Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-3028/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja ZĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Saši Pufler, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P-579/2023-24 od 12. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-579/2023-24 od 12. studenoga 2025.

II. Tužitelju se ne dosuđuje parnični trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140030250- 60010460398/2006., sklopljenog dana 23.05.2006. između tužitelja ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i Slavonske banke d.d. Osijek kao pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka pod brojem OU-515/06 dana 24.05.2006., a koja u čl. 2. glasi: „CHF...u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.“ ; u čl. 3. toč. 2. glasi:„...u kunskoj protuvrijednosti...CHF“, toč. 4.:“... obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“ u toč. 5. “Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“; u čl. 4. glasi: „Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.“; u čl. 18. glasi: „Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita-Založni dužnik, Sudužnik i Založni dužnici odriču se prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).“.

II. Nalaže se tuženiku Addiko banci d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 11.228,01 eura (jedanaest tisuća dvjesto dvadeset osam eura i jedan cent) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom do 31.07.2008. godine teče po stopi od 15 %, a od 01.08.2008. godine do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. pa do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. godine pa do 31. 12. 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. sve do isplate po stopi koju određuje Europska središnja banka, a koja je istu primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja na iznos od:

- 2,60 eur teče od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- 9,08 eur teče od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- 2,55 eur teče od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- 2,65 eur teče od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- 3,58 eur teče od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- 5,42 eur teče od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- 37,17 eur teče od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- 27,59 eur teče od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- 51,86 eur teče od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- 42,64 eur teče od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- 29,93 eur teče od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- 62,51 eur teče od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- 79,23 eur teče od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- 66,55 eur teče od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- 77,53 eur teče od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- 59,62 eur teče od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- 10.667,50 eur teče od 12.04.2011. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko banci d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, naknaditi tužitelju ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.423,23 eura pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je:

- utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj:5140030250- 60010460398/2006 od 23. svibnja 2006., sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita, i prednika tuženika, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u švicarskom franku - CHF uz koju je vezana glavnica te

- isplata ukupnog iznosa od 11.228,01 eura iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

6. Nesporno je da su stranke sklopile potrošački Ugovor o kreditu broj:5140030250- 60010460398/2006 od 23. svibnja 2006., i to na iznos od 89.500,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za CHF, a da je u člancima 2., 3., 4., 5. i 18. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća.

7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u švicarskim francima o kojim ugovorne stranke nisu pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njihov sadržaj jer su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja.

8. Prvostupanjski sud ocjenjuje da je odredbe članaka člancima 2., 3., 4., 5. i 18. predmetnog Ugovora o kreditu, sklopljenog između tužitelja, u svojstvu korisnika kredita, i prednika tuženika, kao davatelja kredita, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju na dan plaćanja ništetne jer su nerazumljive i nepoštene, a sve u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača koji zakon je vrijedio u vrijeme sklapanja pravnog posla – ugovora o kreditu. Odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu korisnika kredita tako da davatelj kredita određuje obvezu korisnika kredita koju obvezu korisnik kredita kroz ugovoreno razdoblje povrata kredita ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti.

9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03) i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 125/07, 79/09, 89/09, u daljnjem tekstu: ZZP/07).

9.1. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom i ništetnom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

10. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. (kao i u odluci Rev 18/15), također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom da postoji temeljem članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

12. Presuda u slučaju "potrošač" se primjenjuje ne samo na kredite za kupnju motornog vozila, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit, od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

13. Polazeći od toga da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli do kojih je došlo jednostranom odlukom banke, bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljem kao korisnikom kredita nepoštene te stoga ništetne prema odredbi članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su te odredbe ugovora o kreditu u švicarskim francima ugovorene bez suglasnosti i sudjelovanja tužitelja te stoga ništetne.

14. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije došlo do zastare tražbine tužitelja iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF jer nije nastupila zastara zbog proteka zastarnog roka od pet godina od podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.

15. Naime, prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zastara tražbina, među kojima je i predmetna tražbina iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF, prekida se podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koja tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtijeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 14. lipnja 2018. dok je tužba u ovom predmetu podnesena 6. lipnja 2023., nije nastupila zastara tražbine tužitelja iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF.

16. S obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne i u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o čemu tužitelj nije bio pravilno informirana, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na isplatu tog iznosa iz predmetnog ugovora. Kako se u ovom slučaju radi o obveznopravnom odnosu iz stjecanja bez osnove, a prva dospjela tražbina se odnosi na listopad 2008., dok je kolektivna tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu podnesena 4. travnja 2012., koja presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovom predmetu je podnesena 6. lipnja 2023., nije nastupila zastara tražbine tužitelja iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF.

17. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke Bernarde Hunjadi od 14. ožujka 2025. i dopune nalaza i mišljenja saslušanjem vještaka na ročištu za glavnu raspravu proizlazi da razlika iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF iznosi ukupno 11.228,01 eura sa zateznim kamatama.

18. Polazeći od navedenog, te uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Bernarde Hunjadi, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i tuženiku naložio da tužitelju isplati iznos od 11.228,01eura iz osnove tečajnih razlika valutne klauzule u CHF i naknadi parnični trošak u iznosu od 2.423,23 eura sa zateznim kamatama.

19. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Za razliku od tužitelja koji je potrošač, tuženik je financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita te nema osnove da bi tuženik imao eventualno pravo iz osnove tzv. negativnih tečajnih razlika koje sudski vještak nije niti utvrdio. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Sudski vještak financijske struke Bernarda Hunjadi se na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. listopada 2025. očitovala na primjedbe tuženika te tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom niti je počinjena bitna povreda odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a. Što se tiče primjene kolektivne tužbe u slučaju potrošača ugovora o kreditu sklopljenih u CHF za naglasiti je da se ona odnosi i na tuženika jer je tuženik pravni slijednik Slavonske banke s kojom je sklopljen predmetni ugovor o kreditu i na koju se odnosi kolektivna tužba.

20. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

21. Tužitelju nije priznat parnični trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje postupka.

Split, 14. siječnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić