni trošak punomoćnika za pristup na ročište pred zamoljenim sudom, jer u sjedištu toga suda ima odvjetnika koji su tužitelja mogli zastupati na tom ročištu.

26.Slijedom naprijed navedenog i obrazloženog, presuđeno je kao u izreci.

U Zaprešiću 14. siječnja 2026.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig,

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju, po pun., uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu od 79,63eur,

2. Tuženiku, po pun.,