Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŽP, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.), u povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Koprivnici, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: 49. Pp-331/2023 od 17. srpnja 2023., u sjednici vijeća 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Koprivnici i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni ŽP proglašen je krivim i primjenom članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, oslobođen od kazne, zbog prekršaja iz članka 172. st. 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik odgovorna osoba dužan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura / 100,00 kuna.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prava i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći ujedno da prvostupanjski sud nije meritorno riješio predmetnu pravnu stvar. U optužnom prijedlogu jasno je opisano počinjenje prekršaja iz Zakona o mirovinskom osiguranju. S obzirom na navedeno, žalitelj smatra da je u postupku inspekcijskog nadzora činjenično stanje od strane inspektora rada potpuno i točno utvrđeno te su se na strani okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja. Predlaže da drugostupanjski sud u potpunosti preinači prvostupanjsku odluku, da prihvati žalbu kao osnovanu te da naloži nadležnom sudu provođenje svih mjera koje bi dovele do donošenja meritorne odluke o ovoj pravno stvari.

4. Žalba nije osnovana.

5. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da u predmetu glede okrivljenika nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, te nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Razmatrajući žalbene navode tužitelja, ovaj Sud je utvrdio da prigovori kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te primjena materijalnog prekršajnog prava nisu osnovani. Naime, prvostupanjski sud je na temelju uvida u priloženu dokumentaciju te iskaza svjedoka, višeg inspektora rada, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik je kao odgovorna osoba zakonito proglašen krivim za počinjenje predmetnog prekršaja.

7. U smislu odredbe članka 112. stavka 1. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, obveznici dostave podataka dužni su prijave o promjeni tijekom osiguranja dostaviti u roku od 24 sata od nastanka promjene. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je okrivljenik kao odgovorna osoba izvršio odjavu osiguranja nakon isteka zakonom propisanog roka, čime su ostvarena obilježja predmetnog prekršaja.

8. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice relevantne za donošenje odluke o krivnji i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, dok žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog pobijanom presudom.

9. Razmatrajući odluku o oslobođenju od kazne povodom žalbe tužitelja ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano primijenio odredbu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona. Navedenom odredbom propisano je da sud može osloboditi od kazne počinitelja kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja ili neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak. U konkretnom slučaju okrivljenik je kao odgovorna osoba naknadno ispunio svoju zakonsku obvezu, odnosno izvršio odjavu osiguranja za predmetne radnike, pa su time ostvareni zakonski uvjeti za primjenu navedenog instituta. Stoga je okrivljenik kao odgovorna osoba osnovano oslobođen od kazne za predmetni prekršaj. Pritom valja naglasiti da ispunjenje propisane obveze zbog čijeg je neispunjenja pokrenut prekršajni postupak predstavlja osobitu olakotnu okolnost koju zakonodavac posebno vrednuje kroz institut oslobođenja od kazne.

10. Imajući u vidu da je okrivljenik odgovorna osoba ispunio propisanu obvezu te da su time otklonjene posljedice prekršaja, a iz spisa ne proizlaze okolnosti koje bi upućivale na potrebu strožeg kažnjavanja, ovaj Sud ocjenjuje da se svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona može postići i bez izricanja novčane kazne, kako u pogledu specijalne tako i generalne prevencije. Stoga je žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

11. Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek v.r.

Tomislav Tomašić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.