Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Tihane Pivac kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Matei Posavec Petrić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. [adresa], OIB 26187994862, zastupanog po punomoćniku ACA, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2951/2023-15 od 1. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se pobijana presuda u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, te je suđeno sljedeće:

"I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 26187994862 platiti tužitelju AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete iznos od 0.572,04 EUR- a i na ime troškova postupka Pn-2844/12 iznos od 1142,74 EUR-a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.11.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za zakonske zatezne kamate za razdoblje od 18.6.2020. g. do 10.11.2023. g.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.388,60 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 1. srpnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Žali se tuženik i presudu pobija u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i III. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), uključujući i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na što s pravom u žalbi ukazuje tuženik, jer presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu ne sadrži dostatno obrazložene i činjenično utemeljene razloge o činjenicama koje su odlučne za ocjenu osnovanosti prigovora zastare tužiteljevog potraživanja kojeg je istaknuo tuženik, kao i o pasivnoj legitimaciji te pravnoj osnovi potraživanja tužitelja, prema tuženiku.

6. Iz razloga iznesenih u obrazloženju pobijane presude ne može se razumjeti temeljem kojeg ugovora o osiguranju od profesionalne odgovornosti u arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji, kojeg je (navodno) sklopio tuženik kao osiguratelj, na kojem tužitelj temelji svoj zahtjev, prvostupanjski sud pronalazi pravnu osnovu tuženikove odgovornosti (jer su na te okolnosti izostala bilo kakva utvrđenja prvostupanjskog suda), jednako kao i što predstavlja predmet osiguranja i o tome tko su osiguranici, te kada se dogodio navodno osigurani slučaj, odnosno, kada su se dogodile pogreške nadzornog inženjera u obavljanju ugovorenih poslova te, posljedično, šteta tužitelja, a navedene činjenice nije moguće sa sigurnošću utvrditi na temelju isprava koje prileže spisu i sadržaju spisa predmeta.

7. Pobijana presuda ne sadrži razumljive i jasne razloge niti o otklanjanju osnovanosti prigovora zastare tužiteljevog potraživanja, imajući u vidu činjenične tvrdnje tužitelja (dane prigodom njegovog saslušanja), o vremenu saznanja za štetu te podatke o strankama sudskog postupka koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-2844/2012, na kojeg se pozvao prvostupanjski sud, koji je dovršen donošenjem presude pod navedenim poslovnim brojem od 18. lipnja 2020. (list 5. spisa predmeta), čemu proturječe razlozi prvostupanjske presude.

8. Stoga, u pobijanom dosuđujućem dijelu prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nisu ostvareni uvjeti za donošenje presude primjenom odredaba članka 373.a ZPP-a, jer navedene bitne među strankama sporne činjenice nije moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

9. Osim toga, prvostupanjski sud je propustio dokaze koje je izveo, osobito, spis predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2844/2012 te pisanu dokumentaciju pregledanu u dokazne svrhe, u kontekstu iskaza saslušanog svjedoka DC i iskaza samog tužitelja, analizirati i ocijeniti pravilnom primjenom članka 8. ZPP-a, te o osnovanosti zahtjeva tužitelja odlučiti na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, što je utjecalo na donošenje (ne)zakonite odluke, na koji način je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 8. ZPP-a, na koju osnovano upozorava žalitelj.

10. Predmet postupka, u ovome stadiju odlučivanja, je zahtjev tužitelja AC iz [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. (kao osiguratelja), radi isplate iznosa od 20.572,04 Eur na ime naknade imovinske štete, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od zaprimanja zahtjeva tužitelja radi isplate podnesenog tuženiku, točnije, na ime isplate osigurnine po polici osiguranja od profesionalne odgovornosti, među ostalim, nadzornog inženjera (u ovom slučaju DC), koju je sklopio tuženik s ugovarateljem osiguranja Hrvatskom komorom inženjera građevinarstva (u daljnjem tekstu: HKIG), za štetu nastalu trećim osobama (u ovom slučaju tužitelju), uslijed događaja koji je prouzročen propustom ili pogreškom u obavljanju stručnih poslova, odnosno, poslova stručnog nadzora izvođenja građevinsko-obrtnih radova u stambenom objektu u kojem se nalazi stan u vlasništvu tužitelja.

11. Osim toga, tužitelj istaknutim zahtjevom od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.142,74 Eur, što odgovara iznosu od 8.610,00 kuna, koji mu je dosuđen na ime naknade parničnih troškova u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2844/2012 presudom od 18. lipnja 2020.

12. Prvostupanjski sud je, djelomičnim prihvaćanjem tužiteljevog zahtjeva, naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 20.572,04 Eur te 1.142,74 Eur sa traženim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. studenog 2023. do isplate, očito smatrajući da

- je nadzor obrtno-građevinskih radova obavljanih na stanu u vlasništvu tužitelja izvršavao DC (fizička osoba) kao nadzorni inženjer, a ne pravna osoba Demetra graditeljstvo d.o.o. koji je kao tuženik sudjelovao u sudskom postupku poslovni broj Pn-2844/2012 koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 155.000,00 kuna na ime naknade imovinske štete i iznosu od 8.600,00 kuna na ime naknade parničnih troškova, koji iznosi odgovaraju iznosu od 20.572,04 Eur, te iznosu od 1.142,74 Eur, čiju isplatu tužitelj zahtijeva od tuženika u ovom postupku,

- je tuženik u obvezi isplatiti tražene novčane iznose kao osiguratelj temeljem police obveznog osiguranja od profesionalne odgovornosti ovlaštenih arhitekata i inženjera u graditeljstvu, kao i da

- se dosuđeni novčani iznosi odnose na imovinsku štetu koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu radova u njegovom stanu koji nisu izvedeni prema pravilima struke (zbog kojih je došlo do prodora vode u stan tužitelja, kako se može razumjeti iz sadržaja spisa predmeta), što predstavlja propust u provođenju nadzora, ocjenjujući da je visina šteta utvrđena pravomoćnom sudskom presudom u predmetu poslovni broj Pn-2844/2012 koja obvezuje i tuženika, te da potraživanje tužitelja nije zastarjelo jer da je tužitelj podnio tužbu kojom je ovaj postupak pokrenut unutar propisanog zastarnog roka od 3 godine koji da je počeo teći od ovršnosti presude donesene u predmetu poslovni broj Pn-2844/2012.

13. Pri tome, prvostupanjski sud se pozvao na odredbe članka 215., članka 234. stavak 5. u svezi sa člankom 233., članka 636. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), te na odredbe članka 56. stavak 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19).

14. Spomenute odlučne činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda ne može se za sada prihvatiti kao pravilne, jer je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud propustio potpuno i pravilno utvrditi činjenice koje su bitne za utvrđivanje pasivne legitimacije, odgovornosti tuženika i visine eventualne tražbine tužitelja, kao i osnovanosti prigovora zastare kojeg je istakao tuženik.

15. Iz istih razloga, za sada nije moguće utvrditi je li odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

16. Kao što je uvodno već naglašeno, iz razloga iznesenih u pobijanoj presudi, pa ni iz isprava koje prileže spisu predmeta, ne može se utvrditi kada su u stanu tužitelja izvedeni obrtno-građevinski radovi za koje tužitelj tvrdi da su izvedeni protivno struci i uz propuste građevnog inženjera, s obzirom da tužitelj u svome iskazu spominje kontaktiranje DC radi otklanjanja nedostataka 2010., te iskazuje o problemima u stanu 2008., dok bi se iz iskaza saslušanog svjedoka DC (list 90 spisa predmeta), moglo razumjeti da se radi o radovima izvedenim 2005.-2007., jer da je zapisnik o primopredaji s tužiteljem sačinjen 21. studenog 2008.

17. S tim u svezi valja naglasiti da su se u razdoblju nakon 1. listopada 2007. glede sustava prostornog uređenja i gradnje primjenjivale odredbe Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" broj 76/07, 37/09, 25/11, 50/12 i 55/12), koje su u odredbama članka 184. propisivale tko može biti nadzorni inženjer.

18. Prvostupanjski sud odlučne činjenične i pravne zaključke o nastanku štete tužitelju i propustima nadzornog inženjera temelji na rezultatima postupka koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn- 2844/2012, u kojem je kao tuženik sudjelovala pravna osoba Demetra graditeljstvo d.o.o., koja je upravo kao osoba koja je obavljala poslove stručnog nadzora obvezana tužitelju naknaditi štetu nastalu kao posljedicu tih propusta, istodobno ne kritički i bez valjanih argumenata prihvaćajući paušalne tvrdnje tužitelja da je poslove nadzora obavljao DC kao fizička osoba i ovlašteni inženjer, čija je odgovornost bila osigurana predmetnim ugovorom o osiguranju.

19. Osim toga, tuženik u žalbi s pravom upozorava na odredbe članka 363. stavka 1. ZOO-a, koje propisuju da se, kada su za štetu odgovorni izvođač, projektant i osoba koja obavlja nadzor, odgovornost svakog od njih određuje razmjerno njihovoj krivnji, a prema odredbama stavka 3. navedenog članka, osoba koja obavlja nadzor odgovora za nedostatke u izvedenim radovima nastale krivnjom izvođača, samo u situaciji ako ih je mogla opaziti savjesnim nadziranjem radova.

20. U ovom slučaju, imajući u vidu činjenične tvrdnje stranaka, izostala su utvrđenja i obrazloženi razlozi odgovornosti osobe koja je obavljala nadzor, odnosno, radi li se o nedostatcima koje je bilo moguće opaziti savjesnim nadziranjem radova, kako to propisuju citirane odredbe, a i razlozi o visini nastale štete.

21. Iz obrazloženja pobijane presude, s obzirom da nije utvrđeno vrijeme izvođenja radova i nastalih oštećenja, nije vidljiv sadržaj ugovora o osiguranju navodno egzistentnog između tuženika kao osiguratelja i Hrvatske komore inženjera građevinarstva kao ugovaratelja osiguranja, predmet osiguranja i tko su osiguranici po tom ugovoru, pri čemu se napominje da spisu predmeta prileže Uvjeti tuženika za osiguranje od profesionalne odgovornosti u arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji, koji se primjenjuju od 19. ožujka 2010. (list 20-27 spisa predmeta), kao i ponuda osiguranja od 19. svibnja 2020., privitak toj ponudi i opći uvjeti za osiguranje koji su u primjeni od 17. prosinca 2019., koji se očito ne odnose na sporno razdoblje.

22. Vezano za prigovor zastare potraživanja tužitelja, imajući u vidu činjeničnu osnovu zahtjeva, osnovanost istog potrebno je raspraviti i ocijeniti primjenom odredaba članka 234. ZOO-a koje propisuju rokove zastare kod ugovora o osiguranju. S tim u svezi, treba istaknuti da, sukladno odredbama članka 215. ZOO- a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a sukladno odredbama članka 234. stavak 1. ZOO-a, zastara kod ugovora o osiguranju, o čemu je ovdje riječ, počinje teći od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala.

23. Imajući u vidu dosadašnje rezultate postupka može se zaključiti da ugovor o osiguranju koji predstavlja pravnu osnovu zahtjeva tužitelja protiv tuženika kao osiguratelja, predstavlja ugovor o osiguranju od odgovornosti temeljem kojeg osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem, koji propisuju odredbe članka 964. ZOO-a.

24. Prvostupanjski sud je pogrešno smatrao da početak tijeka zastare potraživanja treće oštećene osobe prema dužniku, odnosno osiguratelju, treba vezivati uz pokretanje i dovršetak postupka po tužbi tužitelja kao oštećenika protiv osiguranika odnosno štetnika, osobito u specifičnim predmetnim okolnostima kada nije utvrđeno je li tuženik iz pravomoćno dovršenog postupka po odštetnom zahtjevu tužitelja imao status osiguranika iz ugovora o osiguranju, cijeneći odredbe članka 234. stavak 5. ZOO-a temeljem kojih neposredni zahtjev treće osobe prema osiguratelju zastarijeva u isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu.

25. Konačno, ovisno o utvrđenju odlučnih činjenica vezano za sadržaj ugovora o osiguranju, glede osobe koja je obavljala poslove nadzora, odnosno, statusa osiguranika temeljem tog ugovora, upućuje se prvostupanjski sud i na odredbe članka 51. ZOO-a koje reguliraju zastoj i prekid zastare kod solidarnih dužnika.

26. Dakle, pogrešno pristupajući predmetu spora i pogrešno zaključujući o postojanju obveze tuženika na isplatu tužitelju zahtijevanih novčanih iznosa temeljem rezultata postupka u kojem tuženik nije sudjelovao, prvostupanjski je sud propustio izvođenjem svih predloženih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u ovom postupku utvrditi sve činjenice odlučne za ocjenu pasivne legitimacije tuženika, sadržaja ugovora o osiguranju i ostvarenju zakonskih pretpostavki za isplatu traženih iznosa na ime osigurnine.

27. Iz iznesenih razloga, zbog počinjenih naprijed navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbu tuženika valjalo je uvažiti u pobijanom dosuđujućem dijelu i prvostupanjsku presudu ukinuti u tom dijelu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem, temeljem odredbe članka 369. stavak 1. u svezi s odredbama članka 166. stavak 3. i članka 371. ZPP-a.

28. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će otkloniti počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem, dopuniti relevantno činjenično stanje izvođenjem dokaza koje su stranke predložile, te temeljem rezultata provedenog postupka pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, kako to nalažu odredbe članka 8. ZPP-a, ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjev tužitelja, uz pravilnu primjenu mjerodavnih zakonskih odredbi.

U Splitu, 14. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić