Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-2721/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Šted-invest d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 3, OIB: 88831481655, radi predaje u posjed mjenica i utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5181/2022-19 od 29. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5181/2022-19 od 29. svibnja 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I/ Nalaže se Tuženiku ŠTED-INVEST d.o.o., ZAGREB, Slavonska avenija 3 OIB: 88831481655 da u roku od osam (8) dana preda Tužitelju GA iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] mjenice serija A 04138810 i A 04138811.

II/ Nalaže se Tuženiku ŠTED-INVEST d.o.o., ZAGREB, Slavonska avenija 3 OIB: 88831481655 da nadoknati trošak Tužitelju GA iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 703,43 EUR u roku od petnaest dana sa zakonskom zateznom kamatom uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena od donošenja ove presude do plateža.

III/ Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kratkoročnom kreditu br 47-40-59920-0 od 21 studenog 2006 godine koji su zaključili ŠTEDBANKA d.d. u likvidaciji, Zagreb, Slavonska avenija 3, OIB: 58063088591 kao kreditor i NOVABELA 1995 d.o.o. u stečaju, Zagreb, Vranovinski odvojak I, 2 OIB: 15286025904 kao korisnik kredita u odnosu na tužitelja GA iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj]

IV/ Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kratkoročnom kreditu br 47-40-60220-0 od 15 prosinca 2006 godine koji su zaključili Tuženik ŠTEDBANKA d.d. u likvidaciji, Zagreb, Slavonska avenija 3, OIB: 58063088591 kao kreditor i Tuženik NOVABELA 1995 d.o.o. u stečaju, Zagreb, Vranovinski odvojak I, 2 OIB: 15286025904 kao korisnik kredita u odnosu na tužitelja GA iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] V/ Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kratkoročnom kreditu br 47-40-61130-0 od 28. veljače 2007. godine koji su zaključili Tuženik ŠTEDBANKA d.d. u likvidaciji, Zagreb, Slavonska avenija 3, OIB: 58063088591 kao kreditor i Tuženik NOVABELA 1995 d.o.o. u stečaju, Zagreb, Vranovinski odvojak I, 2 OIB: 15286025904 kao korisnik kredita u odnosu na tužitelja GA iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj]

VI/ Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kratkoročnom kreditu br 47-40-67480-0 od 18. travnja 2008. godine koji su zaključili Tuženik ŠTEDBANKA d.d. u likvidaciji, Zagreb, Slavonska avenija 3, OIB: 58063088591 kao kreditor i Tuženik NOVABELA 1995 d.o.o. u stečaju, Zagreb, Vranovinski odvojak I, 2 OIB: 15286025904 kao korisnik kredita u odnosu na tužitelja GA iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj]"; dok je rješenjem pod istim poslovnim brojem dopuštena preinaka tužbe prema podnesku tužitelja od 21. siječnja 2023. i od 24. siječnja 2023. predanog na ročištu 16. listopada 2023.

2.Protiv uvodno citirane presude pravovremeno se žali tužitelj radi bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine sukladno žalbenim navodima.

2.1.Podneskom od 12. lipnja 2024., navodeći kako prvostupanjski sud nije odlučio o dopuštenosti prijedloga niti o prijedlogu za pokretanjem oglednog spora o postavljenom pravnom pitanju- „je li ugovor o kreditu ništetan kad je kamata promjenjiva a nije određen promjenjivi parametar odnosno I/ili nije određena struktura kamate na način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom (trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi“, izričito ne traži dopunsku odluku ali bi se iz sadržaja to dalo zaključiti. Po prijedlogu nije postupljeno.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba nije osnovana.

5.Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), na koju povredu svojim žalbenim navodima ukazuje tužitelj. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda je razumljiva, sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s provedenim dokazima te se ne nalaze razlozi zbog kojih se pobijana presuda ne bi mogla ispitati. Također nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a time što nije postupljeno po tužiteljevom zahtjevu za pokretanje oglednog spora jer to sud nije bio dužan niti je na bilo koji drugi način tužitelj onemogućen u raspravljanju. Ne nalaze se ni druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede temeljem članka 365. stavak 2. ZPP ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6.Predmet spora je kondemnatorni zahtjev tužitelja za predaju triju mjenica pobliže opisanih u točki I. izreke prvostupanjske odluke uz deklaratorne zahtjeve za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kratkoročnom kreditu od 21. studenog 2006., 15. prosinca 2006., 28. veljače 2007. i od 18. travnja 2008. a sklopljenih između Štedbanke d.d. u likvidaciji kao kreditora i ujedno prednika tuženika te Novabela d.o.o. u stečaju kao korisnika kredita, pobliže navedene pod točkama III. do VI., koje tužitelj zasniva na tezi o ništetnosti ugovora zbog ugovorne odredbe o jednostranoj promjenjivosti kamatne stope prema Odluci o kamatnim stopama banke.

7.Utvrđujući kako su predmetne ugovore sklopili pravni prednik tuženika Štedbanka d.d. kao kreditor i Novabela d.o.o., kao korisnik kredita, prema kojima su kao sredstva osiguranja povrata kredita Banci predane tri bjanko mjenice potpisane po tužitelju kao direktoru korisnika kredita, sud prvog stupnja smatra kako se na predmetne ugovore ne primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača jer u njihovom sklapanju tužitelj nije sudjelovao kao potrošač, već kao direktor pravne osobe korisnika kredita podignutog za obavljanje poduzetničke djelatnosti. Slijedom utvrđenog drži kako se radi o ugovorima prilikom čijeg sklapanja je tužitelj zastupajući korisnika kredita pristao na promjenjivost kamatne stope prema Odluci prednika tuženika (o kamatnim stopama) koja se ima smatrati Općim uvjetima ugovora koji obvezuju uz ispunjenje pretpostavki iz članka 295. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,29/18, 126/21,114/22, 156/22,155/23 dalje: ZOO), a kako tijekom postupka tužitelj nije ni tvrdio da ne bi bio upoznat s navedenim odlukama ili na te okolnosti predlagao dokaze, zaključio je kako ga isti obvezuju. Nastavno, cijeneći kako se na pravni odnos stranaka u svezi predaje mjenica primjenjuju odredbe ZOO-a i Zakona o mjenici („Narodne novine“ 74/94 i 92/10) a ne nalazeći da se radi o činidbi koja bi bila nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva (članci 269. stavak 2., 270. stavak 1. i 272. stavak 1. ZOO) ili da bi ugovori bili ništetni iz bilo kojeg razloga propisanog odredbom članka 322. ZOO-a, u cijelosti je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7.1.Ujedno, ne nalazeći postojanje okolnosti iz članka 502.k. ZPP-a „za zatražiti od predsjednika suda zakazivanje sjednice sudskog odjela kako bi se raspravilo o pretpostavkama za podnošenje prijedloga za pokretanje oglednog postupka za rješenje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava" kakvog je postavio tužitelj, taj prijedlog nije prihvatio, kako je to navedeno pod točkom 20. razloga.

8.Ni u ovom stadiju postupka nije sporno da je u Ugovorima o kratkoročnom kreditu pobliže navedenim pod točkom III. do VI. izreke prvostupanjske odluke, ugovorena promjenjivost redovne kamate sukladno odluci Banke kreditora bez pobliže definiranih parametara, da je ovdje tužitelj kao direktor korisnika kredita potpisnik odnosnih ugovora a osobno i izdavatelj mjenica kao instrumenata osiguranja čiju predaju traži u ovom postupku, da je kreditor svoja potraživanja iz ovog poslovnog odnosa prenio na ovdje tuženika i uslijed likvidacije brisan iz sudskog registra, dok je nad korisnikom kredita otvoren stečaj te da mjenice tužitelju nisu vraćene.

9.Sporno je u bitnome je li prava volja, odlučna pobuda i motiv za sklapanje takvih ugovora, kako tužitelj tvrdi, bila promjenjiva kamatna stopa bez određivanja promjenjivog parametra odnosno strukture kamate i načina usklađivanja, slijedom čega je činidba neodređena, bez koje odredbe ne bi bili ni sklopljeni, radi čega ih (tužitelj) drži ništetnim, a slijedom toga nepostojećom novčanu tražbinu i nepostojanje pravnog temelja koji bi ovlastio tuženika na zadržavanje mjenica kao instrumenata osiguranja.

10.Također je sporno i je li sud prvog stupnja trebao postupiti po tužiteljevu prijedlogu za pokretanje oglednog spora pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske s pitanjem: “je li ugovor o kreditu ništetan kad je kamata promjenjiva a nije određen promjenjivi parametar odnosno i/ili nije određena struktura kamate na način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom (trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi“.

11.Pravilno je ocijenio prvostupanjski sud da su sporni ugovori zaključeni između poslovnih subjekata koji obavljaju trgovačku djelatnost na koje se ne primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“19/22 i 59/23,ZZP) o ništetnosti odnosno nepoštenosti ugovornih odredbi koje se odnose na ugovorenu promjenjivost kamatne stope ugovornih kamata bez definiranih parametara, kao ni odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 i 52/16) a nisu u dosegu ni odredbe članka 6. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koje je izrazio Sud Europske unije u predmetu br.C-118/17 (OA protiv Erste Bank Hungary, Zrt,ECLI:EU:C:201:207). Slijedom toga sudska praksa na koju se tužitelj poziva a vezana je za potrošačke ugovore ovdje nije prihvatljiva, kako je to s osnovom i našao prvostupanjski sud, radi čega je na spomenute ugovorne odnose primjenjivati opće odredbe obveznog prava.

12.U smislu članka 247. ZOO ugovor je sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, što je ovdje nedvojbeno slučaj.

13.I po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud cijenio kako se Odluka o kamatnim stopama banke ima smatrati Općim uvjetima ugovora koji dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima i obvezuju ugovaratelja ako su mu poznate ili morale biti poznate (članak 295. ZOO), a tužitelj tijekom postupka niti sada u žalbi ne tvrdi protivno.

14.Neosnovano tužitelj ustrajno razlog ništetnosti nalazi u promjenjivosti kamatne stope bez određenih parametara kao odlučujuće pobude i uvjeta odnosno motiva na strani Štedbanke kao prednika tuženika za zaključivanje ugovora o kratkoročnom kreditu.

15.Naime, prema odredbi iz članka 273. stavak 1. i 2. ZOO-a, pobude zbog kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez pravnog učinka.

16.Pod pobudom ili motivom razumijeva se onaj unutrašnji skriveni psihološki faktor koji kod ugovorne strane izaziva želju i pokreće je na donošenje odluke o sklapanju određenog ugovora. Za razliku od predmeta ugovora koji nam pokazuje na što se ugovorna strana obvezala te osnove koja ukazuje zbog čega se obvezala, pobuda ili motiv ukazuje što je pokrenulo stranku na ono što kauzom želi postići, koji je to bio unutrašnji pokretač koji ju je naveo na sklapanje određenog ugovora. U pravilu, ova pobuda tj. motiv neće biti poznata drugoj strani niti je od interesa za postojeće objektivno pravo pa zbog toga nije ni obuhvaćena u onoj suglasno izjavljenoj volji za zaključivanje ugovora i ne utječu na njegovu pravnu valjanost (članak 273. stavak 1. ZOO).

16.1.Međutim, ako bi se dogodilo da je neka nedopuštena pobuda bitno utjecala na jednog ugovaratelja da zaključi ugovor pa čak kod njega dovela do definitivne odluke o sklapanju ugovora, a druga ugovorna strana je to znala ili morala znati da je upotrijebila očekivanu potrebnu pažnju, takav ugovor bi bio bez pravnog učinka jer ga naš pravni poredak zabranjuje (članak 273. stavak 2. ZOO), što ovdje nije ostvareno niti se u žalbi na to s osnovom ukazuje.

16.2.Nadalje, imati je u vidu, sve i kad bi bile ispunjene pretpostavke glede pobude kakvom je neosnovano vidi žalitelj, da kao pravna posljedica nije propisana ništetnost već bi ugovori bili “bez pravnog učinka“.

17.Konačno, prema sadržaju spisa (odgovor na tužbu u predmetu P-1889/2021 Trgovačkog suda u Zagrebu, list 221-222 spisa ) prednik tuženika, Štedbanka d.d. uopće nije mijenjala ugovorenu kamatnu stopu iz članka 4. Ugovora o kratkoročnom kreditu, pa ako je to tako, korisnik kredita bi bio obvezivan samo na isplatu fiksne kamatne stope određene u vrijeme ugovaranja koja se ne osporava.

18.Prema navedenom, kada je valjano prvostupanjski sud utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za ništetnost ugovora o kratkoročnom kreditu ma iz kojeg razloga na koji se tužitelj pozvao, s osnovom je odbio kao neosnovane deklaratorne tužbene zahtjeve na utvrđenje njihove ništetnosti, a posljedično tome i kondemnatorni zahtjev za povrat mjenica kao instrumenata osiguranja za koje na strani tuženika nije otpao pravni temelj zadržavanja, dajući svojoj odluci jasne, dostatne i u svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

19.Glede prigovora žalitelja propustu suda postupiti po njegovu prijedlogu za pokretanje oglednog spora s pitanjem: “je li ugovor o kreditu ništetan kad je kamata promjenjiva a nije određen promjenjivi parametar odnosno i/ili nije određena struktura kamate na način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom (trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi“, što drži bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. i 11. ZPP-a, odgovoriti je kako je isti neosnovan.

20.To stoga što se prvostupanjski sud pod točkom 20. odluke o tome izjasnio, a i po ocjeni ovog suda ne radi se o pitanju iz članka 502. j ZPP-a za koje bi bilo svrsishodno ili potrebno pokretanje oglednog postupka prije donošenja prvostupanjske presude. Nadalje, protivno stavu žalitelja iz podneska od 12. lipnja 2024., prvostupanjski sud nije dužan postupati po odnosnom prijedlogu samo zato što je to stranka zahtijevala niti je (bio) ovlašten o prijedlogu za pokretanje oglednog postupka donositi bilo kakvu sudsku odluku, čime, kao ni bilo kojim drugim načinom postupanja prvostupanjskog suda tužitelj nije onemogućen u pristupu sudu odnosno raspravljanju budući je u istom aktivno sudjelovao, kako pismeno tako i usmeno na ročištima.

21.Slijedom svega navedenog, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP).

U Splitu, 14. siječnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić