Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZH, zastupanog po branitelju Davoru Marčecu, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 73. stavka 6. točke 1., članka 75. stavka 6. Zakona o slatkovodnom ribarstvu (NN 63/19), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 19. ožujka 2024., broj: 25. Pp-1422/2022, na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ZH i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u roku od 2 (dva) mjeseca od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 663,61 euro, zbog prekršaja iz članka 75. stavka 6. Zakona o slatkovodnom ribarstvu, činjenično opisanog u točki II. izreke pobijane presude, te je okrivljenik oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz članka 73. stavka 6. točke 1. Zakona o slatkovodnom ribarstvu, činjenično opisanog u točki I. izreke pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude, u okrivljujućem dijelu, okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, navodeći u bitnom da presuda ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama dok su pojedini razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u suprotnosti sa sadržajem zapisnika o saslušanju svjedoka.
Ukazuje se na nelogičnost koja se očituje u činjenici da sud nalazi vjerodostojnim iskaz ribočuvara LH iako je njegov iskaz u pogledu pronalaska postavljene samice i njegova dolaska na mjesto događaja u suprotnosti sa sadržajem iskaza svjedoka GH te je isti očito nevjerodostojan, usmjeren na inkriminaciju ovdje okrivljenika. Nejasno je iz kojeg razloga sud nalazi iskaz svjedoka LH vjerodostojnim kada iz gore navedenog nesporno proizlazi činjenica da u pogledu samice bez razloga tereti okrivljenika. Nadalje, u točki 14. obrazloženja pobijane presude sud navodi da je okrivljenik predmetne zgode kao ribič koji se nalazio neposredno na ribolovnoj vodi bio obvezan ribočuvaru omogućiti obavljanje službe. Suprotno navedenom, svi svjedoci izričito navode da okrivljenik kritične zgode nije kod sebe ili u automobilu imao ikakvog ribolovnog alata stoga je zaključak o njegovom svojstvu ribiča kritične zgode u cijelosti promašen. Nadalje, i ribočuvar ŽH i ribočuvar LH od ranije osobno poznaju okrivljenika kao člana ŠRU Odra. Navedeno jasno proizlazi iz iskaza svjedoka GH. Uzimajući u obzir navedeno, jasno je da traženje osobnih podataka od okrivljenika kojeg osobno poznaje predstavlja šikanu ovdje okrivljenika zbog razloga koji nisu predmetnom ovog postupka a koje je okrivljenik naveo u svojoj obrani. Iz kojeg bi razloga čuvari navodno tražili podatke od članka ribolovnog društva kojeg poznaju? Da je tome tako proizlazi i iz činjenice da ribočuvari prijavu podnose samo protiv okrivljenika iako se zajedno sa okrivljenikom kritične zgode na vodi nalazio i svjedok CH koji također po vlastitom iskazu nije davao nikakve osobe podatke.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je neosnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Velikoj Gorici pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.
7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju rezultata prekršajnog postupka i to iskaza svjedoka LH, ribočuvara, te ŽH, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 75. stavka 6. Zakona o slatkovodnom ribarstvu.
8. Neosnovani su navodi žalitelja da ukazuje se na nelogičnost koja se očituje u činjenici da sud nalazi vjerodostojnim iskaz ribočuvara LH iako je njegov iskaz u pogledu pronalaska postavljene samice i njegova dolaska na mjesto događaja u suprotnosti sa sadržajem iskaza svjedoka GH te je isti očito nevjerodostojan, usmjeren na inkriminaciju ovdje okrivljenika, te je nejasno iz kojeg razloga sud nalazi iskaz svjedoka LH vjerodostojnim kada iz gore navedenog nesporno proizlazi činjenica da u pogledu samice bez razloga tereti okrivljenika.
9. Naime, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedoka LH, ribočuvara, kao vjerodostojan, jer je okolnosan, detaljan i uvjerljiv, te pozivanje okrivljenika na njegovo svjedočenje u odnosu na prekršaj za koji je okrivljenik oslobođen od optužbe, te koji navedeni svjedok nije neposredno uočio, ne dovodi u pitanje vjerodostojnost tog svjedoka u odnosu na utvrđene činjenice koje je taj svjedok uočio neposrednim opažanjem za prekršaj odbijanja suradnje s ribočuvarom, sukladno kojima je svjedočio i ŽH, posebno uzevši u obzir da se radi o službenim osobama, u čiju nadležnost ulazi nadzor radi primjene odredaba Zakona o slatkovodnom ribarstvu.
10. Također, neosnovano navodi žalitelj da u točki 14. obrazloženja pobijane presude sud navodi da je okrivljenik predmetne zgode kao ribič koji se nalazio neposredno na ribolovnoj vodi bio obvezan ribočuvaru omogućiti obavljanje službe, te suprotno navedenom, svi svjedoci izričito navode da okrivljenik kritične zgode nije kod sebe ili u automobilu imao ikakvog ribolovnog alata stoga je zaključak o njegovom svojstvu ribiča kritične zgode u cijelosti promašen.
11. Naime, odredbom članka 3. stavka 1. točke 35. Zakona o slatkovodnom ribarstvu propisano je da je ribič osoba koja na ribolovnoj vodi obavlja sportski ribolov na temelju ribičke dozvole, a nedvojbena je činjenica da je okrivljenik član ribolovnog društva ŠRU Odra, pa kako je isti prema navodima obrane obavljao čišćenje mjesta gdje peca ribu, što je iskazao i svjedok CH, ističući da su raščišćavali mjesto za ribolov, što predstavlja radnje u okviru obavljanja ribolova na ribolovnoj vodi, to okrivljenik ulazi u kategoriju ribiča, neovisno o time je li kritične zgode imao ili ne ribolovni alat.
12. U vezi navoda žalitelja da i ribočuvar ŽH i ribočuvar LH od ranije osobno poznaju okrivljenika kao člana ŠRU Odra, a navedeno jasno proizlazi iz iskaza svjedoka GH, te uzimajući u obzir navedeno, jasno je da traženje osobnih podataka od okrivljenika kojeg osobno poznaje predstavlja šikanu ovdje okrivljenika zbog razloga koji nisu predmetom ovog postupka a koje je okrivljenik naveo u svojoj obrani, ističe se da činjenica da netko zna da je određena osoba član ŠRU Odra ne znači da zna osobne i sve druge podatke o toj osobi koji su potrebni za provođenje nadzora, pa je osnovano ribočuvar tražio podatke od okrivljenika, koje isti nije dao, što niti ne poriče, već neprihvatljivo ističe da traženje podataka predstavlja šikaniranje okrivljenika, stoga je time okrivljenik onemogućio ribočuvara u obavljanju ribočuvarske službe, iako mu je to okrivljenik bio dužan omogućiti, u smislu odredbe članka 37. Zakona o slatkovodnom ribarstvu.
13. Slijedom navedenoga, u ponašanju okrivljenika su se ostvarila sva obilježja prekršaja iz članka 75. stavka 6. Zakona o slatkovodnom ribarstvu, kojim je propisan prekršaj ribiča i druge fizičke osobe koja se nalazi neposredno na ribolovnoj vodi ako ribočuvaru ne omogući obavljanje ribočuvarske službe, ne pruži mu sve potrebne podatke, obavijesti i pomoć u vezi s obavljanjem službe, protivno članku 37. ovoga Zakona.
14. U postupku nije počinjena bitna povreda odredba prekršajnog postupka, što neosnovano ističe žalitelj, navodeći da presuda ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama dok su pojedini razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u suprotnosti sa sadržajem zapisnika o saslušanju svjedoka.
15. Imajući u vidu činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljeniku za navedeno djelo u granicama zakona i da je primjerena težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te ista nije prestroga, time više što je izrečena u zakonom propisanom minimumu jer je za prekršaj iz članka 75. stavka 6. Zakona o slatkovodnom ribarstvu propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 15.000,00 kn (663,61 do 1.990,84 eura).
16. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena, a troškovi su odmjereni bliže donjoj granici propisanih okvira paušalnih troškova prekršajnog postupka.
17. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
18. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 14. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
