RepublikaHrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11  Pr-79/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Anti Pecirep, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika Republika Hrvatska - Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 zastupano po ODO Karlovac, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 11. prosinca 2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi dana 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju BB, na ime neisplaćenih dodataka na plaću, isplati bruto iznos od 2.209,49 EUR (slovima: dvijetisućedvjestodeveteura i četrdesetdevetcenti), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama , osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi, za razdoblje od 01.07.2011.godine pa do 31.07.2015.godine, iz čl. 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. pa stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna prosinca a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 8,42 EUR od 16.05.2012. godine

- na iznos od 26,80 EUR od 16.08.2012. godine

- na iznos od 15,38 EUR od 16.09.2012. godine

- na iznos od 20,24 EUR od 16.04.2013. godine

- na iznos od 49,40 EUR od 16.07.2013. godine

- na iznos od 67,74 EUR od 16.11.2013. godine

- na iznos od 329,80 EUR od 16.12.2013. godine

- na iznos od 95,23 EUR od 16.03.2014. godine

- na iznos od 54,97 EUR od 16.04.2014. godine

- na iznos od 91,82 EUR od 16.05.2014. godine

- na iznos od 1.449,69 EUR od 16.06.2014. godine, pa sve do isplate

kao i izvršiti uplatu troškova parničnog postupka isplatom iznosa od 3.398,17 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude tj. 14. siječnja 2026. godine, pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je zaposlenik kod tuženog MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. U vremenskom razdoblju od 2011. godine (a i ranije) obavljanje službenih poslova i zadaća na terenu bilo je organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, i u smjenama, a koje dodatke na plaću tuženik mu nije platio. U vremenskom razdoblju rada od 07. kolovoza 2011. godine pa do 01. lipnja 2014. godine zbog neplaćanja gore navedenih dodataka plaću prilikom rada na terenu na ukupno odrađene sate rada, tužitelj smatra da je oštećen najmanje za iznos oko brutto 300,00 kuna za svaki mjesec utuženog razdoblja. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se bezuspješno obraćao tuženiku radi mirnog rješenja spora. Obzirom na izneseno nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja tužitelj specificira tužbeni zahtjev i predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, jer su se na tužitelja kao na djelatnu vojnu osobu glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u utuženom razdoblju primjenjivali podzakonski akti koji su doneseni temeljem odredbi Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske a koji je lex specialis za djelatne vojne osobe. Tuženik posebno upućuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene u predmetima iste činjenične i pravne osnove, broj Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12 u kojima je izneseno stajalište da glede pitanja koja uređuju propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima. Nadalje, u naslovnom predmetu potrebno je razlikovati dva vremenska razdoblja: Prvo razdoblje: Od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika, i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. Navedenom odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim nerednim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo, i stražarska služba. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koju je tužitelj ostvario i koja su isplaćena u navedenom razdoblju.

3. Drugo razdoblje: Dana 26. lipnja 2013. stupio je na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Člankom 139. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Stavkom 6. istog članka propisano je da ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Glede radnog vremena tuženik ističe da je člankom 153. Zakona propisano da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan dok raspored radnog vremena Odlukom određuje ministar obrane. Također važno i temeljno je za istaknuti da je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba. Upravo su temeljem citiranih odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske doneseni podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada i to: Odluka o rasporedu radnog vremena i naprijed navedeni Pravilnik koji su stupili na snagu 1. lipnja 2014. Točkom IV. Odluke iz 2014. također je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. Kako su navedeni Odluka i Pravilnik iz 2014. doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske to glede pitanja koja uređuju taj Zakon i propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima a koji se ne primjenjuju na djelatne vojne osobe kao posebnu kategoriju osoba. Nadalje, glede tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u tri mjeseca koja su prethodila korištenju godišnjeg odmora tuženik navodi slijedeće.

4. U spornom razdoblju uvjeti i način korištenja godišnjeg odmora kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužitelja kao djelatne vojne osobe bili su regulirani Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika. Odredbom članka 4. Pravilnika propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi. Dopunom iste odredbe koja je stupila na snagu 25. lipnja 2011. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđenim neradnim danom pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Tuženik ističe nadalje da je dana 26. lipnja 2013. stupio na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske te je člankom 142. Zakona propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Temeljem citiranog Zakona donesen je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba kojim je također propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu te da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s Odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Kako je Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske lex specialis u odnosu na Zakon o radu, a upravo je na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske donesen spomenuti podzakonski propis koji uređuje uvjete i način korištenja godišnjeg odmora, kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, isti ima prednost u primjeni u odnosu na opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima slijedom čega tužitelju ne pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca, za razdoblje nakon stupanja na snagu posebnih propisa kojima je to pravo uređeno za djelatne vojne osobe. Potraživanje tužitelja na ime neisplaćene božićnice tuženik smatra neosnovanim obzirom na to da se božićnica ne isplaćuje djelatnicima Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske od 2012. godine nadalje, a sukladno Dodacima I. i II. Kolektivnog ugovora. Tuženik također podredno ističe prigovor zastare za sva potraživanja dospjela prije 7. kolovoza 2011. godine. Tuženik predlaže tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

5. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, u rješenje, u priležeću dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja, čitaju se iskazi svjedoka FB, VB te tužitelja, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz nalaz i mišljenje vještaka RKR d.o.o.,

6. Odlučujući u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je prije svega našao za shodno odlučivati o tuženikovom istaknutom prigovoru zastare te utvrdio da isti prigovor nije osnovan. Naime, kako je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora 14. srpnja 2016. godine, a najstarije potraživanje tužitelja dospijeva 16. svibnja 2012. godine to je ovaj sud sukladno odredbama čl. 139 Zakona o radu NN 93/14 127/17, 98/19 utvrdio da tužba tužitelja nije zastarjela, budući da od 16. svibnja 2012. godine, pa sve do 14. srpnja 2016. godine odnosno prekida zastarijevanja nije proteklo 5 godina u kojem je tužitelj imao pravo podnijeti tužbu.

7. Uvidom u Rješenje MORH-a od 19. srpnja 2005. godine sud je utvrdio da je tužitelj kao vojnik od 01. kolovoza 2005. godine bio raspoređen na dužnost vozača sa mjestom službe u Karlovcu, dakle radi se o djelatnoj vojnoj osobi.

8. Odredbama članka 169 Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne Novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07 – dalje: ZOS) uređen je način obračuna plaće djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika koja se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Člankom 170 ZOS je propisano, da zbog otegotnih uvjeta rada, opasnosti i odgovornosti pripadnici Oružanih snaga ostvaruju pravo na dodatke na plaću, a isti se utvrđuje u postotku od osnovne plaće djelatne vojne osobe.

9. Odredbom čl. 12. Odlukom i izmjenom odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba državnih službenika i namještenika reguliran je prekovremeni rad, pa se:

prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra se rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati. prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom.

o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan.

sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.

10. Odlukom i izmjenom odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba državnih službenika i namještenika je u odredbi čl. 13. Odluke uređeno kako se osnovna plaća za svaki sat rada uvećava za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane 150%, za rad u drugoj smjeni 10%, dvokratni rad 10%, za rad u turnusu 5% . Navedeni dodatci međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

11. Djelatne vojne osobe ostvaruju slobodne dane na temelju sljedećih propisa:

za dežurstvo unutarnje službe ostvaruje se pravo na jedan slobodan dan (t. 7. st. 2. Odluke.),

za višednevno obavljanje stražarske službe djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 3:1 (t. 8. st. 4. Odluke.),

nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe pripadnik OS RH ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 1:1 (t. 11. st. 2. Odluke .),

za pet sati ostvarenog prekovremenog rada daje se jedan slobodan dan (t. 12. st. 4. Odluke 2009.).

12. Nesporno je da je u utuženom razdoblju radno vrijeme tuženika bilo organizirano kao:

redovno tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati (redovno se raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka. Redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati (čl. 2. Odluke),na drugi odgovarajući način, podrazumijeva organizaciju radnog vremena u pojedinim ustrojstvenim jedinicama u skladu s potrebama službe kao rad u smjenama, rad u turnusima ili na drugi odgovarajući način, a prema mjesečnom fondu sati može biti puno, skraćeno ili dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad).

13. Kada se radno vrijeme organizira na drugi odgovarajući način, može biti preraspodijeljeno tako da tijekom jednoga razdoblja traje dulje, a tijekom drugoga razdoblja kraće od punoga radnog vremena s tim da ne smije biti dulje od 60 sati tjedno. Preraspodijeljeno radno vrijeme u okviru mjesečnog fonda sati ne smatra se prekovremenim radom (čl. 3. Odluke).

14. Ovaj sud smatra da rad djelatnih vojnih osoba na višednevnim stražarskim osiguranjima, jednodnevnim dežurstvima i terenskom radu treba tretirati kao prekovremeni rad, pa u tom smislu djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatke na rad određen noću, subotom, nedjeljom ali i na dodatke za odrađeni prekovremeni rad obzirom da se takvi dodaci međusobno ne isključuju.

15. Provodeći dokazni postupak ovaj sud je našao za shodno saslušati predloženog svjedoka FB te tužitelja na okolnost prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i smjenama u utuženom razdoblju kao i na okolnost specifičnih oblika terena, a samim time i prekovremenih sati.

16. Svjedok EB je kao nesrodan i nezavađen naveo da je u utuženom razdoblju bio u postrojbi sa tužiteljem time da su godišnje odlazili na terene 3 do 4 puta po 7 do 30 dana, a na terenu su godišnje proboravili od jedan mjesec do 2 i pol mjeseca. Zna da je tužitelj bio na terenu u Splitu, Zaboku, Požegi, Vinkovcima te u Slunju u više navrata. Kada su na terenu radno vrijeme od ponedjeljka do petaka je od 07 do 19 sati, a subotom i nedjeljom je bilo isto radno vrijeme, a za te terene su dobivali slobodne dane kako za koji teren, pa su dobivali slobodne dane po pravilu 1,6 sati po prekovremenom danu, a to je vrijedilo i za dane vikenda. Sudjelovali su i na obranama od poplava i to Osijeku u Slavonskom Brodu, Gunja, Rajevo Selo i tamo su bili od 5 dana do 2 tjedna. Tamo nije bilo radnog vremena, jer su tamo radili dan i noć uz neku pauzu od 3 do 4 sata, pa su dnevno efektivno radili po 18 sati. Za to nisu dobili dnevnice, a dobili su slobodne dane po pravilu 1,6 sati po prekovremenom danu. Davali su i počasti na pogrebima i to za vrijeme i nakon radnog vremena te vikendom. Prosječno su imali po 3 sata prekovremena kada bi pogreb bio nakon radnog vremena, a za pogrebe su dobivali slobodne dane po pravilu 1,6 sati za prekovremeni dan, a to je vrijedilo i za vikend. Inače u utuženom razdoblju je bilo 40 pogreba godišnje u kojima je nakon radnog vremena sudjelovao i tužitelj. Zna da su davali i straže i to 6 do 7 straža godišnje, pa su za 7 dana straže dobili 2,5 slobodna dana.

17. Svjedok ČB je kao nesrodan i nezavađen naveo da je bio zapovjednik tužitelju sve do njegova umirovljenja time da je u spornom razdoblju bio zapovjednik desetine u kojoj je bio tužitelj. On je bio vozač, pa su zajedno davali straže i odlazili na terene. Zna da je u to vrijeme zapovjednik voda davao na uvid evidencije o radu time da po novome to danas radim on. Inače tada su evidencije bile davane na uvid, svatko ju je pročitao i potpisao. Evidencije za straže su vođene korektno i za tjedan dana straže su se dobivali dva slobodna dana. Inače za terene su se vodile evidencije na način da je upisivano redovito radno vrijeme od 8.00 do 16.00 sati i pored toga dodavana napomena 1,6 osim vikendom kada bi imali pravo na jedan slobodan dan. Koliko zna svi su potpisivali takve evidencije i na poleđini nisu pisane napomene, jer je tada bio takav Zakon. Inače danas se evidencije vode digitalno, a onda su se iz šihterica podaci upisivali rukom u obrasce time da se u ožujku upisivala evidencija za prethodni mjesec veljaču i to davalo na uvid vojnicima, ali se ne sjeća je li postojala obveza potpisivanja evidencija te da bi netko odbio potpisati evidencije. Inače na terenu su bili neprestano po 14 dana, a radno vrijeme je bilo neprestano, pa su noću bila dežurstva odnosno požarstva te se na terenu uvijek radilo. Pod neprestanim radom svjedok podrazumijeva da je postrojba doslovno radili neprestano kad su skelom prevozili ljude, postavljali mostove i slične objekte gdje su morali imati i požarstva pa su se uz smjene i odmore mijenjali na tim poslovima. Požarstvo trajalo i bilo organizirano na način da su požarni preko noći bili na odmoru to dopodne sve do iza ručka, iza 13.00 sati time da su na svakom terenu bila požarstva, ali da to nije bilo evidentirano, niti plaćeno.

18. Uvidom u dostavljenu evidenciju, svjedok iskazuje da su uistinu kod prekovremenih sati upisivali redovno radno vrijeme i napomenu TR 1,6, a navodi da im je u to vrijeme tako bilo rečeno da se upisuje time da taj prekovremeni rad koji je upisan nije bio plaćen.

19. Tužitelj BB je pak naveo da je bio na terenima i to po 3 do 4 puta godišnje od 7 do 30 dana i to Split, Slunj, Vinkovci, Požega, pa je prosječno znao biti do 2,5 mjeseca na terenu. Kada su na terenu radno vrijeme od ponedjeljka do petaka je od 07 do 19 sati, a isto radno vrijeme je bilo i vikendom. Za terene je dobivao slobodne dane po sistemu 1,6 sati za prekovremeni dan, a to je vrijedilo i za dane vikenda. Sudjelovao je i na obranama od poplava i to za područje Karlovca, Velika Gorica, Osijek, Slavonski Brod, Drenovci, Račinovci, Rajevo Selo, Gunja te su tamo bili od 5 dana do maksimum 2 tjedna. Tamo nije bilo radnog vremena, ali efektivno su dnevno radili do 20 sati, jer su imali po 4 sata odmora. Za te prekovremene sate su dobivali slobodne dane kao i za terene po pravilu 1,6 sati za prekovremeni dan. Nije sudjelovao u obranama od požara u utuženom razdoblju, ali je davao počasti na pogrebima i za vrijeme i nakon radnog vremena, te vikendom a prosječno je imao 3 sata prekovremena kada bi pogreb bio nakon radnog vremena. Za pogrebe su dobivali slobodne dane po pravilu 1,6 sati za prekovremeni dan, a to pravilo je vrijedilo i za vikend. U tom razdoblju je sudjelovao do 40 sahrana godišnje. Tužitelj tvrdi da je davao do 2 straže mjesečno, a godišnje je znalo biti 20 tak straža, pa je za 7 dana straže dobio 2,5 slobodna dana. U tom razdoblju nije davao dežurstva, time da nije niti dobrovoljni davatelj krvi.

20. Ovaj sud je potom našao za shodno provesti knjigovodstveno vještačenje i to na temelju dokumentacije u sudskom spisu, pa je vještak bio dužan pravilno raščlaniti sate rada, iskazati i obračunati za dan 16.06.2013. godine (nedjelja) 16 h prekovremenog rada nedjeljom. Prilikom izrade nalaza i mišljenja potrebno je uzeti i specifične oblike terena – sve iskazane prekovremene sate rada (prekovremeno noć, subota, nedjelja itd.) iskazane pod oznakama vrste službe RRV, SD ili bez upisane vrste službe iako je riječ o satima prekovremenog rada koji suštinski predstavljaju rad na terenu kao npr: 22.11.2012. godine (1 h prekovremeno), 26.11.2012. godine (1 h prekovremeno), 17.12.2012. godine (2 h prekovremeno), 18.12.2012. godine (2 h prekovremeno), 19.12.2012. godine (2 h prekovremeno), 12.07.2012. godine (2 h prekovremeno), 13.07.2012. godine (2 h prekovremeno), 14.07.2012. godine (6 h prekovremeno), 21.04.2012. godine (6 h prekovremeno), 16.03.2013. godine (5 h prekovremeno), 17.03.2013. godine (7 h prekovremeno), 21.03.2013. godine (1 h prekovremeno), 12.02.2014. godine (6 h prekovremeno).

21. Nadalje, sud je ujedno dao nalog vještaku da na temelju svih provedenih dokaza, a posebice iskaza svjedoka FB te tužitelja u ovom predmetu obračuna sve iskazane prekovremene sate, uzimajući u obzir i specifične oblike terena pri tome uzimajući u obzir radno vrijeme radnim danima i subotom od 07,00 h do 19,00 h, nedjeljom prema evidencijama u spisu teren u 05/2014 (poplave) obračunati 18 h rada dnevno.

22. Prilikom izrade nalaza i mišljenja vještak je uzeo u obzir i specifične oblike terena – sve iskazane prekovremene sate rada (prekovremeno noć, subota, nedjelja itd.) iskazane pod oznakama vrste službe RRV, SD ili bez upisane vrste službe iako je riječ o satima prekovremenog rada koji suštinski predstavljaju rad na terenu kao npr: 22.11.2012. godine (1 h prekovremeno), 26.11.2012. godine (1 h prekovremeno), 17.12.2012. godine (2 h prekovremeno), 18.12.2012. godine (2 h prekovremeno), 19.12.2012. godine (2 h prekovremeno), 12.07.2012. godine (2 h prekovremeno), 13.07.2012. godine (2 h prekovremeno), 14.07.2012. godine (6 h prekovremeno), 21.04.2012. godine (6 h prekovremeno), 16.03.2013. godine (5 h prekovremeno), 17.03.2013. godine (7 h prekovremeno), 21.03.2013. godine (1 h prekovremeno), 12.02.2014. godine (6 h prekovremeno).

23. Vještak je prilikom pregleda dokumentacije priložene spisu utvrdio da nedostaje Dnevna evidencija radnog vremena za mjesec prosinac 2011. godine, pa stoga u izračunu ne iskazuje podatke za prosinac 2011. godine.

24. Prilikom odlučivanja u gornjoj pravnoj stvari ovaj sud je imao u vidu propise koji su bili važeći u utuženom razdoblju (od 07. kolovoza 2011. godine do 01. lipnja 2014. godine), a to su:

25. Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), za razdoblje od 01.10.2009. do 01.06.2014. godine, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09), za razdoblje od 01.10.2009. godine, Zakon o službi u Oružanim snagama RH (NN 33/02 -124/09)

Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću za:

prekovremeni rad 50%

rad noću 40%

rad subotom 25%

rad nedjeljom 35%

rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150% i td.

26. Dodaci na plaću se međusobno ne isključuju.

27. Odredbom čl. 12. Odlukom i izmjenom odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba državnih službenika i namještenika reguliran je prekovremeni rad, pa se:

prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra se rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati. prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom.

o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan.

sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.

28. Nesporno je da je u utuženom razdoblju radno vrijeme tuženika bilo organizirano kao:

redovno tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati (redovno se raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka. Redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati (čl. 2. Odluke), na drugi odgovarajući način, podrazumijeva organizaciju radnog vremena u pojedinim ustrojstvenim jedinicama u skladu s potrebama službe kao rad u smjenama, rad u turnusima ili na drugi odgovarajući način, a prema mjesečnom fondu sati može biti puno, skraćeno ili dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad).

29. Kada se radno vrijeme organizira na drugi odgovarajući način, može biti preraspodijeljeno tako da tijekom jednoga razdoblja traje dulje, a tijekom drugoga razdoblja kraće od punoga radnog vremena s tim da ne smije biti dulje od 60 sati tjedno. Preraspodijeljeno radno vrijeme u okviru mjesečnog fonda sati ne smatra se prekovremenim radom (čl. 3. Odluke).

30. Ovaj sud smatra da rad djelatnih vojnih osoba na višednevnim stražarskim osiguranjima, jednodnevnim dežurstvima i terenskom radu treba tretirati kao prekovremeni rad, pa u tom smislu djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatke na rad određen noću, subotom, nedjeljom ali i na dodatke za odrađeni prekovremeni rad obzirom da se takvi dodaci međusobno ne isključuju.

31. Vještak je obračunavajući prekovremene sate rada iskazane u evidencijama radnog vremena za razdoblje od 07.08.2011. do 01.06.2014. godine izračunao da ih je ukupno 99 sati, rad subotom 26 sati i rad nedjeljom 33 sata.

32. Razlika obračunatih i ostvarenih sati rada te neisplaćenih dodataka na plaću za utuženo razdoblje (od 07.08.2011. godine do 01.06.2014. godine) iznosi 6.371,23 kuna. Iz kartice obračuna bruto plaće razvidno je da je tužitelju obračunavan i dodatak za minuli rad, te je potrebno obračunati minuli rad i na izračunate, neisplaćene dodatke na plaću. Obračun minulog rada vrši se množenjem bruto plaće dobivene nakon svih uvećanja sa postotkom uvećanja za minuli rad.

33. Razlika između obračunatih i isplaćenih plaća tužitelju (u tablici „bruto plaća prema isplatnim listama“) i bruto plaća prema izračunu vještaka koji uključuju dodatke prema Kolektivnom ugovoru (u tablici „bruto plaća prema izračunu (uključeni dodaci prema KU)“ ), za period od 07.08.2011. do 01.06.2014. godine iznosi 6.835,77 kuna.

34. Vještak je potom na temelju dokumentacije u sudskom spisu te dokumentacije koju sud ili sudski vještak naknadno pribavi, kao i na temelju iskaza svjedoka FB te tužitelja sačinio nalaz i mišljenje obračunavajući dodatke na plaću za prekovremeni rad, kao i ostale dodatke na plaću uzimajući u obzir radno vrijeme: radnim danom i subotom od 07,00 h do 19,00 h, nedjeljom prema evidencijama u spisu, teren u 05/2014 (poplave) obračunati 18 h rada dnevno.

35. Prekovremeni sati rada, primjenom satnice sukladno nalogu Suda, iskazani za razdoblje od 07.08.2011. do 01.06.2014. godine ukupno iznose 339 sati, rad subotom 77 sati i rad nedjeljom 51 sat. Razlika obračunatih i ostvarenih sati rada te neisplaćenih dodataka na plaću za utuženo razdoblje (od 07.08.2011. godine do 01.06.2014. godine) iznosi 20.446,18 kuna. Iz kartice obračuna bruto plaće razvidno je da je tužitelju obračunavan i dodatak za minuli rad, te je potrebno obračunati minuli rad i na izračunate, neisplaćene dodatke na plaću. Obračun minulog rada vrši se množenjem bruto plaće dobivene nakon svih uvećanja sa postotkom uvećanja za minuli rad. Razlika između obračunatih i isplaćenih plaća tužitelju (u tablici „bruto plaća prema isplatnim listama“) i bruto plaća prema izračunu vještaka koji uključuju dodatke prema Kolektivnom ugovoru (u tablici „bruto plaća prema izračunu (uključeni dodaci prema KU)“ ), za period od 07.08.2011. do 01.06.2014. godine iznosi 22.025,55 kuna.

36. Sukladno Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), vještak korištene slobodne dane stavlja u omjer sa danima koje je tužitelj proveo na straži (omjer 1:3, 1 slobodni dan „vrijedi“ 3 dana na straži). U tablici su, tako dobiveni sati, iskazani kao „iskorišteni SD za STR“. Ukupni broj sati provedenih na dežurstvu (u tablici „provedeno na dežurstvu (DEŽ)“) iskazuje se u paritetu 1:1 u odnosu na slobodne dane i iskazuje u tablici kao „iskorišteni SD za dežurstvo“. Od ukupnog broja sati provedenih na straži oduzima se broj „iskorištenih SD za stražu“ i broj „iskorištenih SD za dežurstvo“, a razlika se uključuje u izračun kao sati korišteni na ime prekovremenih sati. Sati po slobodnim danima oduzeti su u paritetu 1:1,6 (5 prekovremenih sati „vrijedi“ 1 slobodan dan, odnosno 8 sati), u tablici „iskorišteni SD za prekovremene sate“. Od ukupno iskazanih sati prekovremenog rada u evidenciji radnog vremena, vještak oduzima sate iskorištene kroz slobodne dane te dobiva sate koji tužitelju nisu plaćeni (u tablici pod „ostatak SD koji nije pokriven STR, DEŽ, TER“).

37. U utuženom razdoblju, za vrijeme rada na terenu iskazano je ukupno 12,33 prekovremenih sati te 26 sati rada subotom i 33 sata rada nedjeljom. Tužitelju je ostalo 12,33 prekovremenih sati za koje je potrebno obračunati dodatak na plaću. Razlika obračunatih i ostvarenih sati rada te neisplaćenih dodataka na plaću za utuženo razdoblje (od 07.08.2011. godine do 01.06.2014. godine) iznosi 1.375,44 kuna. Iz kartice obračuna bruto plaće razvidno je da je tužitelju obračunavan i dodatak za minuli rad, te je potrebno obračunati minuli rad i na izračunate, neisplaćene dodatke na plaću. Obračun minulog rada vrši se množenjem bruto plaće dobivene nakon svih uvećanja s postotkom uvećanja za minuli rad.

38. Razlika između obračunatih i isplaćenih plaća tužitelju (u tablici „bruto plaća prema isplatnim listama“) i bruto plaća prema izračunu vještaka koji uključuju dodatke prema Kolektivnom ugovoru (u tablici „bruto plaća prema izračunu (uključeni dodaci prema KU)“ ), za period od 07.08.2011. do 01.06.2014. godine iznosi 1.480,35 kuna.

39. Vještak je potom sačinio i nalaz na temelju dokumentacije priležeće spisu, iskaza svjedoka FB te tužitelja te je od tako ostvarenog prekovremenog rada na terenu umanjio za iskorištene slobodne dane time da je imao u vidu radno vrijeme na terenu radnim danom i subotom od 07,00 h do 19,00 h, nedjeljom prema evidencijama u spisu, teren u 05/2014 (poplave) obračunati 18 h rada dnevno.

40. Sukladno Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), vještak korištene slobodne dane stavlja u omjer sa danima koje je tužitelj proveo na straži (omjer 1:3, 1 slobodni dan „vrijedi“ 3 dana na straži). U tablici su, tako dobiveni sati, iskazani kao „iskorišteni SD za STR“. Ukupni broj sati provedenih na dežurstvu (u tablici „provedeno na dežurstvu (DEŽ)“) iskazuje se u paritetu 1:1 u odnosu na slobodne dane i iskazuje u tablici kao „iskorišteni SD za dežurstvo“. Od ukupnog broja sati provedenih na straži oduzima se broj „iskorištenih SD za stražu“ i broj „iskorištenih SD za dežurstvo“, a razlika se uključuje u izračun kao sati korišteni na ime prekovremenih sati. Sati po slobodnim danima oduzeti su u paritetu 1:1,6 (5 prekovremenih sati „vrijedi“ 1 slobodan dan, odnosno 8 sati), u tablici „iskorišteni SD za prekovremene sate“. Od ukupno iskazanih sati prekovremenog rada u evidenciji radnog vremena, vještak oduzima sate iskorištene kroz slobodne dane te dobiva sate koji tužitelju nisu plaćeni (u tablici pod „ostatak SD koji nije pokriven STR, DEŽ, TER“).

41. U utuženom razdoblju, za vrijeme rada na terenu iskazano je ukupno 252,33 prekovremenih sati, 77 sati rada subotom i 51 sat rada nedjeljom. Tužitelju je ostalo 252,33 prekovremenih sati za koje je potrebno obračunati dodatak na plaću.

42. Razlika obračunatih i ostvarenih sati rada te neisplaćenih dodataka na plaću za utuženo razdoblje (od 07.08.2011. godine do 01.06.2014. godine) iznosi 15.419,86 kuna. Iz kartice obračuna bruto plaće razvidno je da je tužitelju obračunavan i dodatak za minuli rad, te je potrebno obračunati minuli rad i na izračunate, neisplaćene dodatke na plaću. Obračun minulog rada vrši se množenjem bruto plaće dobivene nakon svih uvećanja sa postotkom uvećanja za minuli rad.

43. Razlika između obračunatih i isplaćenih plaća tužitelju (u tablici „bruto plaća prema isplatnim listama“) i bruto plaća prema izračunu vještaka koji uključuju dodatke prema Kolektivnom ugovoru (u tablici „bruto plaća prema izračunu (uključeni dodaci prema KU)“ ), za period od 07.08.2011. do 01.06.2014. godine iznosi 16.647,45 kuna.

44. Vještak je mišljenja da tužitelju na ime razlike plaće (za rad na terenu) za utuženi period od 07. kolovoza 2011. godine do 01. lipnja 2014. godine temeljem dokumentacije u spisu nije isplaćeno za ukupno manje evidentiranih 99 prekovremenih sati te 26 sati rada subotom i 33 sata rada nedjeljom za rad na terenu iznos od 6.835,77 kuna.

45. Nadalje, temeljem svih provedenih dokaza odnosno iskaza svjedoka i tužitelja u ovom predmetu za ukupno manje evidentiranih 339 prekovremenih sati te 77 sati rada subotom i 51 sat rada nedjeljom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 22.025,55 kuna.

46. Temeljem dokumentacije u spisu - prekovremeni sati ostvareni radom na terenu umanjeni za korištene slobodne dane za ukupno manje evidentiranih 12,33 prekovremenih sati te 26 sati rada subotom i 33 sata rada nedjeljom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 1.480,35 kuna.

47. Temeljem svih provedenih dokaza u ovom predmetu - prekovremeni sati ostvareni radom na terenu umanjeni za korištene slobodne dane za ukupno manje evidentiranih 252,33 prekovremenih sati te 77 sati rada subotom i 51 sat rada nedjeljom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 16.647,45 kuna.

48. Kako nije bilo prigovora na nalaz i mišljenje vještaka ovaj sud je prihvatio varijantu nalaza vještaka temeljenu na cjelokupno provedenom dokaznom postupku odnosno iskazima saslušanog svjedoka FB, VB i tužitelja obzirom da je sud iz podudarnih iskaza svjedoka FB, VB i tužitelja utvrdio da evidencije radnog vremena nisu bile točne i nisu odražavale stvarno radno vrijeme tužitelja, jer su i saslušani svjedok EB i sam tužitelj suglasno iskazivali da unatoč povremenom potpisivanju dnevne evidencije radnog vremena nisu odražavale stvarno radno vrijeme. Štoviše, svjedok ČB je kao nadređeni tužitelju naveo da na poleđini nisu pisane napomene, jer je tada bio takav Zakon, ali ne zato što su se tada djelatne vojne osobe slagale sa evidencijama već za to što to nisu smjele tim više što se svjedok sjeća je li postojala obveza potpisivanja evidencija te da bi netko odbio potpisati evidencije. Da evidencije nisu bile točne sud zaključuje iz navoda svjedoka VB kada iskazuje da su na svakom terenu bila požarstva, ali da to nije bilo evidentirano, niti plaćeno. U konačnici svjedok iz dostavljene evidencije navodi da su uistinu kod prekovremenih sati upisivali redovno radno vrijeme i napomenu TR 1,6, te da im je tako bilo rečeno da se upisuje time da taj prekovremeni rad koji je upisan nije bio plaćen.

49. Premda tuženik prigovara pristranosti saslušanog svjedoka FB obzirom da je i sam svjedok tužio u istoj pravnoj stvari ovaj sud je cijenio iskaz svjedoka FB vjerodostojnim, jer se isti podudara sa iskazom svjedoka VB kao tužitelju nadređene osobe budući je isti objektivno iskazivao o činjenicama za koje je imao saznanja, a o onim okolnostima i činjenicama za koje nema saznanja iskazivao je da ne zna.

50. Štoviše, prema odredbama čl. 4. u vezi s čl. 131. Zakona o radu (NN 149/09) normirano kako je poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a navedena evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, dočim u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju na propisani način iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

51. U konkurenciji nepotpune i netočne evidencije o radu tužitelja, a koja nije niti logična niti životna i personalnih iskaza svjedoka FB i VB kao nesrodnih i nezavađenih ovaj sud se ipak priklonio varijanti izračuna vještaka temeljenoj na povezanosti navoda svjedoka sa dostavljenom evidencijom, tim više što je iz iskaza svjedoka VB sud nesporno utvrdio da evidencije nisu bile točne, a samim time niti vjerodostojne.

52. Ovaj sud je temeljem nalaza i sukladno prethodno citiranim pozitivnim propisima dosudio tužitelju iznose sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu te je na tako dosuđene iznose sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17.

53. Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku NN 70/19, te dosudio tužitelju trošak koji se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 250,00 EUR, sastav tužbe u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 10. svibnja 2019. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 11. rujna 2019. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 04. siječnja 2020. godine u iznosu od 250,00 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 125,00 EUR, sastav odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 06. lipnja 2023. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 02. prosinca 2024. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 20. veljače 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 04. travnja 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 11. prosinca 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 125,00 EUR ukupno 3.000,00 EUR, uz naknadu za provedeno knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 398,17 EUR, sveukupno 3.398,17 EUR.

54. Ovaj sud nije dosudio tužitelju trošak sastava podnesaka od 18. prosinca 2017. godine, 02. svibnja 2018. godine, 12. lipnja 2018. godine, 18. prosinca 2018. godine, 09. travnja 2019. godine, obzirom da su navodi iz istih podnesaka mogli biti izneseni u tužbi, ostalim obrazloženim podnescima te na zakazanim ročištima, niti sastav podneska od 15. prosinca 2020. godine obzirom da istim nije konačno specificiran tužbeni zahtjev, niti sastav podneska od 11. prosinca 2025. godine obzirom da su navodi iz istog mogli biti izneseni i na ročištu zakazanom i održanom istog dana 11. prosinca 2025. godine.

U Karlovcu 14. siječnja 2026.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od u 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud u Splitu.

Dostavljeno:

1. Anti Pecirep, odvjetniku iz [adresa]

2. ODO Karlovac, Građansko upravni odjel P-DO-123/2018