REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1219/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača AN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], odlučujući o reviziji vjerovnika Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Katančićeva 5, Zagreb, Hrvatska, OIB 18683136487, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3085/2020-6 od 22. travnja 2021., kojim je odbijena žalba te vjerovnice i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj poslovni broj Sp-21/2020-8 od 16. srpnja 2020., u sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija vjerovnika Republike Hrvatske i ukida se rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3085/2020-6 od 22. travnja 2021. i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba vjerovnika Republike Hrvatske i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja kojim je otvoren i zaključen jednostavni stečaj potrošača nad dužnikom AN, te je dužnik oslobođen preostalih obveza u odnosu na vjerovnika Republiku Hrvatsku između ostalog i obveze po osnovi plaćanja temeljem ovršne isprave K-253/10 Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru.

2. Protiv ovog dijela rješenja suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 4216/2023-2 od 13. veljače 2024. podnosi vjerovnik Republika Hrvatska pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u odnosu na slijedeća pravna pitanja: „1.) Jesu li kod potrošača koji je pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela koje upućuje na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti (kaznena djela protiv imovine, gospodarstva i druga kaznena djela) ispunjene pretpostavke za obustavu jednostavnog postupka stečaja potrošača odnosno jesu li ispunjene pretpostavke za obustavu postupka sukladno članku 79.m točka 5. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“, broj: 100/2015, 67/2018 i 36/2022)?

2.) Može li sud osloboditi potrošača od preostalih obveza, a da pritom nije utvrdio radi li se o poštenom potrošaču odnosno da nije razmotrio odredbe članaka 75. i 77. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“, broj: 100/2015, 67/2018 i 36/2022)?“

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana rješenja preinače, podredno da se ukinu i vrate sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. Pobijano rješenje je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Povodom revizije sporna je odluka o otvaranju i zaključivanju jednostavnog stečaja potrošača, te oslobađanju potrošača od preostalih obveza.

8. Prema podacima sadržanim u izreci rješenja suda prvog stupnja proizlazi da je potrošač oslobođen obveza i u odnosu na dvije osnove koje proizlaze iz presuda kaznenog suda (K-80/11 Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru vjerovnik Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, te K-253/10 Općinski sud u Požegi, vjerovnik Republika Hrvatska, Ministarstvo financija).

9. Revizija je dopuštena uz obrazloženje da pravno shvaćanje pobijanog rješenja odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda (Rev 1268/2022 od 23. svibnja 2023., odnosno da praksa viših sudova nije jedinstvena – Županijski sud u Rijeci Gž 2123/2019)

10. Prema čl. 75. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ br. 100/15, 67/18, 36/22, dalje: ZSP):

„Sud će rješenjem uskratiti oslobođenje od preostalih obveza ako je potrošač:

1. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti

2. u posljednje tri godine koje su prethodile podnošenju prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje dao netočne ili nepotpune podatke o svojim imovinskim prilikama, kako bi dobio kredit, primio plaćanja iz javnih sredstava ili izbjegao plaćanje poreza ili drugih javnih obveza 3. u posljednjoj godini prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje onemogućio namirenje vjerovnika time što je preuzimao neprimjerene obveze, nesavjesno i nepošteno umanjivao vrijednost svoje imovine ili bez izgleda za poboljšanje financijskog položaja odgađao otvaranje postupka stečaja

4. tijekom postupka namjerno ili iz krajnje nepažnje povrijedio svoje dužnosti izvješćivanja i suradnje prema ovom Zakonu ili

5. namjerno ili krajnjom nepažnjom naveo nepotpune i netočne podatke u popisu imovine i obveza.

(2) Vjerovnik može najkasnije na ročištu iz članka 74. stavka 2. ovoga Zakona predložiti sudu donijeti rješenje o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz stavka 1. ovoga članka.“

11. Prema čl. 74. ZSP sud će donijeti rješenje o oslobođenju ili uskrati oslobođenja od preostalih obveza nakon isteka razdoblja provjere ponašanja, ako sud nije donio rješenje o uskrati oslobođenja od preostalih obveza na temelju članka 73.a ovoga Zakona. Nadalje, prema st. drugom istoga čl. sud je prije donošenja odluke iz prvog stavka dužan zakazati ročište na kojem će pribaviti mišljenje vjerovnika, povjerenika i potrošača, dok je st. trećim propisano da pravo na žalbu protiv rješenja o oslobođenju od preostalih obveza ima svaki vjerovnik koji je predložio sudu donijeti rješenje o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, a pravo na žalbu protiv rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza potrošača. Prema čl. 24. st. 3. ZSP sud po službenoj dužnosti utvrđuje činjenice koje su važne za postupak i radi toga može izvoditi sve potrebne dokaze, prikupljati obavijesti, obavljati uvid u odgovarajuće javne knjige, registre, upisnike i očevidnike.

12. Člankom 79.m ZSP je propisano:

Sud će obustaviti jednostavni postupak stečaja potrošača ako:

- potrošač povuče očitovanje kojim je dao suglasnost da se jednostavni postupak stečaja potrošača može voditi na njegovoj imovini u roku od 60 dana od dana otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača

- potrošač u roku od dvanaest mjeseci od pravomoćnosti rješenja o otvaranju jednostavnog postupka stečaja potrošača ne uplati na račun suda iznos koji mu je sud naložio uplatiti

- sud utvrdi da je u roku od dvanaest mjeseci od pravomoćnosti rješenja o otvaranju jednostavnog postupka stečaja potrošača potrošač stekao ili raspolagao imovinom koju nije prijavio sudu

- pokretnine odnosno prava potrošača koja se trebaju unovčiti propadnu, bitno izgube vrijednost, odnosno ako se ne mogu pronaći ili ako se utvrdi da nisu postojale na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača

- se prema odredbama ovoga Zakona smatra da je potrošač nepošten.

13. Člankom 79.o ZSP je propisano da se u jednostavnom postupku stečaja potrošača na odgovarajući način primjenjuju odredbe članaka 21. - 30., članaka 37. - 39., članka 40. stavaka 1. i 3., članaka 41. - 43., članka 54., članaka 56. i 57., članaka 59.a - 62., članka 65., članka 68., članka 69. stavka 2. podstavka 3., članka 73.a, članka 74. stavaka 2. i 3., članka 75., članka 76. stavaka 1., 3. i 4., članaka 77. - 79. ovoga Zakona.

14. Ovaj sud je u više odluka (Rev-37/2023-2 od 5. lipnja 2024., Rev 1003/2021-2 od 25. travnja 2023., Rev 320/2021-2 od 28. veljače 2024., Rev 155/2024-2 od 1. veljače 2024.) zauzeo pravno shvaćanje prema kojem „….će sud postupati po službenoj dužnosti te ispitati postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. st. 1. ZSP, pa tako i pravomoćnu osuđivanost potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjenju obveza i dužnosti, samo ako je vjerovnik, postupajući po odredbi čl. 75. st. 2. ZSP predložio donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza uz obvezno navođenje razloga iz čl. 75. st. 1. ZSP. Ako takvog obrazloženog prijedloga nema, sud u pogledu činjenica koje bi ukazivale na nepoštenje potrošača neće postupati po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 24. st. 3. ZSP….“…“pravomoćna osuđivanost u smislu čl. 75. st. 1. točka 1. ZSP dovodi do uskrate oslobođenja od preostalih obveza u jednostavnom postupku stečaja potrošača u odnosu na sve obveze i sve vjerovnike u jednostavnom postupku stečaja potrošača, neovisno o tome je li vjerovnik oštećen počinjenjem kaznenog djela ili nije…“

15. Imajući u vidu prethodno citirane odredbe, kao i prethodno citirana pravna shvaćanja revizijskog suda odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

U postupku jednostavnog stečaja potrošača sud nije obvezan po službenoj dužnosti provjeravati je li potrošač osuđivan zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjenju obveza i dužnosti.

Sud će ovu činjenicu u smislu razloga za uskraćivanje od oslobođenja od preostalih obveza uzeti u obzir samo ako je vjerovnik, postupajući po odredbi čl. 75. st. 2. ZSP predložio donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza uz obvezno navođenje razloga iz čl. 75. st. 1. ZSP.

Ako takvog obrazloženog prijedloga nema, sud u pogledu činjenica koje bi ukazivale na nepoštenje potrošača neće postupati po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 24. st. 3. ZSP.

U odnosu na prethodnu osuđivanost potrošača zbog kaznenih djela protiv imovine valja odgovoriti da sadržajno čl. 79.m ZSP ne povezuje prethodnu osuđivanost potrošača i njegovo nepoštenje, već bi se ocjena nepoštenja potrošača odnosila na nevjerodostojnost podataka koje je o svojoj imovini sam potrošač dostavio, dok prethodna osuđivanost potrošača predstavlja zasebni razlog za uskratu od oslobođenja preostalih obveza. (čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP)

16. Prilikom donošenja pobijane odluke sud drugog stupnja nije odgovorio ona žalbene navode vjerovnika Republike Hrvatske koji se odnose na prethodnu osuđivanost potrošača, te su stoga u obrazloženju pobijane odluke izostali razlozi i utvrđenja za primjenu prethodno iznijetog pravnog shvaćanja u odnosu na postavljena pravna pitanja.

17. Stoga je temeljem čl. 391. st. 7. u svezi sa čl. 400. ZPP pobijana odluka ukinuta i predmet je vraćen sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

18. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 14. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek